Ovogodišnji festivalski program donosi niz izložbi, radionica, prezentacija, razgovora, buvljaka nezavisnog stripa, čitanja uživo te glazbeni program. Festival okuplja umjetnike i umjetnice iz Hrvatske i inozemstva, fokusirajući se na suvremenu uličnu umjetnost i nezavisni strip.

Poseban naglasak ovogodišnjeg izdanja stavljen je na nezavisno i mikroizdavaštvo, razmjenu iskustava i predstavljanje različitih autorskih i izdavačkih praksi. Tijekom trajanja festivala prostor AKC Medike dodatno će oživjeti crtanje murala i grafita na zgradi Medike i u njezinim unutarnjim prostorima, gdje će publika moći pratiti nastanak radova uživo, pod vodstvom Antonije Bačić.

Festival nastaje u organizaciji AKC Attack i četvero umjetnica: Lee Kralj Jager, Anamarije Kvas, Ivane Geček i Antonije Bačić.

Ulaz na sve dnevne programe je besplatan.

Više detalja o satnici i sudionicima_cama festivala pročitajte ovdje.

Ovogodišnje izdanje pod sloganom Šakom u pod poziva na zauzimanje prostora i zajedničko stvaranje, te promišljanje tiska kao alata izražavanja i otpora. Festival kroz različite aktivnosti drugu godinu zaredom okuplja autore_ice, ilustratore_ice, dizajnere_ice, umjetnike_ice i male izdavače.

Festival se otvara u srijedu, 13. svibnja u 19 sati, u šatoru CirkoBalkane programom Štampić u KINO CIRKUSU, večeri filma, cirkusa i fanzina koja nastaje kroz suradnju i zajednički interes za nezavisnu produkciju. U četvrtak, 14. svibnja u 19 sati, program se seli u galeriju Siva gdje se otvara izložba JUST PUT IT IN RICE bečkog kolektiva Soybot.

Petak, 15. svibnja u od 18 sati donosi otvorenje izložbe IT IS. WHAT IT IS? kolektiva Nopoint atelier iz Bugarske u Kleti, a radi se o zajedničkom projektu Miroslava Zhivkova i njegove kćeri Elene koji istražuje proces, spontanost i odnos između igre i autorstva kroz sitotisak. Večer se nastavlja glazbenim i performativnim programom.

Središnji događaj festivala je subotnji sajam nezavisne štampe na kojem će od 12 do 19 sati, u dvorištu Ilice 73, publika moći upoznati, listati, kupovati i razgovarati s 30 kolektiva i autora_ica iz cijele Europe.

Umjetnici_e i kolektivi koji sudjeluju na sajmu su: Sonja Vulpes, Marko Šajn, Zinko Tiček, Urška Alič, Juha studio keramike, Matrijaršija, Tearzadrop, Varikina, Risko Print, Kudla Werkstatt, Nopoint atelier, Soybot, Potato Publishing, Partizan Print, Oaza Books, Plik kolektiv, Lutajući DJ Zdena, NINI (Ivana Armanini), DAF, Goblin Fermentations, Igor Hofbauer, Vjetroslav Prdinski, Nepokorena Palestina, Ured za fotografiju, Riso & prijateljice, Redakcija, Agata Lučić, Dorotea Škrabo Skrabzi, Čardak Studio i Smak Press.

Više informacija o programu pronađite na društvenim mrežama festivala. 

Štampić je, pojašnjavaju organizatori, zamišljen kao platforma za okupljanje autorica i autora, tiskara i tiskarica, ilustratorica i ilustratora, dizajnerica i dizajnera te strip autora i autorica, kao i svih onih koji djeluju izvan glavnih tokova izdavačke industrije. Navode kako je festival važan ne samo zato što prvi put u Hrvatskoj na ovakvoj razini okuplja lokalne i regionalne aktere, već i zato što hrvatsku scenu pozicionira u širi regionalni i europski kontekst. Dok Slovenija prednjači s jakim festivalima i infrastrukturom, a Srbija njeguje snažan grassroots pristup, Štampić gradi vlastiti put “balansirajući između institucionalne podrške, gerile i nezavisne improvizacije”.

Festival započinje u četvrtak, 8. svibnja u 19 sati, otvorenjem izložbe Cake slovenske umjetnice Sonje Vulpes u Galeriji Siva. Izložbu čini serija grafika koje se kroz motive autoportreta, torte i cvijeća usredotočuju na intimno propitivanje ljubavi prema sebi. Istu večer u 21 sat u prostorima Attacka održat će se koncert dua denevér, čiji zvuk karakterizira kombinacija post-punka, novog vala i dream popa. Uz koncert će biti organizirana i People’s Kitchen, inicijativa solidarnog kuhanja i zajedničkog obroka.

Drugi dan, petak, 9. svibnja, program se seli u dvorište Ilice 73 gdje će se u 19 sati u Studiju-galeriji Klet održati otvorenje izložbe Prepreka savršenom očajanju beogradske umjetnice Sofije Pašalić aka kexymleky. U isto vrijeme, u tiskari Smak Press održat će se Tiskoteka tiskara – okupljanje najjačih tiskara u regiji. U 20.30 sati performans će održati Zdenko Franjić, poznat kao Lutajući DJ Zdena, te TheBelly, alter-ego beogradskog umjetnika Stefana Ćirića. Ostatak večeri planirano je druženje uz glazbenu selekciju DJ Kartona te VJ-ing izvedbu kolektiva leilamarinaena koji čine Ena Jurov, Leila Kasumović i Marina Jukić.

Zadnji dan festivala, subota, 10. svibnja, donosi sajam domaćih i regionalnih tiskarskih kolektiva i umjetnika, kao i radionicu live sito tiska u tiskari Smak Press. Posjetitelji će moći otisnuti izabrani motiv na svoje odjevne predmete uz simboličnu donaciju. Festival završava koncertom zagrebačkog rock benda Peglica i Komandos u dvorištu Ilice 73 s početkom u 20 sati.

Više informacija o programu i sudionicima možete pratiti na službenom Instagram profilu festivala.

U tom terminu, Crna dvorana ZPC-a transformirat će se u čitalačku sobu, odnosno mjesto za istraživanje, refleksiju i opuštanje uz knjige, časopise, intervjue i glazbu. Organizatori_ce su u tom povodu pripremili_e izdanja poput Kretanja, Frakcije, Up&undergrounda i Treće, kao i knjige izdavača MaMa, HDKKT, Leykam International, ADU, HAZU, BLOK i Udruge Domino, koje će se moći prolistati i/ili čitati.

Također, posjetitelji_ce će, za vrijeme trajanja programa, moći preslušati neke od epizoda iz ciklusa Slušanje plesa Trećeg programa Hrvatskog radija.

“U ugodnom i inspirativnom ambijentu, sudionici će moći istraživati plesnu umjetnost na nov način – kroz čitanje, slušanje, promišljanje ili jednostavno uživanje u trenutku. Pridružite nam se, uzmite pauzu i povežite se s plesnom umjetnošću na drugačiji način”, stoji u pozivu organizatora.

Ulaz je besplatan, a više detalja pronađite ovdje.

Otvorenje programa započinje izložbom fanzina, grafika i plakata pod nazivom Do it yourself, print it with friends, čiji je fokus predstavljanje umjetnika i kreativnih kolektiva te nezavisnih tiskara iz regije. Smak Press iz Zagreba, Riso & prijatelji iz Rijeke, Matrijaršija i Varikina studio iz Beograda, Riso Paradiso i Dobra Vaga iz Ljubljane samo su neki od kolektiva čiji će radovi biti izloženi na izložbi. Otvorenje izložbe održat će se u subotu, 23. studenog od 19 sati, a radovi će se moći pogledati tijekom svih događaja u sklopu programa.  

Prva radionica održat će se u ponedjeljak, 25. studenog s početkom u 17 sati pod vodstvom Marka Pekice koji će polaznike_ce voditi kroz izradu i tisak vlastitih grafika tehnikom linoreza.  Sudjelovanje na radionici je besplatno, uz obaveznu prijavu putem online formulara, a sav potreban materijal i oprema su osigurani.

Dio programa čini i serija radionica Y U NO DIY za učenike Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna Pula te studente Studija za dizajn i audiovizualne komunikacije u Puli koje će se održati 27. i 28. studenog. Polaznici_e radionica imati će priliku izraditi svoj fanzin i plakat, tiskati u tehnici Lego print te snimiti kratki film mobitelom. Radionice vode Andi Pekica i Oleg Morović.  

Projekcija filma L’Albero (1997) u sklopu programa VHS kino na programu je u petak, 29. studenog u 19 sati. Film redatelja Erosa Puglisija snimljen je povodom izlaska tadašnjeg istoimenog albuma, a prati Jovanottija i njegov bend u pokušaju stvaranja savršenog albuma. Film se prikazuje na talijanskom jeziku, bez titlova. 

U ponedjeljak, 2. prosinca u 18 sati, riječki umjetnik Zoe Miloš održat će predavanje o svom radu i kreativnim procesima. Zoe Miloš (1994.) je višestruko nagrađivan umjetnik, a njegovi radovi izlagani su diljem regije i uvaženi su u privatnim i muzejskim zbirkama. Godine 2023. osvojio je nagradu “Crno drvo Laube” za najboljeg samostalnog izlagača.

Najpoznatiji program udruge Prostor urbane kulture, radionica izrade fanzina Print Zine, održat će se 3. i 4. prosinca od 17 do 20 sati, pod vodstvom Olega Morovića. Tijekom radionice sudionici_e će izrađivati vlastite publikacije u malim edicijama, koristeći različite tehnike i medije. Radionica je namijenjena svima koji se bave kreativnim radom ili žele naučiti više o nezavisnom izdavaštvu, eksperimentalnim pristupima i upotrebi različitih medija.

Program završava sajmom fanzina, malih brendova i samostalnog izdavaštva pod nazivom Show me yours, I’ll show you mine, koji se održava u subotu, 7. prosinca s početkom u 17 sati. Posjetitelji_ce će moći uživati u glazbi, pogledati izložbu i pronaći jedinstvene poklone na sajmu. Također, posjetitelji_ce će tijekom sajma moći sudjelovati u aktivnosti ekipe Urban Sketchers Pazin/Labin i izraziti svoju kreativnost u opuštenoj atmosferi uz dobro društvo.

Ulaz na sve programe i sudjelovanje u radionicama su besplatni, a prijave za radionice moguće su putem formulara na adresi prostor.com.hr, gdje ujedno možete provjeriti detaljni raspored programa i satnicu.

Iz najave: “Naslanjajući se na odlične povratne reakcije, cilj je da događaj postane tradicionalan, a u budućim izdanjima se očekuje njegovo proširenje na regiju, te nadalje na inozemstvo. Uz popratne sadržaje koji su također u planu za buduća izdanja, glavni cilj sajma ostaje promocija agilne scene koja ključa kroz nezavisno izdavaštvo, uz neposredan kontakt i minglanje posjetitelja sa glavnim akterima, što otvara potencijal za nove suradnje.”

Ulaz na sajam je besplatan, a više informacija o izlagačima možete pronaći ovdje.

Print Zine radionica edukativnog je karaktera te polaznicima_ama nudi mogućnost učenja osnova izrade fanzina gdje će moći oblikovati, otisnuti i uvezati svoju publikaciju u ediciji od deset primjeraka. Raditi se može u timu ili individualno, a za vrijeme radionice osigurani su alati i materijal za rad (papiri i pribor za crtanje, škare, lijepilo, pisače mašine, klamerica, laptop, internet te fotokopirni uređaji). Osim toga, na raspolaganju su i razni časopisi, stripovi, umjetnički katalozi i knjige za inspiraciju no mogu se koristiti i vlastiti materijali primjerice fotografije, tekstovi, ilustracije, printevi itd.). Polaznici_e imaju slobodu sami izabrati temu te format svoje publikacije. Radionica je namijenjena svima koji se interesiraju za kreativan rad i žele se educirati o načinima i mogućnostima nezavisnog izdavaštva, te korištenju više medija i eksperimentalnim stvaralačkim prisupima. Polaznici_e mogu i ne moraju imati prethodnog iskustva s istim ili sličnim kreativnim procesima.

Sudjelovanje je besplatno a sva pitanja mogu se uputiti putem maila.

Možeš li nam reći nešto više o kontekstu kako je i kada pokrenut kolektiv Partizan print? Jeste li pri osnivanju kolektiva bili inspirirani ili upoznati s djelovanjem lokalnih ilegalnih ili tajnih partizanskih tiskara u Skoplju?

Partizanska print je štampa, a kolektiv Veternica [koja djeluje u istom prostoru], osnovana je 2013. godine i bavi se izvedbenim umjetnostima. Veternica je službeno registrirana kao udruga 2015. godine, a njena osnovna djelatnost je rad s mladima kroz teatar, uglavnom se fokusirajući na neverbalnu komunikaciju ili fizički teatar. U sklopu Veternice je i radiona za sitotisak, Partizan print, koja funkcionira kao istraživački laboratorij i producira u oblasti sito grafike. 
Naš rad sa sitotiskom počinje 2014. godine, kad smo u decembru organizirali zadnji FRIK Festival. To je bio festival koji je predstavljao različite oblike umjetnosti i te godine je na njemu gostovala Matrijaršija iz Beograda s radionicom sitotiska. Oni su nam ostavili sito, koje je ostalo kod nas naredne dvije godine, a nakon toga smo ga izvadili i počeli štampati. Zato uvijek i kažemo da je naša majka Matrijaršija.

U sve što radimo je uključeno puno ljudi, sigurno nas je 30-ak koji sudjelujemo u štampi, ne samo u Skopju, već i iz regije. Shvatili smo da nam zajednički rad pomaže da se razvijamo kao kolektiv, a usput pridonosimo stvaranju subverzivne i marginalizirane umjetnosti te njene vidljivosti. Što se tiče Partizan printa, ime je došlo od uslova rada koji su bili improvizirani, čak nesigurni. Jednom je naš prijatelj i umjetnik Ivan Ivanovski komentirao da radimo kao neka partizanska grupa i vičemo gore-dolje, gasi struju, puštaj vodu, juriš [smijeh]. Na početku nismo imali toliko znanja, više volju da uradimo nešto dobro. Nedavno smo našli knjigu Prva partizanska preša izdanu oko 1940., koja govori o ilegalnoj štampariji koja je tiskala razne stvari tijekom NOB-a i u puno opisa smo prepoznali sebe i naš rad. Preuzimamo puno odgovornosti, ali kao kolektiv trudimo se da brinemo o svim aspektima proizvodnje.

Kako naziv kolektiva rezonira s (mlađom) publikom u Makedoniji i ostalim državama Jugoslavije? 

Od početka smo razmišljali hoće li zvučati previše jugoslavenski, znali smo dobiti pitanja o imenu. Dio kolektiva jeste bio posljednja generacija pionira i držimo se te zakletve, naročito što se tiče drugarstva i poštovanje za starije. Naziv nismo uzeli iz pomodarstva, nego zato što smo osjetili teže uslove za rad. Nezavisna kultura u Makedoniji se i dalje ne njeguje, te je još uvijek posmatrana kako nepedantna, nedovoljno vrijedna ili naivna. Naše kolege su naša pokretna snaga, FIJUK sajam objedinjuje sve nezavisne izdavače u regionu, a preko takvih događaja koji podržavaju nezavisnost malih izdavača stvara se mreža koja ima puno kapaciteta.

Možeš li pojasniti što vam predstavlja etiketa neformalnog umjetničkog kolektiva? Kako ste se odlučili na takav tip organizacije i kako je on utjecao na odabir radnog prostora?

Trenutno imamo super prostor, u prizemlju je studio za rad koji funkcionira kao mjesto okupljanja za umjetnike i publiku, a u podrumu imamo radionu. Smatramo se neformalnim kolektivom jer spajamo umjetnike koji se inače bave različitim medijima – scenografe, slikare, dizajnere, kazalištarce, filmaše i s njima radimo plakate, a surađujemo i s puno muzičara pa organiziramo slušaonice vinila. Volimo da su izložbe žive, a ne toliko formalne i nastojimo surađivati s autorima koji možda i nemaju toliko iskustva. 

Kod grassroots kolektiva mislim da je najvažnije imati strpljenja, svi želimo ugodan život, a uslovi rada su prekarni, nemamo fiksno radno vrijeme, plaću ni legalni odmor. Prema tome kako funkcionira kultura, postao je klišej da stalno upadaš u projektni rad, moraš pisati izvještaje i sve se više kreativno ograničavaš.

Nama je bitno da je proces rada horizontalan, no uvijek netko treba preuzeti odgovornost pa nastaje mala piramida u određenim trenucima što se uglavnom nametne prirodno, prema tome tko zna što bolje. 

Kakvim se sve projektima i aktivnostima bavite i s kojom publikom ili sudionicima računte? Oslanjate li se primarno na suradnje s umjetnicima ili ste više otvoreni prema lokalnim/regionalnim zajednicama?

Trudimo se biti aktivni non-stop, od štampanja uživo za razne udruge, inicijative ili kao podrška za nove ideje. Vrlo često nosimo opremu sa sobom da možemo održati radionicu za monotipije [jedinstvenog otiska]. Kod tih procesa nam se sviđa i to što nekad krajnji rezultat nije predvidiv i ne bude onakav kakvim smo ga zamišljali, volimo slučajne pogreške. 

Od suradnji bih izdvojila projekt Turbulator, gdje smo s Matrijaršijom i tri velike štamparske kuće – Arrara iz Portugala, La “S” Grand Atelier iz Belgije i Le Derniere Cri iz Marseilla. Za nas je ova suradnja puno značila i potaknula je nastavak našeg rada, a rezultati tih suradnji prezentirat će se na velikoj izložbi povodom zatvaranja ovogodišnjeg festivala Novo Doba. 

Držimo i rezidenciju nazvanu prema napuštenom selu Papradište na Mokroj planini. Tamo se nalazi planinarski dom koji vodi eko-grupa Green power, aktivisti koji su uspjeli zatvoriti jednog od najvećih zagađivača u mjestu Veles. S njima surađujemo na radionicama monotipije. Nadamo se da će Green power uspjeti sačuvati dom, ovo je zadnja godina kad imaju koncesiju, a rezidencije koje u ovom domu radimo sa djecom i odraslima vrlo su nam prioritetne i značajne za naš identitet.  

U procesu tiskanja sudjeluju i autori ili samo vi?

Kod tiskanja uvijek želimo da je autor prisutan i da zajednički radimo na bojama i prođemo kroz različite varijacije iste ideje. Produkciju dijelimo prema standardnim pravilima, a autorske radove kasnije prikazujemo na sajmovima i festivalima grafike, stripa i animacije. 

Taj susret koristimo i kao priliku da predstavimo knjige, plakate i radove autora koje smo producirali, a i da gledamo što ima novo kod naših kolega kako bi se umrežili, razmijenili iskustva, što utječe na razvoj inspiracije kod nas i autora, a može služiti za ohrabrenje i kao poticaj na stilski izlazak iz vlastite komfor zone. 

Možeš li ukratko opisati proces sitotiska? Kakvu opremu koristite u svom radu i koliko je bilo zahtjevno doći do materijala i resursa koje koristite?

Proces tiskanja podrazumijeva korištenje filma, tj emulzije osjetljive na svjetlo, zatim stvaranje neke slike ili uzorka koji se mogu umnožavati. Cilj je grafike za kolektiv taj da putuje i prenosi poruke – u našem slučaju to je prihvaćanje i stvaranje boljih uslova za život kroz angažirane suradnje. Imali smo sreću da smo u naslijeđe dobili masu za sitotisak od profesora i suvremenog umjetnika Dušana Pečinka, koji je u svom radu također koristio sitotisak. On je prepoznao naš rad i ostavio nam u naslijeđe svoju mašinu. Time nam je olakšao proces, mi koristimo poluautomatski stol koji nam omogućava da štedimo leđa, ali nemamo sušaru, tako da kod sušenja radova nakon tiskanja improviziramo, a nemamo ni pravilnu kadu za pranje sita, ali bit će. Grafika nije trauma, ona traži posvećenost, dosljednost i strast.

Materijale financiramo prodajom radova, samoodrživi smo i ne postoje neki veći projekti kojima se financiramo, nego podrškom scene i publike. 

Planirate li koristiti i druge, slične tiskarske tehnike npr. eko tisak (tisak bilja) i kako se one uklapaju u vaš dosadašnji rad?

Tiskom bilja (monotipijama) se bavimo, a čak smo eksperimentirali sa prirodnim bojama od kave, borovnica, kopriva i crnim čajem. Materijale smo gnječili i trudili se što više ih procijediti. Taj nam je proces bio baš zanimljiv i iako smo bili skeptični oko trajanja boja, one su i danas postojane na radovima otisnusnutim 2018. godine.

U našem radu držimo do dobrobiti za sve članove: zdrave vode, dobre hrane, dobre glazbe i društva u kojem se cijene tijelo i čovjek kao cjelina. Radimo na odnosu njegovanja zajedničkih dobara. U svakoj boji ima malo krvi, malo plača, malo smijanja, to su sve intenzivni procesi puni ljubavi u kojima nikad nije dosadno, ali je potrebno puno truda i strpljenja. 

Upravo s tim izazovom suočavaju se Ana Bedenko i Iva Maria Jurić, urednice novog izdavačkog projekta pod naslovom Arhitektura u…, nedavno predstavljenog javnosti u zagrebačkoj Galeriji Modulor. Naime, autorice su digitalni nered, zajedno s vlastitim procesom istraživanja i kompiliranja materijala pod krovnom temom arhitekture, odlučile materijalizirati u tiskanoj formi fanzina. Za potrebe izložbe pripremljena su dva broja, od kojih svaki obuhvaća jedan kutak širokog interesnog područja autorica. Prvi je posvećen okultnom u arhitekturi, dok ju se u drugom promotra kroz filter ludila, odnosno sudbine. Na 50-ak stranica A5 formata, u crvenom izdanju (Arhitektura u… Zoni okultnog) objedinjene su teme kultova, tajnih društava, misticizma, ezoterije i spiritualizma u arhitekturi. U zelenom je izdanju (Arhitektura u… Vrtlogu ludila/sudbine) pak naglašena veza između mentalnog stanja čovjeka i prostora u kojem obitava, uz nekoliko priča o nesretnim završecima građevina, njihovih arhitekata i stanovnika.

Na otvaranju izložbe jedan je posjetilac galerije samoizdane publikacije usporedio s “kabinetom čuda u formatu knjižice”. One se doista čitaju kao zbirka bezimenih eksponata i kolažiranih slika, misli i ideja koje su slobodno i intuitivno grupirane oko maglovite teme. Sadržaj je predstavljen bez očiglednog uređivanja i kontekstualiziranja, a privlači nas upadljivim naslovima i eklektičnim asamblažom mističnih grafika skrivenog konteksta. Publikacije nisu lišene izvora, no informacije o njima ipak su pospremljene na zadnjim stranicama. Prikupljeni materijal jest proizvod instantnog dojma i spontanih odluka autorica u trenutku ‘rudarenja’ digitalnim prostorom (i ponekom knjigom), no kako i same navode u izložbenom pamfletu: “(…) dosta je vremena i promišljanja ušlo u svaku temu, i puno uredničkog i kustoskog rada.”

U razgovoru s autoricama, samoprozvanim fanovima arhitekture, saznajem da je projekt prvotno zamišljen kao izložba s većim brojem tema i publikacija, ali ih je proces istraživanja i kompiliranja sadržaja, koji u promjenjivom intenzitetu traje još od početka 2021. godine, usmjerio ka užem tematu – i dalje pod arhitektonskim kišobranom – u formatu publikacije fanzinaškog štiha. Dijelom je to i zbog sirove naravi pronađenog materijala, koji je uglavnom preuzet ‘kakav jest’ i često izravno prenesen na papir u obliku ‘snimke zaslona’. Odabirom montažno-kolažnog pristupa i uradi sam karaktera fanzina autorice zaobilaze klasične istraživačke konvencije i namjerno se udaljavaju od sjajnih, ‘popeglanih’ i pretjerano dizajniranih publikacija tipičnih za prezentaciju arhitektonskog sadržaja. Iako je teško definirati što je točno fanzin, njegova je određujuća karakteristika upravo “mnogostrukost koja kao jedinu poveznicu ima tek praznu i otvorenu formu”. Ne postoji fiksirani sadržaj niti oblik. Odnosno, jedino pravilo jest da pravila – nema. Ta je politika nesputanosti upisana u vizualni kod prvih dviju publikacija. Prostor za igru u grafičkom oblikovanju, sa završnim pečatom dizajnera Nike Mihaljevića, pronađen je u kolažiranju fragmentiranih slika, neuređenog teksta i eklektične tipografije koja doprinosi auri začudnog i okultnog. Baš poput digitalne crvotočine koja nas transportira iz jednog kutka interneta u drugi, publikacija se prelijeva iz članka u članak bez jasnih granica između fenomena i ideja koje tematiziraju. 

U nastavku izdavačkog projekta autorice namjeravaju tematski proširiti priču o Arhitekturi u… (umetni fenomen). Projekt će preseliti, i u nekom smislu vratiti, u digitalni prostor, a ovisno o budžetnim okolnostima, autorice se nadaju tiskati i još koji broj. Prva dva izdanja uskoro će biti dostupna online, a oni koji ipak preferiraju listati mogu to učiniti u Galeriji Modulor do 14. travnja.

Situacija izlazi isključivo u tiskanom obliku, a prvom nakladom tiskano je 200 primjeraka. Uz 10 autorskih tekstova na temu pejzaža, čiji fokus varira od analize jadranske obale i aktivističkog pristupa mediju skice do alegoričnih prikaza prirode u baroknim grafikama i metoda obnove parkovne baštine modernizma, u Situaciji se može pronaći i pregled svih objavljenih epizoda podcasta Krajobrazovanje, prijedlozi stručne i popularne literature, pa čak i enigmatika.

Za Situaciju pišu: Božo Benić, Damir Gamulin, Tadej Glažar, Stjepko Golubić, Emil Jurcan, David Klepej, Barbara Kostanjšek, Jere Kuzmanić, Doroteja Matić, Mate Rupić, Antun Sevšek i Daniel Winterbottom.

O zagrebačkom predstavljanju publikacije više pročitajte na poveznici.