Umjetnica i istraživačica Olga Roszkowska, vizualna umjetnica i biologinja Krystyna Jędrzejewska-Szmek, umjetnica, kustosica i klimatska aktivistica Zuzia Derlacz te dizajnerica Pola Salicka udružile su snage s umjetnicom i pjesnikinjom Majom Demskom, kustosicom i istraživačicom Aleksandrom Knychalskom i istraživačem i savjetnikom za kulturne politike Igorom Stokfiszewskim. Kao Grupa Zakole pridružili su se reparativnim istraživanjima u sklopu projekta Testing Ground, u kojem razvijaju svoje interdisciplinarne strategije za ublažavanje klimatske krize i zaštitu prirodnih ekosustava.

Tijekom događaja Repair Shack Zakole u Varšavi, Krystyna, Olga i Maja podijelile su svoja razmišljanja i osjećaje o Zakoleu i utjecaju koji to mjesto ima na njih.

Što za vas predstavlja i što vam znači Zakole?

Krystyna: Razgovarale smo o tome kako nam Zakole donosi osjećaj ushita i začudnosti, kao da se približavamo nečem neobičnom. Dodiruje neki duboki emocionalni dio nas i pomaže nam osjetiti složenost i međusobnu isprepletenost svijeta. Zuzia je također rekla da nam to daje osjećaj…

Olga: …smisla života…

Krystyna: Da, raditi i biti ovdje nam daje osjećaj smisla.

Olga: Podjednako donosi osjećaj mira i kaosa. Te kvalitete se ovdje spajaju. I možemo pronaći oboje – svaki posjet močvari donosi opuštanje, ali istovremeno je toliko podražaja pa je i način funkcioniranja i opažanja krajnje kaotičan. Tako da smo istovremeno opuštene i iscrpljene.

Maja: A onda i obilje – Zakole je vrlo bujno mjesto. Sve te biljke kojima obiluje su mahom poznate, ali ovdje djeluju veće i gušće.

Ili zelenije. 

 Vjerojatno zbog količine vode.

Što vam u vezi sa Zakoleom budi strah, a što nadu?

Maja: Kad sam prvi put došla ovdje bojala sam se blata i močvare, ali zahvaljujući Olgi uspjela sam prevladati taj strah jer sam shvatila da voda u lokvama nije blato koje će me progutati, nego vrlo čista voda i nema razloga za strah – nema zmija, nemani… 

Krystyna: Ni lavova… Maja: Ni lavova. Ta voda izgleda zastrašujuće i normalno je da ju želiš izbjeći, ali ako odlučiš ući u nju polako, tako da vidiš koliko je duboko – to je zapravo vrlo oslobađajuće. Zahvaljujući ovom iskustvu, mislim da se više ne bojim vodenih površina u kojima ne vidim dno. Ali bilo je teško, trebalo mi je dva sata da se odlučim skinuti cipele i opustiti. Mislila sam da je dno odvratno, sluzavo i gadno, ali osjećaj je bio ugodan i spužvast.

Krystyna: Mislim da mi nadu daju odnosi – odnos s ovim mjestom, promatranje njegovih promjena i osjećaj da smo dio toga barem na neko vrijeme, nadam se što je duže moguće. Jučer smo s Igorom razgovarale o tome kako je ovo mjesto postojalo prije nas i nastavit će postojati i nakon nas, čak i ako ništa ne uspijemo promijeniti. Možemo sebe promatrati kao male čestice koje pokušavaju utjecati na situaciju, ali ne moramo osjećati toliki pritisak da “spasimo svijet”. Pretpostavljam da je to nešto što daje nadu. A strah…

Olga: Mislim da i on proizlazi iz odnosa – iz nemogućnosti komunikacije među različitim grupama koje utječu na ovo mjesto. Nedavno smo se uvjerili koliko je teško uspostaviti komunikaciju, suosjećati i imati razumijevanja za različite interese. Sve se može riješiti, ali komunikacija je pritom jako teška. Strah me tih interesa koji na neki način postaju prioritetni, a onda se ukrštaju jedni protiv drugih. Nemogućnosti komunikacije izvan tih početnih interesa.

Koji su vam omiljeni zvukovi ovdje?

Olga: Svaki šum vode. Ima tamo jedan mali izvor – ne čujemo ga često. Većina zvukova vrlo je suha – lomljenje grančica pod nogama, zvukovi vjetra ili grada, svi oni imaju neku oštrinu, pa su vodenasti zvukovi posebno ugodni i umirujući. Bilo kakva voda koju možemo vidjeti ili čuti donosi mi radost i nadu. Osjećaj je isti kad čujemo neku životinju, poput dabra. Zapravo ih ne vidimo često – dabra smo vidjeli možda jednom jer se skrivaju od nas. No, tu i tamo ih uspijemo čuti i to je vrlo ispunjavajuće.

Ili ako ste osluhnuli malenog kukca i možete ga čuti kada je okolina dovoljno tiha.

Krystyna: Jako mi se sviđa kako lišće topole klepeće i kako, kad vjetar jače puše, isključuje druge zvukove – to je vrlo organski zvuk, ali istovremeno i bijela buka.  

Čak i sitni zvukovi ovdje mogu postati glasni. Navikla sam da se ovdje vrlo glasno čuju zvuci gradske buke, dok ih u gradu ne čujemo toliko. To je na neki način dobro jer postanete svjesniji zvučnog zagađenja koje vaše tijelo osjeća, iako ga možda niste svjesni. Ovdje ste većinu vremena svjesni buke u kojoj inače živimo.

Eksperimentalni film Of Water dočarava suptilnu i organsku vezu koju je Grupa Zakole stvorila s ovim močvarnim područjem.

Prepoznajući nužnost usporavanja kao temelj za održiviji ustroj našeg društva i odnosa prema okolišu, Repair Shack Molat, interdisciplinarno kreativno otočko utočište koje nastaje u suorganizaciji udruge Kurziv (Kulturpunktovog nakladnika) i slovenske udruge Maska, na otoku Molatu će između 22. i 27. svibnja 2024. okupiti umjetnike i istraživače projekta Testing Ground, posvećenog razvoju kreativnih istraživačkih suradnji. Program se realizira u suradnji sa Sveučilištem u Zadru i CONA Institutom iz Ljubljane, organizacije čiji su multimedijalni projekti posvećeni istraživanju povezanosti zvuka i prirodnog okoliša.

Molat je izabran kao lokacija ovog Repair Shacka upravo zbog bliske i dugogodišnje veze koju umjetnici i osnivači CONA Instituta Irena Pivka i Brane Zorman njeguju s otokom, bliskosti na temelju koje su razvili i projekt Kolonija Molat, zamišljen kao istraživanje sistematizacije slobodnog vremena potaknuto nekadašnjim praksama umjetničkih kolonija, kao i (danas gotovo nepostojeće) sistematizacije vremena za rad i odmor. Repair Shack jedna je od materijalizacija Maskinog dugogodišnjeg fokusa istraživanja jugofuturizma, kroz koju u okviru projekta Testing Ground projekta razvijaju reparativne metode oslanjajući se na dobre prakse jugoslavenskog perioda. U Jugoslaviji je slobodno vrijeme bilo sistematizirano kao dio radnog ciklusa. Slobodno vrijeme bilo je namijenjeno regeneraciji radnika_ca, jer se rad cijenio kao doprinos osobnom i zajedničkom boljitku, drugarskoj izgradnji socijalističke budućnosti. Danas u mnogim slučajevima, posebice u kulturnom sektoru, osnovna radnička prava nisu osigurana, budući da je posao strukturiran prekarno. Obaveza stalne dostupnosti i egzistencijalna neizvjesnost uskraćuju radnici_ku pravo na odmor, a rad u području kulture često je podcijenjen i nije prepoznat kao legitiman.

Repair Shack Molat odvijat će se kao kolektivno istraživanje potencijala kulture za generiranje praksi odmora i dokolice koje mogu poslužiti kao alternativa ekološki i društveno destruktivnoj hiperproduktivnosti. Slijedeći viziju Kolonije Molat Pivke i Zormana, Repair Shack koncipiran je kao prostor i vrijeme za bezuvjetni odmor i opuštanje grupe kulturnih radnika_ca u otočkom okruženju bez stresa. Svako planiranje, promišljanje nadolazećih projekata, rokova, prijava, izložbi, arhiviranja i slično  – smatra se nepoželjnim.

U sklopu Repair Shacka Molat predstavit ćemo i niz aktivnosti u nastalih u organizaciji Kurziva u suradnji sa CONA-om i Sveučilištem u Zadru, koje će istražiti potencijale održivog turizma, odnosno turizma kakav omogućuje odmor koji – umjesto eksploatacije masovnog, tržišno orijentiranog turizma – stvara podržavajuće veze s prirodom i lokalnom zajednicom, veze koje bi mogle imati reparativni učinak na svoj okoliš.

Tako ćemo na Molatu u četvrtak, 23. svibnja održati ekološku turu otvorenu javnosti. Tura je posvećena bioraznolikosti Molata i zadarskog arhipelaga, a vodit će ju biologinja i ekologinja mora Taida Garibović. Okupljanje je u 16 sati ispred Ribarsko-poljoprivredne zadruge Molat.

Pored javnog dijela programa koji je otvoren svima zainteresiranima, na Molatu će se održati i interdisciplinarni praktikum u kojemu će nam se pridružiti studenti_ce Sveučilišta u Zadru.

Dio praktikuma posvećen alternativnim oblicima turizma koji će uključivati vježbe i kreativne zadatke promišljanja pojmova kao što su usporavanje, odmor, putovanje, zajednica, domaćin ili gost, vodit će Željka Tonković, izvanredna profesorica na zadarskom Odjelu za sociologiju. Temu održivosti iz umjetničke perspektive promišljat ćemo u segmentu posvećenom potencijalima odmora i dokolice u vodstvu Brane Zormana, koji će podijeliti CONA-ine prakse, povesti nas u šetnju u kojoj ćemo vježbati slušanje i pokazati nam kratki film Kolonija Molat (2023., produkcija CONA i Maska).

Po povratku na kopno, u ponedjeljak, 27. svibnja u 10 sati na Sveučilištu u Zadru (Ulica Šime Vitasovića 1, dvorana 002) održat će se javni razgovor posvećen važnosti i potencijalima interdisciplinarnih suradnji u kojemu će sudjelovati Brane Zorman te poljske umjetnice i istraživačice Pola Salicka i Olga Roszkowska, članice grupe Zakole koja predstavlja uspješan primjer transdisciplinarne i dugoročne suradnje između umjetnica_ka, aktivistkinja_a, teoretičarki_a i biologinja_a. Razgovor će voditi Luka Antonina, asistent na Odjelu za sociologiju.

Program se izvodi na engleskom jeziku.

***

Program je dio projekta Testing Ground: Reparative Practices for New Cultural Ecosystem koji su uz potporu programa Kreativne Europe Europske unije razvili i provode Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva, Stowarzyszenie Im. Stanislawa Brzozowskiego/Krytyka Polityczna i Maska Ljubljana. 

Program podržavaju Ministarstvo kulture i medija RH, Ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo, Zagreb, Zaklada Kultura nova
i program Kreativna Europa Europske komisije.

Reparative Explorations: More-than-human potentials drugi je u nizu Kurzivovih online razgovora, koje vodimo s partnerima Maska Ljubljana i Krytyka Polityczna iz Varšave, posvećenih potrazi za odgovorima koje kultura može ponuditi za oporavak uslijed trenutne političke i ekološke krize. 

Razgovor, održan 11. travnja na zoom platformi, bio je posvećen mogućnostima više-no-ljudskih odnosa i suradnji, odnosno potencijalima onakvih umjetničkih i istraživačkih pristupa koji se trude dovesti u pitanje uvriježene hijerarhije između vrsta i pojava na Zemlji. Više-no-ljudske (eng. more-than-human) suradnje uključuju neljudska bića, biljke, gljive, meteorološke pojave i vodene površine.

U razgovoru su sudjelovale biologinja i vizualna umjetnica Krysia Jedrzejewska-Szmek (Poljska), vizualna umjetnica i istraživačica Ana Kuzmanić (Hrvatska) i dramaturginja i umjetnička istraživačica Tery Žeželj (Slovenija). Program je moderirala stručnjakinja za obrazovanje i umjetnica s fokusom na klimatska pitanja Olga Roszkowska (Poljska).

Epizodu Reparative Explorations: Pursuit of Joy možete poslušati na poveznici.

Testing Ground: Reparative Practices for New Cultural Ecosystem je projekt koji su uz potporu programa Kreativne Europe Europske unije razvili i provode Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva, Stowarzyszenie Im. Stanislawa Brzozowskiego/Krytyka Polityczna  i Maska Ljubljana. 

Program uz Kreativnu Europu Europske komisije podržavaju i Ministarstvo kulture i medija RH, Ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Zagreba te Zaklada Kultura nova.

Trodijelni seminar Reparative Explorations serijom od tri online razgovora obilježio je početak zajedničkog programa i eksperimentalnog istraživačkog procesa koji vode zagrebački Kurziv/Kulturpunkt, Maska Ljubljana i Krytyka Polityczna iz Varšave, organizacije aktivne u područjima kritičke, medijske i umjetničke produkcije. Kroz projekt nazvan Testing Ground: Reparative Practices for New Cultural Ecosystem, uz potporu Europske Unije razvijamo “reparativne metode” – kreativne oblike istraživanja koji kroz kombinaciju teorijskih/znanstvenih i umjetničkih/kulturnih alata, ispituju i nadograđuju potencijal kulture za društveni oporavak uslijed trenutne političke i ekološke krize.

Razgovor The Pursuit of Joy 4. travnja istražio je mogućnosti užitka i radosti kao okidača u istraživačkim procesima. Konkretnije, razgovor je bio posvećen potencijalima uživanja i razigranosti kao odgovora na političku depresiju, kao reakciju koja proizlazi  iz osjećaja bespomoćnosti i beznadnosti uzrokovanih društveno-političkim okolnostima, kao sviješću o trenutnim i budućim ekološkim gubicima. U razgovoru su sudjelovale istraživačice Una Bauer (Hrvatska), Klara Otorepec (Slovenija) i Ola Knychalska (Poljska), a program je moderirala urednica, istraživačica i kulturna radnica Hana Sirovica (Hrvatska).

11. travnja održan je razgovor More-than-human potentials posvećen mogućnostima više-no-ljudskih odnosa i suradnji, odnosno potencijalima onakvih umjetničkih i istraživačkih pristupa koji se trude dovesti u pitanje uvriježene hijerarhije između vrsta i pojava na Zemlji. U razgovoru su sudjelovale biologinja i vizualna umjetnica Krysia Jedrzejewska-Szmek (Poljska), vizualna umjetnica i istraživačica Ana Kuzmanić (Hrvatska) i dramaturginja i umjetnička istraživačica Tery Žeželj (Slovenija). Program je moderirala stručnjakinja za obrazovanje i umjetnica s fokusom na klimatska pitanja Olga Roszkowska (Poljska).

U fokusu posljednjeg u nizu razgovora Feminist Pathways, održanog 18. travnja, bili su načini rada u umjetničkim, istraživačkim i dizajnerskim praksama, te pitanje može li nam feminizam ponuditi alate za oporavak oštećenog društvenog tkiva. U razgovoru su sudjelovale umjetnica i redateljica Tjaša Črnigoj (Slovenija), dramaturginja i istraživačica Nina Gojić (Hrvatska) i dizajnerica i producentica u kulturi Pola Salicka (Poljska), a moderirala ga je urednica i kulturna radnica Pia Brezavšček (Slovenija).

U nastavku projekta čijoj inicijalnoj fazi pripadaju nedavni razgovori, nastavit ćemo pokretati interdisciplinarne radne procese u kojima će sudjelovati umjetnici_e, kustosi_ce i producenti_ce, znanstvenice_i, novinarke_i i kritičari_ke, istraživači_ce i teoretičarke_i, a s ciljem zamućivanja uobičajenih granica između umjetničke i znanstvene proizvodnje znanja.

U iduće dvije godine, partnerske organizacije će predstaviti niz tribina i seminara, predavanja, izvedbi i izvedbenih predavanja, izložbi; eksperimentirat ćemo s medijskim formatima i organizirati rezidencije za umjetničko istraživanje kako bismo stvorili prostor za testiranje i razvoj reparativnih metoda koje odgovaraju na različite zone neizvjesnosti: rodnu neravnopravnost, ekološku krizu u urbanom okolišu, te strukturne prepreke s kojima se suočava umjetničko i kulturno stvaralaštvo. 

***

Serija razgovora dijelom je projekta Testing Ground: Reparative Practices for New Cultural Ecosystem koji su uz potporu programa Kreativne Europe Europske unije razvili i provode Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva, Stowarzyszenie Im. Stanislawa Brzozowskiego/Krytyka Polityczna i Maska Ljubljana.

Pursuit of Joy i Feminist Pathways organizirani su u okviru projekta Svijet oko nas – očuvanje prostora kritike sufinaciranog sredstvima Zaklade Kultura nova.

Program podržavaju:

Ministarstvo kulture i medija RH
Ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo, Zagreb
Zaklada Kultura nova
Program Kreativna Europa Europske komisije

Razgovor će biti posvećen mogućnostima više-no-ljudskih odnosa i suradnji, odnosno potencijalima onakvih umjetničkih i istraživačkih pristupa koji se trude dovesti u pitanje uvriježene hijerarhije između vrsta i pojava na Zemlji. Više-no-ljudske (eng. more-than-human) suradnje uključuju neljudska bića, biljke, gljive, meteorološke pojave i vodene površine.

Takvi odnosi i suradnje od nas zahtijevaju da se izmaknemo iz vlastitih pozicija i osluhnemo različite prostorne i vremenske razmjere, da zakoračimo u nepredvidljivo i nepoznato. Kako bismo osvijestili i njegovali takve odnose, potrebno je razviti nove jezike, znanja i prakse. Razgovor Reparative Explorations: More-than-human potentials istražit će kako usmjeravanje pogleda izvan ljudske domene i zalazak u više-no-ljudsko može na krizu današnjice djelovati reparativno. 

U razgovoru sudjeluju biologinja i vizualna umjetnica Krysia Jedrzejewska-Szmek (Poljska), vizualna umjetnica i istraživačica Ana Kuzmanić (Hrvatska) i dramaturginja i umjetnička istraživačica Tery Žeželj (Slovenija). Program će moderirati stručnjakinja za obrazovanje i umjetnica s fokusom na klimatska pitanja Olga Roszkowska (Poljska).

Ideja reparativnosti, od koje program polazi, slijedi koncept “reparativne kritike” teoretičarke Eve Kosofsky Sedgwick, koji se u humanistici koristi kako bi se opisali oblici mišljenja i tipovi reakcije koji ne slijede unaprijed zadane pristupe ni već postojeće okvire. Nasuprot paranoičnim pristupima, reparativni pristupi svom objektu pristupaju bez upisivanja i predumišljaja, ne analiziraju ga s distance već misle uz njega ili s njime, omogućujući da iz odnosa bliskosti i pažnje proiziđu neočekivani ishodi.

Razgovori Reparative Explorations obilježavaju početak zajedničkog programa i eksperimentalnog istraživačkog procesa koji vode Kurziv/Kulturpunkt (Zagreb), Maska (Ljubljana) i Krytyka Polityczna (Varšava). Kroz projekt ćemo razvijati “reparativne metode” – kreativne oblike istraživanja koji će kroz kombinaciju teorijskih/znanstvenih i umjetničkih/kulturnih alata, ispitivati i nadograđivati potencijal kulture za društveni oporavak. U prvom razgovoru nazvanom The Pursuit of Joy 4. travnja istražili smo mogućnosti užitka i radosti kao okidača u istraživačkim procesima, a posljednji razgovor pod nazivom Feminist Pathways na rasporedu je 18. travnja.

O sudionicama:

Krystyna Jędrzejewska-Szmek vizualna je umjetnica i biologinja koja živi u Poljskoj. Diplomirala je medijske umjetnosti i fotografiju u Varšavi i Poznanu te biologiju u Varšavi, a godinama je radila u Botaničkom vrtu varšavskog Sveučilišta. Fokus njezina interesa je složena mreža međuodnosa i napetosti između ljudi i svijeta koji čine više-no-ljudska bića. Članica je ZAKOLE grupe i koautorica umjetničke knjige Tropicale koja se bavi vezom botanike i kolonijalizma. 

Ana Kuzmanić je umjetnica iz Hrvatske čija se praksa temelji na istraživanju i zajedničkom radu. Njezin rad aktivno problematizira svakodnevni život, ispituje napetosti između individualnog i društvenog, politike i poetike te traži potencijale za promjenu. Korištenjem širokog spektra medija kao što su javna intervencija, zvučne instalacije, knjige umjetnika, tiskani mediji, performansi i video, njezin je rad često specifičan za mjesto i vrijeme. Uz vlastitu praksu, radi s međunarodnim umjetničkim kolektivom Eastern Surf i kao izvanredna profesorica na Sveučilištu u Splitu.

Tery Žeželj slovenska je dramaturginja, umjetnička istraživačica, autorica i urednica s fokusom na feminističke okolišne prakse. Recentno je na Bunker institutu započela s istraživanjem Multispecies Landscapes o mogućnostima rekonceptualizacije odnosa s okolišem koje se fokusira na mnogostrukost i raznolikost isprepletenih i međuovisnih tijela koja suoblikuju krajolike.

Serija razgovora dijelom je projekta Testing Ground: Reparative Practices for New Cultural Ecosystem koji su uz potporu programa Kreativne Europe Europske unije razvili i provode Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva, Stowarzyszenie Im. Stanislawa Brzozowskiego/Krytyka Polityczna i Maska Ljubljana. Program podržavaju Ministarstvo kulture i medija RH, Ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo, Zagreb, Zaklada Kultura nova i Program Kreativna Europa Europske komisije.