Inicijativa Najkraći dan iz koje je proizašao Maraton kratkometražnog filma nastala je 2012. godine u Francuskoj s idejom promocije bogatog repertoara kratkometražne forme, a ovom prigodom održava se diljem Hrvatske i uključuje 21 kratkometražni film. Filmski program podijeljen je u četiri bloka: dva bloka Domaćih maratonaca koji su namijenjeni za odrasle, dok su Mali domaći maratonci i Mali europski maratonci namijenjeni djeci. 

Domaći maratonci predstavljaju izbor recentnih animiranih, igranih, eksperimentalnih i dokumentarnih filmova domaće produkcije. Iz programa izdvajamo film Prava istina priče o šori redateljice i scenaristice Andree Slaviček, Rahlo Joze Schmucha i film Grčke marelice Jana Krevatina.

U dokumentarnom dijelu programa bit će prikazan film Knin-Zadar autorice Melite Vrsaljko, Cijeli dan nisam stala Klare Berdais, a na programu su još i tri eksperimentalna filma: Alisa u zemlji Maje Ležaić, Crnognoj Tina Žanića te Bol, posljednji film multimedijalnog umjetnika Ivana Faktora.

Film Moralna podrška Vuka Jevremovića hibrid je animiranog i dokumentarnog filma, a inspiriran je glazbom slovenskog benda Laibach. Animirani program uključuje i film Kako Marka Meštrovića, Psihonaute Nike Radasa i Fačuk Maide Srabović.

Detaljni raspored projekcija pronađite ovdje.

Ravnatelj Vrapča, Vlado Jukić, ističe da su duševni bolesnici najobespravljenija kategorija pojedinaca. Oni u pravilu nisu sposobnih formirati grupu i artikulirati grupni i pojedinačni interes. Gurnuti su na rub, ili preko ruba društva. Često su ne samo stigmatizirani, nego prezreni i odbačeni. To je posljedica činjenice da mnogi od njih nisu sposobni na odgovarajući način sudjelovati u društvenom životu, a da neki ne samo da ugrožavaju svoja prava i interese, nego se o sebi nisu sposobni ni brinuti. U strahu od gubitka razuma, odnosno vlastitog ludila, a ono je kao mogućnost imanentno svakom pojedincu, bespomoćnog se duševnog bolesnika, da ga ne bi gledali, jer nas podsjeća na krhkost našeg mentalnog zdravlja, hospitalizira i tako uklanja iz vidokruga. I, oni, a vjerojatno je tako bilo i s Marijom Novaković, često ostaju u psihijatrijskim bolnicama puno duže, nego to zahtjeva sama bolest. Bespomoćni, kakvi često jesu, ostaju na milosti ili nemilosti svojih najbližih, ako ih uopće imaju. Društvo i državne institucije do sada nisu pronašle, a često i ne traže, modele koji su najprimjereniji i najprihvatljiviji psihički oboljelima.

I sve druge psihijatrijske bolnice u Hrvatskoj, ali i neke psihijatrijske klinike i odjeli, priređuju izložbe likovnih radova svojih bolesnika. Glas o ovim izložbama nažalost ne dopire daleko. A među njima je bilo zaista vrijednih izložbi koje nisu samo predstavljale proizvode radno okupacijske i art terapije duševnih bolesnika za vrijeme njihove hospitalizacije, nego su i respektabilna umjetnička djela. Hoće li izložba radova Marije Novaković u Muzeju suvremene umjetnosti 2016. godine barem malo pridonijeti smanjenju stigmatiziranosti, šaljući glas o onome što duševni bolesnici rade na likovnom planu?

Akademski kipar Niko Radas već desetak godina vodi likovne radionice u Galeriji Slava Raškaj, u sklopu bolnice Vrapče. Njegova je radionica omiljena među liječnicima i pacijentima koji ne propuštaju nijednu priliku za sudjelovanjem. Osim izražavanja klasičnim likovnim tehnikama, Radas je uveo i radionice digitalne animacije. Tako nastaju animirani filmovi za koje ideje, sinopsise, scenarije i razrade likova daju pacijenti Vrapča. Vidjet ćemo dva filma iz njihove radionice: Mjesečev ritam (3 min) i Bound to fail (8 min).

Ulaz je besplatan.