Kao jedno od bitnih sidrišta globalnog akademskog tržišta i njegovih nejednakosti, impact factor je kao kvantifikacija utjecaja nekog znanstvenog časopisa podvrgnut dugotrajnom kritičkom fokusu, osobito od pobornika načela tzv. otvorene znanosti. Taj se fokus intenzivirao zajedno s intenziviranjem otpora komercijalizaciji znanosti i visokog obrazovanja uslijed teških posljedica ekonomske krize kraja nultih godina. Jedna od najpoznatijih međunarodnih artikulacija tog otpora je Deklaracija o vrednovanju istraživanja (DORA), usvojena u prosincu 2012. godine na godišnjoj skupštini Američkog društva za staničnu biologiju, održanoj u San Franciscu. Uvodna Opća preporuka Deklaracije upravo sugerira izbjegavanje metrike “poput journal impact factora kao surogata za mjeru kvalitete pojedinačnih istraživačkih radova, u svrhu vrednovanja doprinosa pojedinih istraživača ili pri zapošljavanju, izboru u više zvanje ili odlučivanju o financiranju”.

Da je riječ o dokumentu koji ima i vrlo konkretne odjeke u akademskoj stvarnosti pokazalo se još jednom ovih dana – naime, na stranici glasovitog časopisa Nature 25. lipnja je objavljena vijest da je Sveučilište u Utrechtu kao potpisnik Deklaracije najavilo napuštanje impact factora kao kriterija pri odlukama o zapošljavanju i napredovanju. Riječima Antona Pijpersa, predsjednika Upravnog odbora Sveučilišta, potpisivanje DORA-e nije bio tek “simbolički korak” nego “obećanje iz kojeg proizlazi naša odgovornost”. Prema citiranim navodima Paula Boselieja, voditelja sheme priznanja i nagrada, Sveučilište će se okrenuti drugim kriterijima vrednovanja svojih istraživača, poput posvećenosti timskom ratu i promicanja otvorene znanosti. Kako prenosi Nature, odluka je dio Programa otvorene znanosti, čiji cilj je učiniti istraživanje “transparentnim i kooperativnijim”. Odsjeci na Sveučilištu u Utrechtu imat će posebne suradnike za otvorenu znanost, koji će pratiti njihov razvoj prema open-access izdavaštvu, uključivanju javnosti i otvaranju pristupa istraživačkim podacima.

Iz pozicije akademske periferije, vijesti poput ove zanimljiv su znak da se metropolske institucije počinju angažirati na ublažavanju sustavne nejednakosti znanstvenog tržišta. One su također dobar podsjetnik provincijalnim, mainstream medijskim fetišistima izvrsnosti izražene u netransparentnim kvantifikacijama istraživačke kvalitete, poput međunarodnih top-ljestvica sveučilišta, da postoje i drugačiji, vrijedniji i suptilniji modeli vrednovanja znanstvenog rada. Što se DORA-e i našeg konteksta tiče, institucionalnih potpisnika je svega nekolicina: u Hrvatskoj je to Zaklada za znanost,  u Sloveniji ARRS – Agencija za istraživačku djelatnost i Sveučilište u Mariboru, u Srbiji Centar za evaluaciju u obrazovanju i nauci – CEON/CEES, u BiH Bosnian Journal of Basic Medical Sciences, dok je u Makedoniji Deklaraciju potpisalo čak sedam institucija, uključujući Institut za društvene znanosti i humanistiku i Open Access Macedonian Journal of Medical Sciences. No važnije od samog problema impact factora, za naš kontekst presudno je osvještavanje javne uloge znanstvenog rada, njegove investiranosti u lokalni kontekst, kao i potrebe za uključivanjem različitih zajednica i šire javnosti u njegove procese i rezultate. U tom smislu, uz vrijedne međunarodne poticaje, vrijedilo bi se podsjetiti i na danas pomalo utihlo iskustvo studentske borbe za besplatno obrazovanje, koja je u svojoj jezgri nedvojbeno sadržavala i poziv na demokratizaciju i emancipaciju proizvodnje znanja.