Tema je zadana vrlo široko, što je poslužilo kao poticaj autorskom timu hrvatskog izabranog projekta Same as it ever was koji čine Mia Roth, Tonči Čerina, Luka Fatović, Vedran Kasap, Ozana Ursić, Niko Mihaljević, Ivica Mitrović. Na konferenciji za medije održanoj u Lonjskom polju, povjerenici nastupa Hrvatske na Bijenalu – arhitekti Mia Roth i Tonči Čerina – istaknuli su kako im je upravo prostor Parka prirode poslužio kao inspiracija i ishodište odgovora na zadanu temu. Kako bi odgovorili na koji način odgovorno u budućnosti djelovati u prostoru, odlučili su, pomalo paradoksalno, posegnuti za lekcijom iz povijesti – učeći iz koegzistiranja čovjeka i prirode u harmoničnom okolišu.

Lonjsko polje jedno je od najvećih močvarnih područja u Europi, prostire se na više od 50 hektara lijeve obale rijeke Save, a po svom je karakteru prirodno poplavno područje s 14 naselja ruralnog karaktera. Upravo odabirom Lonjskog polja kao mikrolokacije koja objedinjuje temu suživota i održivosti, projekt Same as it ever was nastoji naglasiti važnost etičkog djelovanja u prostoru.

Centar za posjetitelje Crna roda u Osekovu jedan je od pet ulaza u Park, samo sat i pol udaljen od Zagreba, a suvremeni pristup interpretaciji ekspresije života u Lonjskom polju priskrbio mu je brojne arhitektonske nagrade. Dio članova_ica autorskog tima Centra Crna roda  povjerenici_e su ovogodišnjeg nastupa na Bijenalu, koji su osmislili nadovezujući se i na projekt Centra. Instalacija se tako temelji na tri do sad izgrađena vidikovca – ili, kako ih oni nazivaju, bestijarija – a uključuje i virtualne segmente izravno vezane uz fenomene polja.  

Povjerenici Roth i Čerina na predstavljanju su objasnili kako naziv bestijarij pristaje vidikovcima jer njihov oblik podsjeća na nešto, ali ništa konkretno, pa tako u promatračima budi različite asocijacije  – podsjećajući ih na košnicu, silos za žito ili demižonu za vino. Vodeći se idejom održivosti kao jednom od glavnih odrednica arhitekture budućnosti, autorski je tim zamislio da instalacija iz hrvatskog paviljona na Bijenalu kasnije zaživi u Lonjskom polju, najvjerojatnije kao jedan od planiranih osam vidikovaca. 

Za interaktivni dizajn instalacije zaduženi su Vedran Kasap i Ozana Ursić (Studio Clinica), koji su naglasili da su elementima produkt dizajna pristupili iz pozicije zaštite prirode. Direktno je inspirirana prirodom i zvučna podloga projekta, čiji je autor Niko Mihaljević. Kompoziciju kojom će vibrirati cijela struktura osmislio je vođen motivima klepetanja i glasanja ptica močvarica. 

Prilikom pripreme ovako velebnih izložbi uvijek se postavlja pitanje opravdanosti troškova, a upravo na tu problematiku autorski tim namjerava odgovoriti diskurzivnim programom. Cilj tog programa je generiranje novih znanja kroz niz radionica i suradnji s obrazovnim institucijama, kao i njihovo dokumentiranje u knjizi, čije se predstavljanje planira za zatvaranje Venecijanskog bijenala. Kustos diskurzivnog programa hrvatskog paviljona Ivica Mitrović istaknuo je kako im je tema Bijenala poslužila kao polazište za otvaranje razgovora o suživotu u budućnosti, s naglaskom na edukaciju onih koji će djelovati u tom prostoru.

Konferenciji u Lonjskom polju prisustvovala je i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek koja je istaknula da Venecijanski bijenale nije samo izložba nego i platforma koja nas potiče na promišljanje arhitekture i dizajna te da smatra kako je u tom pogledu Povjerenstvo na Javnom pozivu izabralo sjajan projekt. Ministarstvo je financiralo projekt i najam prostora s nešto više od 210 tisuća eura, a predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata Roman Šilje rekao je da je financijska podrška projektu došla i iz privatnih izvora, iz kojih su pribavili oko 70 tisuća eura.

Organizatori očekuju veliki interes za ovogodišnje 18. izdanje Bijenala koje bi nakon postpandemijskog izdanja 2021. godine napokon trebalo zasjati u punini i tako omogućiti promociju očuvanog, no često zanemarenog Parka prirode Lonjsko polje. Autorski tim naglašava kako su upravo iz simbioze ove nepredvidive, divlje prirode i ljudi koji su naučili živjeti s vodom, a ne protiv nje, promišljali kako djelovati u krizi i kako takvim djelovanjem mijenjati kanone shvaćanja arhitekture. Rezultat njihovog odgovora na temu Laboratorija budućnosti bit će instalacija u hrvatskom paviljonu čije je svečano otvorenje zakazano za 19. svibnja, a moći će se pogledati sve do kraja studenog. 

Na ovogodišnjem Nizozemskom tjednu dizajna (Dutch design week) koji se održao krajem listopada u Eindhovenu predstavljeni su prototipi ekonomičnih stambenih objekata nastalih u sklopu dizajnerskog natjecanja A Home Away From Home. U siječnju 2016. Nizozemska je pokrenula natječaj u kojem su pristupnici imali zadatak dizajnirati privremeni smještaj za izbjeglice i žrtve drugih nepogoda, a u lipnju je objavljeno šest pobjedničkih dizajnerskih projekata čiji su prototipi izloženi na Tjednu dizajna.

Godine 2015. Nizozemska je suočena s rekordnim brojem tražitelja azila koji zbog nedostatka smještajnih kapaciteta nisu odmah mogli dobiti prostor za boravak, a mnogo osoba koje su dobile trajni ili privremeni azil trebalo je čekati u prihvatnom centru prije no što je za njih pronađen smještaj. Zbog nedostatka prostora u upotrebu su stavljene čak i zgrade nekadašnjih napuštenih zatvora, no to nikako nije zadovoljavajuće rješenje. Zbog toga je raspisan otvoreni poziv za inovativna, održiva rješenja privremenog stanovanja koja će bolje odgovarati fluktuirajućim potrebama različitih društvenih skupina. Svi pobjednički projekti ovakvim smještajnim kapacitetima pristupaju prvenstveno kao potpuno funkcionalnim domovima, a u svojem dizajnu kombiniraju održivu izgradnju te upotrebu prostora i materijala, solarno napajanje i pročišćivače vode. 

Osim kao privremeni smještaj velikog broja ljudi koji iz različitih razloga trebaju zaklon i zaštitu, ovakve građevine mogle bi se koristiti i u različite druge svrhe, kao što je na primjer studentski smještaj. Projekti kao što je A Home Away From Home pokazuju nam različite mogućnosti pristupa i promišljanja arhitekture i stanovanja koji će u budućnosti s porastom broja stanovništva i sve više klimatskih izbjeglica biti sve potrebniji. “Izrazito vjerujem u snagu uvjeravanja koju imaju prototipi koje je moguće dotaknuti i doživjeti njihovu prostornost. Doprinosom proizvodnji ovih modela želimo ubrzati proces prema praktičnoj implementaciji ovih dizajnerskih rješenja”, istaknula je Carolien Shhippers iz Centralne agencije za prihvat tražitelja azila u Nizozemskoj.

Problematiziranje prvih crta arhitektonskih bojišnica u srazu s akutnim suvremenim društvenim problemima tema je ovogodišnjeg Venecijanskog bijenala arhitekture, a izloženi radovi trebaju prezentirati primjere angažiranog i djelotvornog arhitektonskog djelovanja. Jedan od zanimljivih primjera koji odgovara na postavljeni zadatak čileanskog arhitekta i teoretičara Alejandra Aravene je projekt ReGen Villages danskog arhitektonskog ureda EFFEKT. ReGen Villages projekt je samoodrživih, zelenih naselja predstavljen u sklopu izložbe Art of Many and the Right to Space danskog paviljona. Kustosi Boris Brorman Jensen i filozof Kristoffer Lindhardt Weiss trebali su naglasiti humanistički fokus danskog dizajna, a predstavljeni projekti teže pozitivno utjecati na ljudsko ponašanje te istovremeno promicati osjećaj zajedništva. 

Projekt ReGen Villages predstavlja model kojim se dotiče širi spektar globalnih problema, od nedostatka hrane i vode do povećanja emisija CO2. “Naš suvremeni način života u potpunosti je neodrživ i to poziva na pronalaženje boljih rješenja u budućnosti. Tehnologija već postoji, samo je pitanje primjenjivanja te znanosti na arhitekturu svakodnevice”, objasnio je Sinus Lynge, partner na projektu. Svako naselje sastojalo bi se od niza građevina s priključenim staklenicima, odnosno prostorom za uzgajanje hrane i pročišćavanje otpadnih voda, kao i integriranih tehnologija održive energije.

Projekt je nastao na temelju istraživanja Sveučilišta u Stanfordu, a cilj je početi gradnju prvog naselja tijekom 2016. godine u Almeru u Nizozemskoj. Drugi pilot projekti spremaju se u Švedskoj, Norveškoj, Danskoj i Njemačkoj, a postoje planovi za razvoj u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Kini i Africi. Autori smatraju kako je ovo alternativa masovnoj urbanizaciji te predviđenoj seobi preko 2.5 bilijuna ljudi u gradove u idućih 50 godina. 

Osim stambene i arhitekture predviđene za proizvodnju hrane i energije, plan uključuje i komunalne građevine te javne površine opskrbljene tehnologijom za maksimalnu proizvodnju i iskorištavanje zelene energije. Naselje je planirano za oko sedamdeset pet do sto stanovnika, no čini se kako inicijalnim projektom nije predviđena mogućnost njegovog širenja ili razvoja nove infrastrukture prema potrebama zajednice. Također, u naselju nije planirana nikakva industrijska proizvodnja, stoga ono ne može biti u potpunosti samoodrživo. Unatoč tome, ovaj pilot projekt trebao bi poslužiti upravo kao model drugačije mogućnosti stanovanja i izgradnje zajednice te razvoju ideje održive budućnosti.