Na dan otvorenja izložba zakazan je razgovor u kojem sudjeluju Pary El-Qalqili, Marta Popivoda i Basyma Saad, a moderira ga Kate Sutton.

“Posudivši stih iz jedne od pjesama iz zbirke Revolucionarna pisma Diane di Prima, Nadamo se (između redaka): Čežnja zavjerenika uzima zajednička iskustva nasilja i tuge kao mogući početak izgradnje društva. Izložba povezuje dva suradnička filma od kojih je svaki stvoren iz saveza između Bliskog istoka i bivše Jugoslavije.

Permanent Trespass Sanje Grozdanić i Basyme Saad angažira par profesionalnih narikača (‘putujućih govornica posmrtnih govora’ kako se same opisuju) da održe spomen na Američko stoljeće – koncept koji nije toliko vezan za specifičnu geografiju koliko na ideologiju stvorenu na ekstrakciji i akumulaciji. Posmrtni govor bi trebao donijeti kraj, ali ovdje ideja profesionalne tuge lišava žalovanje njegove intimnosti i jedinstvenosti ‘vraćajući smrt tržištu’ kao još jedan potrošački proizvod. 

Film Pary El-Qalqili i Marte Popivode ICH BIN HIER, ICH BIN DA, (2025) nalazi načine komunikacije bez jezika. Film počinje tako što bez riječi predstavlja svoju glumačku postavu žena čiji izrazi sami za sebe puno govore. Sve su Palestinke koje žive u Berlinu, gdje su javna izražavanja solidarnosti s njihovom zemljom porijekla praktično kriminalizirana. Žene se postupno otvaraju i dijele svoja životna iskustva ‘između redova’, specifičnu bilokaciju na koju upućuje naslov (grubo prevedeno Tu sam, tamo sam)”, istaknuto je u najavi izložbe.

Više detalja o izložbi koja se može posjetiti do 6. lipnja pronađite ovdje.