Na rasporedu su albumi choke enough francuske umjetnice Marylou Mayniel (Oklou) prema odabiru umjetnice Marte Lučić i  Dømkirke američkog benda SUNN O))) koji je putem otvorenog poziva (dostupnog ovdje) izabrao Marko Kalem.

choke enough debitantski je album Oklou, a kako piše u najavi, “donosi razne varijacije koje se kreću od treperavih sintesajzera preko sanjivog hyperpopa s feminističkom perspektivom”. Na albumu se nalaze pjesme koje je Oklou snimila u suradnji s Caseyjem MQ, A.G. Cookom i Bladeejem.

SUNN O))) su američki drone bend, a njihov album Dømkirke “obogaćen je gitarom, synthevima, vokalima, orguljama i trombonom iz trulih ruku članova kultnih bendova Mayhem i Earth, noiseom norveškog diva Lassea Marhauga te ukletom akustikom katedrale Dømkirke u Bergenu gdje je album snimljen 2007. godine”, istaknuto je u najavnom tekstu.

Više detalja možete pronaći ovdje.

Ovog puta, na rasporedu su albumi japanske kantautorice Ichiko Aoba koji je izabrala umjetnica Valerija Cerovac i Joni Mitchell, koji je putem online formulara predložila Tatjana Mesar.

Kako piše u najavi Aobina albuma, u Windswept Adanu “kroz prozračne i sablasne zvukove psychedelic folka, jazza i klasične glazbe isprepletene snimkama iz prirode, pratimo djevojku proročicu poslanu u izgnanstvo na otok prepun raznim biljkama, životinjama i magičnim morskim bićima”. Prije slušanja albuma, Cerovac će publici usmjeriti pozornost na tijelo u prostoru i voditi kratku meditaciju na dah.

Slušateljica Tatjana Mesar je putem obrasca za prijave predložila album Blue Joni Mitchell. Svoju motivaciju za prijedlogom Mesar je objasnila riječima: “Za mene je to jedan od onih albuma koji definiraju što kantautorsko umijeće uopće znači. Joni Mitchell je pjesnikinja koja sjeda za klavir, skida svaku masku i zove nas da slušamo bez treptaja”.

Više detalja o programu pronađite ovdje.

Novopokrenute slušaonice fokus stavljaju na albume kao glazbene cjeline čije je slušanje ugroženo i izmijenjeno streaming platformama poput Spotifyja i sličnih. “Osim albuma, slušamo i jedni druge i otkrivamo kako muziku slično/različito doživljavamo, povezujemo i smještamo u svoje živote i svjetove”, istaknula je organizatorica programa Nina Maštruko. Moguće je sudjelovati u koncipiranju programa kroz prijedloge albuma za slušaonice. Sugestije za nova izdanja primaju se putem online formulara.

Grubor će na trećem izdanju programa predstaviti hexed!, koju organizatorica opisuje kao “vrtlog industrijske buke, vriske, vještih liriksa i tjeskobnog dronea britanske producentice i vokalistice aye“. Nakon toga, publika će slušati SickElixir, novi album Blawana u kojem ovaj glazbenik spaja techno i metal žanrove, a zastupljen je na brojnim listama najboljih albuma 2025. godine.

Dijana Grubor je autorica i kritičarka u području eksperimentalne i klupske underground glazbe. Dosad je pisala za portale Kulturpunkt, Lake note, Forkert te je surađivala sa ZEZ Festivalom i Muzičkim biennalom Zagreb. Posebno je zanima šira kulturna produkcija podzastupljenih umjetnika_ca.

Ulaz na program je besplatan.

Jedna od takvih inicijativa je Sound Art Lab, program koji je krajem 2024. Tin Dožić pokrenuo u klubu MaMa. Kroz format radnih sesija otvorenog tipa, Sound Art Lab potiče razmjenu znanja i teži stvaranju zajednice ljubitelja_ica svih oblika sound arta i eksperimentalne glazbe. Dožić naglašava da je program decidirano DIY karaktera i održava se uz pomoć tima Multimedijalnog instituta, prvenstveno Marije Krstanović koja koordinira program. Uz aktivnosti poput radionice izrade viktorijanskog sintesajzera ili audiomiksera pod vodstvom Dožića, u programu često gostuju inozemni umjetnici i umjetnice koji_e kroz radionice predstavljaju specifične aspekte umjetnosti zvuka. U 2025. održana su i dva koncerta: performans slobodne improvizacije slovenskog umjetnika Tarika Haskića / Listening Circuits te Ultra Slow Party, “mogući serijal klupskih večeri ili izvanrednih glazbenih događanja” umjetnice i DJ-ice Maje Milić, poznate i kao Geanina Gypt. 

Najava nastupa eksperimentalnog noise umjetnika Ruhaila Qaisara, održanog 27. siječnja u Mjesnom odboru Staro Trnje, u zatišju početka godine došla je kao ugodno iznenađenje, dijelom zbog izbora umjetnika, a dijelom zbog mjesta održavanja njegova nastupa. Dožić pojašnjava da je koncert organizirao na inicijativu novomedijskog umjetnika Vjerana Vukašinovića, koji je bio u kontaktu s Ruhailom Qaisarom za vrijeme njegove europske turneje. S obzirom na to da mu program omogućava uvjete i podršku za organizaciju ad hoc događanja u izvaninstitucionalnom kontekstu, Dožić kaže da je to bila impulzivna odluka iza koje apsolutno stoji. Naglašava da upravo tako i želi raditi, entuzijastično i samoorganizirano. 

Neočekivano iz vanjske perspektive, Mjesni odbor Staro Trnje pokazao se zanimljivim izborom lokacije za ovakav tip događanja. Predsjednik vijeća Mjesnog odbora Vatroslav Miloš ističe težnju da prostor bude otvoren građanima i zajednici u najširem smislu, od društvenih igara i kvizova do eksperimentalne elektronike, noisea i folka. Prvi koncert sličnog tipa odvio se u studenom prošle godine, kada su u sklopu novopokrenute serije zvučnih zbivanja u organizaciji Nike Mihaljevića, Andra Giunia i Tina Dožića nastupili eksperimentalna umjetnica Manja Ristić i australski skladatelj, istraživač i umjetnik zvuka Colin Black. Ad hoc koncert Ruhaila Qaisara nadovezao se kao logičan nastavak suradnje Mjesnog odbora i dijela nezavisne scene.

Kako ovakav tip prostora nije namijenjen koncertima, sa sobom donosi određene izazove nedostatka infrastrukture, pri čemu Dožić ističe angažman tehničara i majstora zvuka Filipa Pacaka u prenamjeni dvorane u koncertni prostor. Čak i tom karakteristikom izbor lokacije korespondira DIY etosu samog događanja, ujedno stvarajući priliku za izmještanje i rekonfiguraciju eksperimentalnih praksi iz galerijskih i klupskih prostora koji sa sobom ponekad nose određenu ozbiljnost rezerviranu za domenu visoke umjetnosti. “Mislim da je jako bitno da se stvari koje bismo klasično smatrali avangardnima, eksperimentalnima, događaju u kontekstima koji su pristupačni ljudima i da se sruši ta barijera koju bijela kocka galerije može stvoriti”, kaže Dožić. 

Navodi i mogućnosti za razvoj publike kroz neposredniji kontakt lokalne zajednice i alternativnih scena: “Čini mi se da je možda trend da se mjesne i lokalne zajednice otvaraju prema nezavisnoj sceni. Mislim da bi to mogao biti super moment za scenu kojoj kronično nedostaju prostori – od KSET-a koji je u obnovi do SC-a koji je devastiran još 2018. Velika potreba za prostorima osjeti se i u smislu da pojedini zagrebački prostori koji nude besplatan najam i infrastrukturu budu zauzeti godinu dana unaprijed.” Tu je potrebu prepoznala i ustanova Novi prostori kulture, čiji program Mjesni boravak teži kulturnom oživljavanju zagrebačkih mjesnih odbora kao mjesta susreta umjetnosti, kulture i lokalne zajednice.

U kontekstu zagrebačke eksperimentalne glazbene scene, noise koncerte i nastupe alternativnog predznaka najčešće možemo vidjeti u sklopu programa ZEZ festivala. Fizički i konceptualni prostor za istraživanja abrazivnijeg zvuka – pogotovo onog koji se odmiče od standardne harsh noise scene, dok svjesno ulazi u dijalog s njenom estetikom iz interdisciplinarne i antikapitalističke perspektive – uglavnom ostaje nepopunjen između festivalskih izdanja. Uz prošlogodišnje studenačko izdanje programa onkraj producentice i DJ-ice Nine Maštruko, Qaisarov nastup predstavljao je rijetku priliku da jednog od najzanimljivijih aktualnih noise umjetnika vidimo uživo u Zagrebu. 

Ruhail Qaisar samouki je interdisciplinarni umjetnik iz Leha u Ladakhu (Indija) koji u svojoj praksi kombinira harsh noise i power electronics s ambijentom, improviziranim zvučnim eksperimentima, performansom i gestom. Njegov album Fatima iz 2023. godine, izdan na etiketi Danse Noire umjetnice Aïshe Devi, u žanrovskom je i konceptualnom smislu predstavio intrigantan razvoj umjetnikovih dotadašnjih zvučnih istraživanja. Intenzivni odsječci industrial noisea, pod jasnim utjecajem death i black metala koji su obilježili njegov raniji rad, na albumu se javljaju ponajviše kao tekstualni elementi ili nagli presjeci, signali disrupcije unutar pomno građenih droneova i ambijentalnih melodija prožetih terenskim snimkama i melodijama iz Ladakha. 

Album koji  umjetnik opisuje kao “rekvijem za mrtvu budućnost” tematizira Ladakh prošlosti koji se zbog vojne okupacije, kontinuiranih geopolitičkih konflikta i turističke eksploatacije nikad nije realizirao. U posljednje tri godine, Qaisar je boravio na rezidencijama i festivalima diljem Europe što je njegov izričaj odvelo u novom smjeru, usmjeravajući ga prema novim tehnikama izgradnje zvuka i ispreplićući ih s vizualnim umjetnostima. 

U sklopu rezidencije u Grazu 2024., radio je na 36-kanalnoj ambisoničnoj kompoziciji Namkhay Rtsima / The Spine of the Sky pod vodstvom ukrajinske skladateljice Katarine Gryvul. Qaisar ističe da je njegov proces komponiranja prije rezidencije bio puno drugačiji. Uglavnom je radio u live tejkovima i nije koristio prednosti softwarea koji ima jer ga nije znao koristiti kao produkcijski alat.

“Katarina mi je kao mentorica otvorila posve novi svijet gdje stvaranje glazbe ne mora iziskivati toliki trud. Nakon što sam premijerno izveo svoje djelo, imao sam više varijacije i kontrapunkta u svojim kompozicijama i procesu. Radio sam s ekskluzivnim softwareom Instituta za elektroničku glazbu u Grazu i izvodio sa 96 zvučnika i 18 sub-baseva u špilji pa sam imao puno prostora za rad s novim idejama. Zvučni elementi činili su se poput malih duhova u prostoriji”, pojašnjava Qaisar. 

Na sličan način može se opisati i njegov live nastup u Zagrebu. Od samog početka bilo je jasno da ovo neće biti klasičan noise koncert već gotovo pa vođena seansa koja publiku vješto premješta između stadija anticipacije i imerzije, ne gubeći pritom konfrontacijski potencijal ni ekspresivni senzibilitet. U recenzijama često spominjana atemporalnost Qaisarove izvedbe manifestirala se kao sloboda od svijesti o protoku vremena, mjerenog primarno kroz nagle izmjene tempa, uplive visokih frekvencija, dubokih beatova ili iznenadno uvođenje sampleova vrištanja, terenskih snimki koraka, kamenja ili odjeka riječi. Fragmenti traka s albuma razbacani su kroz izvedbu kao polazišta za gradnju improvizacije, istovremeno nudeći moment prepoznatljivog za koji se možemo uhvatiti.

Govoreći o razvoju svoje prakse od izlaska albuma, Qaisar ističe da mu je trebalo neko vrijeme da stvori novi materijal, koji testira uživo na europskoj turneji prije nego ga snimi. “Dijelove Fatime i dalje izvodim live jer još uvijek užvam u njihovoj grubosti, ali osim toga se izvedba sastoji od novog materijala ili improvizacijskih dijelova preko kojih pjevam”, pojašnjava Qaisar. 

Kaže da je novi materijal stvoren nekoliko tjedana nakon pobuna u njegovom rodnom gradu u listopadu 2025., čije posljedice su kanalizirane u njegov vokalni izraz. Qaisarov se vokal naizgled kreće na poznatom i prokušanom terenu no wave monotona, povika i vrištanja, no njegov registar koji efektno podržava siktanje i naricanje otkrivaju rijetko doživljenu kompleksnost emocionalnog izraza. Posebno intenzivni dijelovi nastupa oni su kada povike i prodorne vriskove uparuje s pulsirajućom bukom i sekvancama čija težina podsjeća na iščašeni doom metal. U nekom drugom trenutku, ritamska struktura prizivat će blastbeat. Žanrovske reference dijelom su osobnog emocionalnog inventara, javljaju se i raspršuju izvan ustaljenih logika estetske emulacije. 

Pažnja i elegancija kojom Qaisar tretira i uslojava zvučne detalje posebno dolazi do izražaja u novom prostoru Mjesnog odbora čiji mrak ne priziva prijašnje izvedbene kontekste. Upitan o iskustvu izvođenja u netipičnom prostoru, Qaisar kaže: “Svaki put kad sam izmoren od svojevrsnih robotskih gradova zapadne Europe, volim doći u srednju Europu i imati intimnije nastupe na mjestima gdje ne bih očekivao da ću izvoditi. Osjećam ih stvarnijima, a i publika je iskrenija. Mislim da je lijepo da u 2026. godini još uvijek izvodim u društvenim centrima. U mom gradu, tamo se održavaju samo izbori i vjenčanja.”

Detalj koji vrijedi spomenuti za kraj ovog teksta neočekivano je velik odaziv publike na događanje, najavljeno donekle iznenada i koje se odvijalo na radni dan. Unatoč popunjenosti dvorane Mjesnog odbora Staro Trnje, prevladavao je dojam intimnosti i lakoće supostojanja s drugima, koji se u nekom drugom kontekstu možda ne bi dogodio. Izbor lokacije pokazao se primjerenim za zahtjevniji tip umjetničke prakse, unoseći dozu opuštenosti i svježine u iskustvo posjećivanja eksperimentalnih nastupa. Bit će zanimljivo promatrati na koje će se načine potencijal ovog prostora realizirati u budućnosti.

Tekst je objavljen u sklopu projekta Kulturni hodogram, sufinanciranog potporom male vrijednosti Grada Zagreba za proizvodnju i objavu programskih sadržaja u elektroničkim publikacijama.

Novopokrenute slušaonice fokus stavljaju na albume kao glazbene cjeline čije je slušanje ugroženo i izmijenjeno streaming platformama poput Spotifyja i sličnih. “Osim albuma, slušamo i jedni druge i otkrivamo kako muziku slično/različito doživljavamo, povezujemo i smještamo u svoje živote i svjetove”, istaknula je organizatorica programa Nina Maštruko.

Na prvoj slušaonici ove godine Japundžić će predstaviti svoja dva omiljena albuma, dream pop i atmosferični dubo grupe HTRK u njihovom albumu Psychic 9-5 Club, a zatim soundtrack za film koji nikad neće biti snimljen – Dream of the Walled City dua KWC 92 (Sam Forsberg i Max Stenerudh). Albumi dijele boju naslovnice i godinu izdanja, a preostale poveznice i asocijacije otkrivat će se tijekom zajedničkog slušanja u Suputnicima.

Lovro Japundžić kustos je i producent s iskustvom rada u kuriranju izložbi, performansa, festivala i drugih kulturnih programa. Trenutno je dio kustoskog kolektiva međunarodnog festivala Organ Vida te jedan od kustosa i voditelja programa Galerije Močvara. Prethodno je radio kao producent kolektiva BADco., umjetnički voditelj GMK te selektor programa glazbenog kolektiva Živa Muzika.

Ulaz na program je besplatan.

Dolaskom publike, jastučići i kauči ubrzo su se pretvorili u oazu žamora i iščekivanja, a do početka prvog seta tijela koja su se te večeri pojedinačno okupila da slušaju glazbu, metamorfozirala su se u ujedinjenu masu; u svjedoke_inje i suučesnike_ce ovog muzičkog eksperimenta. U toj atmosferi održalo se novo izdanje programa Onkraj, organiziranog u suradnji s budimpeštanskim kolektivom Noise’n’Roses, koji su za cilj imali približiti izvedbenu praksu ambijentalne muzike publici i od toplog dnevnog boravka napraviti zonu dubokog slušanja. Pritom su inspiraciju potražili u tami i hladnoći novembarske večeri, a glavni motivi programa bili su sve ono jezivo što se može naći u okolini prostora Xantipe, koja se nalazi na samom rubu Mirogoja.

Organizatori su taj ambijent tihe jeze predstavili već od prvog koraka na putu do kuće, po kojemu su bile postavljene plastične svijeće da pridošlicama pokažu smjer i osvijetle šumski puteljak prekriven izmaglicom, trulim lišćem i jesenskim blatom. Usred hladne i mračne šume našao se kolektiv ljudi koji su se okupili da zajedno slušaju glazbu – to je dihotomija koja je dominirala ugođajem te večeri. 

Program je otvorila Marianna Nardini – dherm’n, interdisciplinarna umjetnica koja se bavi performansom, video i audio materijalima. Njen 40-minutni set bio je glazbeno minimalističan, s dugim i ujednačenim dijelovima kojima je polako nadodavala nove zvučne elemente. Publika je ubrzo utonula u meditativni trans, a ambijentalna svjetla koja su tu prostoriju obojila u plavo-ljubičastu boju nadodala su osjećaju da je u pitanju glazbena seansa. Instrumentalu se sredinom nastupa priključio i Nardinin glas, kada je umjetnica u mikrofon krenula čitati poeziju. Rečenice na talijanskom, hrvatskom i engleskom lelujale su zrakom kao nedovršene misli, djelomično jer su to i bile, a djelomično jer im nedovoljna glasnoća mikrofona nije dopuštala razgovijetnost. 

[Puš pauza od dvadeset minuta za razbijanje kolektivne opijenosti, a onda novi set.]

Na istom stoliću ispred okupljene publike ‘pozornicu’ je preuzela Lucia Udvardyova – Palmovka, koja je već otpočetka odlučila prodrmati meditativni osjećaj prvog seta malo bogatijim instrumentalnim aranžmanom i osjećajem nelagode koji je bio potpomognut dodavanjem zvukova kao što je škripanje dasaka. Tempo je bio jednako daleko od plesnog, no dok se Nardinin set slušao opušteno, Palmovka je konstantno iznenađivala oštrim zvukovima koji bi trajali par minuta pa se potom pretočili u drugi. Glazba je bila prožeta već spomenutom tihom jezom, a prisutnost groblja i tama šume kao da su prodrli u svijest prostorije i učinili atmosferu napetijom. Da je u tom trenutku neki crni gavran uletio kroz prozor i smjestio se na drvene stropne grede, začudio bi se kako smo mu dobru ulaznu špicu pripremili. 

[Još jedna puš pauza, za smirivanje naježene kože i istjerivanje duhova.] 

Rozi Mákó je zvučna umjetnica i skladateljica koja je svojim nastupom zaokružila ambijentalni dio programa. Mákino ekstenzivno skladateljsko iskustvo te korištenje improvizacije u setovima kako bi se sa slušateljima_cama povezala kroz jedinstvene aranžmane, rezultiralo je istančanim senzibilitetom za oblikovanje raznolikih atmosfera i prijelaza među njima. To umijeće upravljanja prijelazima očitovalo se i u ovom setu, koji je započeo posve drugačijim zvukom nego što je završio.

Kao što se promjena boje videa ne primijeti ako se to događa polako, tako je i Mákó uspjela napraviti vrstu zvučnog psihološkog eksperimenta pa je i ovaj prijelaz, iz jedne (svemirske) u drugu (industrijsku) temu, bio neprimjetan do samog kraja. Muzički je set bio puno razigraniji od prva dva, s kompleksnijim slaganjem zvučnih elemenata. Iako je Palmovka također imala pojačan bas koji se mogao osjetiti i u prsima, Mákó je cijeli prostor pretvorila u bas zvučnu kutiju pa se do kraja seta moglo zamijetiti poskakivanje zidnih polica.   

[Finalna puš pauza, prostor se pretvara u plesni podij. Kupe se jastučići s poda i bacaju na kauče, pomiču se stolovi.] 

Muzički drugačiji od prijašnjih statičnih setova, Budokan Boysi stvaraju glazbu (kako sami kažu) na raskršću avant-popa, no-wavea i ekscentričnog synth-popa. Pjesme su im spoj elektroničke glazbe, saksofona koji sviran kroz filter zadobiva duhovni i skoro gotički zvuk, i pjevane poezije. Duo se sastoji od Michaela Jeffreyja Leeja, tekstopisca koji je prostoriju obogatio naracijom teksta i Jeffa T Byrda, koji je osim miksetom te večeri zapovijedao i saksofonom. Odjeveni u bijele potkošulje i bijele duge gaće, koji čine sastavni dio njihove vizualne prezentacije, pozornost su privukli kako ruhom, tako i duhom.

U obliku šapta ili dramatične recitacije, svaka naracija bila je prizivanje folklornih motiva, a pulsirajući ritmovi i melankolične saksofon dionice stvarali su mračni ugođaj koji je publiku transponirao u alternativne svjetove nadrealističkih priča. Iako stihovi istražuju tematski mračna polja, njihova izvedba i kompozicija pjesama pridodaju efekt (ne)namjerne tragikomičnosti. To se posebno može osjetiti u pjesmama poput Magic Power ili The Ooze s najnovijeg, istoimenog albuma, koje balansiraju na rubu bizarnosti ili avangarde (oni hrabriji bi ih možda prozvali i campy). Osvježavajuća pomaknutost i čudnjikavost muzike Budokan Boysa savršeno je zaokružila večer koja je okultnu inspiraciju pronašla u tami onkraj krematorija. 

Dnevni boravak zamagljenih prozora Xantipe te studene, mračne večeri pretvoren je u utočište u kojemu su glazbenici_e i slušatelji_ce zajedno sudjelovali_e u preispitivanju granica zvuka i istraživali liminalne prostore ambijentalne muzike. Ako glazba uistinu potiče slušatelje_ice da u njoj pronađu ono nešto natprirodno, onda je ambijent Onkraja otključao vrata između tih svjetova, a seansa na groblju održala se u ritmu elektroničkih beatova. 

Tekst je nastao u sklopu Kulturpunktove novinarske školice uz mentorsku podršku Antonija Pošćića.

Novopokrenute slušaonice fokus stavljaju na albume kao glazbene cjeline čije je slušanje ugroženo i izmijenjeno streaming platformama poput Spotifyja i sličnih. Kako poručuju organizatorice ove večeri, “ideja iza slušaonica je da slavimo umjetnost stvaranja albuma kao glazbenih cjelina i zajedno treniramo svoju oštećenu pozornost da ih poslušamo od početka do kraja. Osim albuma, slušamo i jedni druge i otkrivamo kako muziku slično/različito doživljavamo, povezujemo i smještamo u svoje živote i svjetove.”

Program će svaki put koncipirati novi gosti ili gošće s naglaskom na raznolike estetske pristupe koji su konceptualniji ili eksperimentalniji. Osim odabira, selektori_ce albuma predstavit će ukratko vlastitu poveznicu s glazbenim sadržajem, a nakon slušanja publika će biti pozvana podijeliti vlastite dojmove i asocijacije.

Na prvoj slušaonici albume bira Onkraj tim. Dizajnerica Josipa Tadić izabrala je album Promises Floating Pointsa, Pharaoha Sandersa i Simfonijskog orkestra Londona, a organizatorica Nina Maštruko album Hymnal Lyre Pramuk.

Više detalja o programu pročitajte ovdje.

Program je inspiriran motivima uklete kuće, razgovorom s duhovima i magličastom jezom. Kroz ambijentalne elektroničke live setove, predstavit će se interdisciplinarne umjetnice poput Marianne Nardini – dherm’n i organizatorice iz kolektiva Noise n’ Roses, Rozi Mákó i Lucia Udvardyova – Palmovka. 

Nakon bloka ambijentalne glazbe, prostor će preuzeti američki duo Budokan Boys. Njihova muzika kroz spoken word, bizarne narative, crni humor, žanrovski neuhvatljivu elektroniku i saksofon gradi neobične i mračne svjetove. Kako pojašnjavaju organizatorice, Filozofskom kućom će “odjeknuti jezive priče s njihovog nadolazećeg albuma The Ooze, ispričane kroz psihodelični, nadrealistični no-wave folkor”. 

Zbog ograničenog kapaciteta, za dolazak je potrebno prijaviti se na mail onkraj.events@gmail.com. Tim putem posjetitelji će dobiti i upute za dolazak i ulazak na lokaciju te aktualne informacije o dodatnim programskim aktivnostima. 

Radionicu će voditi vokalistica i izvođačica Maque koja ples promatra kao “alat aktivizma, spiritualnog razvoja i oslobođenja”. Na radionici, polaznici_e će se povezati sa svojim tijelima kroz kombinaciju joga poza, svjesnog disanja, koreografije i tehnika zdjeličnih plesova.

“Cilj radionice je povezivanje sa senzualnošću vlastitog tijela na fizičkoj, emocionalnoj i spiritualnoj razini, uz puštanje predrasuda”, stoji u najavi. Plesna praksa yoggaton otvorena je svima, neovisno o fizičkoj spremi, iskustva s plesom i/ili jogom.

Radionica se realizira u suradnji s Jačaonom, a održat će se u njihovoj dvorani na adresi Pierottijeva 11, Zagreb (Medika). Sudjelovanje na radionici je moguće uz prethodnu prijavu i simboličnu donaciju. Prijave se vrše putem e-maila onkraj.events@gmail.com.

Maque je interdisciplinarna umjetnica čija muzika objedinjuje različite latinoameričke žanrove s naglaskom na perreo stil koji je namijenjen “bliskom plesanju, tjelesnoj prisnosti i transformiranju bijesa u znoj, radost i senzualnost”, stoji u tekstu najave. Njeni glazbeni počeci vezani su uz cumbiu, reggaeton, tradicionalnu glazbu i popratne plesne nastupe.

DJ i producent_ica auto_timer njen je suradnik_ca koji_a izrađuje beatove i instrumentalne kulise inspirirane brazilskim ritmovima i eksperimentalnim stvaralaštvom. Maque i auto_timer zajedno djeluju kroz latinoamerički kolektiv CHOKA s berlinskom adresom koji je osnovan 2023., a na plesni podij donosi klupske zvukove Globalnog juga.

Lokalnu DJ podršku pružit će izvođači Kornet i Babilonska. Ulaznice u pretprodaji koštaju 12, a na dan partyja 15 eura i mogu se nabaviti ovdje.

Više detalja o izvođačima_cama pronađite na poveznici.