“Kroz svoje ilustracije htjela sam prikazati Denice Bourbon u prostoru Crnog Mačka sa upečljivom crvenom rasvjetom koja je pristajala uz njen crveni ruž. Uz pomoć te scene umjetnica je izgledala jako moćno, dok je istovremeno koristila humor kao svoj alat protiv heteronormativnih vrijednosti”, objasnila je Rina pozadinu svog pristupa. “Pretjerivanjem i dramatiziranjem kroz ilustraciju htjela sam pokazati njenu moć i odvažnost, stvarajući pomalo zastrašujući prizor za one koje joj žele stati na put. Njen zlatni lanac oko vrata, crveni ruž, nokti i besramno komentiranje bili su glavni elementi zbog kojih mi se činilo da je sramežljivost umjetnici bila zadnja stvar na pameti.”

Više o samom nastupu doznajte u tekstualnom osvrtu Karle Kostadinovski, a u nastavku pogledajte cijelu seriju ilustracija.

Izvedba, u kojoj Juurak preuzima učiteljsku ulogu, a publika (kao da) sjedi u razredu, istražuje poveznice između terapije, nastave i komedije. Poput školskog sata, Lekcija je podijeljena u tempirane segmente, koji su uključivali različite zadatke, situacije, vježbe i pitanja (kako za publiku tako i za izvođača_icu i suizvođača Lucu Büchlera), a Petra je u ilustracije pretočila prizore koji su je se najviše dojmili.

prude (noun)

: a person who is excessively or priggishly attentive to propriety or decorum
especially: a woman who shows or affects extreme modesty
Merriam-Webster Dictionary

A slur men brainwashed by porn use to refer to women who have self respect and dignity.
“Ugh, Jenna is such a prude, she wouldn’t let me piss in her mouth OR her pussy.”
by 678402 February 26, 2018; Urban Dictionary

Prva informacija o stand-upu bečke queerfeminističke komičarke i izvedbene umjetnice Denice Bourbon stigla mi je u polusnu u kojem sam krivo pročitala da je riječ o nastupu imena Pride, što me u jeku postizbornog predviđanja ekstremnog zadesničarenja nagnalo na neki čudan uzdah-izdah i kiselu polubezvoljnost. U najavi događaja, koji se odvio u sklopu Kulturpunktovog i SPID-ovog programa Kritička dramaturgija: odučavanje, saznala sam da je riječ o naslovu Prude, iliti Čedna, a za oko mi je zapelo i posljedično otjeralo kiselinu: “Iako je dozlaboga opterećena čednošću, svejedno će podijeliti svoje znanje o ‘podivljaloj labiji’ i ‘disanju anusa’, ali naravno, na pristojan način.” Labija i anus, savršen mamac za odraslo nečedno dijete i slobodan utorak navečer u kalendaru. 

I to jezivo kišovit utorak navečer. Javila se bojazan koja se pojavljuje kišovitim danima – hoće li publika odustati od petljanja s kišobranima i pokušati spriječiti potencijalne slomljene gležnjeve na klizištima? Nije odustala, i naša su se mokra tijela (u čednom smislu) nagurala u simpatičnu podrumsku dvoranicu Crnog mačka u kojem su se preklapali uzvici: “Ima ovdje mjesta! Ima tu slobodan stolac! Ma idem ja na stepenice! Smije se pušit’ dolje?!” Stisnuli smo se, prihvatili činjenicu da ćemo se sljedećih sat-dva uljudno i slučajno dodirivati u prolazu do šanka ili toaleta, posuđivati si upaljače, ali i s nadom da će nam se smjehovi poklopiti, barem par puta.

Miris međunožja kao icebreaker, ali ne onaj radionički

I onda se pojavila Ona. Na scenu je nedramatično stupila mamurna Denice (možda sam naivno zaključila da je mamurna zbog kratke priče o tome koliko je popila u Crnom mačku noć prije – čitaj: možda mamurna, možda baždarena) i svojom je energijom na prvu loptu dala dojam da je tip osobe čiji ćemo razgovor načuti u brzom šopingu u supermarketu i privatno se nasmijati zbog bizarnog sadržaja tog razgovora, ali i tip osobe koja se neće libiti obraniti sebe i svoje društvo razbijenom bocom na afterpartyju, uz popratno psovanje. U najboljem mogućem smislu moja se predodžba obistinila.

Pomalo (zapravo u još manjoj dozi od pomalo) nervozna Denice oborila me s nogu već nakon par minuta “priznanjem” o svojoj uspješnoj tranziciji iz nekadašnje TERF-ice te “blaćenjem” uobičajenih icebreakera svake radionice ikad. Vrlo je brzo na red došao i njen duhoviti komentar na zabranu pušenja u Beču i otkriće (s Balkana sam, sve smrdi po cigaretama, zato uporaba riječi “otkriće”) da se u nepušačkim okruženjima više osjete mirisi znoja, kože, tijela i plinova (zapisala sam si u bilježnicu “prdeca”, zapravo mi je prikladnija ta riječ zato što sam u tijeku pisanja razmišljala o povezivanju riječi “prdec” i “prude” u “prudec”).

Do tog trena pitoma atmosfera prigušenog i pomalo pristojnog smijeha rasplinula se u komadiće kada je Denice napravila odvažnu prvu interakciju s publikom, pitajući da dignu ruke oni koji su se nekad zapitali je li taj miris koji osjete zapravo miris vlastitog međunožja. Nećemo se lagati – ponekad jest (makar za hrabar dio publike). Nakon dizanja ili skrivanja ruke, metaforički smo zasukale_i rukave i kao masa se odlučili prepustiti diskutabilno čednim, ali sigurnim rukama Denice Bourbon. Njena čednost izvirila je u dijelovima posvećenima nelagodi koju osjeća u prisustvu muških bradavica ili u situaciji kada je prvi put upitana što voli seksualno, što mi se naposljetku učinilo neobičnim – više u nastavku zašto.

Sestrine izlučevine & Judita iz vagine

Kao osobni favorit izdvojila bih priču o tome kako ju je jedna brazilska umjetnica tetovirala svojim spolnim organom (pokušala sam naći internetski zapis o tome, ali mi je izbacilo “Nikita Denise Fucking In The Floor With Her Tattoos” pa ćete mi vjerovati na riječ). Denice je htjela imati tetoviranu svoju najdražu sliku, jedan od prikaza Judite s Holofernovom glavom autora Lucasa Cranacha Starijeg, ali je ispala neidentificirana mrlja. Jer ipak, rad nije rađen mašinicom koja je bila u ruci, već u vagini. 

U najavi događaja također me zaintrigirala misao “(…) ona čvrsto vjeruje da mikrofon nosi veliku odgovornost i zato voli koristiti svoje vrijeme na pozornici da bi davala dobre savjete”, a jedan od tih savjeta je da opuštanje anusa pomaže s bolovima u donjem dijelu leđa. S motivacijom vjerodostojnog life coacha uvjeravala nas je da uistinu pomaže te da samo moramo stisnuti i odagnati strah da ćemo prdnuti dok to radimo. Živi bili pa vidjeli, pritom ne prdnuli? Nastavila je u tom nevinom šeretskom tonu i ispričala nam o svojoj odluci da ode na deset dana meditacijskog silent retreata na kojem je vragolasto provocirala ostale tihe suputnike, bilo to pijenjem kave nakon 18 sati ili pušenjem cigareta na propuhu s mokrom kosom. U kontekstu savjeta uslijedio je lagani upliv u intimna, međunožna područja, s “ajme, da, stvarno” primjedbom o nepredvidljivosti mlaza vaginalnog mokrenja i odgonetnućem: usne se pomiču. Demonstrirala nam je (prstima u zraku) što napraviti za uspješno ciljanje. Žive bile pa usmjereno piškile?

Heteronormativnost i patrijarhat tek su nakon spomenutih eskapada i anegdota eksplicitno došli na red, u pitanju možeš li kontrolirati pokrete penisa kao što možeš kontrolirati pokrete prstiju (svojevrsni i vrlo jasni nod to the lesbians), u reklami za trimere za muškarce sa sloganom Your balls will thank you, urnebesnom usporedbom straight pridea s beskonačnim koncertom Eda Sheerana i izjavom: “I have straight friends“.

Svoj nastup završila je bisom i zabavnom pričom o egzibicijama na festivalu, ali ga je originalno “zakucala” pričom o sestrinom desetosatnom porođaju dok je cijelo vrijeme u pozadini svirao Pearl Jam, nezgodicom u kojoj je neka porođajna tekućina završila na njenom licu i savršenom čednom izjavom: I’ve had my sister’s cunt on my face.

U sklopu Kritička dramaturgija: odučavanje, u petak, 19. travnja u 19.30 sati u velikoj dvorani Pogona izvedbeni_a umjetnica_k i komičar_ka Krõõt Juurak izvest će Lekciju. Gostovanje se realizira u suradnji Kulturpunkta, SPID-a i Galerije Močvara.

Lekcija je lekcija – ne u smislu učenja, nego nastave u školi, gdje jednostavno sjedite i prisiljeni_e ste to činiti kao grupa. Krõõt Juurak pritom preuzima ulogu učitelja_ice, ne radi prenošenja znanja, već samo zato što preuzima tu funkciju. U početku je naziv izvedbe bio Performance Therapy – no onda je Juurak primijetila_o da je kazalište pomalo kao škola i obrnuto. Proces proba za Lekciju uključivao je uvide iz psihoanalitičkih sesija koje su trajale više od dvije godine, a terapija je u ovom slučaju bila ‘materijal’ ili ‘proba’ za izvedbu. Juurak je također shvatio_la da terapija u biti znači edukaciju, jer se sve ostalo može guglati. Za ovu izvedbu je ključno pitanje autentičnosti – sposobnosti da se gane, nasmije, plače ili ostane ravnodušan.

Krõõt Juurak (Tallinn, 1981.) je umjetnik_ca, izvođač_ica, stand-up komičar_ka i plesač_ica koja_i živi i radi u Beču. Studirala_o je koreografiju na ArteZ i vizualnu umjetnost na institutu Sandberg u Amsterdamu. Recentne izložbe i izvedbe uključuju Baltic Triennial 14 (Vilnius); You’re So Busy (Shedhalle, Zürich); Thinking Like an Octopus (Wilhelm-Hack-Museum, Ludwigshafen); Art for Animals: A Perspective Change (Opelvillen Stiftung, Rüsselsheim); Cohabitation (Silent Green, Berlin).

***

ENGLISH:

Lesson is a lesson – not in the sense of studying but rather like classes at school, where you simply sit out the time and are forced to do so as a group. Correspondingly, Krõõt Juurak takes on the role of teacher, not because they have any knowledge to impart but because they simply take on the role. Initially, the title of the piece was Performance Therapy – but then Juurak noticed that theatre is a bit like school and vice versa. The rehearsal process for Lesson incorporated insights from psychoanalytic sessions spanning more than two years, with therapy in this case being the ‘material’ or ‘rehearsal’ for the performance. Juurak also realised that therapy essentially means education because everything else can be googled. Lesson is located at the interface of school, therapy, and stand-up comedy. The issue of authenticity, the ability to be moved, to laugh, to cry or to remain indifferent, is crucial for this piece.

Krõõt Juurak, born in 1981 in Tallinn, Estonia, is an artist, performer, stand-up comedian, and dancer based in Vienna. They studied choreography at ArteZ and Fine Arts at the Sandberg Institute, Amsterdam. Recent exhibitions and performances include the Baltic Triennial 14 (Vilnius); You’re So Busy (Shedhalle, Zürich); Thinking Like an Octopus (Wilhelm-Hack-Museum, Ludwigshafen); Art for Animals: A Perspective Change (Opelvillen Stiftung, Rüsselsheim); Cohabitation, (Silent Green, Berlin).

***

Koncept i izvedba / Concept, performance: Krõõt Juurak
Suizvođač / Co-performer: Luca Büchler
Organizacija / Organization: Kurziv/Kulturpunkt, Savez scenarista i pisaca izvedbenih djela – SPID, Udruženje za razvoj kulture “URK”/Klub Močvara
Kustosi_ce / Curators: Nina Gojić, Lovro Japundžić, Hana Sirovica i Lea Vene
Tehnička podrška / Technical support: Jasmin Dasović
Dizajn / Design: Zoran Đukić
Hvala: Hrvoje Nikšić

***

Program se provodi se uz financijsku podršku Ministarstva kulture i medija, Grada Zagreba i Zaklade Kultura Nova.

U sklopu Kulturpuntkovog i SPID-ovog programa Kritička dramaturgija: odučavanje, u utorak, 23. travnja u 21 sat u prostoru Crnog mačka održat će se stand-up nastup komičarke i izvedbene umjetnice Denice Bourbon.

Queer svakodnevica i apsurdi heteronormativnog društva – Denice Bourbon mogla bi o tome pričati satima. (Što i čini).

Ali ne samo to, ona čvrsto vjeruje da mikrofon nosi veliku odgovornost i zato voli koristiti svoje vrijeme na pozornici da bi davala dobre savjete. Iako je dozlaboga opterećena čednošću, svejedno će podijeliti svoje znanje o “podivljaloj labiji” i “disanju anusa”, ali naravno, na pristojan način. Ovi praktični savjeti i trikovi mogli bi vam zaista promijeniti život.

Denice Bourbon je lezbijska/queerfeministička izvođačica, pjevačica, autorica, voditeljica, kustosica i stand-up komičarka. Koristi humor i zabavu kao aktivistička sredstva kojima skreće pozornost na političke probleme. Njezina serija podcasta Now, Back to Me! (2019-2021) jedan je od brojnih načina na koje se pokušala nositi i riješiti svoje probleme vezane uz sindrom uljeza. 2017. godine suosnovala je queer komičarski klub PCCC koji vodi od 2020. kao voditeljica, uredski genije i majka komedije.

Denice je vrlo glasna, čedna i poprilično dekadentna.

Izvedba će biti na engleskom jeziku. Ulaz je slobodan.

U sklopu Kritičke dramaturgije, Denice će voditi i radnu grupu “Ali doimaš se tako samopouzdano?!” na koju se mogu prijaviti smi_e zainteresirani_e. Prijave su otvorene do 19. travnja, a ovdje možete pronaći više informacija.

***

ENGLISH:

As part of Kulturpuntkt’s and SPID’s program Critical dramaturgy: unlearning, on Tuesday 23.4. at 9 p.m at Crni mačak, Denice Bourbon will perform a stand-up show PRUDE.

Queer everyday life and the silliness of the straight normative society – Denice Bourbon could talk about that for hours. (And she does.)

But not only; she also is a firm believer that with a microphone come great responsibilities, and therefore she likes to use her time on stage for giving good advice. Although she struggles with a hard case of being very prude, she’ll still share her knowledge on ‘labia gone wild’ and “breathing buttholes”, in a tasteful way, of course. These tips and tricks could truly change your life.

Denice Bourbon is a lesbian/queer feminist performance artist, singer, author, presenter, curator, and stand-up comedian. She uses humor and entertainment as an activist tool to draw attention to political issues. Her podcast “Now, Back to Me!” (2019 -2021) was one of the many ways she tried to deal with and solve her impostor syndrome issues. In 2017 she co-founded the queer comedy club PCCC*, which she has been running alone since 2020 as a presenter, office genius and comedy mother.
Denice is very loud, prude and pretty decadent.

Event will be held in English.

***

Zahvaljujemo Crnom mačku na prostornoj podršci.

Vizual: Zoran Đukić

Program se provodi se uz financijsku podršku Grada Zagreba i Zaklade Kultura Nova.

“Upitam se da li je u današnjem vremenu moguće biti umjetnik bez riječi… Ili možda još važnije da li je moguće artikulirati sebe izvan riječi. I kako unutar sve veće birokracije ostvarit’ prostor igre.”  

Ovim događanjem također otvaramo program Kritička dramaturgija koji nastaje u suradnji Kurziva/Kulturpunkta i SPID-a, a u svom trećem izdanju bavi se krovnom temom odučavanja.

Ana Kuzmanić je umjetnica iz Hrvatske čija se praksa temelji na istraživanju i zajedničkom radu. Njezin rad aktivno problematizira svakodnevni život, ispituje napetosti između individualnog i društvenog, politike i poetike te traži potencijale za promjenu. Korištenjem širokog spektra medija kao što su javna intervencija, zvučne instalacije, knjige umjetnika, tiskani mediji, performansi i video, njezin je rad često vezan za specifično mjesto i vrijeme. Uz vlastitu praksu, radi s međunarodnim umjetničkim kolektivom Eastern Surf i kao izvanredna profesorica na Sveučilištu u Splitu.

***

Prezentacija Ane Kuzmanić dijelom je projekta Testing Ground: Reparative Practices for New Cultural Ecosystem koji uz potporu programa Kreativne Europe Europske unije provode Kurziv, Krytyka Polityczna i Maska Ljubljana.    

Happy Hour of Renouncing Ambition započeo je kao projekt Anomaly tima koji čine Barbara Gregov, Ana Bedenko, Adrijana Gvozdenović, Maximilian Lehner i Dunja Plazonja, kustosice_i, umjetnici_e i istraživači_ce koji su u istraživačkom procesu koji provodi udruga Kurziv (nakladnik Kulturpunkta) okupljene oko promišljanja neuspjeha, ambicije i prosječnosti. Kao dio programa Kritička dramaturgija: odučavanje, 17. travnja u 20 sati u Pogonu Jedinstvo članice_ovi ovog tima priredit će pizza party.

Događanje je participativnog karaktera, ulaz je slobodan i prethodna najava nije potrebna.

Njihovim riječima:

Od rujna se sastajemo na Zoomu gotovo svake nedjelje kako bismo raspravljali što za nas znači neuspjeh, bilo osobni, politički ili kolektivni. Često iscrpljeni i izmoreni od posla, koristili smo ovaj prostor i da podijelimo svoje trenutne promašaje, smetnje ili frustracije u vezi s poslovima, karijerama, ambicijama i ‘svijetom umjetnosti’.

Približavajući se kraju projekta, svoj proces i razmišljanja želimo s publikom podijeliti kroz format najsličniji našim teškim, ali radosnim nedjeljama – pizza party. 

Zamislite da smo na pizza partyju i igramo se boce istine. Čep boce stalno pokazuje na vas, a vi morate reći istinu!

Runda pitanja br. 1:

Jeste li ikada pokušali nešto što je završilo katastrofom? Što je to bilo? Postoje li neki uspješni neuspjesi kojima se sada možete smijati? Što je s onima koji nisu za smijanje? Tko po vašem mišljenju definira što je neuspjeh i zašto?

Runda pitanja br. 2:

Kad biste glumili u reality TV emisiji o ostvarenju svog najambicioznijeg cilja, koji bi joj bio naslov? Postoje li ambicije od kojih ste morali odustati? Kojih biste se (ne)zdravih ambicija s veseljem odrekli?

Runda pitanja br. 3:

Volite li pizzu? Sviđa li vam se Enya? Što kažete na Kennetha Branagha? Koji je vaš stav o Cowboy Carter albumu? Koja je vaša go-to basic stvar?

Jeste li ponosna_i basic bitch?

Ako niste, pozivamo vas da nam se pridružite i postanete jedna! 

Tijekom ovog happy houra razmišljanja, razgovora, sastavljanja popisa i jedenja pizze, nadamo se da ćemo kolektivno promisliti o svojim ambicijama i neuspjesima i prigrliti našu jednostavnu, prirodnu prosječnost.

———————————————————————————————————————

 P.S.: Radni jezik događaja je engleski.

ENGLISH:

Happy Hour of Renouncing Ambition started out as a project led by Barbara Gregov, Ana Bedenko, Adrijana Gvozdenović, Maximilian Lehner, and Dunja Plazonja, rethinking failure, ambition, and mediocrity. As part of the program Critical Dramaturgy: Unlearning, on April 17 at 8 p.m. in Pogon Jedinstvo, the members of this team will host a pizza party.

In their own words:

We have been meeting on Zoom since September, almost every Sunday afternoon, to discuss what failure, whether personal, political, or collective, meant for us. Often overworked and exhausted, we have also used this space to share our current flops, annoyances, or frustrations with jobs, careers, ambitions, and the art world.

As the project is reaching its end, we hope to share our thoughts and process with the audience in what seems to be the format most similar to our heavy, but joyous Sundays – a pizza party.

Imagine we’re at a pizza party, and we’re playing spin the bottle. The bottle cap keeps pointing at you, and you must tell the truth.

Question Round N. 1:

Have you ever attempted something that ended up being a disaster? What was it? Are there any successful failures that you can now laugh about? What about those that are not a laughing matter? In your opinion, who defines what a failure is and why?

Question Round N. 2:

If you were to star in a reality TV show about pursuing your most ambitious goal, what would the title be? Are there ambitions that you had to give up?  Which (un)healthy ambitions would you happily renounce?

Question Round N. 3:

Do you like pizza? Do you enjoy Enya? How about Kenneth Branagh? Where do you stand on Cowboy Carter? What is your go-to basic stuff?

Are you a proud basic bitch?

If not, we invite you to join us and become one!

During this happy hour of thinking, talking, list-making, and pizza-eating, we hope to collectively rethink our ambitions and failures, and embrace our plain, natural mediocrity.

———————————————————————————————————————

 P.S.: The working language of the event is English.

Prezentacija Anomaly tima dijelom je projekta Testing Ground: Reparative Practices for New Cultural Ecosystem koji uz potporu programa Kreativne Europe Europske unije provode Kurziv, Krytyka Polityczna i Maska Ljubljana.    

U sklopu Kulturpunktovog i SPID-ovog programa Kritička dramaturgija: odučavanje, pozivamo sve zainteresirane za odučavanje od sindroma uljeza (eng. impostor syndrome) na prijavu za radnu grupu “Ali doimaš se tako samopouzdano?!” koju će voditi izvođačica, pjevačica, autorica, voditeljica, kustosica i stand-up komičarka Denice Bourbon. Radna grupa održava se tijekom dva popodneva, u ponedjeljak 22. travnja (15-19h) i srijedu 24. travnja (15-18h) u prostoru Studija Ilica (Ilica 61). Radni jezik je engleski, a više informacija o konceptu, voditeljici i načinu prijave potražite u nastavku.

Riječima Denice Bourbon:

Dragi Zagrebe, 

zovem se Denice Bourbon i često za mene kažu da sam “kraljica queer Beča”. Tu titulu i samoj sebi dodjeljujem, pogotovo nakon nekoliko čaša vina, kad želim izraziti dobrodošlicu novim bečkim sugrađanima_kama ili turistima_kinjama. Znam, to zvuči toliko samopouzdano da je skoro pa nepodnošljivo. Što si mislim tko sam, zar ne?

Ovaj štos koristim već godinama kako bih prikrila svoje nesigurnosti, a još više da bih se nosila sa sindromom uljeza koji mi paralizira energiju i dušu. Moja filozofija je da, ako nastavim to ponavljati, i ako natjeram i druge da to ponavljaju, konačno ću i sama u to povjerovati, a energiju koju trošim na uvjeravanje sebe da znam što radim moći ću preusmjeriti u svoj umjetnički rad. Zamislite samo TO! Ništa me ne bi moglo zaustaviti!

Sindrom uljeza zastrašujuće je i iscrpljujuće stanje koje je (u mojem slučaju) prvenstveno uzrokovano klasizmom i patrijarhatom, a često dovodi do problema s mentalnim zdravljem popust depresije, napadaja panike i sagorijevanja. Rasizam, transfobija, diskriminacija na temelju izgleda i tjelesnih sposobnosti također doprinose sindromu uljeza kod svih nas koji se ne uklapamo u kategoriju bijelog srednjoklasnog (ili višeklasnog) cishetero muškarca standardnih tjelesnih mogućnosti.

Zagrebe, znam da ovo zvuči jako teško i depresivno. Zato što tako i jest. Ali je i stiglo vrijeme da se odučimo od tih sranja i zamislila sam da to zajedno radimo u mojoj radnoj grupi. Pozivam vas da se družimo, razmjenjujemo iskustva i strategije: za scenu, za umjetnički rad, za bilo koji rad, za svakodnevicu, za bilo koju situaciju! Hajde da ismijavamo sve apsurdne situacije u kojima nam se govorilo ili nametalo osjećaj da znamo manje nego što znamo i pronađemo nove načine da pristupimo životu i tim strahovima. 

(I, da budemo iskrene_i, doista jesmo puno kompetentnije_i od svih tih seronja koji vode svijet).

Važno mi je da znate da nije nužno aktivno sudjelovati, svatko je dobrodošao_la i da samo bude s nama i sluša. Bez pritiska, bez očekivanja.

Voljela bih reći “nadam se da se uskoro vidimo” s prekrasnim citatom Sarah Hagi: “Bože, daj mi samopouzdanje prosječnog bijelog muškarca”. 

Lijepi pozdravi,

Denice Bourbon

O voditeljici:

Denice Bourbon je lezbijska/queer feministička izvođačica, pjevačica, autorica, voditeljica, kustosica i stand-up komičarka. Koristi humor i zabavu kao aktivistička sredstva kojima skreće pozornost na političke probleme. Njezina serija podcasta Now, Back to Me! (2019-2021) jedan je od brojnih načina na koje se pokušala nositi i riješiti svoje probleme vezane uz sindrom uljeza. 2017. godine suosnovala je queer komičarski klub PCCC*, u kojemu od 2020. djeluje kao voditeljica, uredski genije i majka komedije. Denice je vrlo glasna, čedna i poprilično dekadentna.

Za prijavu je potrebno poslati nekoliko rečenica o sebi i motivaciji za sudjelovanje. Prijave se šalju putem maila koji je potrebno nasloviti “Ali doimaš se tako samopouzdano?!” na prijave.kurziv@gmail.com.

Rok za prijavu je 21. travanj.

*Napomena o dostupnosti: ulaz u prostor nije prilagođen osobama u kolicima (dvorana se nalazi na katu bez lifta), no organizatorice će osigurati potrebnu asistenciju. Ukoliko vam je potrebna asistencija, molimo vas da to napomenete u prijavi.

***

ENGLISH:

As a part of Kulturpunkt’s and SPID’s program Critical Dramaturgy: Unlearning, we invite everyone interested in unlearning their impostor syndrome to apply for a two-day working group “But you seem so confident!!?” led by performance artist, singer, author, presenter, curator, and stand-up comedian Denice Bourbon. The working group will take place on Monday 22nd (15-19.h) and Wednesday 24th (15-18.30h) of April at Studio Ilica (Ilica 61).

In Denice’s words:

Dear Zagreb,

My name is Denice Bourbon and I am very often referred to as “The Queen of Queer Vienna”. 

This is a title I give myself too, especially after having had a few glasses of wine, wanting to welcome newcomers or tourists to our city. I know, it sounds confident to an extent that it becomes obnoxious. Who do I think I am, right?

This is a schtick that I have been cultivating for many years to cover up my insecurities, but most of all to deal with my energy and soul-sucking paralysing impostor syndrome. My philosophy behind it has been that if I continue repeating this, and make other people say it, I will finally believe it, and I will be able to put all the energy that I put into trying to convince myself that I do know what I’m doing into my artistic work instead. Imagine THAT! There would be no stopping me!!

Impostor syndrome is a horrible and exhausting condition that, (in my case), is primarily caused by classism and the patriarchy, and it often leads to mental health problems like depression, panic attacks and burnouts. Racism, transphobia, lookism and ableism are other contributing factors to impostor syndrome, since it is something that is there to keep everyone down who isn’t an able-bodied white cis heterosexual man, who also preferably is from the middle class and up. 

I know, Zagreb, this sounds sooooo heavy and depressing. It’s because it is. 

But it’s really about time to unlearn this bullshit, and that’s what I thought that we could be doing together at my working group! Let’s hang out and exchange experiences and strategies; for stage, for artistic work, for any work, for every day life, for any situation! Let’s make fun of the all the absurd situations where we were either told or given the feeling that we know less than we do, and find new ways of approaching life and those fears.

(And let’s face it, we really are so much more competent than all those asshats who are running the world.)

It is important to me that you all know that it is not obligatory to actively participate, but you are also very welcome to just join and be with us listening in. No pressures, no expectations.

I would like to say “hope to meet you all soon” with the wonderful quote from Sarah Hagi: “Lord, grant me the confidence of a mediocre white man” 

With the kindest regards

Denice Bourbon

Denice Bourbon is a lesbian/queer feminist performance artist, singer, author, presenter, curator, and stand up comedian. She uses humor and entertainment as an activist tool to draw attention to political issues. Her podcast “Now, Back to Me!” (2019 -2021) was one of the many ways she tried to deal with and solve her impostor syndrome issues. In 2017 she co-founded the queer comedy club PCCC*, which she has been running alone since 2020 as a presenter, office genius and comedy mother.  Denice is very loud, prude and pretty decadent. 

To apply, please send a short paragraph about yourself and reasons you’d like to join us. Send these via email titled “But you seem so confident!!?” to prijave.kurziv@gmail.com.

The deadline for applications is April 21th.

*Note on accessibility: the entrance to the space is not suitable for people in wheelchairs (the hall is on a floor without an elevator), but the organizers will provide the necessary assistance. If you need assistance, please mention it in the application.

Riječima voditeljice:

Radna grupa Vranino jezero susrest će se oko želje za ulaskom u tjelesno iskustvo bivanja u neprekidnom kretanju, od onog neprimjetnog (poput pokreta disanja) do raskošnog, ekstatičnog, transcendentalnog kretanja, onog koje prelazi granice različitih realnosti. 

Druga želja koja nas okuplja jest želja za otkrivanjem izvedbenosti tijela koje je u neprekidnom kretanju. Tijelo pritom mislimo u emancipaciji od svakodnevnih obilježja identiteta, izvedbeno tijelo koje je u neprestanom uspostavljanju odnosa – fizičkih, kao i konceptualnih, otkrivajući nestabilnost i dezorijentaciju kao kreativno stanje.

S polaznicama ću podijeliti praksu kako osvijestiti kretanje koje je već prisutno, koje tijelo nudi samo, bez uključivanja svijesti koja planira. Dalje ćemo prolaziti kroz vježbe koje uključuju pokret i glas, radit ćemo na igrivosti vlastitog tijela, ritmu i dinamici, tražiti užitak kretanja/plesanja, kako već tko voli zvati svoje tijelo u pokretu :), a zatim istražiti različite načine refleksije tog događaja: kako gledamo jedne druge ako odmaknemo okvire kroz koje inače mislimo izvedbu, kako doživljavamo sebe ako odmaknemo autoreferencijalnu leću kroz koju se inače procjenjujemo.

Također, igrat ćemo se predumišljajima i predrasudama. Pritom igru smatram radikalnom gestom, koja može dovesti u (pozitivnu) krizu uobičajene ishode ovakvog susreta. A može nas i zabaviti.

Vranino jezero poziv je na rad u grupi koja je podržavajuća i znatiželjna, spremna uroniti u intenzitet osjetilnog i istražiti izvedbeni potencijal prihvaćanja sveopće fluidnosti odnosa i značenja. Otvorena je za sve, bez obzira na fizičke sposobnosti. Prostor susreta dostupan je slabije pokretnim osobama i invalidskim kolicima. 

O voditeljici:

Silvia Marchig (Rijeka 1975.) je plesna umjetnica i pedagoginja s više od 30 godina iskustva na profesionalnoj plesnoj i izvedbenoj sceni, dobitnica nekoliko nagrada i priznanja struke, kritike i publike. Umjetnička je voditeljica Kik Melone, umjetničke organizacije autentične poetike i specifične metodologije su-autorstva, kroz koju je u posljednjih 16 godina proizvela 15 cjelovečernjih predstava i brojne intermedijalne radove eksperimentalnog formata. Jedna je od organizatorica programa ANTISEZONA – ples u Gorgoni, suradničkog projekta triju umjetničkih organizacija i Muzeja suvremene umjetnosti koji donosi inovativni način samo-kuriranja plesnih programa. Sudionica je brojnih inicijativa za poboljšanje statusa suvremene plesne i izvedbene umjetnosti u društvu. Članica je Udruge plesnih umjetnika Hrvatske. Autorski radovi Silvije Marchig smještaju izvedbu u područje preklapanja plesa, performansa, glume i ostalih medija, uvijek u potrazi za intenzivnim izvedbenim doživljajem.

Za prijavu je potrebno poslati nekoliko rečenica o sebi i motivaciji za sudjelovanje. Prijave se šalju putem maila koji je potrebno nasloviti “Vranino jezero” na prijave.kurziv@gmail.com.

Rok za prijavu je 26. travanj.

U sklopu Kulturpunktovog i SPID-ovog programa Kritička dramaturgija: odučavanje pozivamo sve zainteresirane na prijavu za radnu grupu Psihoantropologija za neljude koju će voditi filozofkinja i spisateljica Oksana Timofejeva. Radna grupa održava se tijekom dva popodneva, u četvrtak i petak 18. (15.30-17.30h) i 19. travnja (15.-18.30h) u prostoru Udruženja hrvatskih arhitekata (Trg bana J. Jelačića 3/1). Radni jezik je engleski.

U okviru ove radne grupe, pokušat ćemo se odučiti od tradicionalnih i konvencionalnih antropocentričnih načina mišljenja o odnosu između duše i tijela, načina koji dušu povezuju s osobnim, individualnim, sebstvom, ljudskim, itd., i pritom ćemo potražiti alternativne psihoantropologije u raznolikosti neljudskih svjetova – od svjetova biljaka i životinja koji nas mogu naučiti kolektivnim ontologijama, do feminističkih epistemologija skrivenih u stoljećima staroj filozofiji “duše svijeta” (anima mundi).

O voditeljici:

Oksana Timofejeva je filozofkinja i spisateljica, glavna istraživačica na Institutu globalne rekonstitucije (IGRek, Berlin) i članica umjetničkog kolektiva Chto Delat (Što da se radi). Autorica je knjiga Solar Politics (Polity 2022), How to Love a Homeland (Kayfa ta, 2020), History of Animals (Bloomsbury 2018), This is not That (na ruskom, Ivan Limbakh Publishing House, 2022)), Introduction to the Erotic Philosophy of Georges Bataille (na ruskom, New Literary Observer, 2009) i drugih zapisa. Trenutno završava rad na knjizi Freud’s Beasty Boys (Matthes & Seitz 2025).

Za prijavu je potrebno poslati nekoliko rečenica o sebi i motivaciji za sudjelovanje. Prijave se šalju putem maila koji je potrebno nasloviti “Psihoantropologija za neljude” na prijave.kurziv@gmail.com.

Rok za prijavu je 15. travanj.

***

ENGLISH:

As a part of Kulturpunkt’s and SPID’s program Critical Dramaturgy: Unlearning, we invite everyone interested to apply for a two-day working group led by philosopher and writer Oxana Timofeeva. The working group will take place on 18th (15.30-17.30) and 19th (15-18.30h) of April at UHA (Trg bana J. Jelačića 3/1). The working language is English.

In the working group, we will try to unlearn traditional and conventional anthropocentric ways of thinking about the relation between the soul and the body, in which the soul is associated with the personal, individual, self, human, and so on, and look for alternative psycho-anthropologies in the diversity of nonhuman worlds – from the worlds of plants and animals, that can teach us collective ontologies, to feminist epistemologies hidden within the centuries-old philosophy of the world-soul.

Oxana Timofeeva is a philosopher and writer, a lead researcher at the Institute of Global Reconstitution (IGRek, Berlin), and a member of the artistic collective “Chto Delat” (“What is to be done”). She is the author of books Solar Politics (Polity 2022), How to Love a Homeland (Kayfa ta, 2020), History of Animals (Bloomsbury 2018), This is not That (in Russian, Ivan Limbakh Publishing House, 2022)), Introduction to the Erotic Philosophy of Georges Bataille (in Russian, New Literary Observer, 2009), and other writings. Her new book Freud’s Beasty Boys is forthcoming (Matthes & Seitz 2025).

To apply, please send a short paragraph about yourself and reasons you’d like to join us. Send these via email titled “Psycho-anthropology for the nonhumans” to prijave.kurziv@gmail.com.

The deadline for applications is April 15th.

***

Događanje nastaje uz prostornu podršku Udruženja hrvatskih arhitekata.