Fotografska serija Obala ovjenčana je drugom nagradom za mlade umjetnike_ce Ivan Kožarić 2024. godine u organizaciji Muzeja suvremene umjetnosti. Radi se o seriji koja predstavlja niz fotografija dokumentiranih duž jadranske obale, za vrijeme pješačkih tura u kojima autorica bilježi što vidi. “Tako će industrijska postrojenja u daljini ili sklepani ugostiteljski kompleks postati simbol za ono što možemo pretpostaviti da će se tek dogoditi na fotografiji koja prikazuje rezultat građevinske intervencije u prirodu.

Komad isječenog krajolika, predio u kojem zjapi rupa, osvojeni teren. Pritom, naravno, ne mora biti riječ o jednakim ulozima, ali princip je isti. Eksploatacija i turistifikacija obale i njezina komodifikacija, a to je ujedno i jedan od slojeva koji se iščitava iz fotografske serije. Drugi je onaj suptilniji, koji uključuje umjetnički senzibilitet i želju da se nekim drugim praksama, bilo umjetničkim, bilo življenim, može živjeti i promatrati drugačije i da pritom nije riječ samo o onome što smo izgubili, nego o onome što još možemo pronaći”, navodi kustosica Petra Dolanjski Harni u predgovoru izložbe.

Sanja Merćep rođena je 1989. godine u Zagrebu. Magistrirala je na diplomskom studiju Fotografije na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Prethodno je diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a potom niz godina radila u oglašivačkoj industriji. To je iskustvo oblikovalo i njezin umjetnički interes usmjeravajući je prema istraživanju tema poput načina upotrebe i komercijalizacije javnog prostora. Dosada je imala tri samostalne izložbe.

Više detalja o izložbi pronađite ovdje.

Prva je na rasporedu šetnja od Mlake do centra koja se održava u subotu, 23. ožujka od 16 do 18 sati, s početkom na dnu parka Mlaka. Obalni “đir” od Pećina do Sušaka planiran je za nedjelju, 24. ožujka od 10 do 12 sati, uz okupljanje kod Beach bara Pajol. Na Biviu i Kantridi šetat će se u subotu, 6. travnja od 9 do 11 sati, sa startom kod autobusne stanice iznad stadiona.

Niz šetnji odvija se u sklopu projekta Pozdrav iz Rijeke!, koji ove godine donosi veliki ljetni festival posvećen riječkoj obali – njenim susjedstvima, bogatoj povijesti i Jadranu. Svi koji žele sudjelovati u festivalu Pozdrav s Riječke rivijere mogu se do 1. travnja putem stranice projekta prijaviti na malu “školu” kroz koju će se zajednički osmišljavati aktivnosti festivala.

Vožnja je zamišljena kao “obilazak nalik turističkima, umjetničko istraživanje, lecture performans ili audio vožnja, zatim akcija i simboličko zauzimanje. Dok autobusom prolazimo kroz ceste i makadame, promatramo tipove gradnje, vegetaciju, građevinske i geodetske manevre, luksuzne vile i bespravna naselja. Promatramo koliko se i na koji način krajolik mijenja u posljednjih desetak godina”, stoji u najavi.

Naziv rada Vidim šumu, pišem pašnjak autorice su posudile iz jednog novinskog članka i odnosi se na prevaru u kojoj sudjeluju geodeti_kinje i vlasnici_e zemlje, a koja omogućuje krčenje šume zbog unosnije parcelizacije i prodaje zemlje.

Obilazak će se snimati za proizvodnju materijala koji će se koristiti za daljnji razvoj rada. Obilazak uključuje i kupanje na prisvojenoj plaži, stoga organizatorice pozivaju zainteresirane da ponesu kopaće kupaće kostime i ostale rekvizite za kupanje i zauzimanje plaže.

“Projekt Krov, tuš, roštilj, fuš u formi multimedijske izložbe, usmjeren je na pitanje divlje gradnje i apartmanizacije obale. Kada je 2011. godine država donijela zakon o legalizaciji bespravne gradnje, započinje novo razdoblje za dotadašnje kampere i vikendaše uz južnu obalu Istre. Oni prepoznaju priliku da svoje dugogodišnje kampiranje konkretiziraju u vikendicu. Započinje njihov eksperiment u materijalima, a znanje i dovitljivost se šire među susjedima vikendašima. Nadograđuju krovove, naizgled čvrste zidove, simulacije koje iz zraka djeluju kao da su dotadašnji prostori ljetovanja bili prava zdanja. Za prvu ruku kampkućice dobivaju nadstrešnice, postepeno i zidove, a jednom kad je slika zabilježena u registru, kreće transformacija u kuću za odmor. Izložba je zamišljena kao prostorna instalacija koju čine video projekcije, niz fotografija, maketa i dokumentacije in situ akcija. Imajući na umu trikove za kameru što ih izvode vikendaši kako bi simulirali čvrstu gradnju za ortofoto prikaz, instalacija uspostavlja odnos između dokumentarnog materijala i onog studijski snimljenog, korištenog građevinskog materijala, maketa, simulacija i montaža”, stoji u najavi.

“Kompleksna multimedijalna izložba Krov, tuš, roštilj, fuš Katerine Duda rezultat je umjetničkog istraživanja bespravne gradnje i apartmanizacije obale, svojevrsna studija slučaja bespravnih naselja oko Premanture (Stupice, Pod Lokvom, Močile). Ova je izložba potvrda i nastavak umjetničinog dugogodišnjeg interesa za teme turizma, prostora i arhitekture odnosno istraživanja kako se u prostoru reflektiraju šire društvene promjene. Iako je riječ o umjetničkom istraživanju, pažljivo razrađena metodologija potvrđuje ono što je Duda u svom dosadašnjem radu već uspješno pokazala, a to je produktivna komplementarnost umjetničkog i sociološkog pristupa u proizvodnji drugačijeg pogleda. Postav je satkan od video projekcija, fotografija, objekata, instalacije i dokumentacije in situ akcija. Duda se kao filmska autorica pretežno zaokuplja dokumentarnom formom stoga je polazište i središnji motiv izložbe „trik za kameru“ odnosno rasprostranjena strategija kojom se simulira čvrsta gradnja za snimke iz zraka. U tom postupku prepoznaje vrijedan meta-moment – preispitivanje filmske slike i dokumentarnog jezika kao nusprodukta niza kreativnih pokušaja da se dotad nepostojeći ili objekti nepostojećih kvaliteta pronađu na za legalizaciju relevantnim snimkama. Vidljivost na tim snimkama spomenuti je osnovni uvjet legalizacije bespravnih građevina. Trik za kameru svjedoči pregovaranju s tekstom zakona i (ne)mogućnosti njegova provođenja. Tekstu zakona suprotstavljaju se tako u svojoj začudnoj dovitljivosti poluge za vuču kamp-kućica uzidane u zidove koji hine čvrstu gradnju dok iz nekih „za prvu ruku“ fasada izviru borovi. Riječima jedne od nezadovoljnih mještanki Premanture koja naseljem provodi TV ekipu „četiri stupa, gore plahta ili ona zelena mreža i to je bilo to“ . Duda se odlučuje baviti upravo sadržajem i odnosima skrivenim iza naizgled jednostavnog „i to je bilo to“ sklopa, poput: eksperimentiranja s materijalima, domišljatosti, dijeljenjem znanja i vještina, dakle solidarnosti i kreativnosti. Šperploče, najloni, cerade, daske, bloketi, stiropor, ukratko: recycle i reuse masterclass odozdo, bez idejnog i EU projekta. Ovim projektom Katerina Duda konceptualizira fenomen bespravne gradnje i mapira pojedine elemente na njoj poznatom prostoru – sve do intimnosti”, piše Marta Baradić.

Katerina Duda (1989.) diplomirala je studij animiranog filma i novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U radovima se najčešće bavi temama vezanim uz urbane prostore, i kako se u prostoru reflektiraju šire društvene promjene, primjerice kroz arhitekturu ili turizam. Koristi raznolike medije poput društvene prakse, akcija i intervencija u javnom prostoru, kao i dokumentarni film i video.

O izložbi piše sama autorica:

“Hrvatska obala obično se opisuje jednodimenzionalnim frazama koje obećavaju prekrasne plaže, sunčano vrijeme i kristalno čisto more, a najčešće se prikazuje jednako jednodimenzionalnim, visoko estetiziranim fotografijama, na kojima se pretapaju različite nijanse nebeskog i morskog plavetnila, u kombinaciji sa sunčanim šljunčanim i pješčanim plažama, s povremenim varijacijama na temu antičkih građevina, srednjovjekovnih zidina ili strmih litica.

To je pogled kojeg ne zanima stvarni život koji se odvija na toj obali, pogled u potpunosti podređen turističkoj eksploataciji. On je zapravo već stoput viđen, predvidljiv i reducirajući, pogled kojem je svejedno tko ga i kako gleda. Jer taj pogled zanima isključivo povećanje broja turista i noćenja, dok iza njega ostaju skrivene sve složenosti i zanimljivosti koje čine stvarno bogatstvo obale.

U ovoj me seriji zanimalo istražiti upravo te, na prvu, naizgled nezanimljive slojeve života na obali, koji se nikada ne nalaze u prvom planu, već egzistiraju mimo reklamnih panoa i Instagram reelova sunčanih otočkih plaža i gradskih panorama ‘od kojih zastaje dah’. Zanimalo me provjeriti što sve obala može biti, ako ju pogledamo iz malo drugačije perspektive, ako i njoj i sebi dopustimo da predahnemo između dvije sezone, dvije navale turista, ako se zajedno zaigramo u potrazi za njenim maštovitijim značenjima. Ove fotografije tako, pomalo paradoksalno, zapravo prikazuju nostalgiju za nekim vremenom koje možda nikada nije ni postojalo, u kojemu se jedan uz drugog nalaze kadrovi začuđujuće ljepote, tihog humora i preplavljujuće usamljenosti. Ponekad vrlo direktne, ponekad istovremeno metaforičke, fotografije su većinom nastajale izvan sezone, tijekom mojih putovanja, od Istre i Kvarnera preko Cresa, Raba, Dugog otoka i Brača, do Primoštena, Starigrada i Brela.

Ljudska prisutnost na njima je ponekad jasno vidljiva, a ponekad se samo može naslutiti u začudnim kompozicijama detalja ili jednako začudnim građevinskim intervencijama. Ali ono što ih u svakom slučaju povezuje jest otpor dosadi, predanost borbi protiv stereotipnih pogleda s početka ovog teksta te vjera u mogućnost imaginacije neke drugačije obale.”

Sanja Merćep rođena je 1989. u Zagrebu. Fotografijom se počinje baviti nakon završetka studija na Ekonomskom fakultetu. 2022. godine upisuje diplomski studij Fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.