UNHCR, Agencija Ujedinjenih naroda za izbjeglice, objavila je izvješće o dostupnosti obrazovanja tijekom izbjegličke krize. Ukratko, izvještaj trenutni pristup obrazovanju izbjeglica naziva – kratkovidnim. Tek oko polovice djece izbjeglica polazi osnovnu školu, jedno od četiri srednju školu i samo 1 posto ima šansu upisati fakultet, što je u usporedbi s brojkama UNESCO-a od 34 posto mladih na sveučilištima diljem svijeta poražavajuća brojka. 

UNHCR poziva sveučilišta da uvedu stipendije za izbjeglice te vlade da ulože u njihovo obrazovanje i olakšaju vizne režime za studente izbjeglice. Melissa Fleming, glasnogovornica Agencije, naglašava da se tek suradnjom vlada i obrazovnih institucija može poboljšati njihov položaj. Nasuprot, naprimjer, situaciji na američkim sveučilištima koja propisuju uvjete koje sirijski student može ispuniti najmanje za dvije godine, na irskim ili portugalskim sveučilištima studentima izbjeglicama nude se stipendije ili njihove vlade olakšavaju dobivanje viza za studente.

Prosječno vrijeme izbjeglištva traje dvadeset godina, a mnoge izbjeglice dolaze upravo iz konfliktnih područja velikog strateškog interesa kao što su Afganistan ili Sirija. Mnogo je dokaza da ako dijete ne polazi obrazovni program postaje pogodnije za nasilje ili novačenje oružanih skupina, a za mlade bez perspektive obrazovanja ili zaposlenja, rad za lokalnog “gospodara rata” postaje ponekad jedina mogućnost. Stoga, ako ne uložimo u obrazovanje, smatra Fleming, riskiramo neprekidno održavanje kruga konflikata i nasilja te ulaganja u vojsku i diplomaciju koji ih navodno sprečavaju.

Također, pitanje financiranja obrazovanja, koje potpada pod individualne budžete država, ovisi o prioritetima koje vlade odrede. No, upravo je takav pristup problematičan kada se radi o pristupu obrazovanju izbjeglicama. Računica je jednostavna – ako djeca ne polaze osnovnu, neće moći upisati srednju školu, ako ne upišu srednju školu, teško će upisati fakultet, no i ako završe srednju školu, pitanje dostupnosti visokog obrazovanja ovisi o postojanju dokumentacije koju mnoge izbjeglice nemaju uz sebe ili položenim određenim ispitima, te pogotovo jeziku studija. 

Pitanje dostupnosti obrazovanja sve je aktualnije – ovoga ljeta brojka od 65 milijuna ljudi koji su nasilno izmješteni iz svojih sredina, u usporedbi s 38 milijuna prije deset godina, pokazuje da se financiranje obrazovanja, a prije svega obrazovne politike zemalja koje se suočavaju s novim stanovnicima, ne poklapa s potrebama koje nastaju.

Kako funkcionira sustav stipendiranja studenata u Hrvatskoj imali smo prilike vidjeti nedavno, kada su dvije studentice Akademije dramske umjetnosti ispred zgrade Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta razvile šator i izborile se za donošenje Pravilnika koji će regulirati jasne kriterije i rokove prema kojima se potpore dodjeljuju. Bio je, naime, početak lipnja, isplata već doznačenih stipendija još uvijek nije počela, a studenti su – mahom slabijeg socijalnog statusa, a istovremeno izvrsni u ispunjavanju svojih akademskih obaveza – prisiljeni na poslovično “snalaženje”. Sve to uz činovnički komentar “da šta im se tako žuri”. 

Mada je akademska godina pri kraju, stipendije još uvijek nije dodijelila niti Nacionalna zaklada za potporu učeničkom i studentskom standardu. Natječaj za akademsku godinu 2015/2016. raspisan je tek 13. lipnja, s rokom za prijavu 28. lipnja. Što su studenti imali egzistencijalno činiti u ovih pola godine, kako su se točno trebali “snalaziti” – nije jasno.

Također, s obzirom na iznose stipendija i specijalne kategorije – poput deficitarnih zanimanja, osoba s invaliditetom, nacionalne manjine, djecu smještenu u domove socijalne skrbi ili udomiteljske obitelji, sportaše i glazbenike – sustav javnog stipendiranja u Republici Hrvatskoj nije posebno osjetljiv prema, primjerice, studenti(ca)ma s djecom ili parovima s djecom koji istovremeno redovito studiraju. U Švedskoj se u takvim slučajevima isplaćuje dodatak stipendiji, a Njemačka – uz razvijen sustav djeci prilagođenih prostora na sveučilištima te posebnog smještaja za studente s djecom – ima i jednokratne i višekratne potpore. 

Inicijativa Hrvatska može bolje raspisala je natječaj za stipendiranje upravo studenata i studentica s djecom. Budući da je tijekom organizacije različitih aktivnosti za potporu obrazovnoj reformi od donacija ostalo 12 tisuća kuna, Inicijativa se odlučila na stipendiranje mladih roditelja, redovnih studenata na nekom od javnih učilišta u Hrvatskoj potporom od 1200 kuna mjesečno tijekom deset mjeseci akademske godine 2016’17. Uz dodatne bodove za studente koji studiraju izvan mjesta prebivališta, bave li nekom aktivnošću u zajednici i ukoliko im je partner ili partnerica također student, stipendija će se dodijeliti na temelju prosjeka ocjena posljednje dvije godne u odnosu na prosjek studija, a uvjet za dobitnika ili dobitnicu stipendije je “osmišljavanja javnog događaja, usmjerenog prvenstveno studentima, na temu usklađivanja roditeljskih obveza s obrazovanjem, i/ili studiranjem, u kontekstu reforme obrazovanja” za koji će organizacija pružiti svu potrebnu logističku podršku.

Natječaj je otvoren do 20. srpnja, a rezultati će biti poznati 1. rujna.  

Na sučeljavanju 3. studenog u organizaciji GOOD inicijative, predstavnici ORaH-a, Živog zida, MOST-a, HDSSB-a, koalicija Hrvatska raste, Uspješna Hrvatska, Bandić Milan 365 i Domoljubne koalicije podržali su nastavak provedbe cjelovite kurikularne reforme bez obzira na budući sastav Vlade. Isto su krajem rujna od saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu zatražili voditelj reforme Boris Jokić i ministar obrazovanja Vedran Mornar jer se radi o “dugotrajnom procesu koji će trajati bar još jedan politički mandat”.

Kao ključnu točku svojih obrazovnih politika predstavnici stranaka kojima populizam nije stran (Koalicija Bandić Milan 365, HDSSB, Živi zid) istaknuli su besplatne udžbenike i besplatni prijevoz, a na sugestiju predstavnice MOST-a da obrazovanje u cijeloj vertikali mora biti svima dostupno i besplatno, replicirao je predstavnik Uspješne Hrvatske Josip Kregar kako “ne mogu svi studirati”. Ta prva replika u sučeljavanju nije izazvala daljnju debatu. Raspravljalo se o postavljanju ekonomskog cenzusa za besplatne udžbenike i prijevoz, za što se zalažu koalicije Hrvatske raste i Uspješna Hrvatska.

Također, svi su se složili da izvajanja za obrazovanje treba povećati, no nisu se složili na koji način. Za poboljšanje društvenog i materijalnog statusa nastavnika, jedan od strateških ciljeva obrazovne reforme, predstavnik trenutne Vlade ispričao se “tehničkom” poteškoćom što nastavnicima nisu mogli povećati plaće, MOST i Domoljubna koalicija nisu se mogli složiti oko prioriteta (razvijanje mreže škola ili ulaganje u nastavnike), pri čemu je za loš položaj nastavnika predstavnik ORaH-a optužio sve vlade u posljednjih 25 godina, a predstavnica Koalicije Bandić Milan 365 konstatirala da je Agencija za odgoj i obrazovanje, prva instanca organiziranja stručnog usavršavanja nastavnika – “potpuno financijski ogoljena”, ne eksplicirajući misli li na nedostatak financijskih sredstava ili njihovo neadekvatno trošenje.

Oko najvažnije teme debate, načina uvođenja Građanskog odgoja i obrazovanja u kurikulum, govornici se nisu složili. Predstavnica Domoljubne koalicije izjavila je da se ne protive sadržajno GOO-u, već da način uvođenja nije bio primjeren ni pripremljen. Ta je tema, neočekivano, odvela predstavnike stranaka na pitanje uvođenja vjeronauka u škole. Predstavnica MOST-a željela je znati kako to da HDZ nije imao takvih problema pri uvođenju vjeronauka u škole, na što je njihova predstavnica objasnila da je vjeronauk uveden nakon predmeta osnove humanizma koji je zamijenio marksizam i samoupravni socijalizam. HDSSB smatra da je Građanski odgoj i obrazovanje važan kao i vjeronauk.

MOST i Živi zid žele GOO kao zaseban obavezan predmet, Uspješna Hrvatska takvim ga vidi samo u srednjim školama, a ORaH kao međupredmetnu temu. Živi zid je svoje poznavanje problematike demonstrirao izjavom da se u sadržaj GOO-a mora uvesti i obavezno volontiranje, ne objasnivši što bi to bilo.

S obzirom da hrvatska javnost nikada nije dobila odgovor zašto se odustalo od uvođenja GOO-a u sve škole, čija je eksperimentalna provedba doživjela evaluaciju i prezentaciju rezultata, predstavnik trenutne Vlade objasnio je da su “u procesu uočene neke stvari koje treba mijenjati”, a s obzirom da se Vlada nalazila pred donošenjem Strategije i početkom reforme kurikuluma, odlučili su napraviti kurikulum međupredmetnog odgoja. Pritom je istaknuo važnu ulogu cvilnog društva odnosno udruga koje mogu pomoći pri razvoju građanske svijesti kod mladih ljudi. Predstavnica Koalicije Bandić Milan 365 replicirala je da je potpuno neprihvatljivo da se odgovornost prebacuje na civilni sektor, kao i kod pitanja asistenata u nastavi, te da država takvo znanje mora omogućiti svim učenicima.

U moru neodgovorenih pitanja, uobičajenih floskula i praznih obećanja, zanimljivo je zazvučala izjava predstavnice HDSSB-a koja je pitanje tiskanja besplatnih udžbenika prebacila na neku moguću državnu izdavačku kuću ili kuću u njenom djelomičnom vlasništvu.

GOOD inicijativa okuplja organizacije koje se bave neformalnim obrazovanjem i ljudskim pravima te se zalažu za sustavno i kvalitetno uvođenje odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo u odgojno-obrazovni sustav. Od početka školske godine provodi informativno kampanju “Naučimo biti veliki” u sklopu koje su napravljeni edukativni video spotovi te objavljeni i raspravljeni rezultati istraživanja o političkoj pismenosti maturanata i opće populacije.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Demokracija bez participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Forum za slobodu odgoja izradio je zbirku radionica “Svi smo mi djeca ovog svijeta: kako s učenicima razgovarati o izbjegličkoj krizi?” kao jednu od aktivnosti u sklopu kampanje Dobrodošli!, a koju slobodno možete preuzeti ovdje.

“U izbjegličkoj i humanitarnoj krizi u kojoj se nalaze Hrvatska i Europa, pitamo se na koji način djeca i mladi doživljavaju i prate sve što se događa oko njih? Djeca i mladi vjerojatno ne gledaju toliko vijesti kao odrasli, oni itekako prate što odrasli rade i pričaju. Stvaraju svoje mišljenje, imaju osjećaje, a vjerojatno i strahove. Izbjeglička kriza sigurno je tema koja utječe na djecu i mlade, a vjerojatno je i tema njihovih međusobnih razgovora”. Ove radionice mogu poslužiti učiteljima da s učenicima obrade neke od tema vezanih uz izbjeglice i izbjegličku krizu. U publikaciji se nalaze i linkovi na različite video reportaže, tijek nastavnih jedinica i radni materijali. Prijedlozi radionica u publikaciji podijeljeni su po uzrastima od 7 do 18 godina.

Također, inicijativi Dobrodošli pridružio se i Institut za razvoj obrazovanja (IRO) te je pokrenuta akcija zagovaranja izrade održivih obrazovnih politika kreiranih prema specifičnim potrebama izbjeglica kao ranjive skupine u pristupu visokom obrazovanju. Cilj zagovaračkih aktivnosti je doprinijeti kreiranju mehanizama koji će izbjeglicama koje ostanu u Hrvatskoj omogućiti uspješnu integraciju u hrvatski visokoobrazovni sustav te priznavanje prethodno stečenih kvalifikacija u svrhu ulaska u sustav visokog obrazovanja ili nastavka studiranja te zapošljavanja.

“Od iznimne je važnosti da Vlada u izradi Operativnog plana za integraciju provede javne konzultacije sa zainteresiranom javnošću. Time osiguravamo da rješenja odgovaraju stvarnim potrebama, budu stručno utemeljena i dugoročno održiva. Usprkos atmosferi hitnosti, pozivamo MZOS, AZVO i druga Vladina tijela da u izradu rješenja uključe relevantne akademske, stručne i zagovaračke organizacije”, poručeno je iz Instituta.

Inicijativa za podršku izbjeglicama Dobrodošli okuplja pojedince i organizacije civilnog društva s ciljem pomaganja izbjeglicama na terenu, ali i vršenja političkog pritiska na institucije Republike Hrvatske i Europske unije radi promjene restriktivnih migracijskih politika.

Kao što smo pisali, 8. listopada se u Luxembourgu održava sastanak Vijeća za unutarnje poslove EU i konferencija o balkanskoj ruti ministara unutarnjih poslova zemalja članica EU i zemalja na istočno-mediteranskoj i balkanskoj izbjegličkoj ruti. Tim povodom, inicijativa organizira konferenciju za javnost s početkom u 10.30 sati ispred kampa u Opatovcu. Ovim će povodom još jednom poručiti i apelirati da je siguran i zaštićen put za izbjeglice jedino moguće rješenje te da zadržavanje ljudi protiv njihove volje u kampovima na rubovima Europske unije predstavlja novu dimenziju humanitarne krize dugoročnih posljedica.

Tri su glavna nedostatka ovoga modela financiranja znanstvene djelatnosti: on ne omogućuje “policentrični razvoj znanosti”, iste kriterije koji su vrijedili u područjima prirodnih, tehničkih, biotehničkih i biomedicinskih znanosti nekritički se primijenjuje na humanističke i društvene znanosti te “pogoduje institutima, a na štetu sveučilišta”.

Također, što se zapošljavanja mladih znanstvenika tiče, “broj predviđenih mjesta za zapošljavanje na radnom mjestu znanstvenog suradnika ili docenta u velikom je neskladu s potrebama i brojem znanstvenih novaka koji su doktorirali. Takav odnos ukazuje na nekonzistentnost politike razvoja znanosti, a time onda i države, jer europski nas primjeri uče da države koje teže razvoju, to čine upravo ulaganjima u znanost”, ističe se u “Izjavi”. Kritizira se i raspodjela sredstava prilikom financiranja znanstvenih časopisa, za što se traži izrada novog, transparentnog modela “koji će se temeljiti na kriterijima znanstvene izvrsnosti, istodobno uzimajući u obzir i specifičnosti različitih znanstvenih područja”.

Budući da se radi o posljedicama “neuređenosti i nusklađenosti” sustava znanosti u Republici Hrvatskoj, jedini izlaz je u “cjelovitoj i strateški jasnoj” (re)konstrukciji čitavog tog sustava. 

“Izjavu o marginalizaciji humanističkih i društvenih znanosti  te znanosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj”, kao i “Izjavu o ugroženosti humanističkih znanosti” koje je dalo Nacionalno područno vijeće za humanističke znanosti, a koju podržava Dekanska konferencija, možete u cijelosti pročitati ovdje, odnosno ovdje. 

KP