Kao mlad festival koji se tek pozicionira na kulturnoj karti, Oglede je s trećim izdanjem trebao učvrstiti kontinuitet i prepoznatljivost u lokalnoj sredini. Pod naslovom Rad gradi grad, program je bio zamišljen kao istraživanje rada kao temeljne ljudske aktivnosti koja oblikuje društvene odnose, vrijednosti, stavove, slobodno vrijeme i ideje, ali i fizičke prostore – naše kvartove, ulice i gradove. Tema je, kako je najavljivano, trebala otvoriti raspravu o ulozi rada i radništva u stvaranju urbanih identiteta i kolektivne memorije.

Iako iz samog programa nije razvidno što bi u njemu moglo biti sporno, jedno zvučno ime odmah je dalo naslutiti gdje je mogla biti otvorena fronta. Organizatorice su to i potvrdile u naknadnom priopćenju, pojašnjavajući kako je performans Siniše Labrovića Zastave svih zemalja, ujedinite se bio predmet zahtjeva za cenzurom na koji nisu pristale te su, umjesto toga, donijele tešku odluku da otkažu čitav festival.

Labrovićev rad nije nepoznat velikogoričkoj publici: upravo je on 2023. otvorio prvo izdanje Oglede festivala performansom Drago mi je da se razumijemo, koji je izveo s Ismailom Balde Kouyateom. Kroz razgovor, svatko na svom jeziku, hrvatsko-senegalski dvojac tematizirao je jezik i razumijevanje u društvu koje postaje sve raznolikije. Lokalni mediji tada su izvještavali o oduševljenju publike, bez ikakvih naznaka negodovanja ili protivljenja nekog dijela javnosti.

Novi performans polazi od poznate parole “Proleteri svih zemalja, ujedinite se!“ u kojoj Labrović prepoznaje proturječja sustava: “U zemljama koje su se nazivale ‘radničkima’ radnici nisu imali stvarnu moć, već su bili podložni autoritarnim praksama. Paradoksalno, sindikalna udruživanja u kapitalističkim društvima često su donosila konkretnija poboljšanja”, navodi se u opisu rada koji zabraniteljima očito nije bio od presudne važnosti.

Nadalje, autor podsjeća da je ista parola nadahnula i druge potlačene skupine na borbu za svoja prava, koja ni danas nije dovršena: “Eksploatacija, rasizam, mizoginija, homofobija i kolonijalne prakse ne nestaju, već poprimaju nove oblike. Jedno od njihovih lica jest i ksenofobija, strah i mržnja prema ‘drugima’. Sve te politike mogu se svesti na simbol zastave – unificiranog i vječnog identiteta koji ne priznaje razlike”. Spomenom zastave, čini se, prijeđena je granica dozvoljenog, čime je i praktično potvrđena teza o isključivosti na koju se autor referira.

“Nismo se osjećali dovoljno podržanima i našli smo se u nesigurnoj i neugodno atmosferi u kojoj nismo mogli do kraja provesti festivalske programe. Mi smo mali tim i uglavnom ženski i nitko nas ne štiti“, napisala je umjetnička voditeljica Ana Katulić u obrazloženju odluke da se festival otkaže. Tom rečenicom ukazala je na važnu okolnost koja se često zaobilazi – da je pritisak usmjeren na programe koje organiziraju i provode akteri_ce nezavisne kulture u manjim sredinama i pogađa ljude koji iza sebe nemaju institucionalno zaleđe, stabilna radna mjesta niti resurse koji bi im dali osjećaj sigurnosti.

Upravo zato svako targetiranje takvih inicijativa nosi višestruko teže posljedice – ne samo u vidu otkazivanja kulturnih događanja, nego i u obeshrabrivanju budućih pokušaja organiziranog djelovanja u lokalnom okruženju. Zbog toga je presudna još snažnija i jasnija podrška kulturne i šire društvene zajednice, koja ovih dana poprima organizirani oblik kroz inicijativu Za Hrvatsku slobode.

Inicijativa je okupila umjetnike i umjetnice, novinare i novinarke, akademsku i znanstvenu zajednicu, sindikate i brojne organizacije civilnog društva u borbi protiv ograničavanja slobode izražavanja i umjetničkog djelovanja u Hrvatskoj. Komentirajući otkazivanje još jedne kulturne manifestacije, poručuju kako je to “jasan pokazatelj da se strah širi brže od bilo koje pjesme” te da niti jedna politička ili interesna skupina nema pravo “arbitrarno određivati što je ‘dostojno’ naših gradova i tko smije, a tko ne smije nastupati”. 

Podsjećaju i na izjavu potpredsjednika Vlade i ministra branitelja Tome Medveda kako će se ubuduće o održavanju festivala “morati pitati branitelje”. Takva izjava, upozoravaju, duboko zadire u umjetničke slobode i izravno krši Ustavom zajamčena prava na slobodu izražavanja i mišljenja. “Ako se umjetnosti nameće samo jedan prihvatljiv ton izražavanja, ustavne vrijednosti i sama demokracija su dokinute”, zaključuju. Vladi RH stoga su uputili apel da preuzme odgovornost i spriječi daljnje ugrožavanje demokracije, ljudskih prava te umjetničkih i novinarskih sloboda, upozoravajući da je “posrijedi opstanak temeljnih mjerila i zastoj tzv. državnog aparata, koji ne umije ili više ne može zaštititi temeljne pretpostavke društva – red i mir, ustavni poredak”.

No, ne dijele svi ocjenu da država svojim nedjelovanjem pokazuje kako ne želi ili ne može obraniti osnovne vrijednosti na kojima se temelji. Za razliku od više od dvije tisuće građana i dvjesto organizacija koje su potpisale apel, novopečeni predsjednik Matice hrvatske Damir Zorić – široj javnosti poznat i kao čelnik Hrvatske udruge poslodavaca te jedan od istaknutijih aktera tzv. Mamićeve struje u Dinamu, izbačen iz članstva kluba zbog povrede ugleda i časti – u intervjuu za Vijenac ove je događaje opisao kao ideološke sukobe ekstremnih pozicija u kojima država djeluje “preventivno i smirujuće”. 

“Iz godine u godinu sve se više određeni festivalski sadržaji i nekakve subverzivne umjetnosti, ako to uopće jest umjetnost, pretvaraju u medij za vođenje ideološkog ratovanja”, tvrdi Zorić, uz napomenu da “svi koji javno djeluju i govore trebaju računati i s mogućnošću javnih odgovora”. O nejavnima se još nije očitovao, ali je naglasio da je važno izbjegavati poticanje na nasilje te odrješito ustvrdio da ga u ovim slučajevima nije bilo. Zaključuje kako se time “očituje vitalnost mlade hrvatske demokracije nasuprot nizu zajapurenih blebetala, a hrvatsko društvo, usprkos izazovima, očituje svoju zrelost”.

U trenutku kada se festivali gase pod pritiscima, a umjetničko djelovanje mjeri proizvoljnim aršinima prihvatljivosti, Zorićeva je interpretacija podsjetnik na raskorak između onih koji kulturu razumiju kao prostor rada, dijaloga i borbe za društvenu pravdu i onih koji joj pristupaju iz logike zaštite interesa poslodavaca, tko god oni bili. Onih koji se bore za opstanak prostora slobodnog izražavanja i onih koji u njegovom sužavanju pronalaze dokaz vitalnosti mlade demokracije. Ponor koji se nalazi između njih možda i najjasnije oslilkava stanje i perspektivu kulture u Hrvatskoj u ranu jesen 2025.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Horizonti promjene koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Organizatori festivala Nosi se pozivaju sve Benkovčane i ostale zainteresirane građane na sudjelovanje u mirnom performativnom prosvjedu koji će obuhvaćati simboličan čin prebacivanja kamenčića s obližnjeg parkirališta na centar pozornice ispod postavljene zastave Republike Hrvatske. Kako stoji u najavi, cilj je prazan izvedbeni prostor ispuniti sadržajem koji simbolizira slobodu, zajedništvo i mir.

Navedenu aktivnost će pratiti poruka mons. Mate Uzinića koja završava stihovima Arsena Dedića, a nakon prosvjeda svi su pozvani na festival Fališ koji se održava u Šibeniku. Sudionici_e prosvjeda mogu se parkirati kod Tommyja ili na parkingu škole.

Više detalja pronađite ovdje.

Upravo smo takav primjer imali priliku vidjeti ovog kasnog ljeta na društvenim mrežama, kada je, u kontekstu rasprava o odgodi festivala Nosi se u Benkovcu, novinar Gordan Malić na Facebooku iznio tvrdnju o stavovima mladih u Hrvatskoj. U svojoj objavi Malić tvrdi da Hrvatska nema razloga za financiranje pacifističkih udruga i antiratnih inicijativa jer, prema njegovu mišljenju, društvo ne pokazuje sklonost militarizaciji niti želju za ponavljanjem ratnih sukoba. Kao potporu toj tvrdnji navodi i nalaze neimenovanih istraživanja:

“Događa se, možda, jedan vid konzervativne kulturne revolucije, po meni sasvim razumljiv, ali sva sociološka istraživanja napominju da među mladima nema ksenofobije i netrpeljivosti, naprotiv postoji izrazita solidarnost prema drugima i osjećaj za pravdu.”

Malićeva objava prenesena je u više medija desne provenijencije (1, 2, 3) i bila je prilično zamijećena, s nizom pozitivnih reakcija, a privatni korisnici dosad su je na Facebooku podijelili 53 puta. Kako bi podupro stav da mirovne inicijative Hrvatskoj nisu potrebne, Malić navodi da baš sva sociološka istraživanja, tvrde kako među mladima nema ksenofobije i netrpeljivosti. Dakle, ne da se smanjuju ili opadaju, već da ih među mladima u hrvatskom društvu nema. Međutim, u svojoj objavi Malić ne navodi nijedno konkretno istraživanje koje bi potvrdilo tu tvrdnju.

Pregled dostupnih podataka pokazuje upravo suprotno – brojna istraživanja bilježe prisutnost diskriminacije i netrpeljivosti među mladima u Hrvatskoj. Primjerice, jedan od ključnih nalaza u istraživanju stavova mladih koje je grupa autora provela 2024. u izdanju zaklade Friedrich Ebert jest porast straha od rata i previše migranata i izbjeglica. Relativna većina mladih ne pokazuje senzibilitet prema pravima nacionalnih manjina, dok je tek 27 % ispitanika izjavilo da takav senzibilitet iskazuje.

Kada je riječ o imigrantima, Studija o mladima pokazuje da samo 11 % mladih smatra da oni obogaćuju hrvatsku kulturu. S obzirom na projekcije prema kojima bi do kraja desetljeća u Hrvatskoj moglo raditi do pola milijuna stranih radnika, autori upozoravaju na moguće društvene probleme za koje Hrvatska još nema razvijene politike. 

Pored toga, istraživanje pokazuje da 16 % mladih u  Hrvatskoj navodi da je doživjelo diskriminaciju na temelju seksualne orijentacije, a čak 24 % na temelju etniciteta. Bilo bi zanimljivo ove brojeve usporediti s postotcima seksualnih odnosno etničkih manjina u populaciji i onda provjeriti koliko mladih iz tih skupina doživljava diskriminaciju; sudeći po ovim postotcima, moglo bi se raditi o ozbiljnoj većini. 

Ipak, nalazi pokazuju da su u odnosu na 2018. stavovi mladih uglavnom progresivniji, iako to nije isto kao i tvrditi da nema ksenofobije i netrpeljivosti ili da to ne predstavlja društveni problem. Istraživanje iz 2022. o iskustvima i potrebama mladih LGBTIQ osoba pokazuje da je  u srednjoj školi njih 45 % više puta doživjelo verbalno nasilje, ali i da je petina barem jednom doživjela fizičko nasilje.

Osim toga, istraživanje političke pismenosti iz 2021., o kojem se već pisalo na Kulturpunktu, pronašlo je da skoro polovica srednjoškolaca vjeruje da je homoseksualnost poremećaj ili bolest, više od pola ukinulo bi neke medije, a ističe se i značajan jaz između isključivijih stavova učenika u odnosu na učenice po pitanju položaja i prava manjina.

Ukratko, iako postoje indikacije da se količina netrpeljivosti i ksenofobije među mladima u Hrvatskoj u proteklih nekoliko godina ipak smanjila, istraživanja i dalje pokazuju da te pojave itekako postoje, a slučajevi nasilja mladih nad mladima po rasnoj, etničkoj, vjerskoj ili seksualnoj osnovi nažalost nastavljaju izranjati u crnim kronikama, biti predmetima školskih ukora, prekršajnih i kaznenih postupaka ili ostati neprijavljeni, nezapisani i neizrečeni.

Tvrdnja da sva istraživanja pokazuju kako među mladima u Hrvatskoj nema ksenofobije i netrpeljivosti stoga je netočna, a njezino nekritičko prenošenje dodatno narušava kvalitetu javne rasprave i pridonosi stvaranju pogrešne percepcije da takvi problemi ne zahtijevaju društvenu i političku pažnju.

Projekt se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost, dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

U ime organizatora prosvjeda u javnosti je najčešće istupao Nediljko Genda, predsjednik Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Benkovac, koji je u medijskim obraćanjima i tijekom samih okupljanja više puta tvrdio da festivalski program uključuje djela koja vrijeđaju Domovinski rat i hrvatske branitelje, uključujući optužbe o navodnom prikazivanju branitelja kao ratnih zločinaca. Te su izjave, bez dodatne provjere ili kontekstualizacije prenošene u brojnim medijima, uključujući i središnje dnevnike nacionalnih televizija, a onda i na društvenim mrežama (1, 2, 3, 4, 5). Gendine interpretacije pritom se oslanjaju na pogrešne identifikacije autora i umjetničkih djela, od kojih neka uopće nisu bila dijelom festivalskog programa.

U svom obraćanju okupljenima na prosvjedu održanom u ponedjeljak, 25. kolovoza, koje je na Facebooku uživo prenosio portal Zadarski.hr, Nediljko Genda iznosi sljedeću tvrdnju:

“Oliver Frljić sa svojim suradnicima misli prikazivati takve filmove, prikazivati i osuđivati hrvatske branitelje kao ratne zločince (…) Radi se recimo u ovom konkretnom slučaju, treba se odraditi istraga o nekom četniku koji je ležao uz leš ženske osobe u Bijeljini u Republici Srpskoj.”

U izjavi za Dnevnik Nove TV dodao je da organizatori žele prikazati “još jednu scenu četnika koji je bio u Bijeljini u Republici Srpskoj, navodno je ležao uz leš žene hrvatske nacionalnosti i taj lik je sada DJ negdje u Beogradu”.

U ovim izjavama izneseno je više činjenično netočnih informacija. Oliver Frljić nije autor nijednog filma prikazanog na festivalu Nosi se, niti je sudjelovao u oblikovanju njegova programa. Film na koji se Genda referira nije djelo Olivera Frljića i ne prikazuje navodnu scenu s četnikom i ženom hrvatske nacionalnosti. 

Riječ je o doku-igranom filmu Dečko iz kraja umjetnice Jelene Jureše, trećem dijelu trilogije Afazija, koja se bavi politikama sjećanja i reprezentacijama povijesnih trauma. Film je inspiriran poznatom fotografijom ratnog fotoreportera Rona Haviva snimljenom u Bijeljini 1992. godine, na kojoj pripadnik Arkanovih Tigrova nogom udara tijelo Ajše Šabanović, žene koju su prethodno ubile srpske paravojne snage. Fotografija je nakon rata korištena kao dokazni materijal pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu, a muškarac na njoj identificiran je kao Srđan Golubović, poznat i pod imenom DJ Max. 

Film Jelene Jureše ni tu fotografiju ne prikazuje eksplicitno, već je interpretira kroz monolog novinarke Barbare Matejčić i koreografiju Ivane Jozić. Film se tematski ne dotiče Domovinskog rata niti uključuje hrvatske branitelje.

U daljnjem obraćanju Nediljko Genda izjavljuje:

“Ja ne ulazim u njihove predstave, ne zanima me, ali su sporne osobe koje imamo u jednom od filmova, vade hrvatsku zastavu, ženska osoba iz spolovila, i ruga se s hrvatskom državom koja je stvorena na temelju hrvatskih branitelja.”

Genda se ovdje referira na scenu iz predstave Naše nasilje i vaše nasilje prozivanog redatelja Olivera Frljića, no ta predstava nije bila dio programa festivala Nosi se.

Festival je trebao završiti Frljićevom predstavom Mrzim istinu koja tematizira redateljevu obiteljsku povijest i intimne dinamike, kako i navodi autor u programskoj knjižici: “Ova predstava nas vraća u vrijeme prije 24. aprila 1992. Umjesto patetičnog prepričavanja jedne obiteljske povijesti, njom se daje uvid i rastvaraju kompleksni unutarnji odnosi u toj obitelji.”

Mrzim istinu premijerno je izvedena u svibnju 2011. i danas se kontinuirano prikazuje u kazalištu &TD. Gostovala je na brojnim festivalima u zemlji i inozemstvu te je postala jedna od najnagrađivanijih predstava suvremenog hrvatskog kazališta: bila je nominirana u sedam kategorija za Nagradu hrvatskog glumišta, koju je i osvojila u kategoriji predstave u cjelini. Uz to, ovjenčana je nagradama Gavellinih večeri, Marulićevih dana i drugih domaćih i međunarodnih kazališnih festivala.

U izjavi za medije koju prenosi Pixsell, Genda problematizira i dokumentarni film Mirotvorac, koji je trebao biti prikazan u ponedjeljak, 25. kolovoza:

“Evo danas je trebao biti film Mirotvorac, ali taj Vrdoljak koji je dobio nagrade, to je neosporno i ja to ne mogu demantirati (…) To je završena priča o Josipu Reihlu-Kiru, to je završena priča o njegovom ubojstvu, ali oni hoće prikazati u cijeloj priči da su Josipa Reihla-Kira ubili hrvatski branitelji, da su oni ratni zločinci.”

U izjavi za Dnevnik Nove TV dodatno je ustvrdio da “žele prikazati hrvatske branitelje kao ratne zločince, uključujući generala Glavaša”.

Film, međutim, nije djelo Antuna Vrdoljaka, kako Genda sugerira, već dokumentarni film redatelja Ivana Ramljaka, koji kroz arhivske materijale i svjedočenja rekonstruira posljednje mjesece života Josipa Reihla-Kira, načelnika osječke policije koji je pokušavao spriječiti izbijanje sukoba između Hrvata i Srba. U službenom opisu filma ističe se kako su mnogi elementi njegova ubojstva i dalje nerazjašnjeni, a mogući nalogodavci nepoznati.

Film je osvojio Veliku zlatnu arenu za najbolji film na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu. U obrazloženju žirija naglašeno je kako film “nenametljivo, ali snažno progovara o vrijednosti izbora koji ne ostavljaju trag u novinskim naslovima, ali govore o ljudskosti”. 

Valja napomenuti i da je Branimir Glavaš, kojega Genda navodi kao primjer navodne neosnovane optužbe, 2023. godine nepravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašen krivim i osuđen na sedam godina zatvora zbog ratnog zločina nad osječkim Srbima počinjenog 1991. godine.

Zaključno, optužbe koje je Nediljko Genda iznio u kontekstu festivala Nosi se, a koje se odnose na navodno izrugivanje Domovinskog rata i vrijeđanje hrvatskih branitelja, činjenično su neutemeljene – zasnovane su na pogrešnim identifikacijama autora i djela, proizvoljnim interpretacijama i netočnim tvrdnjama o sadržaju kulturno-umjetničkog programa. Njihovo nekritičko prenošenje u medijima, bez potrebne provjere ili kontekstualizacije, pridonosi širenju netočnih i pojednostavljenih interpretacija festivalskog programa te stvaranju moralne panike i sužavanju prostora za slobodno izražavanje u kulturi.

Projekt se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost, dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja su autoričina i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

“Rat i nasilje iskrivljenih percepcija stvarnosti koji nameću šovinizam, strah i jednoumlje produbljuje osjećaj beznađa. Pažljivo odabran sadržaj festivala izvedbenim djelima i razgovorima u formi Diskurzivnog releja želi doprinijeti nadi u solidarnost, nenasilje i pluralizam u atmosferi rata i zveckanja oružjem”, poručuju organizatori.

Festival se otvara u petak, 22. kolovoza, programom pod nazivom Lakrdija i psovanje rata. Na platou iza Gradske knjižnice nastupit će Trupa OvoOno s predstavom Ubu ovo ono, glazbeno-scenskom komedijom nastalom prema “neistinitom događaju”, dok će u večernjim satima na terasi pizzerije Pape koncert održati Damir Avdić, beskompromisni pjesnik i glazbenik čiji nastupi razotkrivaju društvene i političke laži.

U ponedjeljak, 25. kolovoza u 21 sat prikazuje se dokumentarni film Ivana Ramljaka Mirotvorac, a potom u Diskurzivnom releju raspravljaju Emir Imamović Pirke, Ramiz Huremagić i Marko Vučetić.

Četvrtak, 28. kolovoza donosi večer pod nazivom Rat upisan u tijelo. Program otvaraju Staša Aras i Sofija Kordić u razgovoru koji vodi Dunja Gusić. Slijedi projekcija kratkog filma Karle Crnčević Divlje cvijeće te doku-igranog filma Jelene Jureše Dečko iz kraja. Večer završava Diskurzivnim relejom u kojem Barbara Matejčić i Melita Vrsaljko razgovaraju o ratnoj fotografiji, društvenim krizama i ulozi novinarstva.

Festival zatvara predstava Mrzim istinu Teatra &td u režiji Olivera Frljića, koja će biti izvedena u subotu, 29. kolovoza u 21 sat. Nakon izvedbe uslijedit će završni Diskurzivni relej pod nazivom Istinom protiv nasilja!, u kojem sudjeluju Nataša Govedić, Marko Vučetić i ekipa predstave.

Svi programi su besplatni i otvoreni za publiku, uz mogućnost donacije. Festival organizira umjetnička organizacija Teatro VeRRdi iz Zadra u suradnji s udrugom Vlajter ego iz Benkovca.

Više informacija dostupno je na mrežnoj stranici te na društvenim mrežama organizatora.