Travella je glazbeni producent i DJ koji se formirao oko Nyege Nyege kolektiva i istoimenog festivala. Njegov muzički izričaj zasniva se na brzom tempu singeli glazbeno-plesne kulture, te utjecaju techna, ravea, trapa, dembowa i tradicionalne tanzanijske taarab glazbe. Više detalja o radu ovog glazbenika pročitajte u kritici njegova albuma Mr Mixondo, koji se može preslušati na linku.

Lokalnu podršku tanzanijskom DJ-u pružit će Anavi i Hvala Sven iz sastava RH Space Orkestra.

Upad se naplaćuje deset eura na ulazu. Više detalja doznajte ovdje.

Program KSET50 organiziraju volonteri KSET-a kako bi proslavili pet desetljeća postojanja Kluba. S obzirom na to da KSET zbog renovacije trenutno djeluje izvan svog matičnog prostora, program je organiziran u suradnji s drugim zagrebačkim klubovima.

“Serijal Indiestan slušaonica i partyja pokrenut je 2021. godine iz želje za dobrim provodom s gitarskim hitovima indie scene, a ono što je krenulo kao manja slušaonica srijedom, ubrzo se pretvorilo u partyje petkom i subotom, uz nekoliko održanih tematskih slušaonica”, stoji u najavi događanja.

Ulaz se naplaćuje pet eura, a više detalja pronađite ovdje.

@meenakshei: check for iron, b12 and vitamin d deficiencies.

(Interakcija na platformi X između korisnica @anaisninlovebot i @meenakshei; 11.7.2022.)

Moja najdraža majica iz kategorije majica s natpisima je jedna jarko ružičasta na kojoj piše samo “JIU JITSU IS BAD FOR YOU”. Dvosmislenost poruke je fukoovska. Prije četrdesetak godina bi na istetoviranom muškarcu ovaj natpis imao isključivo značenje prijetnje drugom: znam jiu jitsu i mogu te ozlijediti. Danas je on gotovo univerzalno točno prepoznat kao ironično ponavljanje najčešćeg prigovora samim jiujitserima: to za tebe nije zdravo. Pomak pažnje s nasilja na zdravlje je znakovit. Dosjetka je u tome što se prigovaraču primjedba u istom obliku vraća kao prijetnja.

U tom se smislu ovaj slučaj može promotriti iz teorijskog djelića veće Foucaultove cjeline biopolitike koji govori o suvremenom društvu kao društvu samoostvarenja (njem. Leistungsgesellschaft, u doslovnom prijevodu društvo izvedbe). Jedna od Foucaultovih osnovnih ideja je da su vječno mutirajući sistemi nadzora i kontrole¹ prošli put od šarolikih oblika fizičkog kažnjavanja do perfidnijih, ali sveprožimajućih oblika kontrole kojoj je ultimativna želja organizirati društvo u kojem (skupo, tromo i često kontraproduktivno) kažnjavanje nije potrebno. Unutar ove široke ideje jedan je detalj posebno relevantan – suvremeni subjekt više nije poslušni subjekt već uspješni subjekt. Byung-Chul Han u svom pamfletu Društvo burnouta pronicljivo updatea žargon – suvremeni subjekt je poduzetnik-menadžer samog sebe.

Foucault vjeruje kako je jedan od suvremenih, a trenutno i modernih načina kontrole u samoj optimizaciji ljudskih “potencijala”. Oni uključuju stalno mjerenje, usporedbe i postavljanje pragova uspjeha. Činjenica da kulture (apstraktno definiranih) fitnessa ili well-beinga uključuju brojanje macrosa ili koraka govori o tome kako big data nisu samo podaci za (zlo)upotrebu već i sam materijal kontrole. A najfunkcionalniji, odnosno najisplativiji oblik kontrole je usmjeravanje. Paradoksalno ili ne – aspiracija u neoliberalnom društvu upravo zatvara horizont mogućnosti; nemoguće je zamisliti bolje društvo, ali je moguće zamisliti boljeg sebe. 

Citat koji na jezgrovit i točan način opisuje ovu ideju može se, očekivano ili ne, pronaći u Unabomberovom manifestu Teda Kaczynskog: “Koncept ‘mentalnog zdravlja’ u našem društvu uglavnom je definiran mjerom u kojoj se pojedinac bez pokazivanja znakova stresa ponaša u skladu s potrebama sistema.“ (moj kurziv)

Tranzicija sa sistema kontrole i discipliniranja putem zabrana i nasilja na sistem kontrole i discipliniranja putem mandata motivacije i well-beinga gotovo na tjednoj bazi proizvodi društvene nuspojave. Jedna od njih je i grupa novih trendova neke vrste opreznih zabava: day raves, tea raves i, moj osobni favorit, digital detox raves. Ovi, ali i novi slični trendovi koji će se pojaviti od trenutka pisanja ovog teksta do njegove objave, dio su fenomena koji spadaju u soft clubbing. 

Svim ovim društvenim fenomenima zajedničko je neugrožavanje društvene funkcionalnosti pod krinkom duševnih i tjelesnih – sljedeća riječ je vrlo znakovita – benefita; zabava ne uključuje opijate, ne traži fizičko iscrpljivanje i završava u predvečerje. Većina tekstova o ovim trendovima vrlo precizno definira ciljnu skupinu soft clubbinga: to su mladi profesionalci koji žele započeti dan na produktivan način (!) i stariji rejveri koji se žele podsjetiti prošlih vremena bez ugrožavanja rutine spavanja (!). Motiv cijele ideje je održavanje produktivnosti. 

Koncept dnevnih rave partyja ipak nije tako jednostavno objasniti jer izvodi svojevrsnu dijalektičku šetnju. Day raveovi u prvom koraku pokušavaju razgraditi inherentnu antisocijalnost svog koda i, u istovremenom drugom se preoblikovati u nešto što uopće nije zabava već lijek. U ovome postoji skriveni paradoks koji ukazuje na subverzivnost originalne ideje rave partyja, a to je kompromitiranje proizvodne i konzumentske funkcionalnosti.

No ovaj ideološki potez ne može “dovršiti” stvar jer se zabava ne da odvojiti od subverzivnosti, zbog čega se ona potiho eliminira iz društvene pojave koja u svom imenu sadržava riječ party! U ovom smislu ne čudi da je prvi dojam o snimkama day raveova onaj da se radi o nečem zdravom, a ne zabavnom; atmosfera zatezanja, a ne otpuštanja uzda. Ili, prema uvodu u opis koncepta dnevnog ravea iz Tempus Magazina: “Od nostalgičnih vibracija do iznenađujućih zdravstvenih prednosti, dnevni rejvovi, najpopularniji trend u clubbingu, nude jedinstvena životna iskustva i transformiraju klupski svijet.” (moj kurziv)

Koncept tea ravea pak dovodi situaciju do baudrillardovskog paradoksa kopije bez originala, gdje simbolička veza s originalnom pojavom potpuno puca. Prema riječima web stranice Get Marketed, na koju namjerno neću staviti hiperlink, to su: “…spora, osjetilno usmjerena okupljanja koja uključuju biljne čajeve, laganu ambijentalnu glazbu i razgovor. Zamislite ugodnu večer s jastucima na podu, biranim čajevima, pričanjem priča ili čak vođenim meditacijama.” Radije ne bih.

Problem soft clubbinga nije samo u fukoovskoj mekanoj regulaciji pokornosti već i ideološki nešto bahatijoj izravnosti. Ključna stavka ove priče je u kapitalističkom ravnanju amplituda – u rezanju ili kooptiranju ekstremnosti. Inherentno subverzivne pojave koje su se suprotstavljale društvenim šablonama preimenovane su u životne stilove s pripadajućim normama, jezikom i modnim izričajem, pri čemu su zapravo kategorizirane, uhvaćene i usmjerene – (is)kontrolirane. Ilegalni drum’n’bass party je tako postao legalni Drum’n’bass Brunch; u prvom slučaju ne znate što se može dogoditi, u drugom slučaju ne želite da se dogodi išta što niste naručili. Radi se o konzumentskoj logici koja satire temeljnu premisu samog života – nepredvidljivost.

Da moram prepoznati osnovnu kapitalističku ideološku žilu, to bi bila rubno psihotična ideja da djela nemaju posljedice. Ona je psihotična jer uključuje djelomični prekid s realitetom, a narcistička jer počiva na infantilnom sistemu vrijednosti fantazijskog apsolutnog posjedovanja i uživanja. U soft clubbingu postoji vizija ostvarenog rezultata bez štete. Ideja da žestoko partijanje ne dolazi s žestokim “jutrom poslije” je sumanuta, ali znakovita jer zrcali kapitalističku logiku u kojoj nekontrolirana ekstrakcija resursa može trajati zauvijek. 

Zabava je oduvijek imala subverzivni, ako ne i revolucionarni potencijal (sjetimo se samo romana Ime ruže); revoluciji i zabavi uzbuđenje je zajednički nazivnik. U ovom smislu revolucija je, između ostalog, i sinonim za uzbuđenje; svaka revolucija je u suštini plot twist. Uzbuđenje po svojoj prirodi može doći samo iz nepredvidljivosti, a ona ne prati konzumerističku logiku dosade ispunjenih očekivanja.  

1. Definiranje fukoovskih razlika između naroda i populacije, kontrole, discipline, normalizacije i nadzora prevazilazi opseg ovog teksta. ↩︎

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Horizonti promjene koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Četvrto izdanje Attack Festa održat će se na sedam plesnih podija tijekom dva dana. Festival se otvara u četvrtak 16. listopada, a na rasporedu je raznolik program. U prostoru Infoshopa Pippilotte s početkom u 20 sati održat će se Večer urbane poezije. Iznad Infoshopa, u Galeriji Siva otvorit će se izložba Jedan korak naprijed, dva nazad zagrebačke umjetnice Lane Đurđek, dok će se u Filmskom studiju Medika održati performans Moja babusja ne poznaje izraz biopower Nastasje Štefanić i Matije Kralja Štefanića. Večer će završiti nastupom kanadskog punk benda Imploders. Ulaz na sve programe u četvrtak je besplatan.

Program koji se odvija u petak posvećen je “tvrdom zvuku”, poručuju organizatori_ce, stoga će nastupiti niz punk, psytrance i rave izvođača_ica. Među njima nalaze se međunarodna punk imena poput MURO, NÃO, ALUSSION, C.A.M.O., zatim domaći psytrance kolektiv Hybrid i techno program u Surogatu. Posljednji dan festivala uključuje četvrti podij na kojem će nastupiti dub izvođači_ce poput Ashantija Selaha, Chrisa Re*ignitiona te Rub a Dub Hi-Fi i Mighty Jar Sounda. Tehničku podršku dub podiju pružit će Kordoom Hi-Fi Soundsystem. Osim navedenih na festivalu će se predstaviti i žanrovski raznoliki bendovi čiji se izričaj priprisuje hibridima između synth-popa, noisea, shoegazea i itala discoa. Na ovogodišnjem lineupu nalaze se: Lacquer, Eine, Stereosister, The Hahas and the Blablas i Škola.

Dnevna ulaznica za petak i subotu naplaćuje se deset, a ulaznica za oba dana petnaest eura. Više detalja o programu pronađite ovdje.

Nakon prvog partyja koji se odvio u uredskom, odnosno corpcore tonu, organizatorice poručuju da je došlo vrijeme za otkrivanje tajni uz maske za lice, igre poput “Nikad nisam” i movie night.

Večer u maloj dvorani Boogalooa otvara Colinda Evangelista, a zatim joj se u dva pridružuje DJ-ica Kali. Jutro zaključuje set Meke Drine. Kako pozivaju organizatorice, uz dresscode “gusti snovi”, “ponesite mlijeko, a mi ćemo zobene.”

Ulaznice se prodaju po cijeni od osam eura u pretprodaji i prije ponoći, a na dan partyja nakon ponoći naplaćivat će se 10 eura.

Kolektiv People’s Kitchen odlučio je ovom prigodom prilagoditi program i fokusirati se na talijansku poslasticu – pizzu. Na meniju će biti nekoliko vrsta pizze, a sve se pripremaju u krušnoj peći.

SZCH je DJ i producent iz Istre, koji trenutno boravi i radi u Zagrebu. Njegov stil obilježen je energičnim i žanrovski miješanim setovima, a inspiriraju ga pop, internet i meme kultura. Osnivač je projekta Value, zagrebačke inicijative koja promovira talente u glazbi, umjetnosti i fotografiji.

DJ Buraz zagrebačkoj sceni je poznat po klupskim setovima u Mastersu, Sound Factoryju, na Sirup te Dimensions partyjima. Ovaj DJ organizirao je i nekoliko Disco Zagbria partyja.

Ulaz na program se ne naplaćuje, a više detalja možete pronaći ovdje.

Povod fešti je zatvaranje klupske sezone, a za razliku od prijašnjih izdanja, na ovom će se održati i nastupi uživo. Prvi će koncert održati zagrebačka glazbenica Amio koja djeluje u sklopu Prokulica Recordsa i raznih bendova među kojima se nalaze i Patkice. Nakon Amio, glazbenu podršku će pružiti čakovečki duo Revirgin inspiriran new wave i gothic zvukom, a zatim slijedi DJ duo Topolka i Lepa Mrena. Navedeni duo DJ-ica već je nastupao u Attacku, a ovom prilikom predstavit će “sve što vam najbolja morska fešta na kopnu može donijeti”.

Fešta će imati i gastro ponudu, a održava se u sklopu projekta The Chain Of Music Pluralism.

Ulaz na program je besplatan, a više detalja možete pronaći ovdje.

Heartskomerz i Garaža Kamba zajedničkim snagama organiziraju opušteni plesnjak (za muziku su zadužene Nina i Bruna) te pozivaju sve na bezbrižno druženje.

Heartskomerz audiovizualni je kolektiv koji čini 5 DJ-ica_eva i 2 VJ člana suvremenog i avangardnog glazbenog senzibiliteta. Svoje djelovanje započeli su s Participacijom u sklopu Pridea 2022. godine, nakon čega organiziraju partyje i slušaone u Galeriji Šira, klubu Kocka, u sklopu popratnog programa Salona Mladih i u Medici. Kolektiv je nastao iz zajedničke želje za organizacijom partyja, događaja i druženja na kojima bi se osjećali safe uz slušanje glazbe koja nije dovoljno prisutna u Zagrebu. Njihov pristup partyjima je eksperimentalan i otvoren te stoga stavljaju naglasak na DIY i mobilnost između različitih načina slušanja i druženja, partyja i žanrova.

Više o informacija o događaju možete pronaći ovdje.

Kolektiv je pokrenuo mladi lokalni DJ poznatiji pod imenom Joda. Cilj prvog partyja u režiji kolektiva je ujediniti što više  “gladnih partijanera_ica” i ljubitelja_ica elektronske muzike. U sklopu partyja, osim nastupa mladih lokalnih talenata, moći će se vidjeti i dekoracije, vizuali i osjetiti dobre vibre kroz hodnike Rojca. 

U najavi Joda ističe kako je inicijativa za događaj proizašla “iz ljubavi prema muzici te umjetnosti puštanja muzike”.

Više informacija o događaju možete pronaći ovdje.

Za zagrijavanje su zaduženi TNXPECH iz Prednjačenja i zagrebački DJ GJIGJ, a umjetnica Marianna Nardini izradila je scenografiju za rave. Na partyju će se puštati ambient, electro, UK i hyperpop.

Više detalja o partyju, koji će se održati u Akc Attacku možete pronaći ovdje.