<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:wfw="http://wellformedweb.org/CommentAPI/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	xmlns:slash="http://purl.org/rss/1.0/modules/slash/"
	>

<channel>
	<title>Nikolina Butorac &#8211; Kulturpunkt</title>
	<atom:link href="https://kulturpunkt.hr/tag/nikolina_butorac/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<description>nezavisna kultura / suvremena umjetnost / dru&#353;tvo</description>
	<lastBuildDate>Tue, 16 Jun 2026 14:12:43 +0000</lastBuildDate>
	<language>en</language>
	<sy:updatePeriod>
	hourly	</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>
	1	</sy:updateFrequency>
	<generator>https://wordpress.org/?v=7.1.4</generator>

<image>
	<url>https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/02/cropped-Kulturpunkt-baloncic-novo-32x32.png</url>
	<title>Nikolina Butorac &#8211; Kulturpunkt</title>
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<width>32</width>
	<height>32</height>
</image> 
	<item>
		<title>Nikolina Butorac: Gosti u grlu</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/izlozba/nikolina-butorac-gosti-u-grlu/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Sara Gurdulić]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 03 Mar 2026 14:09:17 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[aktivizam]]></category>
		<category><![CDATA[ekologija]]></category>
		<category><![CDATA[Etnografski muzej]]></category>
		<category><![CDATA[feminizam]]></category>
		<category><![CDATA[Nikolina Butorac]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=82150</guid>

					<description><![CDATA[U četvrtak, 5. ožujka, u 19 sati u Etnografskome muzeju održava se otvorenje izložbe Gosti u grlu umjetnice Nikoline Butorac. Izložba se odvija u okviru projekta Z/zemlja, a može se posjetiti do 26. travnja. Butorac ovom izložbom okuplja žene iz različitih dijelova svijeta koje su svojim &#8220;aktivizmom ili jednostavno načinom života, djelovale u smjeru i...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">U četvrtak, <strong>5. ožujka</strong>, u 19 sati u Etnografskome muzeju održava se otvorenje izložbe <em>Gosti u grlu</em> umjetnice <strong>Nikoline Butorac</strong>. Izložba se odvija u okviru projekta <em>Z/zemlja</em>, a može se posjetiti <strong>do 26. travnja.</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph">Butorac ovom izložbom okuplja žene iz različitih dijelova svijeta koje su svojim &#8220;aktivizmom ili jednostavno načinom života, djelovale u smjeru i s ciljem zaštite tla od sustavnog iskorištavanja i invazije kapitalističkog režima.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Istovremeno, ove su žene braniteljice prirodnog i bioraznolikog okoliša, nastojale dati glas manjim lokalnim zajednicama koje su željele zadržati svoje kulturološke, povijesne i tradicijske vrijednosti. Svjesne činjenice da zemlja/tlo nije samo resurs i pozadina već ekosustav o kojem ovise ljudski, životinjski i biljni svjetovi, borile su se za ljudska prava, ali i za život Zemlje u njezinoj cjelokupnosti, pod cijenu gubljenja vlastitog života&#8221;, piše u tekstu najave.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Više detalja pročitajte <a href="https://www.facebook.com/etnografskimuzej/posts/pfbid02WbrU2tt18SF1LJoTSGcXn7YieBLsYTrBuigFag1RPSCfVadCcBiN3ZXkSwoKob1Nl">ovdje</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Nikolina Butorac: Klorofil, jastučnice, krvotoci novih jezika</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/izlozba/nikolina-butorac-klorofil-jastucnice-krvotoci-novih-jezika/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Sara Gurdulić]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 17 Nov 2025 19:32:09 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[maša štrbac]]></category>
		<category><![CDATA[Nikolina Butorac]]></category>
		<category><![CDATA[pokret nesvrstanih]]></category>
		<category><![CDATA[pou zagreb]]></category>
		<category><![CDATA[radničko]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=79728</guid>

					<description><![CDATA[U četvrtak, 20. studenog u 19 sati se u predvorju Pučkog otvorenog učilišta Zagreb, održava otvorenje izložbe Klorofil, jastučnice, krvotoci novih jezika autorice Nikoline Butorac. Izložba je dio projekta Radničko pokrenutog 2019. godine koji je usmjeren na umjetničku refleksiju razdoblja u kojem je Pučko otvoreno učilište djelovalo kao Radničko sveučilište. Ovogodišnje izdanje projekta posvećeno je...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">U četvrtak, <strong>20. studenog </strong>u 19 sati se u predvorju Pučkog otvorenog učilišta Zagreb, održava otvorenje izložbe <em>Klorofil, jastučnice, krvotoci novih jezika</em> autorice <strong>Nikoline Butorac</strong>. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Izložba je dio projekta <em>Radničko</em> pokrenutog 2019. godine koji je usmjeren na umjetničku refleksiju razdoblja u kojem je Pučko otvoreno učilište djelovalo kao Radničko sveučilište. Ovogodišnje izdanje projekta posvećeno je djelovanju ustanove u vrijeme Pokreta nesvrstanih. </p>



<p class="wp-block-paragraph">&#8220;Polazeći od arhivskih materijala i fotografija, Nikolina Butorac kroz crteže, pjesme u prozi i zajedničko čitanje poezije sa stranim radnicima na njihovim jezicima isprepliće dvije stvarnosti: šezdesete i sedamdesete godine prošlog stoljeća, kada su se na Radničkom sveučilištu mladi iz Afrike, Azije i Latinske Amerike pripremali za prijemne ispite na domaćim fakultetima, te suvremeni trenutak u kojem njihovi sunarodnjaci i drugi ljudi iz zemalja u razvoju u Hrvatsku dolaze kao nisko plaćena radna snaga&#8221;, stoji u popratnom tekstu <strong>Maše Šrtbac</strong>.</p>



<p class="wp-block-paragraph">U sklopu ove izložbe Butorac pjesmama u prozi imaginira unutarnje svijetove i daje glas ondašnjim studentima i njihovim unutarnjim svijetovima, dok svoj glas koristi kako bi prošlo vrijeme povezala s današnjim stranim radinicima. Kako ističe Štrbac, ovaj projekt je &#8220;poziv na promjenu pogleda i pokušaj da se, makar u simboličkom obliku, posadi klica razumijevanja i podrške.&#8221;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Nikolina Butorac diplomirala je na Odsjeku za animirani film i nove medije, smjer Novi mediji, pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 2015. sudjeluje na brojnim skupnim izložbama, festivalima, performativnim projektima i umjetničkim radionicama. U svom radu koristi alate društveno angažirane umjetnosti te kroz participativne procese s različitim skupinama istražuje i promišlja ekološka i socijalna pitanja.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Izložba se može posjetiti <strong>do 4. prosinca</strong>, a više detalja pronađite <a href="https://www.pou.hr/novosti/novosti/radnicko-2025-nikolina-butorac-klorofil-jastucnice-krvotoci-novih-jezika">ovdje</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>selma banich i Nikolina Butorac: Milovanje</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/izlozba/selma-banich-i-nikolina-butorac-milovanje/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Sara Gurdulić]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 01 Mar 2024 14:07:01 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[feminizam]]></category>
		<category><![CDATA[Nikolina Butorac]]></category>
		<category><![CDATA[Peristil]]></category>
		<category><![CDATA[selma banch]]></category>
		<category><![CDATA[umjetnička akcija]]></category>
		<category><![CDATA[umjetnost performansa]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=62992</guid>

					<description><![CDATA[Umjetnice i aktivistice selma banich i Nikolina Butorac održat će performans i eat-art akciju Milovanje na spliskom Peristilu u nedjelju, 3.ožujka, od 12 do 14 sati. Performansom i akcijom Milovanje umjetnice ukazuju na odnose moći unutar uvriježenih rodnih podjela, kao i aktualne akcije &#8220;onih koji kleče i mole&#8221; stavljajući poziv na milovanje u kontekst feminističkog...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">Umjetnice i aktivistice <strong>selma banich</strong> i <strong>Nikolina Butorac</strong> održat će performans i <em>eat-art</em> akciju <em>Milovanje</em> na spliskom <a href="https://hr.wikipedia.org/wiki/Peristil_(Split)">Peristilu</a> u nedjelju, <strong>3.ožujka</strong>, od 12 do 14 sati. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Performansom i akcijom <em>Milovanje</em> umjetnice ukazuju na odnose moći unutar uvriježenih rodnih podjela, kao i aktualne akcije &#8220;onih koji kleče i mole&#8221; stavljajući poziv na milovanje u kontekst feminističkog otpora i pobune.</p>



<p class="wp-block-paragraph">&#8220;Spajajući kritiku odnosa moći u sferi umjetničkog rada s kritikom društvenih režima koji nas, produbljujći postojeće asimetrije, nastavljaju podčinjavati, prve nedjelje u ožujku pokrećemo taktilnu, osjetilnu i jestivu mobilizaciju utjelovljavanja prkosa i užitka. Milovanjem, popraćenim poezijom u prozi, pozivamo na osnaživanje višeslojne stvarnosti ženskih energija prisutnih u nama i oko nas&#8221;, poručuju umjetnice u popratnom tekstu.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Više informacija o performansu možete pronaći <a href="https://www.galum.hr/izlozbe/izlozba/1790/">ovdje</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Drava Art Biennale</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/izlozba/drava-art-biennale-2023/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Diana Meheik]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 12 Dec 2023 10:06:20 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[alem korkut]]></category>
		<category><![CDATA[Ana Sobota]]></category>
		<category><![CDATA[Andreja Krušelj Pavličić]]></category>
		<category><![CDATA[Davor Mezak]]></category>
		<category><![CDATA[Drava Art Biennale]]></category>
		<category><![CDATA[dubravko kuhta]]></category>
		<category><![CDATA[gail hocking]]></category>
		<category><![CDATA[i. j. Pino]]></category>
		<category><![CDATA[Irena Sabolović]]></category>
		<category><![CDATA[Iskra kolektiv]]></category>
		<category><![CDATA[ivan midžić]]></category>
		<category><![CDATA[Josip Pratnemer]]></category>
		<category><![CDATA[Nataša Takač]]></category>
		<category><![CDATA[Nikolina Butorac]]></category>
		<category><![CDATA[Renata Ladović Meštrović]]></category>
		<category><![CDATA[Valentina Damjanović]]></category>
		<category><![CDATA[vedran ružić]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=60514</guid>

					<description><![CDATA[U srijedu, 13. prosinca u 18 sati u Galeriji Koprivnica otvara se ovogodišnji Drava Art Biennale s izložbom Nestanak vode: Apokalipsa ili prilika. U DAB-u ’23. sudjeluju: Nikolina Butorac, Gail Hocking, Ana Sobota, Valentina Damjanović, Josip Pratnemer, Ivan Midžić, Andreja Krušelj Pavličić, Irena Sabolović, Davor Mezak, i. j. Pino – Josip Ivančić, Dubravko Kuhta, Renata...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">U srijedu, <strong>13. prosinca</strong> u 18 sati u <a href="https://www.muzej-koprivnica.hr/" data-type="link" data-id="https://www.muzej-koprivnica.hr/">Galeriji Koprivnica</a> otvara se ovogodišnji Drava Art Biennale s izložbom <em>Nestanak vode: Apokalipsa ili prilika</em>. </p>



<p class="wp-block-paragraph">U DAB-u ’23. sudjeluju: <strong>Nikolina Butorac</strong>, <strong>Gail Hocking</strong>, <strong>Ana Sobota</strong>, <strong>Valentina Damjanović</strong>, <strong>Josip Pratnemer</strong>, <strong>Ivan Midžić</strong>, <strong>Andreja Krušelj Pavličić</strong>, <strong>Irena Sabolović</strong>, <strong>Davor Mezak</strong>,<strong> i. j. Pino</strong> – <strong>Josip Ivančić</strong>, <strong>Dubravko Kuhta</strong>, <strong>Renata Ladović Meštrović</strong>, <strong>Nataša Takač</strong>, <strong>Vedran Ružić</strong>, <strong>Alem Korkut</strong> i <strong>Iskra kolektiv</strong>.  </p>



<p class="wp-block-paragraph">Radovi će biti predstavljeni u formi fotografija, videa, <em>spoken word</em> performansa, instalacija, objekata, ali i skulpture, keramike, knjige, pa i specifičnog nakita. Kroz njih umjetnici se bave pitanjem (potencijalnih) ekoloških katastrofa, klimatskim promjenama kroz estetizaciju užasa nudeći distopijske vizije budućnosti i podsjećajući na kontemplaciju, mir, meditativni potencijal sadržan u memoriji vode.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Izložba ostaje otvorena do<strong> 8. veljače, 2024</strong>. Više informacija pročitajte na <a href="https://www.muzej-koprivnica.hr/drava-art-biennale/" data-type="link" data-id="https://www.muzej-koprivnica.hr/drava-art-biennale/">poveznici</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Pas naš svagdašnji</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/tema/pas-nas-svagdasnji/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Tihana Bertek]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 25 Aug 2023 17:39:49 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Tema]]></category>
		<category><![CDATA[alice b. toklas]]></category>
		<category><![CDATA[antropomorfizam]]></category>
		<category><![CDATA[basket]]></category>
		<category><![CDATA[chispas luis]]></category>
		<category><![CDATA[Dieter Roth]]></category>
		<category><![CDATA[Emily Dickinson]]></category>
		<category><![CDATA[galerija prica]]></category>
		<category><![CDATA[gertrude stein]]></category>
		<category><![CDATA[ivan kožarić]]></category>
		<category><![CDATA[Kako gledati Prirode? – Umjetnost i kapitalocen]]></category>
		<category><![CDATA[lord byron]]></category>
		<category><![CDATA[Malcolm Gladwell]]></category>
		<category><![CDATA[Marianne Dekoven]]></category>
		<category><![CDATA[marisol escobar]]></category>
		<category><![CDATA[miroslav kraljević]]></category>
		<category><![CDATA[mišić stane u udubljenje mog srca]]></category>
		<category><![CDATA[nasta rojc]]></category>
		<category><![CDATA[Nikolina Butorac]]></category>
		<category><![CDATA[pablo picasso]]></category>
		<category><![CDATA[Paulina Jazvić]]></category>
		<category><![CDATA[povijest umjetnosti]]></category>
		<category><![CDATA[pseći temat]]></category>
		<category><![CDATA[psi]]></category>
		<category><![CDATA[švrćo]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?p=57343</guid>

					<description><![CDATA[Psi i ljudi povezani su nevidljivim povodcima čiju kompleksnost ne možemo pojmiti, no možda nam ovaj pogled u pseću povijest umjetnosti može pomoći da ih bar malo naslutimo.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">Ideja za tekst o psima u umjetnosti pojavila se kada sam prije par mjeseci pisala <a href="http://kulturpunkt.hr/tema/urbana-geografija-psecih-prostora/" data-type="URL" data-id="kulturpunkt.hr/tema/urbana-geografija-psecih-prostora/">tekst</a> o urbanoj geografiji psećih parkova. Mudra urednička sugestija – kao jedna ljubiteljica pasa drugoj –&nbsp; navela me da se ovoj temi posvetim zasebno. Naime, lutajući virtualnim bespućima za potrebe istraživanja ljudsko-psećih odnosa saznala sam da je prva izložba <em>za </em>pse u svijetu (barem se tako tvrdi), naslovljena <em>The Collaborations of Ch. Rotham</em>, održana 1976. u Španjolskoj. Bila je rezultat suradnje britanskog umjetnika <strong>Richarda Hamiltona</strong>, švicarskog umjetnika <strong>Dietera Rotha</strong> i – psa <strong>Chispasa Luisa</strong> (<em>Ch.</em> iz naslova, dok je <em>Rotham</em> spoj prezimena ljudskih umjetnika). Oni su nekoliko tjedana boravili na obali Mediterana pripremajući izložbu, a druželjubivi lokalni pas Chispas vrlo je brzo postao dio ekipe, pa i samog umjetničkog koncepta. Naime, dio slika na izložbi prikazivao je psima drage teme poput kobasica i starih čizmi, koje su bile postavljene nisko kako bi ih četveronožni posjetitelji mogli bolje razgledati.&nbsp;</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img fetchpriority="high" decoding="async" width="1346" height="486" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/08/ch-rotham.jpg" alt="" class="wp-image-57355"/><figcaption class="wp-element-caption">Richald Hamilton, Dieter Roth i Chispas Luis: <em>The Collaborations of Ch. Rotham</em></figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Ovaj nesvakidašnji suradnički projekt svidio mi se ne samo zato što je prožet humorom i samoironijom, već i zato što sadrži pokušaj sagledavanja umjetnosti, a samim time i svijeta, iz perspektive ponad ljudske. Znam, znam, reći ćete, svaki takav čin je neizbježno antropomorfizirajuća (samo)obmana, ali što sad, ima i gorih stvari. Kako piše <strong>Marianne Dekoven</strong>, za antropomorfizam se u pravilu optužuje one koji primjećuju naznake emocija, komunikacije, kulture ili inteligencije u drugim životinjama. Dakle, i nije neka strašna optužba. U tom smislu, možda je i najmanji pomak izvan našeg ljudskocentričnog svemira korak prema empatičnijem svijetu i solidarnijim međuvrsnim (pa i međuljudskim) odnosima.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Otprilike u isto vrijeme kada sam pisala tekst o psećim parkovima, u londonskom Wallace Collectionu otvorena je izložba <a href="https://www.wallacecollection.org/whats-on/exhibitions-displays/portraits-of-dogs-from-gainsborough-to-hockney/"><em>Portraits of Dogs: From Gainsborough to Hockney</em></a>. Kako stoji u najavi, &#8220;kroz pomno odabrane slike, skulpture, crteže, pa i preparirane komade (<em>!?, op.a.</em>), ova izložba naglašava jedinstvenu vezu između ljudi i njihovih psećih drugova.&#8221; Pritom je zanimljivo istaknuti kako &#8220;iz sigurnosnih razloga&#8221; psećim drugovima nije dozvoljen ulaz na izložbu (s iznimkom pasa vodiča). U <a href="https://www.theguardian.com/artanddesign/2023/mar/28/portraits-of-dogs-review-wallace-collection-london">svom osvrtu</a>, <em>Guardianov</em> likovni kritičar <strong>Jonathan Jones</strong> opisao ju je kao &#8220;sladunjavu i očajnički dopadljivu, čime podjednako vrijeđa životinje i publiku.&#8221; Na piku mu se posebno našao viktorijanski slikar <strong>Edwin Landseer</strong>,<strong> </strong>čiji radovi zauzimaju značajan dio izložbe, a koji su, smatra Jones, toliko sentimentalni da ih &#8220;čak ni <strong>Jeff Koons</strong> ne bi mogao ironično prisvojiti.&#8221;&nbsp;</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="1000" height="1058" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/08/Agnolo-Bronzino-Portrait-of-a-Lady-with-a-Lapdog-1537.jpg" alt="" class="wp-image-57351"/><figcaption class="wp-element-caption">Agnolo Bronzino: Portret dame s psićem. Izvor: Wikimedia Commons</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Crtice iz povijesti privrženosti</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph">Ova dva primjera dobro pokazuju različite predodžbe o položaju psa u antropocentričnom svijetu: dok prvi uzima u obzir interese i potrebe ne-ljudskih gledatelja, drugi se obraća prvenstveno ljudima, isključujući ona bića koja su tema same izložbe. Prikazi pasa u umjetnosti kroz povijest odražavaju različita poimanja ljudsko-psećih odnosa i konteksta u kojem su ti odnosi definirani, a datiraju praktički od pamtivijeka. Prije nekoliko godina u Saudijskoj Arabiji pronađeni su <a href="https://www.science.org/content/article/these-may-be-world-s-first-images-dogs-and-they-re-wearing-leashes">pećinski crteži</a> koji prikazuju ljude u lovu sa psima, za koje su procjenjuje da su stari 8 tisuća godina. Psi se pojavljuju i u grčkoj i rimskoj umjetnosti (kao <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Beware_of_the_dog">čuvari</a> i lovci, ali i kao kućni ljubimci), dok su prikazima pasa u srednjem vijeku posvećene čitave studije (vidi: <strong>Laura D. Gelfand</strong>, ur. <em>Our Dogs, Our Selves</em>, 2016). Srednjovjekovni motiv mističnog lova na jednoroga, koji se pojavljuje na tapiserijama koje su se izrađivale povodom vjenčanja, redovito sadrži pse. Utjelovljujući vrline poput odanosti i milosrđa, objašnjava <strong>Jane Carroll</strong>, psi u takvim scenama usmjeravaju jednoroga – simbol čistoće i neiskvarenosti – prema Djevici Mariji, ženi odabranoj da nosi dijete Božje.&nbsp;</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="1000" height="592" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/08/footrest-dogs-srednji-vijek.jpg" alt="" class="wp-image-57358"/><figcaption class="wp-element-caption">Psi na srednjovjekovnoj grobnici</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Zanimljivi su i prikazi pasa na srednjovjekovnim grobnicama, gdje su najčešće smješteni uz noge gospodarice ili gospodara, a zauzimaju različite poze, od usnulosti do zaigranog navlačenja mrtvačkog pokrova. U tom kontekstu psi su imali alegorijsko (vjernost, žalovanje) i ponekad heraldičko značenje, ili su predstavljali zaštitnike/vodiče u svijet mrtvih. &#8220;Pas je najodanija životinja na svijetu, i voljena od strane ljudi,&#8221; zapisao je <strong>Cesare Ripa</strong> krajem 16. stoljeća u svojoj <em>Ikonologiji </em>(knjizi simbola koju, vjerujem, pamte svi koji su bili podvrgnuti Uvodu u ikonologiju na studiju povijesti umjetnosti). Uz to, vjeruje se da su neki od &#8220;prinožnih&#8221; pasa na  grobnicama prikazivali stvarne pse pokopanih dostojanstvenika, pri čemu je za muškarce bilo uobičajeno imati lovačke, a za žene pse malih pasmina. Primjerice, <a href="https://www.flickr.com/photos/yokesfotoboek/52036811170" data-type="URL" data-id="https://www.flickr.com/photos/yokesfotoboek/52036811170">grobnica</a> <strong>Vilima Oranskog</strong> iz 17.st. u nizozemskom gradu Delftu sadrži i skulpturu njegovog ljubimca <strong>Pompeya</strong>, koji je Vilima, kako prenosi <strong>Sophie Oosterwijk</strong>, jednom prilikom probudio usred noći i spasio od atentata. Kada je drugi atentat bio uspješan, pas je navodno uginuo od tuge samo nekoliko dana nakon svog ljudskog druga.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="1200" height="735" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/08/detalj-iz-Livre-de-la-Chasse-c.-1406–1407-Wiki-Commons.jpg" alt="" class="wp-image-57360"/><figcaption class="wp-element-caption">Detalj iz Livre de la Chasse, c. 1406–1407. Izvor: Wikimedia Commons</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">O boli izazvanoj smrću ljubimca progovorile su brojne umjetnice i umjetnici. Primjerice, nakon što joj je preminuo pas, <strong>Emily Dickinson</strong> je u pismu prijatelju kratko napisala: &#8220;Carlo je umro … reci mi kako dalje,&#8221; dok je <strong>Byron</strong> svom njufiću <strong>Boatswainu</strong> posvetio <a href="https://poets.org/poem/epitaph-dog"><em>Epitaf psu</em></a> koji je uklesan na njegovom nadgrobnom spomeniku (a mislili ste da su groblja za kućne ljubimce suvremeni fenomen!). Velika ljubiteljica pasa bila je i <strong>Edith Wharton</strong>, koja je imala groblje ljubimaca u vlastitom dvorištu. U kratkoj horor-priči <em>Kerfol </em>iz 1916. Wharton je pisala o ženi koja je optužena za ubojstvo muža, a koja se brani tvrdeći da su muža ubili duhovi njezinih pasa – koje je on ubio iz pakosti kako bi mu se osvetili za zlostavljačko ponašanje prema svojoj ženi. Kako <a href="https://journals.openedition.org/jsse/1252">objašnjava</a> <strong>Jennifer Haytock</strong>, u ovoj priči Wharton pokazuje da zapadna kultura dezavuira i pse i žene, te da su oba oblika ugnjetavanja moralno odbojna.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Možemo spomenuti i <strong>Updikeovu</strong> dirljivu<strong> </strong>pjesmu <a href="https://hellopoetry.com/poem/10222/dogs-death/"><em>Dog&#8217;s Death</em></a> posvećenu tragičnoj smrti obiteljske psice (cinici bi je možda posprdno nazvali srcedrapajućom ili čak kičastom<sup><a href="#fusnota1" data-type="internal" data-id="#fusnota1">1</a></sup>), kao i duhovite zapise <strong>E.B. Whitea</strong>, čiji se psi redovito pojavljuju u njegovim tekstovima. Primjerice, u eseju <em>Bedfellows</em> (1956.) White uspoređuje političke figure poput <strong>Harryja Trumana</strong> i <strong>Dwighta Eisenhowera</strong> sa svojim jazavčarom <strong>Fredom</strong>, a škotskoj terijerki <strong>Daisy</strong>, koju je pregazio taksi, posvetio je ne sasvim laskavu (&#8220;Njezin život bio je pun incidenata, ali ne i postignuća&#8221;), ali ipak ganutljivu <a href="https://lithub.com/she-died-sniffing-life-and-enjoying-it-read-e-b-whites-witty-obituary-for-his-dog-daisy/">osmrtnicu</a> koja je objavljena u <em>The New Yorkeru</em> 1932.<em>&nbsp;</em></p>



<p class="wp-block-paragraph">Svim ljubiteljicama pasa preporučila bih <em>Shaggy Muses: The Dogs Who Inspired Virginia Woolf, Emily Dickinson, Elizabeth Barrett Browning, Edith Wharton, and Emily Brontë </em><strong>Maureen Adams</strong> (2007.), knjigu koja je također rezultat pokušaja nošenja autorice sa smrću ljubimca, ali i razumijevanja dubokih emocionalnih poveznica koje su slavne spisateljice uspostavile sa svojim (manje slavnim) psećim drugovima. Zanimljiva je i <em>The Big New Yorker Book of Dogs</em> (2012.), opsežna zbirka koja okuplja članke, kratke priče, pjesme, ilustracije i stripove posvećene psima. Osim već spomenutog E.B. Whitea, u knjizi su se, između ostalih, našle i ljubiteljica dalmatinera <strong>Anne Sexton<sup><a href="#fusnota2" data-type="internal" data-id="#fusnota2">2</a></sup> </strong>te <strong>Wisława Szymborska</strong>, čija je pjesma <a href="https://www.krabarchive.com/ralphmag/DZ/dog.html"><em>Monologue of a Dog Ensnared in History</em></a>, kako tvrde neki, metafora za političko ugnjetavanje, ali zasigurno ponekad možemo uživati u umjetnosti i bez traženja simboličkog značenja! Ova impozantna knjiga broji više od 600 stranica, pa ako ste je već uzeli u ruke (ili, vjerojatnije, skinuli s Library Genesisa), vi ste očito, kako stoji u uvodnom tekstu <strong>Malcolma Gladwella</strong>, &#8220;nezdravo angažirani oko emocionalnog života pasa baš kao i mi ostali.&#8221; Znam da ja jesam, jer osim što po cijele dane gledam <em>dog content</em> na internetu, jako se mučim zadržati ovaj tekst u prihvatljivim gabaritima budući da mi je ova tema beskrajno zabavna. Kako je napisala <strong>Virginia Woolf</strong> u jednom pismu, &#8220;Možda ćeš me nazvati sentimentalnom, ali pas na neki način predstavlja privatnu stranu životu, zaigranu stranu.&#8221; Pa tko ne bi htio čitati o zaigranoj strani inače prilično suzdržane Virginije ili pak melankolične <strong>Emily Dickinson</strong>?!&nbsp;</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="968" height="891" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/08/Berthe-Morisot-Julie-Manet-and-her-Greyhound-Laerte.jpg" alt="" class="wp-image-57353"/><figcaption class="wp-element-caption">Berthe Morisot: Julie Manet i njezin hrt Laerte<br></figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Psi i ljudi povezani su <a href="https://lithub.com/how-our-well-being-is-inextricably-linked-to-that-of-those-around-us/">nevidljivim povodcima</a> čiju kompleksnost ni same ne slutimo. Woolfin kratki i zbog tematike često marginalizirani roman <a href="https://web.archive.org/web/20060421201640/http:/etext.library.adelaide.edu.au/w/woolf/virginia/w91f/"><em>Flush</em></a><em> </em>(1933.) predstavlja biografiju<strong> Elizabeth Barrett Browning</strong>, ali i njenog koker španijela <a href="https://www.poetryfoundation.org/poems/43726/to-flush-my-dog">Flusha,</a><sup><a href="#fusnota3" data-type="internal" data-id="#fusnota3">3</a></sup> iz čije je perspektive roman i pisan, preispitujući mogućnosti ljudsko-pseće komunikacije. &#8220;Osoba i pas su tamo i pas je tamo i osoba je tamo i gdje oh gdje je njihov identitet, je identitet tamo bilo gdje,&#8221; zapisala je <strong>Gertrude Stein </strong>u svom prepoznatljivom (i teško probavljivom) stilu. Stein i njezina partnerica <strong>Alice B. Toklas </strong>imale su<strong> </strong>nekoliko pasa, od kojih je najpoznatija<strong> </strong>pudla <strong>Basket </strong>(fotografirao ju je i<strong> Man Ray</strong>!), koju su navodno svakog jutra kupale u sumpornoj vodi i neuspješno pokušavale naučiti da nosi košaru (<em>basket</em>) cvijeća u zubima. Ako išta, primjer Stein i Tolkas opovrgava onu <a href="https://psych2go.net/why-terrible-people-can-still-love-animals/">teoriju</a> da ljudi koji vole pse <em>ne mogu</em> biti loši ljudi.<sup><a href="#fusnota4" data-type="internal" data-id="#fusnota4">4</a></sup></p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Dlakavci kao učitelji nježnosti</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph">No, vratimo se na vizualne umjetnosti, a prije nego što se osvrnem i na domaći kontekst, voljela bih spomenuti rad u kojem se isprepliće nekoliko mojih omiljenih tema: psi, humor i žene u povijesti umjetnosti. <em><a href="https://www.sartle.com/artwork/portrait-of-georgia-okeeffe-marisol-escobar" data-type="URL" data-id="https://www.sartle.com/artwork/portrait-of-georgia-okeeffe-marisol-escobar">Portret </a></em><a href="https://www.sartle.com/artwork/portrait-of-georgia-okeeffe-marisol-escobar" data-type="URL" data-id="https://www.sartle.com/artwork/portrait-of-georgia-okeeffe-marisol-escobar"><em>Georgie O&#8217;Keeffe</em></a> (1982.) fenomenalno je djelo venezuelansko-američke kiparice <strong>Marisol Escobar</strong>, koja donosi upečatljivi portret umjetnice s njezina dva vjerna chow chowa. O&#8217;Keeffe je bila poznata ljubiteljica ove pasmine – tijekom života je imala šest chow chowova – i navodno je jednom naručila da joj se od njihove otpale dlake izradi šal. Marisol, koja je u svom radu inače problematizirala rodne uloge ispreplićući narodnu umjetnost, dadaizam i nadrealizam, skulpturu O&#8217;Keeffe napravila je na temelju fotografija koje su nastale 1977. kada je posjetila svoju mentoricu u njenom domu u New Mexicu. Kompozicija prikazuje O&#8217;Keeffe, ozbiljnog i grubog lica kako sjedi na panju, sa psima sa svake strane poput dva totema. Čitava scena odiše nekom drevnom atmosferom, prizivajući reduciranost <em>outsider arta</em>, a sve s natruhom odanog karikiranja umjetničina lika. Ako to nije spomenik za poželjeti, ne znam što jest!</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="1000" height="668" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/08/Kozaric-Pas.jpg" alt="" class="wp-image-57362"/><figcaption class="wp-element-caption">Ivan Kožarić: <em>Pas</em></figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Što se tiče hrvatske povijesti umjetnosti, ne može se reći da mi nemamo svog konja, odnosno psa, za trku. Motiv psa pojavljuje se, kao i u svjetskoj umjetnosti, u scenama lova (npr. na freski <em>Poklonstvo kraljeva</em> iz 15.st. <strong>Vincenta iz Kastva</strong> u crkvi sv. Marije na Škriljinah) te u portretnom slikarstvu (kao statusni simbol uz portretiranu osobu), a kasnije i kao samostalan motiv. Solidan pregled ove teme dala je izložba <em>Pas u hrvatskoj likovnoj umjetnosti od 19. st. do danas</em> autorica <strong>Snježane Pavičić </strong>i <strong>Dajane Vlaisavljević</strong> održana 2013. u samoborskoj Galeriji Prica. Nažalost, na internetu gotovo da i nema informacija o ovoj izložbi, ali – srećom za autoricu ovog teksta – primjerak kataloga dostupan je u Knjižnicama grada Zagreba. Tako saznajem da izložba započinje radovima osječkog slikara <strong>Huga von Hötzendorfa</strong> (prikazi lovačkih pasa, 1842./43.), a nastavlja se radovima minhenskog kruga, među kojima možemo izdvojiti <a href="https://nmmu.hr/2022/03/04/miroslav-kraljevic-autoportret-sa-psom-1910/"><em>Autoportret sa psom</em></a> <strong>Miroslava Kraljevića </strong>(1910.), vjerojatno najpoznatiji ljudsko-pseći (auto)portret u domaćoj povijesti umjetnosti, koji prikazuje slikara uz njegovog psa Pašu u odnosu privrženosti. &#8220;Koloristički, njihov odnos je simbiotičan,&#8221; pišu Pavičić i Vlaisavljević, &#8220;topli okeri psa korespondiraju sa svjetlom slikarevom puti, dok Kraljevićevo tamno odijelo pruža Pašinim okerima zaleđe i sigurnost.&#8221; Valja spomenuti i <strong>Nastu Rojc</strong>, koja se s Kraljevićem družila u Münchenu, a čijoj sklonosti psima svjedoče slike posvećene njenom ljubimcu Brendiju, kao i brojne fotografije, bilo da je riječ o onima iz <a href="https://repozitorij.muo.hr/?pr=i&amp;id=881749">lova</a> ili <a href="https://twitter.com/vratolomej/status/1678496624622858283">privatnih</a> <a href="https://www.vecernji.hr/kultura/pomaganje-partizanima-odvelo-ju-je-u-ustaski-zatvor-1303608/galerija-349525?page=1">situacija</a>.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Od 1950-ih nadalje dolazi do pluralizacije estetskih, ideoloških i medijskih pristupa u umjetnosti, stoga se i motiv psa obrađuje na različite načine – od figuracije do apstrakcije, pa i konceptualne umjetnosti. Primjerice, <strong>Kožarićev </strong>jednostavni <em>Pas </em>(1961.) asocira na <strong>Picassov</strong> <a href="https://www.pablopicasso.net/dog/">crtež</a> njegovog jazavčara <strong>Lumpa</strong> iz istog razdoblja. Lump se pojavljuje i na nekim od Picassovih studija za <a href="http://www.nobleoceans.com/artists/2017/4/4/pablo-picasso-the-many-iterations-of-las-meninas"><em>Las Meninas</em></a><em>, </em>a<em> </em>njihovom odnosu posvećena je <a href="https://www.amazon.com/Picasso-Lump-David-Douglas-Duncan/dp/0821258109">čitava knjiga</a>. Nažalost, čini se da je slavni slikar bolje tretirao pse nego žene u svom životu.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2048" height="1725" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/08/paulina-jazvic.jpg" alt="" class="wp-image-57363"/><figcaption class="wp-element-caption">Paulina Jazvić: <em>TOP DOG / UNDER DOG</em>. Izvor: službena <a href="https://paulinajazvic.hr/top-dog-under-dog/" data-type="URL" data-id="https://paulinajazvic.hr/top-dog-under-dog/">stranica</a> umjetnice</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">S obzirom da pregled Pavičić i Vlaisavljević završava s 2013. godinom (<a href="https://kulturpunkt.hr/najava/izlozba/novo-lice-svakodnevice/">Marijana Garašić</a>), za kraj bih voljela spomenuti dva novija umjetnička rada. Prvi je<em> Top Dog / Underdog </em>(2020.)<em> </em><strong>Pauline Jazvić</strong>, koji se sastoji od 20 kaširanih fotografija autoričinog kraljevskog pudla <strong>Švrće</strong> (koji, usput rečeno, ima svoj <a href="https://www.instagram.com/svrcos/">profil</a> na Instagramu). Dosad izložen u okviru ciklusa <em>Suvremeni umjetnici u Stalnom postavu MUO</em> 2021. te na prošlogodišnjem Trijenalu kiparstva u HDLU-u, rad simbolizira potrebu za emocionalnom podrškom u trenucima krize. Postavljanje kaširanih Švrći na stubišta, kako je umjetnica objasnila za <a href="https://www.tportal.hr/kultura/clanak/otvorena-izlozba-top-dog-underdog-pauline-jazvic-foto-20201205">tportal</a>, &#8220;vizualizira ideju hijerarhije vrijednosti, toga da u svom svijetu razumijevanja prirode homo sapiens odjeljuje bića kulture od bića nagona i radi među njima vrijednosnu razliku.&#8221; Dakle, pas nam pruža podršku i zaštitu, a mi ga i dalje smatramo &#8220;nižim&#8221; bićem.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Dok Jazvić nastavlja povijesnu liniju korištenja motiva psa kao simbola, <strong>Nikolina Butorac</strong> u visceralnom radu<strong> </strong><em>Mišić stane u udubljenje mog dlana</em> (2022./23.) u središte stavlja emotivni odnos s ljubimcem, koristeći njegov gubitak kao &#8220;generator&#8221; stvaralaštva, gdje umjetnički proces vrši terapijsku funkciju za autoricu, ali i odaje počast preminulom prijatelju. Riječ je o prostornoj, participativnoj instalaciji koju čine digitalne grafike, crtež, knjiga poezije i različiti objekti koje je umjetnica koristila kada joj se pas razbolio. </p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2048" height="1324" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/08/nikolina-butorac-detalj.jpg" alt="" class="wp-image-57364"/><figcaption class="wp-element-caption">Nikolina Butorac: <em>Mišić stane u udubljenje mog dlana</em>. Izvor: službena <a href="https://nikolinabutorac.com/category/communityinteractive/" data-type="URL" data-id="https://nikolinabutorac.com/category/communityinteractive/">stranica</a> umjetnice</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Crteži i grafika prikazuju ultrazvuk i rendgen abdomena psa, a uz njih je postavljen papir s ispisanim pitanjem za posjetitelje/ice: “Jeste li ikada svjedočili da psi ili mačke mogu preuzeti neka naša stanja i naše bolesti na sebe? Ako da, prepričajte iskustvo u nekoliko rečenica.” Kako je izložba (&#8220;<a href="https://www.hdlu.hr/2023/04/kako-gledati-prirode-umjetnost-i-kapitalocen/">Kako gledati Prirode? – Umjetnost i kapitalocen</a>&#8220;) odmicala, tako su se množili i ispisani odgovori, izražavajući empatiju ili dijeleći vlastita iskustva gubitka. U popratnom tekstu Butorac preispituje i vlastitu krivnju za bolest i smrt svog dlakavog druga, te u širem smislu, odgovornost čovječanstva za postepeno propadanje/uništavanje prirode i svih bića koja je nastanjuju. Imati psa – ili radije, biti-sa-psom – podrazumijeva, dakle, čitav niz afektivnih stanja, i čini nas možda barem malo mekšima, znatiželjnijima i otvorenijima prema bićima s kojima dijelimo planetu.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Iako, pišući o učitavanju metaforičkih značenja u <em>The Big New Yorker Book of Dogs</em>, Malcolm Gladwell inzistira da &#8220;psi nisu o nečemu drugome, psi su o psima,&#8221; mislim da je prilično jasno da kroz temu pasa u umjetnosti ipak možemo razmotriti različita društvena pitanja, ali i nazrijeti moguće odgovore na pitanje što to znači biti čovjekom, odnosno (ljudskom) životinjom. Psi su blaženo lišeni ironije i cinizma te nam otvaraju put prema najvećim radostima i najmračnijim tugama, kako piše <strong>Marjorie Garber </strong>u istoj knjizi, a &#8220;u ovo nemilosrdno ironično doba, možda je njihov nekritični stav prema svijetu upravo ono što nam treba.&#8221;&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph"></p>



<h2 class="has-small-font-size wp-block-heading" id="fusnota1" style="font-style:normal;font-weight:100;text-transform:none"><sup>1</sup>&nbsp;&#8220;Updikeova tugaljiva pjesma, piše John Homans u knjizi <em>What&#8217;s a Dog For?</em>, opasno se približava kiču. &#8220;No, voljeti psa znači, između ostalog, pomiriti se s kičem, ako već niste.&#8221;</h2>



<h2 class="has-small-font-size wp-block-heading" id="fusnota2" style="font-style:normal;font-weight:100"><sup>2</sup>&nbsp;Sextonina starija kći Linda napisala je knjigu <em>Bespotted: My Family&#8217;s Love Affair with Thirty-Eight Dalmatians</em>, u kojoj saznajemo kako je iskustvo poroda obiteljske psice Penny pomoglo Anne da završi pjesmu &#8220;Live&#8221; (objavljena u Pulitzerom nagrađenoj zbirci <em>Live or Die</em>), kao i o pozitivnom učinku pasa na majčino mentalno zdravlje općenito.</h2>



<h2 class="has-small-font-size wp-block-heading" id="fusnota3" style="font-style:normal;font-weight:100"><sup>3 </sup>Nekoliko godina ranije, Woolfina ljubavnica Vita Sackville-West poklonila joj je štene koker španijela, kojeg je nazvala Pinka.</h2>



<h2 class="has-small-font-size wp-block-heading" id="fusnota4" style="font-style:normal;font-weight:100"><sup>4 </sup>Za one koje žele znati više o tome zašto su Stein i Toklas bile užasne osobe, preporučujem knjigu <em>No Modernism Without Lesbians</em> Diane Souhami (2020.)</h2>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Perforacije 2023.</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/festival/perforacije-2023/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Matko Vlahović]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 14 Jun 2023 13:59:20 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[ana katulić]]></category>
		<category><![CDATA[ana kreitmeyer]]></category>
		<category><![CDATA[Arijana Lekić - Fridrih]]></category>
		<category><![CDATA[Bruno Isaković]]></category>
		<category><![CDATA[Domagoj Ivanković]]></category>
		<category><![CDATA[domino]]></category>
		<category><![CDATA[Igor Zenzerović]]></category>
		<category><![CDATA[irena boćkai]]></category>
		<category><![CDATA[Lucija Žuti]]></category>
		<category><![CDATA[Matea Bilosnić]]></category>
		<category><![CDATA[Mia Zalukar]]></category>
		<category><![CDATA[Nikolina Butorac]]></category>
		<category><![CDATA[noć performansa]]></category>
		<category><![CDATA[Perforacije]]></category>
		<category><![CDATA[Škart]]></category>
		<category><![CDATA[Sonja Leboš]]></category>
		<category><![CDATA[SoXe]]></category>
		<category><![CDATA[via negativa]]></category>
		<category><![CDATA[Žiga Divjak]]></category>
		<category><![CDATA[žuж]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=56016</guid>

					<description><![CDATA[Festival Perforacije u svom 15. izdanju okuplja raznolik program izvedbenih umjetničkih projekata nezavisnih scenskih umjetnika i umjetnica. U organizaciji Domina na Perforacijama 2023. od 27. lipnja do 2. srpnja predstavit će se hrvatska angažirana art scene uz međunarodna pojačanja. Osim u Zagrebu program će biti predstavljen i na gostovanjima Perforacija u Dubrovniku 29. lipnja, u...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph"><em>Festival Perforacije</em> u svom 15. izdanju okuplja raznolik program izvedbenih umjetničkih projekata nezavisnih scenskih umjetnika i umjetnica. U organizaciji <a rel="noreferrer noopener" href="https://thisisadominoproject.org/" data-type="URL" data-id="https://thisisadominoproject.org/" target="_blank">Domina</a> na Perforacijama 2023. od <strong>27. lipnja do 2. srpnja </strong>predstavit će se hrvatska angažirana art scene uz međunarodna pojačanja. Osim u Zagrebu program će biti predstavljen i na gostovanjima <em>Perforacija</em> u Dubrovniku 29. lipnja, u Rijeci 30. lipnja i u Koprivnici 21.rujna.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Paralelno s festivalom Perforacije, u AKC Attacku će se 26. lipnja održati <em>Noć performansa</em> čija je ovogodišnja tema feministička umjetnost i umjetničke prakse. Svoje će interdisciplinarne radove u okviru <em>Noći performansa</em> i <em>Perforacija</em> predstaviti umjetnici i umjetnice: <strong>SoXe, žuж, Nikolina Butorac, Igor Zenzerović, Ana Katulić, Irena Boćkai, Lucija Žuti, Škart, Matea Bilosnić, Ana Kreitmeyer, Žiga Divjak, Arijana Lekić &#8211; Fridrih, Via Negativa, Sonja Leboš, Bruno Isaković, Mia Zalukar, Jasna Žmak, Domagoj Ivanković i Juraj Šantorić</strong>.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Organizatori iz programa izdvajaju premijernu izvedbu <em>Priprema za sadašnje</em> <strong>Ane Kreitmeyer</strong>, koja će svojom novom koreografijom na krovu Centra mladih Ribnjak 27. lipnja u 21:30 zaintrigirati publiku predstavom koja plovi od anksioznosti do borbenosti.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Od gostujućih predstava, zagrebačka će publika imati priliku pogledati slovenskog prvaka drame <strong>Marka Mandića</strong> kako razigrava sve svoje glumačke kreacije od početka vlastite karijere u izvedbi <em>MandićCirkus</em> u Kerempuhu 1. srpnja u 21 sat. <em>MandićCirkus: Undressed</em> gostuje u sklopu suradnje sa slovenskom kompanijom Via Negativa, organizacijom koja više od 15 godina pomiče granice izvedbene umjetnosti. <em>Perforacije</em> u Zagrebu zatvorit će renomirana izvedbena i interdisciplinara umjetnica <strong>Sonja Leboš</strong> 2. srpnja u 22:00 sata. U Kineskom paviljonu Zagrebačkog velesajma izvest će performativno čitanje <em>Opere Commerciale 2</em> zajedno s kolektivom <strong>Jednostavno rečeno</strong> iz Beograda, povezujući fenomene suvremene povijesti s (neiskorištenim) mogućnostima primjene tog izvanrednog arhitektonskog i urbanističkog kompleksa.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Čitav program <em>Perforacija</em> možete pronaći <a rel="noreferrer noopener" href="https://thisisadominoproject.org/" data-type="URL" data-id="https://thisisadominoproject.org/" target="_blank">ovdje</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Institucije bi trebale biti arterije scene</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/tema/institucije-bi-trebale-biti-arterije-scene/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Lujo Parežanin]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 27 Jun 2022 08:40:35 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Tema]]></category>
		<category><![CDATA[hdlu]]></category>
		<category><![CDATA[hrvatsko društvo likovnih umjetnika]]></category>
		<category><![CDATA[idena bekić]]></category>
		<category><![CDATA[ljeto u msu]]></category>
		<category><![CDATA[Luana Lojić]]></category>
		<category><![CDATA[luka kedžo]]></category>
		<category><![CDATA[marija stipišić]]></category>
		<category><![CDATA[marko gutić mižimakov]]></category>
		<category><![CDATA[muzej suvremene umjetnosti u zagrebu]]></category>
		<category><![CDATA[Nikolina Butorac]]></category>
		<category><![CDATA[valentina radoš]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=institucije-bi-trebale-biti-arterije-scene</guid>

					<description><![CDATA[Iskustvo suradnje vizualnih umjetnika_ca s institucijama i većim umjetničkim manifestacijama prečesto govori o niskim ili nepostojećim honorarima, izostanku podrške i lošim radnim uvjetima.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Piše: Lujo Parežanin</p>
<p>U proračunski, strateški i politički zanemarenom kulturnom polju poput našeg, institucije i veće umjetničke manifestacije naoko predstavljaju rijetka mjesta stabilnosti, bilo da je riječ o zaposlenju, razmjerno upotrebljivim proračunima, razvijenoj infrastrukturi i sličnom. Riječ je, dakle, o mjestima koja bi trebala biti svojevrsnim utočištima za kulturne radnice i radnike, osobito za umjetnice i umjetnike, redom osuđene na ekstremnu prekarnost samostalnog djelovanja, za koje bi se institucije po svoj logici trebale posebno skrbiti kroz različite oblike suradnje.</p>
<p>Pandemijska je kriza međutim postavila ozbiljno pitanje u kojoj mjeri onaj stabilniji dio sektora uistinu ispunjava tu funkciju oslonca. Odjekujući <a href="https://www.kulturpunkt.hr/content/ili-si-umjetnik-ili-nisi-nista" target="_blank" rel="noopener">rasprave</a> o (još uvijek nedočekanom) novom Zakonu o umjetnicima, mjere pomoći Ministarstva svojim su upornim ignoriranjem sektorskih realnosti još jednom podcrtale često neadekvatne radne uvjete, uključujući i na mjestima čija je sistemska svrha da jamče prihvatljiv okvir za rad. Prije svega se to odnosi na izostanak (često i potpuni) honorara za umjetnice_ke, ali i šire produkcijske i budžetske podrške primjerene potrebama projekata.</p>
<p>Kao što smo u više navrata izvijestili, sva istraživanja utjecaja pandemije na kulturni sektor pokazuju da se ovo ionako teško stanje u slučaju nezavisnih umjetnica_ka višestruko pogoršalo zbog raširenog otkazivanja programa i aktivnosti, a time u velikoj mjeri i angažmana vanjskih suradnika_ca. U kontekstu kulturne politike koja pokazuje bešćutnu tendenciju uvjetovanja različitih oblika podrške i prava tržišnim kriterijima, odnosno visinom <a href="https://www.kulturpunkt.hr/content/nema-prihoda-nema-pomoci" target="_blank" rel="noopener">prihoda</a> u nekom definiranom razdoblju, postaje od sve većeg značaja ukazati na izuzetno teške i izrabljujuće uvjete rada u različitim umjetničkim sektorima, s naglaskom na one aktere za koje je osobito problematično da sudjeluju u njihovoj reprodukciji, ponajprije one institucionalne.</p>
<p>Kada je riječ o području vizualnih umjetnosti, najtočnije bi bilo reći da je nedostatak honorarâ – nešto teže zamisliv u dijelu izvedbenih umjetnosti – ili njihova zanemarivost sistemski normalizirana činjenica. Umjetnica <strong>Nikolina Butorac</strong> tako za Kulturpunkt ističe kako čak i etablirana kulturna događanja poput <em>Ljeta u MSU</em>&nbsp;ili festivala <em>GRISIAyouth</em>, nastalog u suradnji Zavičajnog muzeja u Rovinju i udruge <a href="http://www.faro11.hr/" target="_blank" rel="noopener">Faro11</a>, &#8220;daju toliko mizerne honorare, da u njima zapravo nitko ne bi trebao sudjelovati&#8221;, napominjući da se ljudi usprkos tomu prijavljuju za sudjelovanje. Butorac kao osnovni problem navodi nedostatak strukovnog &#8220;cjenika&#8221; koji definira honorare za različite oblike umjetničkog angažmana. Podsjeća kako je Hrvatsko društvo likovnih umjetnika pokušavalo pokrenuti inicijative i akcije kojima bi se osvijestio problem honoriranja, no smatra kako u tome nisu bili dosljedni jer od toga nisu imali direktne koristi, budući da je riječ o pitanju koje se nije ticalo samo užeg likovnjačkog ceha već čitavog polja. Butorac smatra kako bi informacije o honorarima za grupne i samostalne izložbe ili performanse te o produkcijskim proračunima galerija, muzeja i drugih ustanova trebale biti transparentne i javno dostupne. U kontekstu pandemijske krize i recentnog drastičnog porasta troškova života, Butorac ističe kako je riječ o kritičnom trenutku da se pokaže &#8220;da se vidi koliko je umjetnicima s izlaganjem i produkcijom rada teško, pogotovo s honorarima od 1000 kuna po izložbi&#8221;. Kao iznimke u polju navodi pak Galeriju Prozori u sklopu knjižnice S. S. Kranjčevića u Zagrebu i njenu voditeljicu <strong>Irenu Bekić</strong>, kao i udrugu <a href="https://thisisadominoproject.org/" target="_blank" rel="noopener">Domino</a>, za koje napominje da adekvatno honoriraju svoje suradnice_ke.</p>
<p>Vizualni umjetnik <strong>Luka Kedžo</strong> navodi kako je imao &#8220;odličnih i manje odličnih ili pak katastrofalnih iskustava u interakciji s lokalnim institucijama, manjim ili većim&#8221;, ističući kako je suradnja uvijek uvjetovana njihovim infrastrukturnim mogućnostima. Ako društvo konzumira iskustvo koje umjetnici i umjetnice proizvode te ako se produkcija tog iskustva sastoji od više razina, tada bi svi oni uključeni na svakoj od tih razina trebali zaslužiti kompenzaciju za svoj rad, ističe Kedžo. No, napominje, tomu često nije tako: &#8220;Ekonomska infrastruktura ne funkcionira, što znači da su najčešće ljudi plaćeni neadekvatno, međuljudski su odnosi narušeni, opseg posla neravnomjeran itd.&#8221; Kedžo smatra da je riječ o problemu koji je prisutan u čitavoj regiji, a kao primjer dobrog funkcioniranja navodi upravo onaj najosiromašeniji dio kulturnog polja – umjetničke organizacije i udruge u kulturi, s kojima nastavlja raditi jer je riječ o suradnjama koje po njegovom sudu omogućuju ostvarenje solidne razine projekata.</p>
<p>Šireći područje razmatranja odnosa institucija prema umjetnicima, Kedžo posebno izdvaja pitanje infrastrukture, prije svega u smislu dostupnosti prostora za rad, koji je teško osigurati preko HDLU-a zbog predugačke liste čekanja. Kao primjer nedostatka sluha, pa i podozrivosti prema potrebama umjetnika Kedžo navodi prethodnu zagrebačku vlast, za koju iz osobnog iskustva zna da je odbijala molbe za dodjelu prostora na korištenje uz obrazloženje da im je planirana specifična namjena, dodjeljujući ih potom udrugama koje s njima ne bi napravile – ništa. Međutim, Kedžo ističe kako se s novom vlašću nazire pozitivan pomak u komunikaciji u pogledu brzine i otvorenosti za upite.</p>
<p>I <strong>Luana Lojić</strong> započela je razgovor o radnim uvjetima i odnosu institucija prema umjetnicama osvrtom na širi okvir podupiranja i financiranja kulture. Kao prvi problem izdvojila je sve veći primat administrativnog rada i savladavanja projektnog menadžmenta nauštrb bavljenja umjetničkom produkcijom, na što umjetnice sili projektno tržište i način na koji je ono koncipirano u kulturnoj politici Ministarstva. Lojić u tom smislu također uočava guranje umjetnica prema hibridnim formatima i zadržavanje u okviru programskog područja inovativnih praksi te navodi kako je do sredstava jako teško doći ljudima koji se žele baviti isključivo umjetničkim radom. U pandemiji je, napominje, problem preživljavanja na projektnom tržištu postao još izraženiji zbog neizdrživog gomilanja natječaja, navodeći kako je prisila administrativnog rada osobito teško pogodila manje organizacije i kolektive.</p>
<p>Stvari međutim ne izgledaju bitno bolje ni jednom kada se dođe do umjetničkog rada u užem smislu. Lojić tako kao negativne primjere izdvaja <em>Salon mladih</em>, za koji se plaćaju ulaznice, no umjetnici ne dobivaju nikakav honorar, te <em>Zagrebački salon</em>, koji također ne plaća honorare, no naplaćivao je kotizaciju za prijavu na natječaj, da bi je HDLU ove godine <a href="https://www.hdlu.hr/2022/01/obavijest-o-promjeni-uvjeta-izlaganja-na-57-zagrebackom-salonu/" target="_blank" rel="noopener">ukinuo</a> tek nakon javnih prozivki zbog očajnih uvjeta sudjelovanja.</p>
<p>Krovna strukovna organizacija likovnih umjetnika je, čini se, generator loših praksi – pokazuje to i primjer suradnje na produkciji izložbe koji nam je opisala Lojić. Kako navodi, HDLU na dobivenih 10 000 kuna za produkciju od umjetnica traži pola za pokrivanje hladnog pogona, koji uključuje čuvara, izradu <em>bannera</em> i tisak knjižice. Lojić ističe kako je s kolegicama bila prisiljena sama oslikati <em>banner</em> kako bi uštedjele za produkciju izložbe te napominje kako prioriteti očito nisu dobro postavljeni ako se pri suradnji s institucijama redovno dešava da drugi suradnici dobivaju više novaca od umjetnika koji proizvode program.</p>
<p>Ni Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu kao jedna od krovnih nacionalnih institucija ne može se pohvaliti odnosom prema umjetnicama – bar to sugerira njegovo višestruko pojavljivanje u razgovorima s onima koje su s njime surađivale, a čini se da se u tom smislu osobito izdvaja <em>Ljeto u MSU</em>. Lojić navodi kako je u sklopu navedenog programa bila pozvana izvesti performans, no nažalost su je dočekale vrlo sužene tehničke mogućnosti, zatvorenost za prijedloge u pogledu realizacije, izostanak kustoskog promišljanja programa (njezina izvedba stavljena je u isti termin kao i <strong>Laibachova</strong> tonska proba!) te uistinu nizak honorar u iznosu od 400-tinjak kuna.</p>
<p>Dobre je pak suradnje Lojić realizirala s Muzejem likovnih umjetnosti u Osijeku, gdje se posebno ističe viša kustosica <strong>Valentina Radoš</strong>, te sa splitskom Galerijom umjetnina i njenom višom kustosicom <strong>Marijom Stipišić</strong>. Također pozitivnim smatra primjer festivala <em>Media Mediterranea</em> pulskog <a href="https://metamedia.hr/" target="_blank" rel="noopener">Metamedija</a>, za koji ističe da jako dobro komunicira s gradskim prostorima.</p>
<p>Novomedijski i izvedbeni umjetnik <strong>Marko Gutić Mižimakov</strong>, jedan od inicijatora javne kritike HDLU-a povodom <em>Zagrebačkog salona</em>, potvrđuje da su radni uvjeti u polju naprosto loši. Napominje kako većina manifestacija i institucionalnih programa traže od umjetnika sadržaj bez adekvatne naknade, nudeći zauzvrat obećanje promidžbe. Kao primjer upitnih praksi također izdvaja manifestacije poput <em>Salona mladih</em> i <em>Zagrebačkog salona</em>, za koje navodi da honoriraju inozemne umjetnike koji dolaze na poziv organizatora, ali ne i lokalne umjetnike koji participiraju putem <em>open calla</em>, dok su aranžmani s pozvanim umjetnicima prema njemu pritom netransparentni.</p>
<p>U općenitijem smislu okvira za umjetnički rad, Mižimakov kao problem ističe staromodnost shvaćanja likovnjačke umjetničke produkcije koja prevladava u polju. Navodi kako se još uvijek od umjetnika_ca očekuje da prijave završene radove, dok u stvarnosti postoje različite prakse: istraživačke, procesne, hibridne i sl.</p>
<p>Ovih nekoliko komentara umjetnica i umjetnika koji djeluju u području vizualnih umjetnosti ne daju ni približno iscrpnu sliku različitih iskustava i oblika suradnje s ovdašnjim ključnim akterima u kulturnom polju. No oni svakako s visokom vjerojatnošću ukazuju na mogućnost da na mjestima na kojima bi umjetnici i umjetnice trebali pronaći najstabilnije oslonce za svoj rad, oni i one prečesto nailaze upravo na suprotno – na nepostojeće ili preniske honorare, na slabu podršku institucija i izostanak partnerskog odnosa. Za zaključak o ulozi institucija u kulturnom sektoru najbolje je prepustiti riječ Luani Lojić: &#8220;Institucije bi trebale biti kao neke arterije umjetničke scene, neka protočna mjesta dostupna svim ljudima, nešto čemu bi teoretski svatko tko se bavi umjetnošću trebao imati lagan pristup. No one su u našem kontekstu prije svega zatvorene. Zadaća institucija trebala bi biti ekosistemična, ali mislim da to nije tako – jako kaskamo za dostojanstvenim podržavanjem umjetničkog rada i time da ga se shvati kao stvaran posao.&#8221;</p>
<p>&nbsp;</p>
<p><span style="color: #888888;"><em>Tekst je dijelom suradničkog temata Kulturpunkta i programa <a href="https://formatc.hr/inqinc-2022/" target="_blank" rel="noopener">Inquiry Inc.</a> [2022] umjetničke organizacije Format C.</em></span></p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Što ostavlja doba praznine?</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/festival/sto-ostavlja-doba-praznine/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivana Pejić]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 24 Sep 2018 13:11:36 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[ana janjatović zorica]]></category>
		<category><![CDATA[boris kadin]]></category>
		<category><![CDATA[Bruno Isaković]]></category>
		<category><![CDATA[festival prvih]]></category>
		<category><![CDATA[Gilles Lipovetsky]]></category>
		<category><![CDATA[KNAP]]></category>
		<category><![CDATA[Kulturni centar Peščenica]]></category>
		<category><![CDATA[Nikolina Butorac]]></category>
		<category><![CDATA[vesna mačković]]></category>
		<category><![CDATA[Zagreb]]></category>
		<category><![CDATA[željka kamenov]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=sto-ostavlja-doba-praznine</guid>

					<description><![CDATA[<p>Program 16. <em>Festivala prvih</em> uključuje predstave, radionice, performanse, predavanja i izložbe koje se bave utjecajem suvremenog individualizma na umjetničku proizvodnju.</p>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Od <strong>28. rujna do 3. listopada</strong> u <strong>Centru&nbsp;KNAP</strong>&nbsp;održava se 16. <em>Festival prvih</em>, koji se ove godine odvija pod krovnom temom <em>Doba praznine</em>.&nbsp;</p>
<p>Sintagma &#8220;doba praznine&#8221; prenesena je iz naslova zbirke eseja francuskog teoretičara <strong>Gillesa Lipovetskog iz</strong> 1983. godine. Lipovetsky se bavi suvremenim individualizmom, povećavanjem ravnodušnosti, dosadi ponavljanja u kojoj novo djeluje staro, a napredak u budućnosti nije vidljiv niti se očekuje. &#8220;Masovno korištenje tzv. društvenih mreža, selfiji, kratki zapisi, postovi i javno izlaganje upitnih individualnosti čini ovu temu aktualnom i poticajnom za razmatranje, promišljanje i proizvodnju zanimljivih, inovativnih umjetničkih radova&#8221;, rekla je na predstavljanju programa umjetnička ravnateljica Festivala <strong>Ana Janjatović Zorica</strong>.</p>
<p>O psihološkim posljedicima utjecaja suvremenog društva i načina života na pojedince, s obzirom na nesklad između čovjekove temeljne potrebe za pripadanjem i aktualnog veličanja individualizma, tema je predavanja <strong>Željke Kamenov</strong>&nbsp;&#8220;Ako su svi usmjereni na sebe, tko će se usmjeriti na mene?&#8221;.&nbsp;</p>
<p>Među ostalim, organizatori izdvajaju i hrvatsku premijeru performansa <strong>Borisa Kadina</strong>&nbsp;<em>Orestea.Postistina.</em> te instalaciju i performans <strong>Bruna Isakovića&nbsp;</strong> <em>Budućnost seksualnosti</em>, u kojoj autor poziva na akciju spašavanja više od tisuća knjiga od propadanja u skladištiu čime želi ukazati na trenutne rezultate kulturne politike koja je dovela do rasipanja knjižarske mreže, poraznih statistika prodaje knjiga i općeg nepovoljnog stanja u sektoru izdavaštva.</p>
<p>Janjatović Zorica izdvaja i radove pristigle natječajem – <em>Underground</em> <strong>Miroslava Galinca</strong> i <em>Prazina doma&nbsp;</em> <strong>Nikoline Butorac</strong> te video performans <em>Čuvarica zaslona&nbsp;</em> <strong>Vesne Mačković</strong>.</p>
<p>Program festivala nalazi se na <a href="http://www.studio-artless.hr" target="_blank" rel="noopener">web stranici</a>. Ulaz na sve programe je besplatan.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Transparentnost i kultura za sve</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/vijesti/transparentnost-i-kultura-za-sve/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Martina Domladovac]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 07 Sep 2016 15:23:33 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Vijesti]]></category>
		<category><![CDATA[_vijesti_kulturnepolitike]]></category>
		<category><![CDATA[bojan glavašević]]></category>
		<category><![CDATA[izbori 2016.]]></category>
		<category><![CDATA[katarina luketić]]></category>
		<category><![CDATA[kulturne politike]]></category>
		<category><![CDATA[kulturnjaci 2016]]></category>
		<category><![CDATA[Milana Vuković Runjić]]></category>
		<category><![CDATA[Nikolina Butorac]]></category>
		<category><![CDATA[siniša ružić]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=transparentnost-i-kultura-za-sve</guid>

					<description><![CDATA[U odsustvu HDZ-ovog predstavnika, svi sugovornici predizborne debate o budućnosti kulture suglasni su da šteta prošlog Ministarstva mora biti sanirana. ]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Piše: Martina Domladovac</p>
<p>U nizu političkih sučeljavanja uoči izbora 11. rujna, održana je i predizborna debata o budućnosti kulture, medija i civilnog društva u organizaciji inicijative <a href="http://www.kulturnjaci2016.org/" target="_blank" rel="noopener">Kulturnjaci 2016</a>. U sučeljavanju koje je moderirala <strong>Katarina Luketić</strong> sudjelovali su <strong>Bojan Glavašević</strong> (Narodna koalicija), <strong>Milana Vuković Runjić</strong> (Koalicija za Premijera), <strong>Siniša Ružić</strong> (NL Most) i <strong>Nikolina Butorac</strong> (Živi zid). HDZ, jedna od najvećih stranaka unatoč pozivu nije sudjelovao u debati, zbog čega nismo čuli stavove o budućnosti kulture mogućeg budućeg ministra ili ministrice ovog resora.&nbsp;</p>
<p>Sudionici rasprave koja je potrajala tri sata predstavili su i razložili programe za kulturu svojih stranaka, ili u nedostatku istih, objasnili svoje viđenje potreba u kulturi. Milana Vuković Runjić jedina se jasno izjasnila kao kandidatkinja za mjesto ministrice dok su Bojan Glavašević i Siniša Ružić naglasili kako su oni tek potencijalni kandidati svojih stranaka.&nbsp;</p>
<p>Unatoč tome što izborni program Koalicije za Premijera kulturu spominje u tek četiri rečenice, Vuković Runjić prilično je strastveno predstavila stavove i promišljanja kulture Koalicije na čelu s <strong>Milanom Bandićem</strong>. Istaknula je tako da kultura pripada svima i da s nje prije svega treba maknuti neželjeni pečat elitizma. Rekla je i kako je trenutno vrlo popularno govoriti o demografskoj obnovi, a ne govorimo o kulturocidu koji se javlja u hrvatskom javnom prostoru jer &#8220;bez kulture nas ionako nema&#8221;. Posebno je istaknula, s čime se i većina drugih sugovornika složila, da je trenutno izdvajanje za kulturu sramotno nisko i da ono treba biti barem 1.5 posto proračuna, jer će se tako i kulturni programi lakše provoditi, umjesto da se svi &#8220;grebu za sitniš&#8221;. O trenutnim &#8220;vrućim pitanjima&#8221; kao što su kulturna vijeća i financiranje časopisa, Vuković Runjić naglašava transparentnost kao ključnu, podržava njihov rad, no smatra i da ministar mora zadržati neke svoje ovlasti, te da nije dobro uvesti potpunu pluralnost na kojoj je, na primjer inzistirao Glavašević. Istaknula je važnost autonomne odluke i osobne odgovornosti pojedinca na mjestu ministrice ili ministra, koji u slučaju ne mogućnosti obavljanja svog posla treba dati ostavku. Kao prioritete moguće buduće kulturne strategije spomenula je baštinu, visoku i popularnu kulturu te &#8220;institucije iz kojih se svi napajamo&#8221;, dok o pitanju kadroviranja i biranja ravnatelja koje je uvijek vrlo politizirano, tvrdi da kriterij profesionalnosti umjesto podobnosti mora biti prioritet na svim natječajima kao i transparentnost i potpuna otvorenost.</p>
<p>Siniša Ružić, izjasnio se da u svom radu ima namjeru slijediti dobre prakse koje su već provođene te naglasio kako &#8220;ne treba izmišljati toplu vodu&#8221;. Jedini je od sugovornika u startu naglasio da ne može garantirati povećanje ulaganja u kulturu rekavši: &#8220;Mogu ja potpisati sve zahtjeve Kulturnjaka, ali pitanje je hoćemo li mi taj novac imati&#8221;. Njihova vlada okrenula bi se europskim fondovima, te prvenstveno misle poticati apliciranje na takve izvore. Iako je u debati sudjelovao kao predstavnik do nedavno vladajuće koalicije, objasnio je kako Most nije imao nikakav utjecaj na kulturne politike te Vlade, niti na rad ministarstva. Tvrdi da ideologiji nema mjesta u kulturi te se također zalaže za autonomiju kulturnih vijeća, no da bi se o nekim stvarima mogli &#8220;dogovoriti unutar kulture, kao ljudi&#8221;. Kaže i kako je neozbiljno u naprijed reći koji će časopisi biti financirani, no garantira otvaranje novog povjerenstva za neprofitne medije. Most također podržava sve korake koji idu u smjeru donošenja dobre kulturne strategije, a jedno od spornih pitanja u kojem je naglašeno neslaganje ono je o strancima u kulturi. Dok se svi ostali slažu da kultura mora biti otvorena i da se umjetnički rad ne smije ograničavati, iz Mosta smatraju da Hrvati moraju imati prednost pri radu, osim kad su u pitanju vrhunski umjetnici i autori.</p>
<p>Program Narodne koalicije predstavio je Bojan Glavašević. U njemu je naglašeno odmicanje politike od kulture, jer &#8220;ona pripada onima koji u njoj rade&#8221;. To prije svega znači jačanje kulturnih vijeća, a naglasio je i kako za njih ministar ima ulogu čuvanja, umjesto arbitriranja kulture. Pri osvrtu na trenutno stanje u resoru nije se u potpunosti složio s Vuković Runjić kako treba ispraviti dvadeset pet godina štete i loših politika, naglasivši da su raniji ministri imali &#8220;dobre i loše strane, ali postojao je neki kontinuitet, dok je ovo što je Hasanbegović napravio &#8211; koma&#8221;. U Narodnoj koaliciji smatraju da sve odluke, kao što je imenovanje kulturnih vijeća, donesene prije 16. lipnja i pada Vlade treba ispitati zasebno, dok one donesene nakon tog datuma smatraju nezakonitima. Na ukazanu činjenicu kako u posljednjem mandatu njihova vlada nije promijenila loš model biranja ravnatelja kulturnih institucija, Glavašević je odgovorio da će &#8220;ovaj put to sigurno učiniti&#8221;. U više navrata naglasio je pluralizam i participativno odlučivanje kao ključne odrednice kulturnih politika Narodne koalicije, a osim toga, prioriteti njihovog budućeg mandata bit će projekt <a href="http://www.kulturpunkt.hr/content/epk-2020-je-rijeka" target="_blank" rel="noopener">Rijeka 2020</a>, što šira dostupnost kulture, održivo korištenje baštine i društveno-kulturni centri. Također naglašava da Kulturna strategija mora biti organski dokument prihvaćen od svih, a nacrt stvoren u suradnji s kulturnom zajednicom. Društvena odgovornost kulture prema Glavaševićevim riječima također zauzima važno mjesto u njihovom programu.</p>
<p>Živi zid nema program za kulturu, stoga je bio vidljiv nedostatak smjernica njihove predstavnice Nikoline Butorac. U svom kratkom predstavljanju naglasak je više puta stavila na potrebu boljeg obrazovanja u kulturi od vrtića pa na dalje pošto o kulturi nedostaje svijest, te naglašava potrebu za povezivanjem likovne, dramske i literarne umjetnosti. Više puta je spomenula i problem ne isplaćivanja umjetničkih honorara, odnosno besplatan rad na koji su umjetnici često prisiljeni, te se priklonila općem mišljenju o povećanju sredstava za kulturu, upravo kako bi mogla biti utrošena i u te svrhe. Butorac smatra kako je važno da u kulturnim vijećima sjede ljudi &#8220;koji su iskusili kulturu na svojoj koži&#8221;, kao i da se &#8220;adekvatne osobe trebaju javljati na adekvatna mjesta&#8221;. Smatra također da je tužno što jedne novine kao što je Zarez izlaze samo na internetu i da se trebaju vratiti i u tiskano izdanje, a na pitanje o kulturnoj strategiji odgovara da je &#8220;njena vizija spajanje baštine sa suvremenim&#8221;.&nbsp;</p>
<p>Svi sugovornici složili su se s potrebom depolitizacije javnog radija i televizije te vraćanjem njihovih kulturnih programa koji su zadnjih mjeseci zahvaćeni &#8220;čistkom&#8221;. Svi se također slažu s potrebom za pluralnošću sadržaja, kako političkih tako i stavova i pozicija, no kamen spoticanja bilo je pitanje RTV pristojbe. Ružić je inzistirao na tome da ona mora biti srezana na 50 kuna, što je i dio mostovih izbornih obećanja, te da se neometan rad HRT-a može provesti i s puno manjim sredstvima. Tome se oštro usprotivio Glavašević, ali i brojni članovi publike, optuživši Ružića da ničime ne može potkrijepiti svoje tvrdnje, kao i da bi takve nepromišljanje radnje imale ozbiljne posljedice na rad javnog medijskog servisa. Svi su se složili i s važnošću HAVC-a kao nezavisnog tijela pri čemu Ružić posebno naglašava financijski doprinos društvu (za razliku od npr. sporta), a Vuković Runjić spominje i pitanje filmske baštine koje također ne smije biti zanemareno. Butorac tek dodaje da bi javni medijski servis trebalo otvoriti i mladim autorima.</p>
<p>Između ostalih, &#8220;zagrebano&#8221; je i pitanje problema u izdavaštvu za koji, čini se, još uvijek ne postoji konkretno rješenje. Vuković Runjić i Glavašević slažu se da postoje duboki sustavni problemi, nedovoljno financiranje i neadekvatnost raspolaganja sredstvima zbog čega uspjeh ovisi isključivo o pojedincu. Vuković Runjić pritom naglašava kako ekskluzivne knjižare ne mogu biti tretirane kao bilo kakav drugi dućan, a Ružić dio rješenja problema vidi u smanjivanju sredstava velikim izdavačima i lobijima te pomaganju malim. Osim općeg problema opadanja čitalačke kulture, Glavašević naglašava problem krupnog kapitala koji ne ide na ruku ovom sektoru te za primjer navodi Tisak koji &#8220;nije knjižara, niti će ikad biti&#8221;.</p>
<p>Na pitanje odnosa tržišta i kulture, Ružić odgovara u poznatoj mostovoj maniri, kako kulturni sektor mora više iskoristiti potencijal tržišta te se zalaže za povezivanje kulturnih i kreativnih industrija. Glavašević s druge strane naglašava kako je kultura javno dobro i &#8220;bila je tu puno prije slobodnog tržišta&#8221;, no slaže se s razvojem Strategije poticanja i razvoja kreativnih industrija.&nbsp;</p>
<p>Na kraju debate svi su se usuglasili kako je kultura važna i potrebna nam je promjena kulturne paradigme te odnosa prema kulturi kao važnoj društvenoj cjelini i svi će na tome raditi.</p>
<p>Video snimku debate pogledajte na istaknutoj <a href="http://www.kulturpunkt.hr/content/buducnost-kulture-u-hrvatskoj" target="_blank" rel="noopener">poveznici</a>.</p>
<p><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-variant-numeric: inherit; font-stretch: inherit; font-size: small; line-height: 22.1px; font-family: arial; vertical-align: baseline; color: #888888; background-color: #ffffff;">Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta&nbsp;</span><em style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-variant-numeric: inherit; font-stretch: inherit; font-size: small; line-height: 22.1px; font-family: arial; vertical-align: baseline; color: #888888; background-color: #ffffff;">Kultura participacije</em><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-variant-numeric: inherit; font-stretch: inherit; font-size: small; line-height: 22.1px; font-family: arial; vertical-align: baseline; color: #888888; background-color: #ffffff;">&nbsp;koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.</span></p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Performance Art Festival: Reakcija</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/festival/performance-art-festival-reakcija/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Matija Mrakovčić]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 19 Nov 2013 13:12:20 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[bozidar katic]]></category>
		<category><![CDATA[Gildo Bavčević]]></category>
		<category><![CDATA[marijan crtalić]]></category>
		<category><![CDATA[Nikolina Butorac]]></category>
		<category><![CDATA[Osijek]]></category>
		<category><![CDATA[performance art festival]]></category>
		<category><![CDATA[Razne lokacije]]></category>
		<category><![CDATA[reakcija]]></category>
		<category><![CDATA[Tamara Bilankov]]></category>
		<category><![CDATA[Udruga M-art]]></category>
		<category><![CDATA[Vice Tomasović]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=performance-art-festival-reakcija</guid>

					<description><![CDATA[<p>U koncepciji Marijana Crtalića, trinaesto izdanje festivala okupit će neke od istaknutijih mladih autora s hrvatske umjetničke scene.</p>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p><em>Performance Art Festival</em> ove se godine održava<strong> 20. i 21. studenog </strong>u<strong> Osijeku</strong>, a predstavit će radove mladih i nadolazećih umjetnika performansa: <strong>Gilda Bavčevića, Tamare Bilankov, Nikoline Butorac, Božidara Katića</strong> i <strong>Vica Tomasovića</strong>, kao i multimedijskog umjetnika <strong>Marijana Crtalića</strong>, kustosa ovogodišnjeg festivala.&nbsp;</p>
<p><span style="line-height: 20px;">U srijedu, 20. studenog, od 19 do 21 sat, u <strong>dvorani hotela Royal</strong> (Kapucinska 34) performanse će izvesti Božidar Katić (<em>Ispričavanje</em>), Tamara Bilankov (<em>Inkubator</em>) i Vice Tomasović (<em>Teorija biljnoga podrijetla</em>).</span></p>
<p><span style="line-height: 20px;">U četvrtak, 21. studenog, u 12 sati, na <strong>Trgu slobode</strong> Gildo Bavčević izvest će <em>Padaj silo i nepravdo</em>, a od 13 do 15 sati, <strong>u Kapucinskoj ulici</strong>, performanse će izvesti Nikolina Butorac (<em>Vježbe snage, biljke snage</em>) i Marijan Crtalić (<em>Računajte na nas</em>).</span></p>
<p><span style="line-height: 20px;"><em>13. Performance Art Festival</em> je realiziran sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske, u organizaciji <strong>Udruge M-art</strong> iz Osijeka.</span></p>
<p><span style="line-height: 20px;"><br /></span></p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
	</channel>
</rss>
