“Konstelacije, zamišljene kao izložba, susret i događaj, stvaraju mrežu odnosa, grade se na kontinuitetu prethodnih programskih koncepcija koje su otvarale pitanja umjetničkog djelovanja poput višegodišnjih serija izložbi u Vodnjanu: Privremeni susreti i Ovo nije muzej, te kroz projekte Cinemaniac/Misliti film ili Nevidljiva Savičenta, kojima je Apoteka pokušavala artikulirati lokalni kontekst u kojem djeluje, vlastitu poziciju i strategiju umjetničke organizacije”, navode organizatori te ističu kako je u jedinstvenom prostoru napuštene ljekarne u Vodnjanu dosad realizirano četrdesetak izložbi koje su okupile više od 50 umjetnika.

Okupljajući izbor umjetnika koji su proteklo desetljeće izlagali u Apoteci, izložba Konstelacije formira se u susretu recentne suvremene umjetničke produkcije, institucionalne kritike, praksi umjetnika kao kustosa te u dijalogu radova koji angažiraju potencijal umjetničke imaginacije.

U izložbi sudjeluju: Ben Cain , Jasmina Cibic, Licio Debeljuh, Matija Debeljuh, Igor Eškinja, Petra Feriancova, Alen Floričić, Nik Gaffney, Igor Grubić, Tina Gverović, Ibro Hasanović, Vlatka Horvat, Kristian Kožul, Maja Kuzmanović, Marko Lulić, David Maljković, Damir Očko, Lala Raščić, Dragana Sapanjoš, Sofija Silvia, Mladen Stropnik, Silvo Šarić, Marko Tadić i Dino Zrnec.

Izložba ostaje otvorena do 15. rujna 2023.

Gotovo se svi akteri u polju izvaninstitucionalne kulture u Hrvatskoj u manjoj ili većoj mjeri susreću s problemom nedostatka prostora za obavljanje svakodnevne djelatnosti i za prezentaciju svog rada. Radi ukazivanja na potrebe i koristi koje oživljavanje postojećih prostora s novom namjenom može donijeti životu lokalne zajednice, u Hrvatskoj je aktivno više zagovaračkih platformi i inicijativa. Ujedno, te inicijative promiču inovativne, sudioničke modele upravljanja tim prostorima, koji su temeljeni na međusektorskoj suradnji te civilno-javnom partnerstvu. 

“Kultura u centru – potpora razvoju javno-civilnog partnerstva u kulturi” natječaj je proveden kroz Europski socijalni fond u području dobrog upravljanja, i temeljem kojeg je  omogućeno financiranje razvoja ili uspostave modela sudioničkog upravljanja u kulturi za 34 projekta iz cijele Hrvatske. U seriji intervjua donosimo kratak pregled aktivnosti koje se odvijaju ili će se odvijati diljem Republike Hrvatske, s ciljem razvoja novih suradničkih modela, jačanja kapaciteta organizacija civilnog društva, provedbe kulturnih i umjetničkih programa te razvoja suradnje i umrežavanja u području sudioničkog upravljanja u kulturi.

O projektu Nevidljiva Savičenta – prevođenje tradicije u suvremenu kulturu, nastalom u suradnji lokalne samouprave i četiri organizacije civilnog društva, razgovaramo s Mariom Benčićem iz kulturno-umjetničkog društva Šikuti Machine.

KP: Koliko je razvijeno civilno društvo u Svetvinčenatu, s posebnim osvrtom na udruge i umjetničke organizacije u kulturi?

Za općinu ove veličine može se bez zadrške reći da je civilno društvo prilično aktivno. Organizacije i umjetničke udruge imaju izuzetno veliki broj programa iza sebe s dobrim iskustvima u privlačenju i animiranju zainteresirane publike. Na primjer, udruga i umjetnički projekt Šikuti Machine djeluje punih dvadeset godina i afirmirali su svoju umjetničku praksu i društveno djelovanje koje je vidljivo u cijeloj Hrvatskoj i k tome, s dobrim iskustvom u inozemstvu. Vanjski svijet svakako Savičenta poznaje najbolje po Festivalu plesa i neverbalnog kazališta, pa je sreća što je Zagrebački plesni ansambl također projektni partner u ovom poslu. Pojačan je dio društvenog života u općini s povijesnom udrugom Kaštel, pa novoosnovanom udrugom Avanti, a utječe svakako i dobra suradnja s umjetničkim projektom iz susjedne općine, a to je Apoteka, prostor za suvremenu umjetnost iz Vodnjana.

KP: Možete li nam predstaviti vaš projekt izgradnje kapaciteta za civilno-javno partnerstvo? O kojem se prostoru radi? Kakav model upravljanja njime biste htjeli osnovati? Koje sadržaje uključuje, a koje korisnike?

Izgradnja kapaciteta u ovom projektu odnosi se na ljudske potencijale. Govorimo o edukaciji i osposobljavanju ljudi koji su i do sada bili uključeni u društveni život Općine, a ovim se projektom kroz radionice i predavanja osnažuju novim znanjima i vještinama. Početak u prvih šest mjeseci je obećavajući jer su poneke novo usvojene vještine iz suvremenih načina djelovanja i organizacije civilnog društva bila slabija karika u djelovanju lokalnih aktivista u društvenom radu. U ovom je dijelu projekta cilj osposobiti ljude za jedan novi model participacije u kulturi koji možda liči na kulturna vijeća, ali interes nam je taj model obogatiti s novijim načinima sudjelovanja i kreiranja kulturnih politika.

KP: Na koje biste prilike i poteškoće ukazali u procesu komunikacije o gore navedenim parametrima, konkretno s lokalnom upravom, drugim akterima u polju kulture, te građanima odnosno javnosti?

Početak je projekta obećavajući. Pokazat će se možda kasnije zamor u prilično gustom rasporedu aktivnosti. Za veće se probleme tek pripremamo očekujući moguće smanjivanje zainteresiranosti kod sudionika zbog ostalih privatnih obaveza u životu. Cijeli projekt još uvijek pogoni ambiciozni aktivizam s početnog zamaha, a u dvije se godine provođenja projekta može očekivati i manji interes za toliko predavanja, radionica, edukacija, razgovora. No, to se očekuje pa se i razmišlja o načinima održavanja zainteresiranosti svih sudionika. Uz to, potrebno će biti proširivati krug ljudi koji će sudjelovati kasnije u projektu kako bi on bio održiv i nakon dvije godine koje pokriva finaciranje Nevidlive Savičente.

Nužno je povećavati interes javnosti koja nije svakodnevno u toku s obavljenim pa je tim važnije prenijeti im razumljive informacije koje će i kod njih pojačati zainteresiranost i dobru volju prema perspektivi ovakvog projekta. Lokalna je uprava sudionik projekta pa se njihova zainteresiranost i angažman podrazumijeva, ali ni na to se ne treba navikavati da postoji samo po sebi i da se ne može promijeniti.