Oba sastava čine naši ponajbolji jazz glazbenici mlađe generacije. U Ružićevu kvartetu sviraju još Pavle Miljenović na električnoj gitari, Mario Bočić na tenor saksofonu i Adriano Bernobić na bubnjevima. Spiritual Market je multimedijalna izvedba koja se sastoji od projekcije istoimenog eksperimentalnog filma Ire Tomić i Johna Karduma praćene svirkom uživo, uz ravnopravan odnos vizualnih i glazbenih elemenata. 

B’s FUNstallation je sekstet koji je trubač Zvonimir Bajević okupio u proljeće 2012. godine. Otvoreni svirački pristup odlika je ovog sastava koji uz Bajevića čine Mario Bočić na tenor saksofonu, Miron Hauser na trombonu, Luka Žužić na klaviru, Zvonimir Šestak na kontrabasu i Adriano Bernobić na bubnjevima.

Koncerti u sklopu MIMO-a održavaju se jednom mjesečno u dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti. Uz nastupe dvaju izvođača, koncerti uključuju i razgovore sa straučnjacima, kritičarima i glazbenicima koji komentiraju izvedbe i ovdašnju glazbenu scenu.

Nastupi se izravno prenose na Prvom programu Hrvatskog radija te putem video live streama na službenoj i Facebook stranici MIMO-a.

Preporučena donacija za koncerte je 20 kuna.

Riječ je prvom samostalnom autorskom radu jednog od naših ponajboljih mladih džez gitarista, nastalom pod utjecajem suvremenog džeza – osobito Brian Blade Fellowship Banda, Esbjörn Svensson Trija i Wolfganga Muthspiela – stavljajući težište na melodijsku razinu i uporabu prostora.

Uz Miljenovića nastupaju Mario Bočić na tenor saksofonu, Hrvoje Galler na klavijaturama, Zvonimir Šestak na kontrabasu i Borko Rupena na bubnjevima.

Pavle Miljenović je rođen u Zagrebu 1982. godine. Završio je osnovnu glazbenu školu za violinu, a gitaru je učio samostalno do upisa na konzervatorij u Klagenfurtu gdje 2010. godine završava studij džez gitare u klasi Agostina Di Giorgia (New York, SAD). Surađivao je s brojnim svjetskim i domaćim glazbenicima (Joeom Zawinulom, Jeffom Berlinom, Matijom Dedićem i drugima), a seminare je pohađao kod glasovitog Barryja Harrisa. Komponirao je glazbu za kazalište (Slavuj, Dvije i pol sestre). Trenutni je član Balkan Zoo Ensemblea i sastava Vedrana Ružića s kojim je ove godine osvojio Porin za najbolji džez album.

Prva domaća klaunska predstava za odrasle Slavuj, svoju će premijeru imati 10. veljače u 20 sati u zagrebačkom Međunarodnom centru za usluge u kulturi, a pretpremijena izvedba otvorena za publiku, na istoj je sceni bila odigrana 9. veljače. Ovu suvremenu kazališnu formu zgrebačkoj publici približit će izvođači Triko cirkus teatra Nikolina Majdak, Iva Peter-Dragan, Nikola Mijatović i Domagoj Šoić te francusko-američka redateljica Lee Delong.

Slavuj je predstava jednostavnog zapleta: obitelj Koko svim snagama pokušava udati svoju srednjovječnu kćerku Kupinu za zbunjenog mladića Octavia. Iako simpatije postoje, mladenci uz vlastitu nesigurnost moraju prevladati i ponekad nasilna uplitanja i očekivanja mladenkinih roditelja. Klaunska obitelj, komplicirana kao i svaka druga, u sat i pol zabavne scenske igre, uz brojne komične zaplete pokušava naći svoju sreću. 

Oslanjajući se na mogućnosti cirkuskog jezika i krajnje stereotipizcije koju pruža klaunska izvedba, glumci-amateri Triko cirkus teatra pokazuju hvalevrijednu zrelost. Koristeći se elementima kabarea, fizičkog teatra, pantomime te cirkuskih tehnika akrobacije i žongliranja, glumci na pozornici izmjenjuju brojne dojmljive crnohumorne skečeve koji publiku ne ostavljaju ravnodušnom. “Pisanje ove predstave bilo je slično slikanju. Kopali smo dublje i dublje u svakog klauna tražeći pigment, a njihova su tijela postala kistovi. Poštivali smo zakone komedije: ponavljanje, brzinu i pretjerivanje, da bismo postigli spektar boja kao katalizator za ljudske suze i smijeh”, kazala je o procesu nastanka predstave redateljica i kazališna pedagoginja Lee Delong.

Svakako najzanimljiviji element Slavuja jest prisutnost pratećeg satava na pozornici. Glazbeni trio kojeg čine Ines Tričković, Nicolas Sinković i Pavle Miljenović, prisutni su tijekom čitave predstave te kroz glazbene brojeve, šumove i efekte prate glumce i njihove pokrete. Glazba, shvaćena čak i u elementarnom obliku zvučnog efekta, sastavni je dio ove predstave koji poput petog glumca uskače pri ponekoj dramskoj nedosljednosti. Interakcija glumaca i glazbenika u svrhu scenskog doživljaja, osjećaj za trenutak te zadivljujuća pedantnost izvedbe, svakako je kvaliteta koja se ne viđa često ni u bogatijim produkcijama. Brza igra, topla priča te komično poopćeni likovi, čine ovu predstavu dobrim odabirom za publiku željnu nekonvencionalnog, ali i nepretencioznog kazališnog izričaja. 

Klaun je lik vječne ambivalencije. Travestira smiješno i iznevjerava tragično, zalazi u polje apsurda i tamo skače, urla i pleše, bezobrazno upirući pstom u ogoljelost našeg kraljevskog sebstva. Kažu da u svakom glumcu čuči njegov klaun. Pa ako je svaka ljudska komunikacija ujedno i gluma, ne čuči li u svima nama, jedan pripitomljeni klaun?  

P. N.