parnas – Kulturpunkt

KIČMA 2010

admin — Tue, 08 Jun 2010 08:01:01 +0000

Piše: Zdravko Tovilović

Kao i do sada sajam/festival Kičma su zajednički organizirali udruga parNas i nakladnička kuća V.B.Z., kojima se i ove godine kao programski partner pridružila Gradska knjižnica Rijeka. Početna ideja bila je skromna, reći će Matija Budimir, jedan od ParNasovih entuzijasta i pokretača ove manifestacije, ali u ovom kratkom periodu dogodio se rast tako da je ovogodišnja Kičma, unatoč sveopćem recesijskom ozračju, uspjela u Rijeku dovesti respektabilan broj izdavača koji su, s popustima od 10 do 80 posto, ponudili više od 8000 naslova.

Krešimir Vogrinc, direktor Kičme na otvorenju

Iako sadržajno prilično raznoliko, ni ovogodišnje izdanje sajma/festivala nije značajno odstupalo od provjerene programske koncepcije u okviru koje se, pored predstavljanja pisaca i knjiga, dobar dio pažnje usmjerava na časopise koji, premda životareći na marginama književnog mainstreama, vrlo često predstavljaju utočište kvalitetne pisane riječi i prostor u kojem pisci početnici imaju priliku objaviti svoje prve uratke.

Književni program treće Kičme otvoren je poezijom, a pjesnika i pjesnikinja različitih generacija i poetskih usmjerenja na ovogodišnjem festivalu nije nedostajalo. U ugodnoj atmosferi kluba KUNS predstavljena je zbirka pjesama Južne životinje Irene Matijašević kojom tematski dominiraju pitanja položaja žene u različitim prostornim i vremenskim okvirima. Sama zbirka sastoji se od nekoliko ciklusa koncipiranih kroz niz različitih aspekata karakterističnih “ženskih pitanja”, koje autorica problematizira i nastoji opisati različitim literarnim strategijama. Prema riječima autorice, što se više zalazi u sadržaj knjige same pjesme dobivaju sve veću dubinu i nalaze svoj smisao u sintezi čovjeka i prirode, a kao karakteristika autoričinog rukopisa može se dodati i balansiranje između opreka ljudsko – životinjsko, toplo – hladno te racionalno – emotivno.

Darija Žilić i Irena Matijašević

Sljedeća večer bila je obilježena prilično drukčijim poetskim senzibilitetom. U zanimljivo odabranom ambijentu Astronomskog centra Rijeka mlada riječka pjesnikinja Jelena Tondini poznatija kao J-Zlo predstavila je svoju prvu zbirku poezije TreŠ, objavljenu 2008. U svojevrsnoj večeri treš-stiha pod zvijezdama nizali su se duhoviti i satirični osvrti na različite aktualnosti i društvene teme, da bi pred kraj autorica pročitala i nekoliko još neobjavljenih pjesama koje karakterizira stanovita doza melankolije i u kojima se raspoznaje pomak prema intimnijim temama.

Antologičarski dio pjesničkog segmenta ovogodišnje Kičme započeo je antologijom perzijskog pjesništva od 10. stoljeća do danas Budi biser, biser budi Ebtehaja Navaeya, u izdanju V.B.Z.-a, a nastavio se dan kasnije predstavljanjem antologije hrvatskog pjesništva od 1989. do 2009. godine pod nazivom U nebo i u niks autora Ervina Jahića, također u izdanju V.B.Z.-a. koju su u atriju HKD-a uz autora predstavili još i akademik Tonko Maroević te pjesnik i kritičar Branko Maleš. Kao jedno od glavnih obilježja ove antologije istaknut je pluralizam zastupljenih poetika s osnovnim naglaskom na društvena zbivanja. Maroević je naglasio kako je vrijeme iz kojeg datiraju obuhvaćene pjesme zasićeno mnogim važnim događajima i društvenim promjenama, od rata, stvaranja nove države, promjene društveno-ekonomskog modela…, dodajući kako ta činjenica nije dovela do unifikacije pjesničkog izričaja, a i sam izbor tema teško je svediv na neku zajedničku kategoriju. Zastupljeni autori pripadaju širokom generacijskom rasponu tako da ćemo u ovoj knjizi naići, primjerice na Vesnu Parun, ali i na neke vrlo mlade autorice. Pozicionirajući trenutno stanje hrvatske poezije, Maleš je naglasio kako ona možda ne proživljava svoje najbolje doba, ali se zasigurno nalazi u svojoj zreloj pluralističkoj fazi. Neki od zastupljenih autora su i pročitali svoje pjesme pa su tako na pozornicu izašli Ivan Rogić Nehajev, Ivan Herceg, Sanjin Sorel te Zoran Kršul.

Pjesnički dio festivala zaključen je svojevrsnom večeri bardova hrvatske poezije pod nazivom Goranovci, na kojoj su Zvonimir Mrkonjić, Branimir Bošnjak, Ivan Rogić Nehajev, Branko Maleš i Milorad Stojević čitali izbor iz vlastite poezije.

Gordan Nuhanović i Srećko Horvat

Glasovi ispod površine, naziv je djela Alojza Majetića i Daniele Trputec koje je publici predstavio Branislav Glumac. Valja naglasiti kako je riječ o romanu koji je u potpunosti nastao na blogu i kojega, kako je naglasio Glumac, ne bi ni bilo da se autori nisu upoznali i zbližili preko interneta. Hoće li ovaj kuriozitet biti dodatni povod čitateljima da posegnu za ovom knjigom tek ćemo vidjeti. Kratka i dinamična bila je i prezentacija novog romana Gordana Nuhanovića Vjerojatno zauvijek u kojem se, isprepliću intimna priča o nevoljama muškarca koji odlazi od obitelji, i vješto naznačena slika društvenog zaleđa koja romanu dodaje širu dimenziju. Prema riječima Srećka Horvata roman je stilski dotjeran, a karakterizira ga autorov specifičan smisao za ironiju i humor kojim u naizgled tragičnim situacijama dodaje neočekivanu vizuru tako da one, bez nepotrebne patetizacije, postaju komične. Nakon uspješnog prvog romana Nebo su preplavili galebovi iz 2007. Zoran Tomić ove je godine izdao zbirku priča Pričine i umišljaji. Kako je i sam autor pojasnio, pričine su najvećim dijelom autobiografske i odnose se na autorovo odrastanje na splitskoj periferiji dok se umišljaji bave problematiziranjem “crne hrvatske stvarnosti” i onih problema koji su se u Hrvatskoj pojavili nakon Domovinskoga rata. Autor nije niti u pričinama zaobišao polemiziranje oko urbanizacije i privatizacije prostora u krugu Kaštelanskog zaljeva koji je za njega konkretno mjesto odrastanja, ali i simboličko mjesto žudnje za onim nečim uvijek boljim i ljepšim. Tomićevu novu zbirku priča predstavila je Kristina Posilović koja je na kraju napomenula kako inteligentan humor, dobro osmišljeni dijalozi, dijalekt i žargon čine Tomićeve priče životnima i opipljivima. Proznu sekciju ovogodišnje Kičme zatvorio je već dobro poznati Hotel Zagorje Ivane Bodrožić Simić kojeg je predstavio urednik Drago Glamuzina, naglasivši kako je riječ o djelu koje je obilježilo prvi dio ovogodišnje književne scene, odnosno djelu koje je naišlo na odličan prijem i kod publike i kod kritike. Riječ je o romanu koji karakterizira potresna emocionalnost, ali je lišen svake patetike.

Ljubomir Stefanović, Branislav Oblučar, Slađan Lipovec, Branko Čegec

Iako je, za razliku od proteklih godina, u ovogodišnjem programskom dijelu Kičme segment “č” bio nešto manje zastupljen, kako brojem predstavljenih časopisa tako i opsegom predstavljanja, časopisi nisu gurnuti u drugi plan. Od domaćih izdanja u fokusu su bili Novi Kamov, Tema i Quorum dok je zrenjaninska Ulaznica potvrdila međunarodni karakter festivala. Moderatori predstavljanja Slađan Lipovec i Branislav Oblučar, ujedno urednici u Quorumu i dobri poznavatelji “scene” otvorili su raspravu pitanjima o krizi, odnosno letargiji u književno-tržišnim sferama. Diskusija je, dakako, nakon ovakvog otvaranja krenula sumornim tonovima dotičući se standardnih problema financija, distribucije, plasmana i općenito dolaska do publike. Ovi su problemi kao što je rekao glavni urednik Teme Branko Čegec, nevezani uz recesiju – kriza u svijetu časopisa je konstantno stanje. Naveden je podatak kako Ministarstvo kulture RH potpomaže izlaženje čak 96 domaćih časopisa pri čemu ni ljudi iz branše ne bi mogli nabrojiti niti trećinu, što govori o apsurdnosti situacije jer nitko ne dobije novac s kojim može funkcionirati. Svima je jasno, naglasio je Čegec, kako jedan književni časopis nikako ne može funkcionirati tržišno, nadovezujući se s pričom o Temi koja se u početku naplaćivala, no kad su Čegecu iz jedne knjižare poručili da im je ona prevelika formatom, dakle zauzima previše mjesta na polici, a prejeftina, odnosno da na njoj ne zarade dovoljno, on ju je odlučio dijeliti besplatno. No, u međuvremenu su mu iz Ministarstva kulture srezali sredstva na pola u odnosu na količinu s početka izlaženja, pa je bio prisiljen ponovno početi naplaćivati primjerke. Nešto optimističniji bio je Ljubomir Stefanović, glavni urednik Novog Kamova koji je opisujući programsku koncepciju časopisa naglasio kako bi časopisi, unatoč poteškoćama, trebali biti medij za nove ideje, teme s margina, mjesto na kojem novi autori objavljuju svoje prve radove. Upravo je s tim motivom osnovan jedan od najdugovječnijih časopisa u regiji, zrenjaninska Ulaznica, koja izlazi od 1967. i čiji je moto “mrtvi ne mogu unutra – ulaznica je život”, ističući svoju orijentiranost mladim “živim” autorima. Još jedna dodirna točka i jedan od potencijalnih načina izlaska iz krize jest orijentacija na regiju, odnosno regionalna suradnja. U pretposljednjem broju Ulaznice objavljen je tako temat o riječkom Katapultu, a između ostalog i nekoliko pjesama riječke autorice iz Katapultovog inkubatora Željke Horvat, koja je neke od objavljenih pjesama i pročitala. Regionalna suradnja, objavljivanje na internetu te entuzijazam (koji ponekad mora graničiti s mazohizmom) urednika preduvjeti su opstanka i napretka književnih časopisa, složili su se sudionici ove rasprave.

Dodanu vrijednost sajmu donijeli su i poseban program predstavljanja književnosti za djecu te predstavljanja publicističkih izdanja od kojih ćemo izdvojiti dvije biografske knjige o Stjepanu Mesiću iz pera novinara Novog lista Ivice Đikića i Borisa Pavelića, o kojima je uz Slavka Goldsteina i moderatora Ervina Jahića govorio i sam doživotni bivši predsjednik.

Na posljetku pohvala organizatorima koji su i ove godine vlastiti entuzijazam i osjećaj za kvalitetnu književnost uspjeli pretočiti u bogat i zanimljiv program, uz želju da riječka Kičma nastavi čvrsto i uspravno stajati i narednih godina.

***

Fotografije su preuzete iz Galerije sjama knjiga i časopisa Kičma

Časopisi pod reflektorom

admin — Sat, 13 Jun 2009 13:11:04 +0000

Piše: Hana Dagostin

Sajam su prošle godine pokrenuli entuzijasti udruge ParNas (Krešimir Vogrinc i Matija Budimir), inače urednici kulturnoumjetničkog časopisa Re, zajedno s nakladničkom kućom V.B.Z., a sve s najvažnijim ciljem – ponuditi Rijeci mjesto i vrijeme knjige po pristupačnijim cijenama. Ove je godine jedini takav sajam/festival u Rijeci ponudio više od 8000 knjiga različitih izdavača, s popustima od 10 do 70 posto.

Iako će se brojke (prodanih knjiga, kao i posjećenosti) znati tek kroz koji dan, za sam je Sajam od brojki značajnije nešto drugo. Naime, za razliku od ostalih sajmova ili festivala koji su najčešće zaokupljeni knjigom i piscima, KIČMA želi istaknuti i naglasiti časopis. Usmjeriti svjetla na ono najčešće marginalizirano utočište kvalitetne pisane riječi, koje je, kako se često zaboravlja kada iz tiska iziđe knjiga, izvorište brojnim piscima početnicima koji svoje uratke prvi put plasiraju upravo tamo. Iako je, za razliku od prošlogodišnje KIČME, broj prezentiranih i čitateljima dostupnih časopisa bio nešto manji jer su neki od izdavača odustali od izlaganja, publika je iskazala veće zanimanje nego prošle godine, a zabilježena je i veća prodaja. Razlozi tome mogu se naći upravo u samom predstavljanju petnaestak časopisa, jer su se organizatori potrudili – naime, prosječno se predstavljalo pet časopisa dnevno, što je ponekad i najrevnijima bilo teško pratiti. No pogodilo je, čini se, u srž. I posjetitelje Kičme – koji su došli po pokoju knjigu – uputilo na samozatajni svijet časopisa koji u svakodnevnom ritmu života ne dospiju pratiti. Na policama su se našli i časopisi nacionalnih manjina, kao i časopisi iz regije poput crnogorske Plime, ili bosanskohercegovačkih Dana. Osim hrvatskih, predstavljeni su i časopisi iz šire regije, poput časopisa Argo iz talijanske Bologne.

S druge strane, Okrugli stol ReForuma na temu časopisa, pokazao je slabu točku ovakvih bogatih, zasićenih programa. Zašto?

Mjesto koje je trebalo biti centralnim događajem festivala časopisa, jedinog takvog u Hrvatskoj, koje je moglo biti trenutkom uobličavanja rješenja za probleme časopisa danas, pokazao se, kako to često biva, svrhom samome sebi.

Za sam početak raspravu je razvodnilo 40-minutno izlaganje povijesti hrvatskih časopisa Branislava Oblučara, nakon čije su se neutralnosti mogli čuti sumorniji tonovi Žarka Paića, koji se požalio na činjenicu da i dalje ne postoji vrednovanja kvalitete časopisa (i shodno tome većih financija), budući da i dalje, zaključio je, časopisi s tradicijom dobivaju i financije, bez da nužno zauzvrat daju i kvalitetu. Vrednovanje, rangiranje i shodno tome financiranje i dalje je bolna točka hrvatskih kulturnih časopisa, bio je konsenzus sudionika okruglog stola – Rade Jaraka, Miroslava Mićanovića, Krešimira Vogrinca, Vladimira Arsenića, dok je entuzijastičnije tonove okruglom stolu ponudio Jovan Nikolaidis, urednik crnogorske Plime, ističući sve bolju regionalnu suradnju između časopisa.

Čedomir Višnjić ispred Ministarstva kulture ustvrdio je pak da se za časopise ove godine izdvojilo više nego za izdavanje knjiga. Broj prijedloga za financiranje koji stižu na stol Ministarstva kulture, osobito novih online časopisa, stalno raste, a urednike časopisa neće razveseliti činjenica da će, prema Višnjićevim riječima, broj naslova koje financiraju tako uskoro morati smanjiti.

I tako je ovaj okrugli stol samo razderao šav na vreći problema, bijesno zalajao – nabrojivši muke urednika i suradnika časopisa: problemi (slabe) distribucije po knjižarama i knjižnicama, (nepravedne) financije koje časopisima daju Ministarstvo i ostale institucije, (mali) honorari autorima i prevoditeljima tekstova, (ne)zainteresirana publika, strah od recesije. I potom je šav samo zašiven, budući da na opetovana pitanja moderatora Slađana Lipovca – Imamo li neko rješenje?, Jesmo li za suradnju i zajedničku inicijativu?, nitko od prisutnih nije imao konkretan odgovor. Lipovec je okrugli stol tako ironično zaključio riječima Prepuštamo rez nekom drugom.

Do konstruktivnog je prijedloga ipak došlo dva dana kasnije. Urednik časopisa Re, a ujedno i jedan od organizatora KIČME Krešimir Vogrinc, urednicima je Libre Libere ponudio vlastiti primjer kao rješenje za veću distribuciju, a to je neovisnost o distributerima. Uredništvo Re-a je, naime, osobno kontaktiralo knjižare, i potom im samo dostavljalo pakete časopisa, na taj način zaobišavši distributere i povećavši prodaju, kao i prepoznatljivost vlastita časopisa.

Spomenut ću i da je mahom muško uredništvo pozvano na okrugli stol izazvalo komentare izvan rasprave, a Nataša Petrinjak ih je, na predstavljanju časopisa Treća, i javno izrekla, napominjući da sastav pozvanih sudionika tribine očito pokazuje da se neki časopisi sa scene jednostavno – odguravaju.

Optimističnije tonove cijeloj priči mogli su se čuti na predstavljanju online časopisa za kulturu Knjigomata (koji je prešao i u papirnati oblik), te Cunterviewa, čije se čitateljstvo širi, kao i pozivi na suradnju od strane uredništva.

Osim časopisne priče, na KIČMI su se predstavili i autori novih izdanja, od kojih premijerno Rade Jarak i njegovo djelo Pohvala ulici. Pohvala i Jarku i Borivoju Radakoviću, koji su knjigu predstavili na neuobičajen način – čitajući ulomke u gradskom autobusu, riječkoj “dvojci”, pred slučajnom publikom. Riječanin Zoran Žmirić i njegov prvijenac, premijerno predstavljen antiratni crnohumorni Blockbuster, okupio je na KIČMI vjerojatno i najviše publike. Riječ je o, prema uredniku Ervinu Jahiću, filmičnu i dinamičnu romanu koji donosi subverzivni pogled na rat, a sam je autor izjavio da čitateljima poručuje da se nose s romanom kako znaju i umiju. Urednik Ervin Jahić istaknuo je da je „Blockbuster“ dobitk ne samo za riječku, već i recentnu hrvatsku prozu. Od riječkih je autora, osim Siniše Pavića i njegova romana Plačeš li to te Anamarije Simčić-Paulić i njezine Pigulice za djecu, predstavljen i Zoran Krušvar i njegove Zvijeri plišane. Riječ je o, podsjetimo, onoj knjizi za djecu koju su (neki) nazvali kontroverznom zbog lika kornjače koja se smatra vjevericom, kao i likova dviju djevojaka, vlasnica plišanih igračaka, koje žive zajedno. Upravo je predstavljanje književnosti za djecu bio još jedan osobeni pečat na KIČMI, pa je u suradnji s partnerom – Gradskom knjižnicom Rijeka, predstavljeno nekoliko autora koji pišu za djecu (i one koji se smatraju djecom!).

Kreativno predstavljanje knjige bilo je i ono djela Bajke za velike Hrvate Riječanina Ede Stojčića – naime, u turističkom autobusu Turističke zajednice Grada Rijeke.

A da je KIČMA bila puno više od Sajma knjiga i festivala časopisa, svjedoči preko pedeset događanja i prezentacija uzduž i poprijeko grada. Tako su na brodu Arca Fiumana pisci, poput Borivoja Radakovića, Edija Jurkovića ili Budimira Žižovića, iščitavali svoje priče, uvijek predvođeni karizmatičnim Dragom Orlićem, koje je u pauzama čitanja – pjevao. Prisutnost Radakovića podsjećala je na nekadašnja FAK-ovska okupljanja, iako sada u sasvim drukčijem kontekstu. Čitali su i mladi pjesnici, Predrag Lucić, Kristina Kegljen i Sandra Obradović, čije su zbirke pjesama objavljene u novoj biblioteci Na vrh jezika, također predstavljenoj na KIČMI.

Epitetu Rijeke kao rockerskog grada obol je dao i okrugli stol Rockanje, književno-glazbeni nastupi u Jazz tunelu, a u Narodnoj je čitaonici predstavljena i bogata riječka retro časopisna scena – poput Riječke revije, Rivala, Kulta, Vala, kao i trenutno najkvalitetniji riječki časopis Sušačka revija.

Na kraju – pohvala bogatom programu i ljubavi prema časopisima. S nadom da će slijedeća godina KIČMI donijeti pogodnije vrijeme za ovakvu manifestaciju, poput travnja ili svibnja, kada bi ga, za razliku od ovog puta mogli više pohoditi i školarci i studenti, a i profesori.

http://www.kicma.net/

Knjige i časopisi na morskoj ariji

admin — Mon, 01 Jun 2009 14:15:05 +0000

Razgovarala: Dea Vidović

KP: Nekoliko riječi o udruzi parNas koja je zaslužna za pokretanje riječkog Sajma knjiga i festivala časopisa KIČMA. Usmjereni ste na područje književnog života – izdavač ste časopisa Re, organizator ReForuma, pokrenuli ste Nakladu parNas, organizitarate izložbe i sl.

K.V.: Da, počeli smo svaštariti, ha, ha, ha… Udruga je osnovana 2004. kada smo sa časopisom Re izišli iz fakultetskih struktura. Čine ju uglavnom urednici časopisa i pokoji suradnik. Od tada smo se prilično razvili u nekoliko smjerova, ali smo primarno ostali u okvirima nakladničke djelatnosti. Prvi i dosad najvažniji projekt bio nam je časopisa za umjetnost i kulturu Re koji izlazi dvaput godišnje. Iz njegovih se prezentacija izrodio serijal okruglih stolova društveno-kulturne tematike, ReForum koji se također održavao dvaput godišnje, ali je sada spao na tek jedno izdanje u godini. Prije nekoliko godina pokrenuli smo i Nakladu parNas koja zasad ima dvije biblioteke – Crno nam se piše, u kojoj objavljujemo beletristiku (poezija i proza, a nadamo se i drami) te Idemo dalje, koja je publicistički orijentirana (od umjetnosti i kulture do znanosti i politike). Pošto za svaki broj časopisa Re objavimo natječaj za dizajn ovitka, tijekom godine se skupilo mnogo zanimljivih dizajnerskih rješenja, pa smo dvaput organizirali i izložbe tih radova koji su pristizali na natječaje, a nisu odabrani za ovitke časopisa. Najnoviji i najveći dosad projekt nam je Riječki sajam knjiga i festival časopisa – KIČMA (knjige i časopisi na morskoj ariji), a koju će on sudbinu doživjeti i koliko će ona biti povezana sa sudbinom Udruge to ćemo još vidjeti…

KP: KIČMA je prvi sajam knjiga u Rijeci. Kako je moguće da do 2008. Rijeka nije bila grad domaćin ovoj kulturno-književnoj formi?

K.V.: Ne znam kako, ali nije to zapravo jako čudno kad u ovako “velikom” gradu nema nijedne nakladničke kuće. (!) Formalno ih ima, naravno, od kojih su neke sa slavnom prošlošću i bile značajni elementi čak na prostoru bivše Jugoslavije, ali danas one ne postoje, ako pod time mislimo na neku ozbiljnu produkciju – ili produkciju uopće. Uglavnom ništa ozbiljno ne proizvode i žive “na državnim jaslama”, odnosno od stare slave. Mi smo se, kada smo odlučili pokrenuti ovaj Sajam, obratili nekim riječkim nakladnicima, ali smo shvatili da nisu niti dovoljno sposobni niti organizirani, homogeni da tako nešto učine. Stoga smo se “drznuli” sami to napraviti – naravno, uz pomoć opet jednog velikog nakladnika, V.B.Z.-a, ali on, iako je možda najjači knjižar u Rijeci, ipak nije riječki nakladnik.

KP: Kako su Riječani reagirali na KIČMU?

K.V.: Reakcije onih koji su bili na Sajmu i koji su za njega čuli bile su izuzetno pozitivne – barem one koje su stigle do nas. Bilo je tu i dosta pogrešnih interpretacija, pa se o KIČMI govorilo kao o V.B.Z.-ovom sajmu knjiga i sl., ali to su “početničke greške”. Rijeka nije nikad imala sajam knjiga, a zadnjih par godina u Rijeci su se održavale nekakve vašarske prodaje knjiga koje su nazivane sajmovima, pa je to kod ljudi vjerojatno stvorilo dodatnu konfuziju. Očito na temelju tih iskustava nisu očekivali “pravi” sajam, pa je iznenađenje i oduševljenje bilo time veće kad su došli i vidjeli o čemu se zapravo radi. Mene je osobno začudilo zapravo koliko ljudima nije poznat pojam sajma knjiga – naprosto nevjerojatno; nije im uopće jasno što to podrazumijeva, kako to izgleda itd. To mi je bio najupečatljiviji moment, podosta razočaravajući, čak.

Lanjski je Sajam organiziran u vrlo kratkom roku s gotovo simboličnim budžetom i sigurno je tu bilo i propusta u organizaciji, u programu, ponudi itd., ali mislim da je to razumljivo i očekivano, iako smo uvijek otvoreni za savjete i kritike, dokle god su konstruktivne. Naravno da nije prošlo bez ljubomornih komentara, prvenstveno iz nakladničkih krugova, pa i onih riječkih, ali sve je to očekivano.

Najveći je lanjski, a i ovogodišnji problem marketing, tj. oglašavanje. Vjerujem da se lani za KIČMU nije dovoljno čulo, puno ljudi nije znalo da je u Rijeci pokrenut sajam knjiga, ali to je prvenstveno zbog nedostatka financijskih sredstava, a djelomično i ljudskih resursa, tj. infrastrukture koja opet počiva na financijama. Ove godine mislim da smo cijelu marketinšku promidžbu pojačali za barem 50%, iako ni to još nije dovoljno, ali taj segment organizacije je izuzetno skup, pa će biti potrebno neko vrijeme da to dođe na zadovoljavajuću razinu. Iako se ove godine već u gradu zna da KIČMA uskoro počinje, što je veliki pomak, pa se da naslutiti da će se informacija vrlo brzo proširiti i dalje od Rijeke. Zato smo se jako potrudili oko programa, koji mora biti zanimljiv, raznovrsan i dobar jer će nam takav program, kao i sajamska ponuda, biti najbolji marketing.

KP: Pored vas, iznimno je aktivna i udruga Katapult koja promovira mlade i neafirmirane autore. Kakva je riječka književna scena?

K.V.: Pa, sama Katapultova produkcija može vam odgovoriti na ovo pitanje – većina njihovih autora nije iz Rijeke, a što je još važnije, oni kvalitetniji među njima nisu iz Rijeke. Kada je riječ o mladoj riječkoj književnoj sceni, to je sve što mogu reći. Mislim da ona zapravo ni ne postoji. Mi smo na ovom Sajmu htjeli organizirati jednu prezentaciju riječke i splitske mlade scene, na kojoj je u zadnje vrijeme “isplivalo” sedam-osam mladih autora koji su počeli objavljivati kod velikih nakladnika, dobili razna priznanja i nagrade, ali bio je problem naći takve riječke autore – osim Zorana Krušvara mi ih ne vidimo…

Kada bi se novci koji odlaze ranije spomenutim subjektima usmjerili prema onima koji žele ozbiljno raditi, koji imaju entuzijazma, mislim da bismo imali puno svjetliju budućnost. Ovako tapkamo u mjestu i nećemo se razvijati. Mladi autori neće imati kako stasati, a oni stariji ionako već dugo objavljuju kod nakladnika koji su izvan Rijeke. Na taj način se autori dislociraju, a scena razgrađuje, što dovodi i do toga da u gradu nemate nikakva književna događanja, osim nekih sporadičnih koja su gotovo getoizirana. Prema tome, stvara se zatvoreni krug koji je teško probiti. Nadamo se da će upravo KIČMA pomoći u probijanju tog kruga – makar i glavom kroz zid;)

KP: Okosnica KIČME je festival časopisa. Sagledavanjem života časopisa za književnost od njihove pojave do danas, jasno se može uočiti važan aspekt same književnosti, a to je da ona nije statična kategorija, već kao i ostale umjetničke grane, promjenjiva kategorija koja je neraskidivo vezana uz društvene, političke i ekonomske promjene života. Časopisi tako nisu samo književna, nego i društvena činjenica te se stalno suočavaju s promjenama. Što danas možemo reći o životu časopisa u Hrvatskoj? S kojim se sve izazovima oni suočavaju?

K.V.: Govorimo li o književno-umjetničkim časopisima, rekao bih da naprosto samo postoje, egzistiraju – mnogi od njih čak tek preživljavaju; dok su neki tek, čini mi se, nusprodukt velikih/većih nakladnika ili institucija, tek sekundarna djelatnost; drugima pak nedostaje dovoljno jaka infrastruktura koja bi im omogućila da razviju svoje potencijale. Također, postoji opća nezainteresiranost publike i medija za časopise, barem ne za one koji nisu već poznati i “priznati” ili one koji oko sebe ne okupljaju takva autorska imena ili pak one iza kojih stoji dovoljno jaki PR.

Moj ton je ovako negativan djelomično i zbog činjenice da je hrvatska časopisna scena nevjerojatno bogata. U Hrvatskoj postoji oko 80 do 100 samo onih časopisa koje bismo mogli svrstati u te neke književno-umjetničke, stručno-znanstvene i aktivističke kategorije. To je ogroman broj, a mi imamo problema popuniti police našeg Festivala časopisa! Morali smo mnoge od njih doslovce nagovarati da se odazovu pozivu, od kojih su neki na kraju odustali, a mnogi su odmah rekli da nisu zainteresirani! Možda u toj činjenici leži korijen problema…

Nadam se da ćemo neke pametnije zaključke izvući upravo na KIČMI, jer će se tamo u četvrtak 4. 6. održati okrugli stol (sedmi po redu ReForum) koji će govoriti upravo o tim problemima. Gosti foruma će biti Branislav Oblučar, Miroslav Mićanović (časopis Quorum), Žarko Paić (časopisi Europski glasnik i Tvrđa), Rade Jarak (časopis Knjigomat), Jovan Nikolaidis (časopis Plima, Crna Gora), Vladimir Arsenić (časopis Ulaznica, Srbija), Krešimir Vogrinc (časopis Re) i Čedomir Višnjić (Ministarstvo kulture RH), a moderator i idejni autor ove priče je Slađan Lipovec.

KP: Još od prvih dana svoga života na književnoj sceni časopisi su imali važnu ulogu u stvaranju i reguliranju književnog života. Časopisi su neka vrsta zrcala većine književnih gibanja, ključni su elementi utjecanja na publiku i oblikovanje njenog ukusa, sudjeluju u formiranju i oblikovanju novih književnih institucija, stvaraju nove književne žanrove, prate smjenu poetika te jasno daju uvid u trenutne pozicije književnosti u cjelokupnom društvenom životu. Međutim, možemo li danas iz časopisa čitati današnji književni život u Hrvatskoj?

K.V.: Mislim da su književni časopisi danas izgubili sve ove elemente, ili barem većinu njih, koje ste nabrojali, tako da ne bih mogao na pitanje o književnom životu odgovoriti “pogledom kroz časopis”. To je možda jedan od uzroka ili barem jedan od čimbenika koji je omogućio današnje stanje u književnosti koje bih sveo na jednu riječ – hiperprodukcija. Količina otisnutih naslova prešla je svaku mjeru i postalo je teško pratiti takvu produkciju, a stvorila se, naravno, i velika neravnoteža između kvalitete i kvantitete, pa lako možete steći dojam da kvalitetne književnosti ima iznimno malo. Što sigurno nije potpuno točno, ali mislim da istina nije ni jako daleko od tog dojma.

S druge strane, časopisi ipak idu ukorak s vremenom i prate, odnosno donose nam raznovrsne modele, stilove, tematike i pravce kojima se suvremeni pisci bave. Upravo se u časopisima možemo upoznati s offstream korpusom koji često ne možemo upoznati kroz knjižnu produkciju, a još uvijek su časopisi upravo ti koji prvi daju šansu mladim potencijalima od kojih neki uvijek postanu novi nositelji ili predvodnici književne scene. Zbog toga su, između ostalog, časopisi izuzetno važni. Još im samo fali ta neka “pedagoška” funkcija koju su, mislim, izgubili – filtriranje i usmjeravanje “književnih tokova”.

KP: Kao što je pojava tiskanih medija donijela promjene u književnom životu, tako je pojava novog medija Interneta donijela promjene ne samo u književnom već i životu časopisa. Što se zapravo događa s časopisima u doba Mreže?

K.V.: Ne znam kakva je situacija vani, iako mislim da nije puno drugačija od one kod nas, ali apsolutno je bespredmetno voditi ikakve razgovore o tome prijeti li Internet tiskanim časopisima dok god u Hrvatskoj imamo 100-tinjak tiskanih i – 1 internetski časopis. (!!) Postoje mnoge web-stranice i portali koji se bave ovim ili onim segmentima književnosti, mnogi tiskani časopisi imaju svoje internetske stranice na kojima prezentiraju veći ili manji dio svojeg sadržaja, ali imamo samo jedan on-line časopis – Knjigomat. Čak da ih ima još deset za koje ne znam (iako vjerujem da nema), još uvijek se nema o čemu pričati:) Barem što se tiče književne periodike kod nas…

KP: Što možemo očekivati od ovogodišnjeg programa KIČME?

K.V.: Možete očekivati 50 prezentacija knjiga, časopisa i autora u kojima će sudjelovati 100-injak predstavljača! Programi će se odvijati na čak 10 lokacija po cijelom gradu, a nekako smo ih podijelili na sljedeće kategorije: dnevni program (prezentacije knjiga i autora), festival časopisa, noćni program (čitanja i predstavljanja autora), program za djecu i mlade (prezentacije knjiga, časopisa i autora) te popratni program koji uključuje okrugle stolove, književne prezentacije, književno-glazbena događanja i svirke, a neki od tih programa odvijat će se čak i u gradskom te turističkom autobusu koji će se voziti po Rijeci i okolici.

KP: Možeš li izdvojiti nekoliko zanimljivih gostiju koje će ugostiti ovogodišnja KIČMA?

K.V.: Iako će na Sajmu sigurno biti puno više zanimljivih gostiju, možemo izdvojiti široj javnosti poznatija imena kao što su: Borivoj Radaković, Damir Hoyka, Julijana Matanović, Mirjana Krizmanić, Jasmin Imamović, Predrag Lucić, Siniša Pavić, Vladimir Arsenijević, Stela Jelinčić, Robert Međurečan, Drago Orlić, Ivan Rogić Nehajev, Franci Blašković, Ivica Jakšić Čokrić Puko, Evelina Rudan, Edo Stojčić, Zoran Krušvar, Sanja Pilić, Veli Đekić, Branislav Oblučar, Miroslav Mićanović, Žarko Paić, Vladimir Arsenić, Jovan Nikolaidis, Branko Kostelnik, Nenad Marijanović Fritz, Neno Belan, Sandro Bastiančić, Drago Glamuzina (dobitnik ovogodišnje nagrade T-portala), Rade Jarak (ovogodišnji dobitnik nagrade Jutarnjeg lista) i mnogi drugi.