U svom ovogodišnjem izdanju, Festival razmatra osjećaje anksioznosti i apatije koji snažno obilježavaju društvo u kojem živimo te prezentira umjetničke radove koji se na različite načine suočavaju s tjeskobnom stvarnošću. “Definiranje ovogodišnje teme bio je dug proces budući da zaista je nešto što nam je svima poznato, a opet neuhvatljivo te smješteno u jedan egzaktan medij kao što je fotografija. Bili smo iznenađeni intrigantnim umjetničkim odgovorima koji vrtlog emocija interpretiraju na različite načine. Neki umjetnici prihvaćaju kaos i besciljnost života dok drugi lebde u utopijskim fantazijama”, istaknuli su kustosi 12. Organa Vida Barbara Gregov, Lovro Japundžić i Lea Vene.

Brojni radovi zastupljeni na glavnoj izložbi finalista podnaslovljenoj No Tears Left to Cry “fokusiraju se na prevladavajuće negativne osjećaje poput tjeskobe, nezadovoljstva i frustracije te ih nastoje raspetljati, kontekstualizirati i transformirati u vizualne kritike stvarnosti”. Među njima ima i onih koji donose nešto optimističnije perspektive, no i one proizlaze iz kritičkog promišljanja, umjesto skretanja pozornosti s gorućih društvenih problema. Izložba uključuje radove desert međunarodnih umjetnika_ica izabranih putem javnog poziva, a u konačnici predstavlja pokušaj “umjetničkog istraživanja subverzivnog potencijala emocija – prostor za kritiku prevladavajućeg malodušja, ali i prostor za zamišljanje i stvaranje optimističnijih afektivnih alternativa”.

Prva zagrebačka samostalna izložba umjetnice Viviane Sassen Venera i Merkur nastala je kao rezultat poziva Versajske palače za izložbu Vidljivo/Nevidljivo. Tijekom šest mjeseci Sassen je imala privatni pristup Versaillesu nakon radnog vremena, u kojem se mogla posvetiti istraživanju arhiva, različitih artefakta pa čak i privatne korespondencije kraljice Marie Antoinette. Kako bi utjelovila “neispričane priče Versaillesa”, Sassen je radila s grupom mladih žena koje su odrasle u blizini slavnog dvora, ako bi stvorila nove fotografije i kolaže. Postav izložbe prilagođen je zgradi Muzeja suvremene umjetnosti i prigodi gostovanja na 12. Organu Vida, a više informacija o procesu rada posjetitelji će moći doznati od same autorice, u razgovoru koji će na otvorenju s njom voditi kustosica izložbe Marina Paulenka.

Pored izložbi u Muzeju suvremene umjetnosti, 12. Organ Vida u Galeriji Miroslav Kraljević (GMK) od 30. lipnja do 15. srpnja predstavlja samostalnu izložbu umjetnika Thomasa Cap De Villea INTERLOPE, koja se na intiman, iskren i humorističan način bavi odrastanjem generacije 90-ih i ranih 2000-ih. Dijeljenja generacijska iskustva u radu se “isprepliću s intimnim autorovim povijestima unutar kojih se pojavljuju priče o prijateljstvu, seksualnosti i porocima”.

Nastavno na temu ovogodišnjeg festivalskog izdanja, izložba Osjetljive točke, otvorena u Galeriji Nova od 1. do 16. srpnja, istražuje nove afektivne perspektive u suvremenoj vizualnoj umjetnosti. Radovi četiriju zastupljenih umjetnica – Julie Faverau, Katarzyne Perlak, Margaret Haines i Fette Sans – problematiziraju neizvjesnost i nesigurnost, odnosno “afektivnu dezorijentiranost kao bitno obilježje suvremenosti te kritički sagledavaju modele emotivnog zajedništva, kao i mogućnosti održavanja i (re)konstruiranja bliskosti”.

Za širenje optimizma zadužena je interaktivna instalacija Prosperitet, sreća i obilje – Da, prihvati ih autorice Cleo Kempe Towers poznate pod imenom Emotional Labor Queen, koja se predstavlja u petak, 1. srpnja u vrtu Zbirke Richter. Izložbe u Muzeju suvremene umjetnosti ostaju otvorene do 28. kolovoza.