U sklopu jednog takvog projekta pod nazivom Kazalište po mjeri publike Teatar Tirena je započeo rad na pedagoškoj online publikaciji Kazališni šalabahter. Radi se o besplatnoj publikaciji “koja služi kao uvod u kazališnu umjetnost, podsjetnik na njene poznate i manje poznate pojmove, pomoć pri gledanju predstave te razgovoru i analizi nakon odgledanog”, poručuju iz organizacije. Rad na publikaciji započet je 2020. godine, a usmjeren je djeci i mladima, učiteljicama, odgajateljima, pedagoginjama i svima ostalima koji s njima rade.

Autorice tekstova u publikaciji su dramske pedagoginje Ines Škuflić Horvat i Katarina Šulc, dramaturginje Maja Sviben i Nina Horvat, koja je ujedno i umjetnička voditeljica Teatra te redateljica i urednica portala Teatar.hr, Nora Krstulović. Publikaciji se pristupa putem online portala, a čine je tri cjeline naslovljene Prije predstave, koja uključuje podcjelinu Kazališni bonton, zatim U kazalištu s podcjelinama Kazališni pojmovi, Kazališna zanimanja, Kazališna praznovjerja i Što gledamo?, te treći dio Nakon predstave s upitnikom za analizu prilagođenim trima uzrastima. Svaka od navedenih cjelina odražava iskustva gledatelja_ica, odnosno njihova pitanja vezana uz kazališnu izvedbu, a u testiranju upitnika sudjelovala je Maša Rimac Jurinović i studenti_ce s kolegija Scenska kultura s Učiteljskog fakulteta (Odsjek u Petrinji).

Projekt je u prvoj iteraciji bio usmjeren na dramsko kazalište i namijenjen učenicima osnovne škole od petog razreda nadalje, iz čega proizlazi jednostavnost jezika u tekstovima na portalu. U trenutnoj, četvrtoj fazi projekta, publikacija je proširena tekstovima za mlađe (prvi do peti razred) i starije (srednjoškolce i studente). Ovo proširenje uključuje nadopunu pojmovnika i opsežnije crtice o različitim oblicima izvedbe poput baleta, lutkarskog kazališta, mjuzikla, neverbalnog kazališta, opere, postdramskog kazališta i suvremenog plesa.

Kako navode iz organizacije, kategorija Kazališna zanimanja u prvoj je fazi uključivala deset ključnih i šire poznatih zanimanja kao što su izvođač_ica, redatelj_ica ili dramatičar_ka. Djeca i mladi su za ova zanimanja većinom čuli, no bilo ih je važno pojasniti jer možda ne znaju što njihov opis posla točno obuhvaća. U trenutnoj fazi projekta, kategorija je nadopunjena novim, manje poznatim zanimanjima i sada ih broji dvadeset. Čitatelji_ce tako mogu doznati više o razlikama između dramatičara_ke i dramaturga_inje ili oblikovatelja_ice svjetla i majstora_ice svjetla, kao i o ulozi jezičnog savjetnika_ce, biljeteru_ki i drugim, često previđenim i podzastupljenim kazališnim zanimanjima.

Iz Teatra Tirena poručuju da su mogućnosti za nadopunjavanje nekih od kategorija, poput kazališnih pojmova neograničene, a Šalabahter vide kao “projekt koji će se kontinuirano nadograđivati kako bi se stvorila mala online kazališna enciklopedija koja mladim gledateljima služi kao svojevrsni priručnik za pojašnjavanje terminologije, formi i strukture kazališta, ali i kazališnih predstava.”

U ideji, Šalabahter nosi pedagoški potencijal koji bi omogućio posredovanje (u praksi) često zanemarenog obrazovanja o izvedbenim umjetnostima. Međutim, njegova iskoristivost će na kraju ovisiti o spremnosti obrazovnog sustava da prepozna važnost izvedbenih umjetnosti u razvoju kritičkog razmišljanja i kreativnosti kod djece i mladih te o razini institucionalne podrške za njegovo uključivanje u formalne i neformalne obrazovne programe.

“Rezultat rada potpuno je nedotjeran, svaki izvođač izražava kretanje kompozicije na sebi primjeren način. Moja je uloga pomalo voajerska. Stojim iza kamere, promatram i uživam”, ističe autorica. Otvorenje izložbe je 17. rujna u 20 sati u Greti. U centru grada Zagreba, nadomak Britanskoga trga, u dinamičnom se tempu svaki tjedan održava novi prezentacijsko-izložbeni program. Svaki novi događaj dogovara se u neposrednom okruženju te u vrlo kratkom roku postavlja i prezentira javnosti.

Nina Horvat rođena je u Zagrebu 1963. godine. Diplomirala je 1989. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Zlatka Kesera, a akademsku godinu 1992/3. provela kao stipendistica portugalske vlade na Academia dos belos artes u Lisabonu. Sudjelovala na više skupnih izložba i javnih akcija, te priredila više samostalnih izložba. Već nekoliko godina bavi se odnosom muzike i slučajnog izvođača, poput rada DO – MI – SO – DO ili rada Za tatu, izvedenog na Trećem programu Hrvatskoga radija. Živi i radi u Zagrebu.

Izložba ostaje otvorena do 24. rujna. 

Emisijom Slika od zvuka Treći program pokrenuo je sustavniju produkciju i prezentaciju ove specifične umjetnosti, koja se do sada samo sporadično ili prigodno pojavljivala u našem medijskom prostoru. Riječ je o djelima koja, iako koriste zvuk kao materijal, nisu isto što i ars acustica ili eksperimentalna glazba. Sound art koji se producira i emitira u emisiji Slika od zvuka proizašao je prvenstveno iz konceptualne i postkonceptualne umjetnosti i njihovih postavki o dematerijalizaciji umjetničkog objekta, a u kojoj je zvuk jedan od mogućih medija oblikovanja umjetničke zamisli. Izložba je ujedno i prezentacija dvd-a Slika od zvuka s 18 audio radova i popratnim tekstovima urednice Eveline Turković.

Projekt je započeo radom splitskog umjetnika Tonija Meštrovića, a nastavljen je radovima Bena Caina, Sandra Đukića, Rina Efendića, Amele Frankl, Darka Fritza, Tine Gverović, Nine Horvat, Sanje Iveković, Siniše Labrovića, Dalibora Martinisa, Damira Očka, Lale Raščić, Slavena Tolja i drugih. U 2011. godini, tijekom svibnja i lipnja, te u studenom i prosincu, u Slici od zvuka na Trećem programu HR-a bit će emitirano novih 12 audio radova tako da je ova izložba svojevrsna rekapitulacija ostvarenoga i najava nastavka tog projekta.