“Durativni interaktivni performans Nine Kamenjarin Igra skrivača u Galeriji AŽ svojevrsni je nastavak ‘igre skrivača’, koju je umjetnica, u svojoj prvoj iteraciji, odigrala sama sa sobom u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti. Ovoga puta, Nina će se ‘igrati’ u hodnicima nekadašnje osnovne škole Đuro Đaković, današnjim Atelijerima Žitnjak, s nakanom ispitivanja granice prostora u kojem se nalazi, no i vlastitih ograničenja s kojima se susreće pri pokušaju da u igri skrivanja, i potencijalnog nalaženja, pronađe sebe.

Igra skrivača Nine Kamenjarin priča je o traganju suvremenog čovjeka za vlastitim identitetom koji, u digitalno doba virtualnih avatara i pomno ‘kuriranih’ profila na društvenim mrežama, postaje sve fluidnijim i artificijelnijim. Hiperrealni svijet s onu stranu sučelja kompjutera ili pametnog telefona, čini se stvarnijim od onog stvarnog. Ono što smo donedavno poimali kao objektivnu realnost sve se više preklapa sa, manje ili više uspješno, digitalno fabriciranom stvarnošću. Svijet je to Baudrillardovog simulakruma u kojem slike, logotipi ili, pak, avatari, imaju veće značenje od realnih predmeta ili osoba koje predstavljaju. Prema Baudrillardu, svjedočimo novoj stvarnosti koja odbacuje i degradira original u odnosu na kopiju, sliku ili vizual. U hiperrealnom svijetu taj ‘original’ gubi važnost i referencijalnu vrijednost, jer predložak, uistinu, i ne egzistira ondje. Ova je nova realnost poboljšana i uljepšana, a i mi sami, bivajući ondje, kroz brojne virtualne identitete, koje nam ovaj ‘vrli novi svijet’ proširene stvarnosti omogućava, postajemo ljepšima, zabavnijima i boljima, gubeći pritom osjećaj o tome kakvi smo zaista. Baudrillard definira hiperrealnost kao ‘pomno promišljenu reduplikaciju onog stvarnog, putem nekog reproduktivnog medija, ponajprije fotografije’, no danas, s pojavom alata poput photoshopa, ova reduplikacija ide korak dalje, osiguravajući reprezentaciji ‘dodanu vrijednost’ davanjem mogućnosti odstranjivanja svih eventualnih nesavršenosti ili, pak, kreiranjem novih atributa koje ono snimano, u stvarnosti koju poznajemo kao onu pravu, ne posjeduje.

Nina Kamenjarin u svom performansu Igra skrivača adresira naš osobni gubitak referencijalne vrijednosti i doživljaja stvarnosti. Multipliciranje vlastitih identiteta inherentno je dobu postmodernizma, vremenu u kojem se stvarnost počela rastakati i preklapati s onim što smo donedavno smatrali nemogućim. S ‘odumiranjem’ stvarnosti u korist njene kopije, te gubitkom jasnog poimanja vlastitog identiteta i karaktera, u konzumerističkom društvu kasnog kapitalizma, omogućena nam je hiperprodukcija identiteta koji se, isto tako, međusobno preklapaju, pretaču te su, čak, ponekad u potpunoj suprotnosti jedni s drugima. Subjekt postaje decentriranim, smatra Stuart Hall, zbog čega pojedinac više nije u mogućnosti odrediti središte vlastitog identiteta i polazišnu točku za definiranje samoga sebe. Identitet suvremenog čovjeka neprekidno se mijenja; kontinuirano iznova ‘izmišljamo’ sami sebe, prilagođavajući se i oponašajući sliku onoga što želimo biti ili postati. Ovaj proces, neminovno, dovodi i do fragmentiranih identiteta, a koji su, opet, posljedica fragmentiranog svijeta u kojem živimo. Izmicanje našeg osobnog ‘centra’ ili težišta te odsustvo fiksne priče na osobnoj razini događa se usporedo s nestankom ‘velikih priča’odnosno određenih metanarativa u društvu. Rezultat je fragmentacija diskursa, iskustava i, posljedično, subjekta.

U napetoj će Igri skrivača Nina Kamenjarin sudjelovati u svojim različitim manifestacijama. Bit će ondje prisutna fizički, na projekcijama mobitelom snimljenih videa, te na prikazu performansa u stvarnom vremenu. Upravo će u Atelijerima Žitnjak, ova umjetnica još jednom krenuti u potragu za vlastitim centrom, nastojeći prikupiti sve svoje izgubljene fragmente i digitalne klonove, kako bi ih izbavila iz virtualnog zatočeništva te, transcendirajući zavodljive zamke i smicalice hiperrealnog svijeta, konačno postala cjelovitom. No, hoće li u tome uspjeti?”, u predgovoru izložbi piše Mirna Rul.

Nina Kamenjarin (Split, 1991.) diplomirala je 2016. na temu Simbioza skulpture i performansa na Umjetničkoj akademiji u Splitu, odsjek kiparstvo. U Njemačkoj položila dva semestra Produkt und Komunikations design na FH Aachen. Osim kiparstvom bavi se performansom, videom i drugim medijskim praksama. Izlagala je u Hrvatskoj i u inozemstvu. Dobitnica je nekoliko nagrada i priznanja, uključujući prvu nagradu Essl Art Award 2015. u Austriji i jednu od tri jednakovrijedne nagrade na Trijenalu kiparstva u Zagrebu 2018. Aktivna je članica udruge HULU Split i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika_ca, HZSU. Trenutno radi na Akademiji u Splitu (UMAS) kao stručna suradnica na kiparskom odsjeku.

Kamenjarin je veliku pozornost medija i publike, pridobila performasnom Hommage Tomislavu Gotovcu, kada je 25. lipnja 2020. godine, na krovu Doma hrvatskih likovnih umjetnika, sat vremena stražarila gola, direktno se referirajući na Gotovčev performans Straža na Rajni iz 1994. godine, kojime je Gotovac, u vrijeme Domovinskog rata, nagog tijela licem okrenut prema istoku, mirno stajao na vrhu Džamije, a koja je uslijed različitih prenamjena funkcije (i imena) u okviru postojećih režima, podcrtavala političke konotacije Tomovog performansa.

Nina Kamenjarin (Split, 1991.) diplomirala je 2016. na temu Simbioza skulpture i performansa na Umjetničkoj akademiji u Splitu, odsjek kiparstvo. U Njemačkoj položila dva semestra Produkt und Komunikations design FH Aachen. Osim kiparstvom bavi se performansom, videom i drugim medijskim praksama. Izlagala je u Hrvatskoj i u inozemstvu. Dobitnica je nekoliko nagrada i priznanja, uključujući prvu nagradu Essl Art Award 2015 u Austriji i jednu od tri jednakovrijedne nagrade na Trijenalu kiparstva u Zagrebu 2018.  Aktivna je članica udruge HULU Split i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnik/ica, HZSU. Trenutno radi na Akademiji u Splitu (UMAS) kao stručna suradnica na kiparskom odsjeku.

Otvorenje festivala zakazano je na Narodnom trgu gdje umjetnička direktorica festivala Tina Keserović izvodi informans pod nazivom JugoBos. U utorak, 9. kolovoza čakovečka umjetnica Lara Mandli na Muraju u performansu Imamo Hrvatsku! Domovini s ljubavlju razmatra dilemu ostati ili nestati iz Hrvatske. Istog dana na Forumu Nika Kamenjarin izvodi ritualnu Molitvu za spas kulture i umjetnika od kulturnih institucija.

U srijedu, 10. kolovoza u parku Vruljica zagrebački umjetnik Juraj Šantorić izvedbom Nemiroljubiva koegzistencija oklopa ukazuje na recentne susrete urbanizma i prirode. Nakon zadnje Studije jednog zagrljaja, Igor Zenzerović u Studiji jednog braka: S.Y.L.A (Support your local artist) studira načine potpunog sjedinjenja umjetnika i publike, pozivajući je na vjenčanje na Trgu sv. Krševana.

Roko Nakić u radu Stay Tuned istražuje odnos ljudskog tijela i tla kao žive podloge, dok se Irena Boćkai izvedbom Bear With Me pokušava transformirati u polarnog medvjeda. Završni festivalski vikend otvara Siniša Labrović koji će svoj hodajući performans Prosjačenje izvesti prikladno na Kalelargi, dok će Ivana Ivković u nedjelju prikazati svoj najpoznatiji konceptualni rad Disobedience i time zaključiti ovogodišnji festival.

Festivalčić IDEA je manifestacija umjetničkog stvaranja i izražavanja u trajanju od četiri dana. Cilj ovoga projekta je nastanak zone susreta između publike i umjetnika kroz radionice, izložbe, predstave i edukacije. Prva dva dana Festivalčića tvore radionice za djecu i odrasle sa ciljem poticanja kreativnosti i umjetničkog stvaranja. Na radionice se možete prijaviti putem mail adrese, a više informacija potražite ovdje. 

U sklopu Festivalčića, 23. kolovoza u 20 sati u prostorijama Podvorja, Nina Kamenjarin izvodi performans Shave off.

Sedmo izdanje Dana otvorenog performansa ove godine održava se u različitim gradovima u suradnji s brojnim partnerima. Nakon održanog programa u Grazu u suradnji s Forum Stadtpark te IZK Institute for Contemporary Art pri Styria-Artist-In-Residence slijedi festivalsko izdanje u Beču.

Bečki festival održat će se od 29. lipnja do 3. srpnja u sklopu Galerije Michaela Stock koja je domaćin cjelokupnog programa. Uz austrijske, meksičke, nizozemske i američke umjetnike nastupit će i umjetnici iz Hrvatske.

Umjetnički program je podijeljen u tri cjeline: radionicu, dane performansa i izložbu. Pozvani su umjetnici i teoretičari različitih generacija iz različitih kulturnih i geografskih sredina koji će u galeriji ili u javnom gradskom prostoru izvesti performanse ili održati predavanja koja se bave temom muških ikona kroz happening, akcije, javne intervencije, body arta do videa, fotografije i glazbe. Projekcije će istaknuti dokumentaciju performansa na zadanu temu te će biti prikazane u podrumu galerije. Program će biti popraćen predavanjima i raspravama umjetnika i uglednih znanstvenika.

Kroz petodnevni program festivala predstavit će se renomirana imena hrvatske suvremene umjetnosti kao što su Marko Marković, koji je ujedno i umjetnički direktor festivala, Vlasta Delimar, Slaven Tolj, Neli Ružić, Siniša Labrović, Sandro Đukić, Branka Cvjetičanin i nova mlada snaga hrvatskog performansa Nina Kamenjarin. Nakon Beča program se planira ostvariti u Splitu i Mexico Cityju gdje će se fokusirati na performanse u trajanju.

Performans radionica PAS # 47 bavit će se temom ikone. Istraživat će se performativne umjetničke prakse i stvoriti eksperimentalno okruženje u kojem će se raditi na individualnom performansu koji će biti predstavljen u sklopu DOPUST-a Beč.

Na dvije izložbe Masculine Icons i La Reina Del Sur, koje će biti otvorene do 3. rujna, preispitat će se međusobni odnosi umjetničkih praksi kao što su performans, fotografija i video, kao i odnosi između suvremene teorije umjetnosti i znanosti.

Detaljan program festivala dostupan je ovdje. 

Performans Pejzaž Siniše Labrovića slavi prirodne ljepote naše domovine, njenu floru i faunu, ljepote koje su predstavljene na hrvatskoj zastavi. 

Izvedbom Konflikt Nine Kamenjarin i Dijane Šehić dovodi se u pitanje problematika sociološke prirode; propitivanje pozicija “jačeg i slabijeg” kroz verbalni proces te odmjeravanje snaga do granice izdržljivosti. Koliko je komunikacija iskrena a koliko se skrivamo pod “maskama” socijalno uzrokovanih normi, bez obzira na duljinu poznanstva i nominalnu dubinu prijateljstva. Iz izazvane provokacije teži se probijanju i razbijanju “maski” i otkrivanju osobnog pasivnog-agresivnog, nesvjesnog identiteta. 

Javno čitanje ustava Republike Hrvatske Ante Kuštre drugi je iz serije performansa Javna čitanja. Prvi, Javno čitanje bilo je čitanje Strategije kulture Splita 2015-2025, izvedeno u svibnju u amfiteatru u trajanju od 8 sati. Video nastao u sklopu tog performansa prikazan je u kinu Beton pri MKC-u. Ovim performansom želi se potaknuti na razmišljanje o najvažnijem dokumentu iz kojeg proizlaze svi zakoni i koji utječe na našu svakodnevicu, a gotovo nitko ga nije pročitao u cijelosti.

Dramski korijen performansa Gladno tele Hrvoja Cokarića leži u razlaganju priče o Mojsiju, Aaronu i zlatnom teletu, nečemu što je u Starom zavjetu nazvano “incident”. Razlaganjem i grafičkim formiranjem namirnica na stolu, te putem video streaminga kamere iz prvog lica umjetnik razlaže taj biblijski incident na jasno vidljive hebrejske, perzijske i druge istočno azijske simbole. Audio komponenta procesa sadrži live reprodukciju zvučnog zapisa pripremanja recepta “gladno tele”. Filozofski koncept performansa tiče se važnosti zlatnog teleta u zapadnoj, kapitalističkoj civilizaciji.

ROLO je projekt tri splitska glazbenika različitih glazbenih pozadina (Leut Magnetik, Lažni Brkovi, Beta Bombe). Instrumentariji benda čine bubanj, bas, gitara i ostala elektronička pomagala.

Događanje će biti održano u subotu, 20. lipnja, u splitskom Domu mladih, s početkom u 21 sat.