Znači li to da u plesu nema pauze?

Unatoč stalnoj pokretljivosti, ples je zapravo satkan od brojnih pauza dužeg ili kraćeg trajanja, odnosno manje ili više vidljivih/osjetilnih, oko kojih se isprepliću pokreti. Te pauze stabiliziraju pokret i omogućuju tranziciju, odnosno daljnje kretanje. Pauza je uostalom definirana baš time što se nastavlja kretati – ono što ulazi u pauzu, iz nje i izlazi. Bez tog prolaza, pauza nije pauza, već kraj. Iako, i kraj može biti shvaćen samo kao duža pauza. 

Pauza u plesu je doduše često nesvjesna, gotovo nenamjerna, i rapidna – a time i vanjskom oku nevidljiva – zbog čega dolazi do zaključka da se ples non-stop kreće i da u njemu pauze nema. Duže pauze izbjegavaju se zato što “ogoljuju” plesača, a to je konfrontacija i za plesača i za publiku. U duljoj pauzi, odnosno nekretanju, osvještavamo pokret koji joj prethodi, a dovedeni smo i u situaciju odluke kojim i kakvim pokretom ćemo nastaviti dalje.

Svjesnost je u plesu i poželjna i nepoželjna. Nesvjesno, ponavljamo jedne te iste obrasce, što je mehanička repeticija navike. Presvjesno, udaljujemo se od logike tijela i ulazimo u analizu pokreta koja ga zapravo koči, odnosno vraća natrag u sigurnost navike. Zakorak nakon pauze nije slučajan, ali ne mora biti niti pod punom kontrolom. Izlazak iz pauze, idealno, dolazi polusvjesno, a da bi tako bilo, pauza ne smije trajati ni prekratko ni predugo. Improvizator, australski violinist Jon Rose, citira ili parafrazira saksofonista Stevea Lacyja kada kaže da je razlika između kompozicije i improvizacije baš u tome što pri kompoziciji imamo cijeli dan za odluku što napraviti, dok u improvizaciji imamo najviše petnaestak sekundi.² 

Renomirana plesna umjetnica Rosalind Crisp o pauzi razmišlja kao o odgodi početka (“a delay“). Crisp je orijentirana na improvizaciju koju karakteriziraju odluke donesene u prostoru i vremenu, pred publikom, radije nego unaprijed zadana koreografija. U tom procesu, plesač traži pokret u hodu. Pri tom pronalaženju, početak je presudan jer stvara odnosno zacrtava putanju kretanja, a svaki zastoj omogućava novi početak. Crisp nas potiče da ne preskačemo brzopleto preko tih mikro početaka već ostanemo duže u pauzi kako bi tijekom samog performansa pronalazili nove, suptilne i neočekivane putanje. Pauza – prekid ili zastoj pokreta – omogućuje osvještavanje, a “ako osvijestimo kako nešto počinje, stvaramo mogućnost promjene.”³ Pauza, dakle, inicira kreaciju. No, ponavljam, ona ne smije trajati predugo jer ukoliko se u pauzi zadržimo predugo, zaglavit ćemo. 

Razmišljajući o pauzi kao predispoziciji daljnjeg kretanja, mogli bi i arhivu protumačiti kao vrstu vibrirajuće, odnosno pokretljive pauze – privremene stanke, radije nego trajnog zastoja. Arhiva bi u tom kontekstu bila pulsirajuća refleksija koja buja potencijalom nastavka. Andrè Lepecki zapravo i ne spominje pauzu kao takvu u svom argumentu, ali kritizira arhivske medije koji, za razliku od ljudskog tijela, zaustavljaju pokret u prošlosti, u nametnutom totalitetu, kroz redukciju. On kritizira zaustavljanje koje dovodi do iscrpljenja daljnjih mogućnosti te finalnog zastoja, poput arheoloških primjeraka koji okružuju plesače pauze. 

Za razliku od arheoloških skulptura, odnosno zauvijek zamrznutih tijela, pauza u plesu nije ledena restrikcija daljnjeg pokreta. Naprotiv, pauza je to kroz što se krećemo, odnosno to što u krajnjoj liniji omogućava daljnje (i drugačije) kretanje. Ako je tako, onda pauza kao takva nije nužno proturječna stalnom kretanju, pa zaustaviti nešto na trenutak nije nužno u konfliktu s plesom.

Zaleđeni “arheološki” arhivi, kakve stvaraju uobičajeni načini dokumentacije, vrste su zaustavljanja koje kritiziraju arhivisti plesa, baš zato što u njima više nema daha. No, da li je fotografija nužno jedna tako beživotna arhiva ili se u njoj može zadržati određena tjelesnost, promjenjiva materija? Može li arhivski medij biti pokretljiv, odnosno vibrirati daljnjom dinamikom radije nego zauvijek zaustaviti ples i njegove “neiscrpne potencijale”?⁴ Teoretičarka Laura Marks tvrdi da kroz određene eksperimentalne pristupe, medij kao što je slika može prenijeti i nastaviti taktilnost, ritam, kinestetičko iskustvo, te niz drugih fenomenoloških faktora koji obilježavaju sveukupni tjelesni doživljaj prijašnjeg pokreta.⁵ Fotografija, dakle, ne mora biti konzervirajuća i deduktivna, a mjesto joj sigurno nije u arheološkom muzeju. Ona može biti sličnija tijelu u privremenoj pauzi; sličnija pauzi koja anticipira nastavak. 

Promatranje pauze u plesu zahtijeva aktivnost sa strane promatrača koji nadopunjuju odnosno tumače pauze. Sada kad im se materija ne servira, oni su ti koji formiraju značenje, stvaraju interes. Oni su ti koji se – metaforički ili literarno – kreću oko pauze; nadopunjuju je. Tako, vjerujem, može djelovati i medij koji zaustavlja pokret u kadru i nudi mali ali intrigantni djelić cjelokupnog pokreta, zadirkujući želju za dodatkom. Moglo bi se to smatrati oblikom erotike.

Da bi nastavila pokret, fotografija mora otvoriti prostor zamišljanja, odnosno predviđanja kako bi se pokret nastavio. To zamišljanje vrsta je daha koju fotografija aktivira u tijelu promatrača. Kako kaže somatska praktičarka, Tess Guinery: “Povratak mašti označava povratak tijelu.”⁶ Fotografija tako može potaknuti osjećaj tjelesnosti i pokretljivosti, pokrenuti cijeli spektar osjetilnih reakcija, te stimulirati promatrača da svojim umom reanimira, odnosno produži ples. Fotografija tada djeluje kao portal u drugu dimenziju. 

Performans Pauza ukazuje na pauzu kao aktivno stanje, možda čak i stanje koje zahtjeva najviše aktivnosti, najviše elana. Zauzeta kao iščekivanja daljnjeg pokreta, pauza je liminalni prostor, odnosno međuprostor (pauza između nečega; pauzom do nečega). Pauza je prodor, ali i otpor neprestanom kretanju što ju čini i radikalnom (naročito u plesu). Kao prekid putanje, pauza je aktivno traženje pokreta kojim ne bismo prirodno krenuli. Lako je moguće da baš tom pauzom – tim momentalno zaustavljenim trenutkom – medijska arhiva može omogućiti, a ne zakočiti, kreativne nastavke. Dokumentacija, tim rezoniranjem, nije prekid već (pre)orijentacija – zaustavljanje kolotečine toka, intenziteta, brzine, ritma, namjere. Bez pauze nema promjene, a i promjena je, napominje Lepecki, suština plesa i njegove nemirne zaigranosti.

1.  To je moja slobodna interpretacija argumenta iznesenog u tekstu André Lepeckija, The Body as Archive: Will to Re-Enact and the Afterlives of Dances (2010). Lepecki artikulira načine na koje ples može izbjeći Orfejevu kletvu zamrzivanja u vremenu (“dance may […] escape Orpheus’s curse of being frozen in time.“, strana 29) i smatra da je adekvatan pristup arhiviranju plesa kroz tijelo u pokretu, odnosno kroz reaktivaciju i kompostiranje plesa novim performansom koji oslobađa njegove daljnje potencijale, radije nego kroz dokumentaciju koja ima birokratski afinitet te represivni učinak koji se kosi sa pokretljivošću odnosno nezaustavljivošću plesa. Ja tu stvaram, odnosno razmatram i zadirkujem, vezu između pauze i Lepeckijevog argumenta, odnosno pauze kao uhapšenog pokreta, iako riječ “pauza” kao takva nije spomenuta u izvornom tekstu, kao što ċe biti jasno u nastavku. Moje misli, rekla bi, ne kose se sa Lapeckijevima, već ih produžuju. ↩︎
2.  Ovu misao zabilježlila sam na koncertu Jona Rosea u Phoenix Central Parku, Sydney, 9. travnja 2026. ↩︎
3. Ovo je moj prijevod misli Rosalind Crisp koju sam zapisala na njezinoj radionici u Sydneyu, u srpnju 2024. U originalu: “If you notice how it starts, something starts to change.” Prijašnje misli isto su parafraza Crispinih instrukcija tijekom iste radionice. Crisp potiče: “Delay the response – absorb before you respond.” I: “Don’t skip over the beginning – the choices are in not doing.” ↩︎
4. Citat Andre Lepeckija, u originalu: “… non-exhausted creative fields of ‘impalpable possibilities’” (The Body as Archive, strana 31). ↩︎
5. Više o tom argumentu i pristupu, u Laura Marks, The Skin of the Film: Intercultural Cinema, Embodiment, and the Senses. ↩︎
6. Moj prijevod: “When imagination returns, it means we are back in our body.” Misao preuzeta sa Instagram stranice @tessguinery_art ↩︎

Pauza poziva na suživot i sukreiranje. Poput razmaka, ovaj odlomak poziva na suživot sa sljedećim odlomkom.

Točka, na primjer, nudi stanku u čitanju. Sada. Upravo sada. I opet. Sve do zadnje točke ovog teksta, kada točka pošalje ovaj tekst u suživot s nekim drugim tekstom u nekoj knjizi, na nekom drugom ekranu, nekoj trećoj adresi. 

Izvoditi pauzu znači napraviti pauzu u izvedbi. Koreografirati pauzu znači uzeti pauzu od koreografiranja. Gledati pauzu znači uzeti pauzu od gledanja.

Prostor Pauze možete posjetiti kad god želite i ostati u njemu koliko god želite.

Koreografija: Između
Ples, tekst i kostimografija: DISKOlektiv
Produkcija: idto.upri.se
Koprodukcija: Svijet i Principlay

Program je besplatan i otvoren za sve zainteresirane.

O autoru:
DISKOlektiv istražuje razigranost i ono “što jest” u ulogama plesača, koreografa, klauna, učitelja, pisca, producenta, građanina, i drugih. Ono što pronađe dijeli u formatima poput izvedbi, plesa, igre, događaja, koreografije, (društvenog) eksperimenta, instalacija, predavanja, radionica, satova, publikacija, (klaunskog) nastupa, videa, scoreova, i drugih. U Hrvatskoj je dosad surađivao s Kik Melone, Silvijom Marchig, Ivom Nerinom Sibilom, Ninom Gojić, Sonjom Pregrad, Teom Kantoci, Sindri Uču, Markom Gutićem Mižimakovim, Tamarom Curić, Larisom Navojec, Nikolinom Komljenović, BAD.co i drugima u obliku predstava, instalacija, koreografija, izvedbi, kuriranja. Dobitnik je nagrade Ksenije Hribar za originalni pristup i praksu u polju suvremene plesne umjetnosti (2023.) i nagrade Zlatna munja za rad s publikom (2024.).

Industrijalizacija i urbanizacija društava u povijesti su značile i prelazak s predindustrijskog na industrijsko shvaćanje vremena. Ono se počinje mjeriti satom, strukturirati i organizirati čime se izoštrava podjela između radnog i slobodnog vremena, ali i jača granica između mjesta za rad i mjesta za odmor. Najveća promjena za hrvatsko i onodobno jugoslavensko društvo dogodila se poslije Drugog svjetskog rata kada se po prvi put za sve zaposlene reguliraju dnevni, tjedni i godišnji odmor. Međutim, odmor nije bilo dovoljno samo ozakoniti, već mu je trebalo dati svrhu: radnik_ca u trenucima odmora obnavlja svoju radnu energiju i kulturno se uzdiže, po mogućnosti kao aktivan sudionik_ca. Prihvaćanje kulture slobodnog vremena postalo je jednim od simbola toliko promicanih procesa društvene modernizacije.

O autoru:

Igor Duda je povjesničar, redoviti profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli i voditelj sveučilišnog Centra za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je povijest i kroatistiku te magistrirao i doktorirao povijest. Bavi se temama iz povijesti svakodnevice i društvene povijesti Hrvatske i socijalističke Jugoslavije, među kojima je i povijest slobodnog vremena.

Podaci o pristupačnosti:

Program je besplatan i otvoren za sve zainteresirane. Predavanje se održava na 1. katu zgrade u kojoj postoji lift. Predavanje se održava na hrvatskom jeziku bez prijevoda na druge jezike. 

Predavanje organiziraju Kurziv i SPID u suradnji s Udruženjem hrvatskih arhitekata.

Program se provodi uz financijsku podršku Grada Zagreba (Gradski ured za kulturu i civilno društvo) i Zaklade “Kultura nova”.

U sklopu proljetnog ciklusa programa Kritička dramaturgija: pauza u nedjelju, 26. travnja u 19 sati u GMK-u održat će se Fikcija fikcija.

Fikcija fikcija je poetska, koreografska izvedba Alix Eynaudi koja nastaje u suradnji s Hugom Le Brigandom, uz zvuk Turf & Surf – glazbenog dua koji čine Han-Gyeol Lie i Paul Kotal. Zamišljena kao “sablasno iščekivanje“, izvedba spaja plesove, pokrete, nedovršene misli i geste iz njihovih prethodnih radova – BRUNO (2021) i Death by Landscape (2024) – u snoliku, rekonfiguriranu koreografiju.

U Fikciji fikciji koreografija funkcionira kao preslagivanje, ponovno oživljeni utisak, nježno pregovaranje prisutnosti. Izvedba tretira pokret kao sjećanje, a prijašnje geste se ne ponavljaju nego neravnomjerno izmjenjuju, ponovo preslaguju i promišljaju. Riječi su utisnute ispod kože plesa, ponovna interpretacija ne prestaje, i tako omogućuju poroznu razmjenu između onoga što je bilo i što ostaje, između fikcije i fikcije.

Koncept: Alix Eynaudi
Izvedba: Hugo Le Brigand & Alix Eynaudi
Kostimi: An Breugelmans
Muzika: turf + surf (Han-Gyeol Lie & Paul Kotal)

Gostovanje organiziraju Kurziv i SPID uz prostornu podršku GMK-a.

O izvođačkom timu:

Alix Eynaudi pleše, radi i piše u (pretežito) radosnom neredu između vještine i kaosa. Nikad ne radi sama; svaki događaj, istraživanje ili poziv alibi je za provođenje vremena sa suradnicima. Specijalizirala se za koreografska druženja. Njezini najnoviji radovi uključuju Death by Landscape, koncert (2024.), Institute of Rest(s) (2023.–2025.) i it doesn’t go without saying (2026.). Njen rad je predstavljen na: MACRO, Rim; Tanzquartier, Beč; Kaaitheater, Bruxelles; far° festival, Nyon; Xing, Bologna; Biennale di Venezia, Venecija; Centar za suvremenu umjetnost, Vilnius; brut Wien; Volkskundemuseum, Beč; Wiener Festwochen, Beč; Wonderfruit festival, Tajland. Živi u Beču.

Hugo Le Brigand je plesni i izvedbeni umjetnik. Više od desetljeća istražuje ples kao prostor susreta i suradnji, isprepličući pokret u dijalogu s različitim umjetnicima_ama, među kojima su Doris Uhlich, Alix Eynaudi, Daniela Georgieva, Karin Pauer i Ari Benjamin Meyers. Godine 2023. suosnovao je Tanztheater Sing zajedno sa Sebastianom Singom. Kao plesač i suradnik, oblikuje viziju ansambla i doprinosi mu svojim prepoznatljivim plesnim jezikom. Uz izvođački rad, Hugo predaje suvremeni ples u sklopu programa Public Moves, ImPulsTanz i Tanzquartier Wien.

Podaci o pristupačnosti:

Program je besplatan i otvoren za sve zainteresirane. Izvedba se održava u galeriji do koje vode stepenice bez lifta. U izvedbi nema intenzivnih osjetilnih podražaja.

~~~

ENGLISH:

Alix Eynaudi: Fiction fiction

As part of the spring cycle of the Critical Dramaturgy: Pause, on Sunday, April 26 at 7 PM at GMK, the performance Fiction Fiction will take place.

Fiction fiction is a poetic, choreographic performance by Alix Eynaudi in collaboration with Hugo Le Brigand, with sound by Turf & Surf – the musical duo Han-Gyeol Lie and Paul Kotal. Envisioned as a “haunted anticipation,” the piece blends gestures from previous works – BRUNO (2021) and Death by Landscape (2024) – into a dreamlike, reconfigured choreography. It presents movement as memory, where words press beneath the skin of dance, and where fiction overlaps with fiction, carried by the sonic textures and dramaturgical companionship of Turf & Surf.

Here, choreography is an act of reconfiguration – an imprint reanimated, a tender negotiation of presence. Movements drift through a present marbled with memory, where past gestures are not simply repeated but unevenly altered, reassembled, rethought. Words press beneath the skin of dance, an endless reinterpretation, a porous exchange between what was and what remains, between fiction and fiction.

Concept: Alix Eynaudi
Dance: Hugo Le Brigand & Alix Eynaudi
Costumes: An Breugelmans
Music: turf + surf aka Han-Gyeol Lie & Paul Kotal

Programme is organized by Kurziv and SPID, with the spatial support of GMK.

Accessibility information:

Program is free of charge and open to all. The performance is held in a gallery accessible only by stairs, with no elevator. The performance contains no intense sensory stimuli.

Program se provodi uz financijsku podršku Grada Zagreba (Gradski ured za kulturu i civilno društvo) i Zaklade “Kultura nova”.

Radna grupa održava se tijekom dva popodneva, u ponedjeljak, 27. travnja (od 14 do 18 sati) u Zagrebačkom plesnom centru i u utorak, 28. travnja (od 16.30 do 20 sati) u Mjesnom odboru Staro Trnje.

O formatu:

Igrat ćemo se s pauzom i pritom gledati kako možemo koristiti to u umjetničke svrhe. Počet ćemo s pauzom u radnji. Odmarat ćemo. I gledati kako iz toga izviru prijedlozi za pokret, misao, osjećaj, afekt. Također ćemo se igrati sa zaustavljanjem tijela u pokretu. Ova iskustva će nam poslužiti za daljnje proučavanje pauze. 

Napraviti pauzu od proučavanja ne znači nužno da prestajemo s proučavanjem. Iskustveno ćemo proučavati kakve sve oblike bivanja pauza od proučavanja može poprimiti. I putem ćemo napraviti još pokoju pauzu, poneko proučavanje.

Pauza je odmor, prekid, suspenzija, ušće, prijelom, spoticanje, kočnica, poveznica, spajanje, pukotina, tunel, rupa, rez, udah, izdah, detalj, prijelaz, ono između, fjaka.

Interes DISKOlektiva za pauzu potječe iz umjetničkog proučavanja dodira kao koreografije (u predstavama DISCOntact i Druge kože), krajolika kao načina plesanja i korištenja kratke pauze u treningu plesa (plesna igra Plazma). Više o tome na: https://discollective.upri.se/discollusion/ 

Prijave:

Radna grupa je otvorena svima zainteresiranima, bez obzira na prethodna znanja ili iskustva. Za prijavu je potrebno poslati nekoliko rečenica o sebi i motivaciji za sudjelovanje. Prijave se šalju putem maila koji je potrebno nasloviti “Pauza” na prijave.kurziv@gmail.com najkasnije do 26. travnja. Broj polaznica_ka je ograničen, stoga vas pozivamo da požurite s prijavama.

O voditelju:

DISKOlektiv istražuje razigranost i ono “što jest” u ulogama plesača, koreografa, klauna, učitelja, pisca, producenta, građanina, i drugih. Ono što pronađe dijeli u formatima poput izvedbi, plesa, igre, događaja, koreografije, (društvenog) eksperimenta, instalacija, predavanja, radionica, satova, publikacija, (klaunskog) nastupa, videa, scoreova, i drugih. U Hrvatskoj je dosad surađivao s Kik Melone, Silvijom Marchig, Ivom Nerinom Sibilom, Ninom Gojić, Sonjom Pregrad, Teom Kantoci, Sindri Uču, Markom Gutićem Mižimakovim, Tamarom Curić, Larisom Navojec, Nikolinom Komljenović, BAD.co i drugima u obliku predstava, instalacija, koreografija, izvedbi, kuriranja. Dobitnik je nagrade Ksenije Hribar za originalni pristup i praksu u polju suvremene plesne umjetnosti (2023.) i nagrade Zlatna munja za rad s publikom (2024.).

Program nastaje u suradnji Kurziva (nakladnika Kulturpunkta), SPID-a i Centra za dramsku umjetnost (edukativni program Mjesečnica).

Podaci o pristupačnosti:

Program je besplatan i otvoren za sve zainteresirane. Održava se u prostorima bez stepenica na ulazu. Radni jezik je BHS.

***

Program nastaje uz podršku Grada Zagreba (Gradski ured za kulturu i civilno društvo) i Zaklade Kultura nova.

U sklopu programa Kritička dramaturgija: pauza, pozivamo sve zainteresirane na prijavu za Odmaraonicu, radnu grupu u vodstvu umjetnice i istraživačice Alix Eynaudi.

Odmaraonica se održava tijekom tri popodneva. Počinje u četvrtak, 23. travnja u Centru mladih Ribnjak (16 do 20 sati), nastavlja se u petak 24. travnja u parku Ribnjak od 17 do 19 sati, a u subotu 25. travnja odvija se u Studiju Ilica (Ilica 61) između 14 i 18 sati.

O formatu:

Odmaraonica je format za istraživanje i praksu koji je Eynaudi pokrenula u okviru projekta Institute of Rest(s), a nadovezuje se na njen prethodni rad u kojemu se isprepliće interes za ples i poeziju. 

Prostor Odmaraonice otvoren je svima zainteresiranima, bez obzira na to bave li se plesom ili ne. 

U Odmaraonici ćemo odmor tretirati kao koreografski postupak – prekid od presudne važnosti. Zajednički ćemo suzbijati refleks da proizvodimo, opredjeljujući se radije za iščekivanje, neodređenost i nečinjenje. 

U strukturiranim sesijama, voditeljica će predložiti alate i vježbe (partiture, protokole kolektivnog čitanja i mikro-somatske pažnje) koji su osmišljeni tako da se mogu ponovno koristiti, prilagođavati ili odbaciti. 

Za svaku iteraciju Odmaraonice Eynaudi sastavlja privremenu biblioteku, skup tekstova na kojemu grupa radi. Ti tekstovi djeluju kao partitura, točke u vremenu, zajedničke reference, pomoć u zajedničkom bilježenju. 

Cilj nije prakticirati odmor kao prostor povlačenja, već kao prostor trenja između onoga što se odbija (zahtjev za proizvodnjom, vidljivošću, radom koji nema kraja) i onoga što se aktivira (biblioteka kao živi arhiv, vlastito vrijeme tijela, naslijeđeni okviri koji oblikuju rad, mogućnost mirovanja kao kolektivnog čina).

Format ne nudi recept za bijeg, nego prostor kolektivnog proučavanja.

Prijave:

Radna grupa je otvorena svima zainteresiranima, bez obzira na prethodna znanja ili iskustva. Za prijavu je potrebno poslati nekoliko rečenica o sebi i motivaciji za sudjelovanje. Prijave se šalju putem maila koji je potrebno nasloviti “Odmaraonica” na prijave.kurziv@gmail.com najkasnije do 22. travnja. Broj polaznica_ka je ograničen, stoga vas pozivamo da požurite s prijavama.

O voditeljici:

Alix Eynaudi pleše, radi i piše u (pretežito) radosnom neredu između vještine i kaosa. Nikad ne radi sama; svaki događaj, istraživanje ili poziv alibi je za provođenje vremena sa suradnicima. Specijalizirala se za koreografska druženja. Njezini najnoviji radovi uključuju Death by Landscape, koncert (2024.), Institute of Rest(s) (2023.–2025.) i it doesn’t go without saying (2026.). Njen rad je predstavljen na: MACRO, Rim; Tanzquartier, Beč; Kaaitheater, Bruxelles; far° festival, Nyon; Xing, Bologna; Biennale di Venezia, Venecija; Centar za suvremenu umjetnost, Vilnius; brut Wien; Volkskundemuseum, Beč; Wiener Festwochen, Beč; Wonderfruit festival, Tajland. Živi u Beču.

Podaci o pristupačnosti:

Program je besplatan. Održava se u prostorima do kojih vode stepenice, a zgrade nemaju lift. Radni jezik je engleski.

Program nastaje u suradnji Kurziva (nakladnika Kulturpunkta) i SPID-a.

Odmaraonice su se dosad održale u Laussaneu (La Manufacture (HES-SO), La Grange – UNIL), Bruxellesu (P.A.R.T.S.), Beču (Tanzquartier; Volkskundemuseum; ImpulsTanz), Berlinu (Tanzfabrik), Marseilleu (École des Beaux-Arts) i na Tajlandu (Wonderfruit Festival).

***

ENGLISH:

As part of the program Critical Dramaturgy: Pause, we invite all interested participants to apply for Restshop led by artist Alix Eynaudi.

The Restshop takes place over three afternoons. It begins on Thursday, April 23 at the Ribnjak Youth Center (4 – 8 PM), continues on Friday, April 23 in Ribnjak Park (5 – 7 PM), and concludes on Saturday, April 25 (2 – 6 pm) at Studio Ilica (Ilica 61).

About the format:

A Restshop is a format for research and practice initiated by Alix Eynaudi under the framework of Institute of Rest(s), following a line of inquiry present in Eynaudi’s earlier projects which tackled the relationship between poetry and dance.

The Restshop is open to everyone, regardless if they are dance practitioners or not. 

In the Restshop, rest is treated as a choreographic operation – a critical pause within the regimes of production. The work suspends the reflex to perform, turning instead toward latency, indeterminacy, and the compositional potential of non-doing.

In the sessions tools and exercises are introduced – structured scores, collective reading protocols, micro-somatic attentions – designed to be reused, adapted, or discarded. 

A mobile library is assembled for each iteration, books selected by the artist for the group. These texts act as scores, temporal markers, shared references, assistants of our writings. They are present to be used or ignored as needed.

The aim is not rest as withdrawal, but rest as a site of friction – what is being refused (the demand to produce, to be visible, to labor without end) and what is being engaged (the library as a living archive, the body’s own time, the inherited frameworks that shape artistic work, the possibility of stillness as a collective act).

The format does not offer a method for escape. What it offers instead is a space of collective study.

Application:

To apply, please send a short paragraph about yourself and reasons you’d like to join us. Send these via email titled “Restshop” to prijave.kurziv@gmail.com. The deadline for applications is April 22nd. Since the number of participants is limited, we encourage you to apply before the final deadline.

About the artist:

Alix Eynaudi dances, works, and writes between craft and chaos, embracing a (mostly) joyful mess. She never works alone; every event, research, or invitation is an alibi to spend time with accomplices—a mesh of friendships shimmering under the skin, a stirring of wonder-filled support. She specializes in choreographic hanging-out sessions. Her most recent works include Death by Landscape, a concert (2024), Institute of Rest(s) (2023-2025), and it doesn’t go witout saying (2026). Her work has been presented at: MACRO, Rome; Tanzquartier, Vienna; Kaaitheater, Brussels; far° festival, Nyon; Xing, Bologna; Biennale di Venezia, Venice; Contemporary Art Centre, Vilnius; brut, Vienna; Volkskundemuseum, Vienna; Wiener Festwochen, Vienna, Wonderfruit festival, Thailand. She lives in Vienna.

Accessibility information:

The program is free of charge. It takes place in spaces that are accessible only via stairs, and the buildings do not have elevators. The working language is English.

Restshops have taken place at i.e. La Manufacture (HES-SO), Lausanne, P.A.R.T.S., Brussels, Tanzquartier Wien, Tanzfabrik Berlin, Volkskundemuseum Wien, La Grange – UNIL, Lausanne, École des Beaux-Arts de Marseille, ImpulsTanz, Vienna, Wonderfruit Festival, Thailand.

Institute of Rest(s) is funded by HES-SO/La Manufacture, Switzerland.

***

Program nastaje uz podršku Grada Zagreba (Gradski ured za kulturu i civilno društvo) i Zaklade Kultura nova.

Pauza kao prostor odmaka  

U sezoni proljetnog umora, otvaramo prostor za prakticiranje i promišljanje pauze kao odmora, predaha, lijenosti. Uhvatit ćemo se u koštac sa suvremenom kulturom hiperprodukcije, stvarajući formate i prostore susreta u kojima pauza nije samo nužni predah od rada, već i transformativna praksa regeneracije i uvježbavanja političke imaginacije. Pauzu ćemo obraditi i kao ritmičko svojstvo umjetničkih formi koje su obilježene trajanjem, a također ćemo zaviriti u prošlost, s interesom za to kako su različiti društveni sustavi uređivali odnos između rada i odmora. 

Pozivamo na dokolicu, usporavanje, prekid u vremenu koji potiče drugačije zamišljanje trajanja i pozicioniranja u njemu. 

Program kao odmor, odmor kao program

Program počinje gostovanjem francusko-austrijske umjetnice Alix Eynaudi, koja će podijeliti svoju dugogodišnju praksu istraživanja odmora. U formatu “odmaraonice”, koji Eynaudi razvija već niz godina u okviru projekta Institute of Rest(s), sa sudionicima_ama će podijeliti alate i vježbe koji su osmišljeni tako da se mogu ponovno koristiti, prilagođavati ili odbaciti. 

Eynaudino gostovanje zaokružit će Fikcija fikcija, izvedba koja nastaje u suradnji s Hugom Le Brigandom te muzičkim duom Turf & Surf. Kroz pokret, zvuk i poetsku rezonancu stvaraju snoliku koreografiju koja spaja njihove interese za poeziju i ples.

Program se nastavlja predavanjem povjesničara Igora Dude Odmor kao životna potreba: o slobodnom vremenu u socijalističkoj Jugoslaviji, kojim će nas provesti kroz procese reguliranja prava na odmor koji su pratili promjene u shvaćanju industrijske organizacije vremena, te objasniti kako je to utjecalo na razvoj kulture dokolice na našim prostorima. 

Za kraj proljetnog ciklusa, DISKOlektiv, slovenski plesni umjetnik koji razvija vlastitu koreografsku praksu pauze, podijelit će ju u formatu radne grupe i izvedbe koja se na nju nadovezuje i iz nje proizlazi. Riječima umjetnika, “igrat ćemo se s pauzom i promatrati kako to možemo koristiti u umjetničke svrhe. Počet ćemo s pauzom u radnji. Odmarat ćemo. I gledati kako iz toga izviru prijedlozi za pokret, misao, osjećaj, afekt.”

Kritička dramaturgija interdisciplinarni je program posvećen razmjeni znanja i propitivanju modela rada i proizvodnje u umjetnosti i kulturi, te spajanju često odvojenih teorijskih i praktičnih perspektiva. Program organiziraju udruge SPID i Kurziv (nakladnik Kulturpunkta), a u 2026. godini održat će se po peti put. 

Sve aktivnosti su otvorene za sve zainteresirane bez obzira na iskustvo i predznanje, i besplatne su za sudjelovanje. Za radne grupe – vođene suradničke procese otvorene svima zainteresiranima, potrebna je prijava.

RASPORED

***

Gostovanje DISKOlektiva realiziramo u suradnji s Centrom za dramsku umjetnost u sklopu edukativnog programa Mjesečnica.

Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva te Savez scenarista i pisaca izvedbenih djela zahvaljuju Arheološkom muzeju u Zagrebu, GMK-u, Zagrebačkom plesnom centru i Udruženju hrvatskih arhitekata na suradnji u realizaciji programa.

Organizatorice Kritičke dramaturgije: Nina Gojić, Hana Sirovica

Produkcijska podrška: Anika Cetina, Sara Gurdulić

Vizualni identitet: Zoran Đukić

Program se provodi uz financijsku podršku Grada Zagreba (Gradski ured za kulturu i civilno društvo) i Zaklade “Kultura nova”.