U ovom izdanju, organiziranom u suradnji s Filmskom revijom Kazališne akademije (FRKA), održan je panel čiji je fokus bio problematizacija statusa i uloge filmske kritike u regionalnom, izvaninstitucionalnom kontekstu. U razgovoru, koji je moderirala Iva Rosandić, sudjelovali su urednik i osnivač bosanskohercegovačkog portala Filmofil Sead Vegara, predsjednica HDFK-a i glavna urednica portala Zona filma Dina Pokrajac, filmski kritičar i urednik nezavisnog srpskog portala Filmoskopija Nikola Radić te filmska kritičarka Pavla Banjac, suradnica Filmoskopije.

Temeljna ideja diskusije održane u Dokukinu KIC bila je okupiti predstavnike_ce regionalnih portala filmske kritike u otvorenom javnom diskursu, koji je za osnovni cilj imao ne samo osvijestiti trenutačno stanje filmske kritike, već i pozvati na suradnju te bolju povezanost u bližoj budućnosti. Prva, sasvim sigurno i najveća prepreka u toj tendenciji je činjenica da svaka zemlja funkcionira na drugačiji način – sustavi financiranja i kulturne politike bitno se razlikuju. Filmofil primjerice, jedini je takav filmski portal u BiH, u kojoj općenito ima tek nekoliko kritičara_ki. Sead Vegara je tako tijekom razgovora na prstima jedne ruke izbrojao aktivne kritičare u BiH. Portal je do sada djelovao bez institucionalne podrške, ali skoro osnivanje udruženja, slično HDFK-u, omogućit će im i financijsku potporu.

Filmska kritika u Srbiji susreće se pak s obrnutim problemom. Interes za pisanje je velik, napomenuo je Nikola Radić, što potvrđuje i preko sedamdeset prijava na natječaj za mlade kritičare_ke koji je održala Filmoskopija, no odvajanje od Filmskog centra Srbije koje se dogodilo 2024. godine zbog pritisaka na uredničke politike, gurnulo ih je u izazovnu i nestabilnu sferu nezavisnog djelovanja.

Situacija je nešto bolja u domaćem kontekstu, zaključila je Dina Pokrajac, što potvrđuje i održavanje ovakvih javnih diskusija, no daleko je to od statusa koji filmski i kulturni djelatnici zaslužuju. Pitanje koje se samo po sebi nameće je sustav honoriranja. Neujednačenost i nestabilnost načina na koji se tekstovi honoriraju, u kombinaciji s općenitim nedostatkom filmskih portala kao ključnih platformi djelovanja, zapravo dovode do nemogućnosti sustavnog strukovnog bavljenja kritikom. Samim time, shvaćanje filmske kritike u široj javnosti i dalje je često reducirano na hobi, volontiranje i piskaranje recenzija u slobodno vrijeme – što dovodi do dodatne problematizacije odnosa prema kritičarima_kama i kulturnim djelatnicima_ama. Kako je istaknuo Nikola Radić – filmska kritika nije i ne smije biti volontiranje.

U tom kontekstu, treba utvrditi jasnu distinkciju između tekstova o filmovima koji se pišu u dnevnim novinama i na srodnim novinarskim portalima (i njihovog sustava financiranja u kojem novinar_ka prima stalnu plaću) te filmskih kritika kao autorskih tekstova. Funkcija ovih prvih je prije svega informativne naravi, često se radi o kratkom komentaru sadržaja koji je više usmjeren na okolnosti nastanka filma, dok se potonja treba shvatiti kao oblik autorskog djela, odnosno vrstu nefikcionalnoga kritičkog izlaganja srodnog književnoj, kazališnoj ili kritici bilo kojeg drugog umjetničkog djela. U takvom obliku teksta, autor_ica iznosi osobnu esejističku analizu, koja stoga posjeduje književnu vrijednost, prvenstveno usmjerenu na interpretaciju filma iz koje proizlazi osobni vrijednosni sud, bez nužnog ekspliciranja cjelokupnog sadržaja djela. 

Također, autoru_ici je pružena sloboda u formi i načinu izlaganja kritike pa su tako sudionici_e na panelu isticali različite uredničke politike pojedinog portala, čiji tekstovi nisu isključivo rezervirani za nove i recentne naslove. Ipak, zajednički nazivnik triju portala jesu kombinacije kraćih recenzija (kod Filmoskopije dodatno odijeljene rubrikom Mikro-kritike), intervjua te dužih esejističkih analiza u kojima autori_ce analitički, impresionistički ili pak komparativnom analizom pišu o filmovima neovisno o recentnosti, sustavima financiranja ili distribuciji.

Primjerice, Vegara je istaknuo rubriku Play it again Sam na Filmofilu unutar koje se objavljuju tekstovi o klasicima i kanonskim ostvarenjima, dok se Zona filma ovdje ističe kao platforma gdje se nerijetko tematiziraju alternativniji, eksperimentalni te kinoklubaški filmovi i autori_ce, kako bi se obuhvatilo cjelokupno polje filmskog stvaranja.

Navedene razlike nadovezuju se i na politike financiranja i spomenute problematike honoriranja kritičara_ki gdje se Dina Pokrajac osvrnula na neujednačenost honoriranja i potrebu da se pruži strukturna podrška formiranjem prijeko potrebnog strukovnog cjenika, kakav primjerice postoji za članove Saveza scenarista i pisaca izvedbenih djela (SPID), koji radnicima_ama u polju dramaturgije i izvedbenog pisanja osigurava utemeljen standard plaćanja.

Takav model bio bi značajan doprinos djelatnicima_ama na području filmske kritike, pružajući jasno utemeljene smjernice za naknade za rad, a definirao bi i prava radnika_ca u toj struci. Takvom podrškom nudile bi se i dodatne mogućnosti razvijanja projekata i programa poput Kritike i društva, a samim time bi se i afirmirao strukovni status. U toj borbi za poboljšanje uvjeta ključna je i regionalna suradnja i proširenje čitateljstva u postjugoslavenskom području.

Iako je ovim panelom napravljen prvi korak – zajednička diskusija i naglašavanje nužnosti zajedničkog djelovanja umjesto nacionalne izolacije, ponovno se nameću strukturni problemi. Glavna su prepreka, osim generalnog nedostatka kadrovskih kapaciteta za osiguranje ozbiljnog financiranja, regionalne razlike. Hrvatskoj kao zemlji unutar Europske unije s jedne strane, te Srbiji i BiH kao zemljama koje su u pregovorima za članstvo, odnosno zemljama izvan Unije s druge, otežana je suradnja i djelovanje u kontekstu financiranja zajedničkih programa.

Stoga je, kao što su sudionici_e panela istaknuli_e, nužan sljedeći korak na kojem se unatoč svim navedenim problemima financiranja može djelovati, kreiranje zajedničkog profila na društvenim mrežama. Tom bi razmjenom sadržaja na postojećim i etabliranim mrežama rad filmskih kritičara_ki došao do nove publike i proširio bi značaj promišljanja i pisanja o filmu u regionalnom području.

Program se bavi problematizacijom filmske kritike u izvaninstitucionalnom kontekstu, prvenstveno iz perspektive filmskih kritičara_ki i kustosa_ica koji djeluju na području bivše Jugoslavije. Središnji događaj ovog programa je javni panel, na kojem će sudionici povući paralele različitih razvojnih puteva postjugoslavenskih društava, kao i načina na koji su uvjetovali izgradnju komplementarnih djelatnosti.

Osim što je cilj programa podijeliti iskustva s publikom i razmotriti prijedloge poboljšanja uvjeta rada, fokus je i na temi osnivanja regionalne mreže kritičara, njene potencijalne uloge i načina financiranja.

Članovi redakcija i urednici regionalnih filmskih portala izložit će međusobne sličnosti i razlike položaja te opstrukcije s kojima se susreću. Na panelu će sudjelovati Sead Vegara, Dina Pokrajac, Nikola Radić i Pavla Banjac, a za moderiranje je zaslužna Iva Rosandić.

Ulaz na program je slobodan, a više informacija možete pronaći ovdje.