Kroz svoju umjetničku praksu, pa tako i ovu izložbu, SofijaSilvia propituje odnose u prirodi. Odstupajući od dominantne ideje da je čovjek superioran drugim vrstama, ona istražuje različite modalitete postojanja prirode. Primjerice, kamerom zahvaća divlje i kultivirane krajolike, životinje u prirodnom ili nametnutom okruženju, zatečene strvine ili postkatastrofična stanja prirode. Isto tako, bilježi stanja prirode uspostavljena logikom ljudskog poretka – organiziranjem, vrednovanjem, proučavanjem, indeksiranjem – u sustavima kao što su nacionalni parkovi, botanički vrtovi i prirodoslovni muzeji.

Pozvana da postavi izložbu u Botaničkom vrtu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, SofijaSilvia uzima prostor vrta kao polazište, zatečeno stanje i uspostavljeno semantičko polje. Ona stvara site-specific instalaciju koristeći prostor i kontekst znanstvenog vrta kao umjetnički resurs i materijal jednak ostalima s kojima barata: fotografijama, odnosno fotografskim prizorima i stvarnim krajolicima koji su fotografijom zahvaćeni. Primjerice, interijer izložbenog paviljona Botaničkog vrta koji zimi služi kao oranžerija, pretvara u studijsku sobu. Izlaže fotografije koristeći postojeći namještaj kao što su muzejske vitrine, klupe i stolice stvarajući novi ambijent. Dio izložbe je i slika stogodišnje monstere deliciosa, snimljene nekoliko godina ranije u stakleniku Botaničkog vrta koji je u međuvremenu propao uslijed potresa, zatim triptih s prikazom stogodišnje pinije, jedinog preživjelog stabla na otočiću Sv. Andrija kraj Rovinja, nakon razornog nevremena 2002. itd.

U prostoru vrta izlaže fotografije opožarene šume s još vidljivim tragovima dima i vatre ugrađene u ovalne okvire starih prozora izmještenih zbog derutnosti iz originalnog interijera. Ove umjetničke instalacije koje djeluju poput lightboxova smještenih u sjeni drveća, pogledi su na katastrofu iz idealnog vrta.

Umjetničin pristup strateški je postupak u smjeru uspostavljanja višestrukosti postojanja kao i diskurzivnih polja u kojima se suprotstavljaju divlja i kontrolirana priroda, različiti filozofski, znanstveni i životni koncepti. Ispod začudno lijepih prizora uspostavljaju se mreže složenih ekoloških narativa koji govore o potrebi prepoznavanja mogućnosti ravnopravnog suživota vrsta u heterogenoj prirodi, njihovoj krhkosti i snazi, ali isto tako, utvrđuju stanje hitnosti jer je vrijeme ekoloških pregovora već prošlo. Time je naša odgovornost za vlastitu okolinu veća.

Kustosica izložbe je Irena Bekić. Izložba ostaje otvorena do 11. lipnja.