“Danas, kada izlaže svoje ranije radove ili segmente ranijih radova Tolj se prema njima ne odnosi retrospektivno već asocijativno. Oni su pomno izabrani jer su u direktnoj vezi s nekim situacijama, pojavama, idejama i predviđanjima koje umjetnika ovog časa opsjedaju ili koje trenutno živi“, piše u popratnom tekstu Helene Puhare.

„Bilo da je riječ o ljudima koji su mu u mislima, stvarima koje arheološkim metodama uskrsava, životnim okolnostima i situacijama, zamijetit ćemo da su smrt, potrošenost, dotrajalost – sve ono što je dovedeno do kraja, u nekoj permanentnoj asocijativnoj vezi s njegovom svakodnevicom. Pokojnici, bilo mu oni nekad dobri prijatelji ili tek poznanici, postaju dio uobičajenog repertoara komunikacije.“ Pavo Urban, prijatelj i fotograf koji je 6. prosinca 1991. poginuo snimajući bombardiranje Dubrovnika i na taj način zabilježio vlastitu smrt, postaje misao “upletena u Toljevu svakodnevicu. Iz tog razloga svoju će izložbu nasloviti: Krakelure, Pavo i ja.“

Slaven Tolj artikulira svoj rad u više polja umjetnosti, uključujući performans, akcije, ambijentalne i site specific instalacije te objekte. Upotrebljava realni prostor, zatečene i pronađene predmete, ugrađujući u svoje radove vrijeme te služeći se vlastitim tijelom. Njegova se umjetnost uglavnom bavi društvenim temama, temama identiteta, prošlosti, ljudske ranjivosti, samoće, smrtnosti. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Osim kao umjetnik, javnosti je poznat kao kustos izložbi, suosnivač Art radionice Lazareti u Dubrovniku i Instituta za suvremenu umjetnost u Zagrebu, hrvatski izbornik na Venecijanskom bijenalu likovne umjetnosti 2005. i nekadašnji ravnatelj MMSU Rijeka.

Izložba ostaje otvorena do 21. ožujka, a više informacija pročitajte ovdje.