Na webinaru govori Paula Cardoso, osnivačica digitalne zajednice Afrolink i autorica serije knjiga za djecu Força Africana koje promiču veću zastupljenost osoba afričkog porijekla u portugalskom društvu. Podrijetlom iz Mozambika, diplomirala je međunarodne odnose i radila je kao novinarka 17 godina. Danas je dijelom online talk showa O Lado Negro da Força, a bila je domaćin druge sezone Black Excellence Talk Series, emitirane na RTP África.

Webinar organizira portugalski neprofitni medij Gerador u okviru projekta Come Together, a odvija se na engleskom jeziku. Predviđeno vrijeme trajanje je dva sata, a a sudjelovanje je potrebno prethodno poslati prijavu.

Nedavni EU reformski moment pružio je mogućnost za definiranje demokratskih strateških ciljeva i promišljanje novih institucionalnih struktura. Usprkos tome, Akt o digitalnim uslugama (Digital Services Act ili DSA) kojim se nastoji uspostaviti nova ravnoteža među ulogama korisnika, platformi i javnih tijela u digitalnom društvu, prošao je gotovo nevidljivo. Nije bilo okruglih stolova, radionica ni ad hoc povjerenstava. Ne radi se o tome da taj Akt donosi nešto posebno revolucionarno (za kritiku vidjeti ovdje i ovdje). Radi se o tome da je u pripremama za implementaciju te reforme potrebno pozicionirati se na odgovarajući način i definirati bitne demokratske ciljeve.

Prema Europskoj komisiji, DSA je važan zbog toga što “zahvaljujući preraspodjeli odgovornosti između korisnika, platformi i javnih tijela u skladu s europskim vrijednostima u prvi plan dolaze građani”. Ciljevi su veća pravna sigurnost, jedinstveni skup pravila u cijeloj EU, lakše osnivanje i širenje poduzeća u Europi, pristup EU tržištima putem platformi i bolji uvjeti poslovanja. Za građane i društvo ističe se bolja zaštita temeljnih prava, više kontrole i izbora, bolja zaštita djece na internetu, manja izloženost nezakonitom sadržaju, veća demokratska kontrola i nadzor sistemskih platformi te suzbijanje sistemskih rizika kao što su manipulacije ili dezinformacije. Obaveza je država članica da do 17. veljače 2024. imenuju tzv. Koordinatora za digitalne usluge (čl. 49-55). Ovlasti se mogu proširiti već postojećim regulatorima ili se može osnovati novo regulatorno tijelo. 

U otvorenom e-savjetovanju prijedlog je da se prošire ovlasti brojnim regulatorima te da Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM) bude Koordinator za digitalne usluge uz financiranje iz državnog proračuna. Činjenica da se agenciji koja se bavi infrastrukturnim i tehničkim pitanjima elektroničkih komunikacija, poštanskih i željezničkih usluga predlažu ovlasti koje se odnose i na sadržajne dimenzije protoka informacija na digitalnim platformama otvara brojna pitanja i nejasnoće. Njih bi trebalo zasebno analizirati. No, recimo hipotetski, da je plan bio osnovati novog digitalnog regulatora koji bi implementirao DSA, ali i promicao “europske vrijednosti” bitne za razvoj digitalnog društva i demokratizaciju. Kako ga se moglo financirati? Koji mu je mogao biti opseg djelovanja? Kako je mogao promicati europske vrijednosti?

Prvo, potencijalni model financiranja digitalnog regulatora već postoji. Agencija za elektroničke medije (AEM) financirana je iz iznosa od 0,5 % od ukupnog godišnjeg bruto prihoda koji su u prethodnoj godini ostvarili pružatelji usluga elektroničkih medija. Isti bi se model mogao primijeniti na godišnje bruto prihode pružatelja digitalnih usluga. DSA navodi pružatelje usluga koji nude mrežnu infrastrukturu (pružatelji usluga pristupa internetu, registri naziva domena), usluge smještaja na poslužitelju (oblak i smještaj internetskih stranica), internetske platforme koje povezuju prodavače i potrošače (internetske platforme za trgovanje, trgovine aplikacija, platforme ekonomije suradnje i društvene mreže) te vrlo velike internetske platforme koje koristi više od 10 % od 450 milijuna korisnika u Europi. Dio godišnjeg bruto prihoda navedenih usluga omogućio bi značajno financiranje digitalnog regulatora.

Drugo, praktično je pitanje kakav je mogao biti opseg djelovanja hipotetskog digitalnog regulatora. Većina ovlasti Koordinatora za digitalne usluge već je definirana kroz DSA, uključujući i sankcije za nepridržavanje zakonskih odredbi (Članci 51. i 52.). Također je bio otvoren prostor za definiranje ovlasti na razini svake države članice, pod uvjetom da ne narušavaju ključne odredbe Akta i koordinaciju na razini cjelokupne Unije. 

Treće, u hipotetskom scenariju osnivanja digitalnog regulatora ostalo bi pitanje promicanja “europskih vrijednosti”. Institucionalni model i ovdje postoji. AEM upravlja Fondom za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija financiranim dijelom pristojbe za javni radiotelevizijski servis. Na sličan način, aktivnosti digitalnog regulatora mogle bi se financirati iz oporezivanja velikih digitalnih platformi. Nakon dviju neuspjelih EU direktiva iz 2018. (COM/2018/0147; COM/2018/0148) države OECD-a su 2023. postigle konsenzus oko modela oporezivanja digitalne ekonomije. Izvjesno je da će se pitanje ujednačenog oporezivanja ponovno otvoriti na razini jedinstvenog EU tržišta. Političko i demokratsko pitanje unutar država članica postat će preusmjeravanje novih poreznih prihoda. U takvom scenariju, smislenim bi se činilo osnivanje svojevrsnog Fonda za digitalni pluralizam kojim bi se financirala medijska proizvodnja društvene uključivosti, promicanja ljudskih prava i europskih vrijednosti.

U tom je kontekstu moguće bilo i jasnije definirati strukturnu ulogu trećeg medijskog sektora, odnosno neprofitnih medija koji u hrvatskom sustavu najbliže odgovaraju međunarodnoj definiciji medija zajednice. Međunarodni je demokratski doseg (UNESCO, 2017; Vijeće Europe, 2007, 2009; Europski parlament, 2008) definirati medije zajednice kao neprofitne medije koji doprinose demokraciji i pluralizmu kao javno dobro (Seethaler i Beuafort, 2017) koje treba transparentno financirati (Agnes, 2023). Mediji zajednice specifičan su medijski sektor, uz privatni i javni, kojemu je cilj djelovanje i angažman oko važnih društvenih tema. Zdrav treći medijski sektor presudan je za pluralizam i važan indikator demokratskog društvenog razvoja.

Usprkos činjenici da su postojali različiti razvojni scenariji, aktualni je prijedlog da Koordinator za digitalne usluge bude agencija u čijem opsegu nije predviđeno promicanje medijskog pluralizma, demokratizacije i društvene uključivosti. Prostor za sistemsko djelovanje bio je otvoren, a donositelji odluka trebali su dokazati da su internalizirali međunarodne demokratske vrijednosti i zacrtali jasni smjer demokratizacije digitalnog društva i medijskog sektora. U predloženom scenariju svizac neće nikad navijestiti proljeće, a digitalno društvo, demokracija i pluralizam ostat će prazne riječi prepisane iz EU dokumenata te još jedna propuštena razvojna prilika.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kulturne trase društvenosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Trajanje škole je ukupno 12 sati (četiri sata teorije o konceptu i funkcioniranju community radija, dva sata o izradi radijske emisije, te šest sati prakse u radio programu – sveukupno tri poslijepodneva), a počinje 15. siječnja. “Cilj nam je polaznicima i polaznicama pružiti osnovna znanja o konceptu i misiji community radija, streaming radio tehnologiji, automatizaciji programa, realizaciji programa u studiju, suradnji kroz cloud servise te KLFM programu i emisijama, uz praktični rad iz studija radija”, poručuju iz KLFM-a.

Škola će se održati u prostorijama Razreda i Medijskog centra Doma mladih u Splitu, u poslijepodnevnim terminima. Svi zainteresirani dodatne informacije mogu dobiti putem maila. Više o programu, kao i prijavnica, dostupno je ovdje.

Program je potpuno besplatan i otvoren za sve zainteresirane, uz obveznu prijavu do 10. siječnja.

U skladu s tim ciljem pozivaju novinare_ke i male medijske organizacije da se prijave za mikro potpore. Shema mikro potpora, dostupna kontinuirano do 31. ožujka, nastoji potaknuti stvaranje novinarskog sadržaja o hitnim temama.

Uspješni projekti mogu dobiti do 2000 eura, a inicijativa ima za cilj financirati ukupno 20-25 projekata, pokrivajući i proizvodnju sadržaja i operativne troškove. Prihvatljivi kandidati trebaju imati sjedište u Europskoj uniji, biti u skladu s uredničkom poveljom i pridržavati se kodeksa ponašanja. Cijeli poziv za dostavu prijedloga možete pročitati ovdje.

“Pozivamo vas da se prijavite za dodjelu bespovratnih sredstava za proizvodnju novinarskog sadržaja od europske važnosti, koji će biti dostupan putem nove platforme displ.eu. Ovaj poziv podržava medijske platforme za proizvodnju visokokvalitetnog novinarskog sadržaja u svim mogućim formatima. Želimo financirati lokalne medijske organizacije zainteresirane za širenje i povezivanje svog rada s europskom razinom, kao i medijske kuće koje imaju dokazanu novinarsku reputaciju u opsluživanju paneuropske publike” poručuju iz ECF-a.

Odabrani prijedlozi dobit će bespovratna sredstva do najviše 12.000 € po projektu, a sve informacije možete pronaći ovdje.

Rok za podnošenje prijedloga je 6. rujna.

Kroz sinergijsko međudjelovanje programa obrazovnih, dokumentacijskih, diskurzivnih i nakladničkih programa, i udruga Kurziv je, kao nakladnik Kulturpunkta, odabrala slično kretanje javnim kulturno-društvenim krajolikom. Ojačavajući međunarodnu dimenziju svog djelovanja organizacija je kontinuirano u potrazi, razvoju ili njegovanju suradnji s akterima kompatiblinih vizija i rizomatskih struktura koje upravo svojom složenošću nude odgovore na izazove s kojima se kultura suočava. Takva je strategija u osnovi djelovanja portugalskog Geradora, nezavisne platforme za novinarstvo, kulturu i obrazovanje. Iako djeluje tek od 2014. upravlja multifunkcionalnim prostorom Central Gerador u lisabonskom kvartu Lumiar. Izdavački program organizacije obuhvaća istoimenu online platformu koja njeguje “slow jounalism” i teme koje nemaju prostora u tradicionalnim medijima poput kulture, održivosti, nejednakosti i diskriminacije, dekolonijalizacije, izazova mladih i problema slabo naseljenih područja. Ove teme objavljuju se i u tromjesečnom tiskanom časopisu Gerador posvećenom analitičkom i kritičkom novinarstvu koji uređuju u suradnji s različitim organizacijama i urednicima, uz vizualni doprinos brojnih umjetnika.

Iz medijske platforme proizašao je i njihov edukacijski program Academia Gerador, podijeljen u tri područja: nastava u polju kulture, održivosti, mladih, građanskog djelovanja i kreativnog menadžemnta, istraživanje i kultura za održivost. Academia uključuje program koji se sastoji od tečajeva, radionica i drugih inovativnih metoda poučavanja, a kao rezultat obrazovnog procesa nastaju studije i eseji posvećeni temama kao što su kulturne politike, mladi, mediji i druge marginalizirane teme. Profesionalizam mladih novinara potiču i dodjelom stipendija za objavu istraživačkih tekstova.

Između niza projektata i dva festivala koja provode u suradnji s lokalnim upravama i zajednicama Portugala ističu se projekti A Idade da Liberdade, inicijativa za osvještavanje javnosti o važnosti Revolucije karanfila kojom je svrgnut desničarski režim i dana neovisnost kolonijama, i Lusotropicalismo koji osvještava iluziju o portugalskom “mekom kolonijalizmu”. Programi uključuju istraživačke studije, objave istraživačkih radova, radionice, čitalačke grupe, rasprave, sajam umjetničkih radova, performanse i koncerte, obuke za nastavnike, otvoreni poziv za umjetničke intervencije.

I dok je edukacijski i diskurzivni program Geradora proistekao iz njihovog medijskog rada, organizacija Xerém je imala obrnuti put. Njihov najistaknutiji projekt je Hangar, centar za umjetnička istraživanja smješten u Graçi u Lisabonu. Hangar uključuje izložbeni centar, prostor umjetničkih rezidencija i umjetničkih studija. Središte je obrazovanja i dijaloga koji ujedinjuje različite zemljopisne lokacije, kulture i identitete te potiče razvoj novih umjetničkih i teorijskih praksi. Upravo kao nadogradnju i elaboraciju ovih aktivnosti razvili su obuhvatnu virtualnu platformu Hangar online sa šest cjelina: Video, Performansi, Zvuk, Tečajevi, Razgovori i Radio. Ovaj multimedijski prostor, uz sam fizički Hangar, još je jedna veza između Xeréma, zajednice umjetnika i šire publike.

Ovaj modus operandi preuzimaju i mnoge institucije od kojih se često najspremnije na promjene pokazuju knjižnice. Tako je i lisabonska Biblioteca de Marvila, u zgradi obnovljene stare uljare, napravila iskorak i prigrlila video igre kao način povezivanja s mlađom populacijom svog kvarta, fokusirajući se na funkciju inkubatora za niz projekata društvene i kulturne namjene, pitanje pismenosti proširujući i na onu digitalnu.

Primjeri poput Geradora i Xeréma/Hangara diverzifikacijom osmišljenog sadržaja i usložnjavanjem (fizičkih i virtualnih) mjesta susreta koja su stavljena na raspolaganje zajednici i javnosti, omogućuju izravnije preispitivanje potreba svoje okoline, kao i fleksibilnije odgovore na izazove novih modaliteta društvenosti.

Tekst je nastao kao dio projekta mobilnosti Generator novih mogućnosti, podržanog od strane Zaklade Kultura nova.

Motiviranost te želja za učenjem novih novinarskih metoda i produbljivanjem znanja su preduvjet. U suvremenom novinarstvu nužno je kontinuirano učenje stoga Oštro svoje novinare potiče na sudjelovanje na treninzima i edukacijama. Prednost imaju novinarke i novinari s iskustvom istraživačkog rada, prikupljanja i obrade podataka, pogotovo na temama iz područja korupcije, kriminala i zaštite okoliša. Budući da je Oštro neprofitni medij, novinari će surađivati i pri apliciranju na projekte.

Prethodno uredničko iskustvo poput sudjelovanja u odabiru tema, uređivanja tekstova ili podrške istraživačkom radu drugih kolega također su jedna od prednosti koja će se uvažiti pri odabiru kandidata. Znanje engleskog jezika potrebno je zbog rada sa stranim bazama podataka i na međunarodnim projektima. Dolazak u redakciju u Zagrebu je obavezan, ali moguća je i kombinacija s radom od kuće.

Vrsta radnog odnosa dogovara se s izabranim kandidatom_kinjom. Prijave trebaju sadržavati životopis, a šalju se na mail: contact@portal-ostro.hr Nakon zaprimanja prijave, Oštro će vas obavijestiti o daljnjim koracima.

Rok za prijavu je 17. travanj.

Naime, ukupna vrijednost ovogodišnja potpore neprofitnim pružateljima elektroničkih publikacija jednaka je prošlogodišnjoj i iznosi 1.7 milijuna kuna. Na javni natječaj ukupno je prijavljeno 50, a odobreno je 39 projekata neprofitnih pružatelja elektroničkih publikacija, šest više nego prethodne godine. Pored novog usitnjavanja potpora, već prvim pogledom na dodijeljene iznose uočava se neobična uravnilovka – čak 21 portal dobio je u lipu isti iznos, točno 36.828,42 kuna.

Štoviše, 70 posto odobrenih projekata podržano je iznosom nižim od 40.000 kuna, što – kada se rasporedi na čitavu godinu – iznosi nešto više od 3300 kuna mjesečno za proizvodnju kvalitetnog i raznovrsnog medijskog sadržaja. Za velik dio ranije podržavanih nakladnika to je značilo osjetne rezove u potporama, dok su među “dobitnicima” ovog puta tri nakladnika: Centar za cjeloviti razvoj (nakladnik portala bitno.net), Hrvatsko kulturno vijeće i Udruga informatičara Imotski s portalom Gorgonija posvećenom ronjenju i moru.

Ovdje valja podsjetiti na činjenicu da 1.7 milijuna kuna kojim se financiraju neprofitni portali čini tek pet posto ukupnog budžeta Fonda, dok je više od 90 posto sredstava namijenjeno televizijskim i radijskim nakladnicima (ukupna vrijednost te potpore za 2022. godinu iznosi 15 milijuna i 560 tisuća kuna za nakladnike televizije i 700 tisuća kuna za nakladnike radija i neprofitnog radija). Za usporedbu, u petogodišnjem periodu od 2016. do 2019. televizijski nakladnici su na raspolaganju imali 65.5 milijuna kuna, dok je za neprofitne portale taj iznos bio deset puta manji – iznosio je 6.5 milijuna kuna.

Rastom i razvojem ovog polja, povećava se i broj korisnika Fonda, a taj porast ne prati značajnije povećanje ukupnog budžeta. Brojke više nego jasno potvrđuju taj trend: u usporedbi s prosječnom godišnjom potporom za pružatelje neprofitnih elektroničkih publikacija u razdoblju od 2016. do 2019. godine koja je iznosila 72.392,87 kuna, ovogodišnja prosječna potpora niža je za čak 40 posto – iznosi tek 43.589,74 kuna.

Ovi podaci još su alarmantniji kada se ima na umu da za natpolovičnu većinu neprofitnih pružatelja elektroničkih publikacija sredstva Fonda čine više od 40 posto ukupnih prihoda. To u nedavno objavljenoj analizi utvrđuju sami članovi Vijeća za elektroničke medije, zaključujući da “neke elektroničke publikacije ne bi ni postojale bez Fonda”, a njegovo gašenje “ugrozilo bi ne samo poslovanje velikog broja malih pružatelja medijskih usluga, odnosno posredno i medijski pluralizam i raznovrsnost, već bi dovelo u pitanje i sam opstanak značajnog broja pružatelja u Republici Hrvatskoj”.

No, očito je da potpore Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija već sad ne mogu pratiti razvoj neprofitnog sektora, dok se izmjenama Zakona o elektroničkim medijima broj njegovih potencijalnih korisnika udvostručuje. Ukoliko se ne promijeni način raspodjele sredstava ili njihov ukupni iznos, te će izmjene dovesti do drastičnog usitnjavanja potpora i, u konačnici, dokinuti osnovnu svrhu postojanja Fonda – proizvodnju kvalitetnih medijskih sadržaja od javnog interesa.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura na prekretnici koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Podsjetimo, iz Radne skupine Ministarstva kulture za izradu nacrta prijedloga novog ZEM-a prvo je istupio urednik H-Altera Toni Gabrić, koji je u nju bio imenovan kao član iz sektora neprofitnih medijskih nakladnika, da bi je potom napustili i predstavnici Hrvatskog novinarskog društva. U svojim javnim istupima upozoravali su tada na isključujući stav te ignoriranje zahtjeva krovne strukovne udruge i nezavisnih aktera, ali i na cjelokupnu usmjerenost zakonskog rješenja prema daljnjoj komercijalizaciji domaćeg medijskog polja.

Cilj je ovog zakona “uređenje prava, obveza i odgovornosti pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost pružanja audio i audiovizualnih medijskih usluga, usluga elektroničkih publikacija putem elektroničkih komunikacijskih mreža i platformi za razmjenu videozapisa”. U osnovi, Zakon se donosi zbog obaveze usklađivanja domaćeg s EU zakonodavstvom, u ovom slučaju s AVMS direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama, koja je svoj finalni oblik, nakon višegodišnjih previranja i pregovora, dobila 2018. godine. No, iako se ovo usklađivanje predstavlja kao odgovor na izazove s kojima se mediji suočavaju uslijed tehnološke transformacije, sama direktiva primarno je vezana uz audiovizualni sektor i kao takva ne rješava ključni problem za elektroničke publikacije u užem smislu, a to su velike internetske platforme i njihovi parazitski poslovni modeli.

S njima će se ukoštac uhvatiti tek novi sveobuhvatni europski Digital Service Act koji najavljuje i sama ministrica, no ne upozorava da će se ZEM (koji u svojoj konačnoj verziji još nije ni stigao na glasanje u Hrvatski sabor) uskoro opet morati mijenjati i usklađivati s novim paketom digitalnih mjera. Nažalost, ovakva zbrka na liniji je dosadašnjeg postupanja Ministarstva po pitanju medijskog zakonodavstva: više je puta javno kritizirana sama ideja donošenja Zakona o elektroničkim medijima prije novog krovnog Zakona o medijima koji bi mu logički prethodio, a posebno bez ikakve medijske strategije ili barem analize ključnih problema i potreba sektora.

Kada je prvi prijedlog ZEM-a u prosincu 2020. konačno stigao do Sabora, medijsku pažnju zaokupio je članak 93. (u novoj verziji 94.) koji je – u svjetlu tada recentnog terorističkog napada na Markovom trgu – predstavljen kao rješenje za bukteći govor mržnje generiran u komentarima internetskih portala. Na koncu je odredba iz prve verzije Zakona koja je pretpostavljala odgovornost pružatelja elektroničkih publikacija za sav objavljeni sadržaj, zamijenjena kompromisnim rješenjem prema kojem nakladnik snosi odgovornost samo “ako je propustio registrirati korisnika i ako ga nije na jasan i lako uočljiv način upozorio na pravila komentiranja i na kršenje odredbi zakona”, pa se čini da su njome sada svi zadovoljni.

Osim pokušaja iznalaženja rješenja za veću odgovornost portala u moderiranju komentara internetskih korisnika, novi ZEM medijske nakladnike nastoji obvezati i na transparentno iskazivanje vlasništva i izvora financiranja, što se pokazuje posebno slabom točkom postojeće regulative (s naglaskom na regulatorno tijelo) u svjetlu aktualnih rasprava o prikrivenom vlasništvu i medijskoj koncentraciji. Nešto manje prostora u mainstream medijima dobila je pak kompleksna tema zabrane vertikalne integracije, koja je u konačnoj verziji uklonjena iz Prijedloga zakona (članak 68.). Dugoročni značaj ukidanja te odredbe za čitav medijski sektor, a u kontekstu nastavka prikazivanja N1 televizije u programima domaćih teleoperatera, iscrpno su analizirali novinari/ke Biltena, Faktografa i Foruma.

Tektonska promjena u medijskom polju – ili “zadnji čavao u lijes neprofitnim medijima” prema procjeni predsjednika HND-a Hrvoja Zovka – tiče se proširenja korisnika Fonda za poticanje pluralizma i razvoj elektroničkih medija, jedinog dostupnog izvora javnog financiranja za neprofitne medije koji je preostao nakon ukidanja programa potpore koje je provodilo Ministarstvo kulture od 2013. do 2015. godine. Fond koji raspolaže s oko 20 milijuna kuna godišnje osnovan je 2005. godine kao dio ispunjavanja kriterija za pristup Hrvatske Europskoj uniji, a tada su mogućnost apliciranja za bespovratna sredstva imali samo radijski i televizijski nakladnici i to bez razlike jesu li komercijalni ili neprofitni. Izmjenama ZEM-a iz 2013. godine, uz postojeće, uvedene su dvije nove kategorije medija – neprofitni proizvođači audiovizualnog i radijskog programa te neprofitni pružatelji elektroničkih publikacija. Na potonje otpada samo 5 posto ukupnog budžeta Fonda, dok televizijski i radijski nakladnici raspolažu s 93 posto dostupnih sredstava (po 46,5 % za svaku kategoriju).

Novim izmjenama Zakona, uz neprofitne, pristup javnom financiranju otvoren je i komercijalnim elektroničkim medijima (izuzev elektroničkih verzija novina i časopisa ili outleta radija i televizije), čime se broj potencijalnih korisnika Fonda udvostručuje, a da pritom nema nikakvih naznaka promjena u raspodjeli sredstava, ili pak povećanja ukupnog iznosa proračuna. Ovako provedene izmjene rezultirat će drastičnim smanjenjem iznosa potpora pojedinim korisnicima, a s tako usitnjenim subvencioniranjem neće se moći realizirati osnovna svrha Fonda – proizvodnja kvalitetnih medijskih sadržaja od javnog interesa. To će ujedno značiti i gubitak radnih mjesta te izgledni “ključ u bravu” za mnoge neprofitne medije.

Da će dodatno smanjenje sredstava biti pogubno za neprofitne medije jasno je i upravitelju Fonda, Agenciji za elektroničke medije, koja je upravo ovih dana objavila tiskano izdanje Analize društvenog utjecaja Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija za razdoblje od 2016. do 2019. godine. Između ostalog, ispitan je i utjecaj poticaja Fonda za pluralizam na ukupno poslovanje korisnika, pri čemu je kao uzorak uzeta 2019. godina, za medije najprosperitetnija od svjetske krize iz 2008. Rezultati provedene ankete pokazuju da kod gotovo 71 posto elektroničkih publikacija sredstva Fonda čine više od 40 posto prihoda od djelatnosti, stoga je vjerojatno da “neke elektroničke publikacije ne bi ni postojale bez Fonda”, a njegovo gašenje “ugrozilo bi ne samo poslovanje velikog broja malih pružatelja medijskih usluga, odnosno posredno i medijski pluralizam i raznovrsnost, već bi dovelo u pitanje i sam opstanak značajnog broja pružatelja u Republici Hrvatskoj”.

Potpisnici analize, članovi Vijeća za elektroničke medije i suradnici iz stručne službe AEM-a, konstatiraju da je Ministarstvo financija osiguralo fondovsku potporu do 2023. godine (na koju će od 2022. godine pravo apliciranja imati i novi korisnici, u skladu s izmjenama ZEM-a), no otvaraju mogućnost da bi to mogla biti i posljednja godina podrške medijskom pluralizmu. “Pružatelji medijski usluga bi u poslovno kriznim vremenima, kakva su obilježila svjetsko gospodarstvo u 2020. godini zbog COVIDA-19, a nastavljaju se i u ovoj 2021. godini, trebali razmišljati i o kriznom upravljanju. Odnosno, pripremiti se poslovno na mogućnost da od 2024. i nadalje EU može ne dozvoliti hrvatskom Ministarstvu financija da odobrava državne potpore kakav je Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija”, navode. Odakle dolazi ideja o mogućoj zabrani državnih potpora kvalitetnom novinarstvu, analitičari dalje ne objašnjavaju, no djeluje u najmanju ruku neobična s obzirom da Europska komisija u ovom trenutku kroz različite akcijske planove ulaže značajna sredstva u osnaživanje medijskog sektora, a resorno Ministarstvo izlazi sa zakonskim prijedlogom u kojem mogućnost javnog financiranja otvara novim korisnicima.

Analiza se na taj zakon više puta referira, upravo u kontekstu planiranog otvaranja pristupa Fondu za profitne elektroničke publikacije, a u smislu ispravljanja “nedosljednosti” dosadašnjeg Zakona. No ta nedosljednost može se čitati i iz suprotnog kuta, kako u svojim znanstvenim radovima o (ne)profitnom radiju uočava profesorica Fakulteta političkih znanosti Marina Mučalo, koja upozorava da je otvorenost Fonda komercijalnim medijima izuzetak u praksi članica Europske unije – “naime, iako su slični fondovi već postojali u mnogim europskim državama, smjeli su poticati isključivo neprofitne medije”. Pitanje je u konačnici služe li sredstva koja se distribuiraju kroz Fond povećanju kvalitetnog medijskog izvještavanja, uspijevaju li pridonijeti oblikovanju medijske scene u interesu javnosti ili služe stvaranju profita privatnim nakladnicima. U kojoj mjeri lokalne i regionalne radijske i TV postaje ispunjavaju svoju zakonsku obavezu produkcije sadržaja od javnog interesa na temelju koje i ostvaruju pravo na koncesiju, i koliko su dosadašnje fondovske potpore doprinijele raznovrsnosti njihova sadržaja?

Iako se u analizi društvenog utjecaja Fonda tog pitanja ne dotiču eksplicitno, galopirajuća komercijalizacija potvrđuje kako dosadašnja medijska politika nije rezultirala porastom kvalitetnih medijskih sadržaja niti zadovoljavajućom razinom javnog informiranja, te da se u svojim postavkama treba stubokom mijenjati. No s kroničnim nedostatkom vizije razvoja medijske scene, sa zakonima koji ne adresiraju nagomilane probleme sektora – štetni utjecaj digitalnih platformi, SLAPP tužbe, politički pritisci, da spomenemo samo neke – već se svode na prepisivanje europskih direktiva, šanse za opstanak kvalitetnog novinarstva, novinarstva koje radi u službi javnog interesa i posvećeno je izvršavanju demokratske funkcije medija u Hrvatskoj sve su skromnije.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura solidarnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Transformacijom pristupa i formata komunikacije sve je zahtjevnije usuglašavanje misije medija poput Kulturpunkta s navikama praćenja kulturnih sadržaja na različitim online platformama. Kulturpunkt.hr medij je koji postoji od 2005. godine prateći šire polje kulture, politike i društva, ali osobito fokusirano i dosljedno nezavisnu i suvremenu umjetničku i kulturnu produkciju te kritičke aktivističke prakse. To sa sobom nosi izuzetnu odgovornost kako prema prema akteri(ca)ma koji_e čine ovu scenu i postojećim čitatelji(ca)ma tako i prema onima koji su za kulturu i društveni angažman građanskih inicijativa zainteresirani, a s kojima još nismo ostvarili odnos.

Neosporno je kako su društvene mreže jedan od glavnih kanala komunikacije medija i publike. Stoga je izazov izmjena trendova medijacije sadržaja, kao i amplitude u popularnosti društvenih mreža i drugih kanala posredovanja kulturnih sadržaja u različitim dobnim i društvenim skupinama. Promjena navika informiranja, praćenja i prenošenja sadržaja (koja je osobito vidljiva u mlađe populacije) utječe i još će više u narednim godinama utjecati na interes za sadržaje kulturnih portala poput Kulturpunkta. Međutim, naš prioritet nije praćenje trendova već analiza njihovog konteksta te učinka evolucije komunikacijskih kanala i promjene interesa potencijalnih čitatelja na medijske i kulturne procese.

Ovim smo procesima prilagodili i istraživački postupak. U suradnji s Dinom Vozab i Davorkom Vidović, istraživačicama medijskih sustava i publika, provodimo obuhvatno istraživanje o navikama praćenja kulture s fokusom na teme i formu komunikacije kulturnih sadržaja koje javnost zainteresiranu za kulturne sadržaje privlači da prate ove sadržaje u fizičkom prostoru i online. Istraživanje je nakon organiziranja fokus grupa nastavak dobilo u anketnom upitniku koji kreće u širu online distribuciju obuhvaćajući za kulturne sadržaje zainteresiranu javnost.

Nadamo se kako će nam okolnosti dozvoliti da zaključke istraživanja na jesen predstavimo na tribini o transformacijama medija i njihovom specifičnom utjecaju na polje kulture, kako bismo u razgovoru s kolegama iz medijskog polja pokušali naći odgovor na sveprisutni trend opadanja broja i interesa čitatelja medija općenito, a specifično onih u polju (nezavisne) kulture. Želja nam je omogućiti uvid u navike i stavove postojećih i potencijalnih čitatelja i na temelju toga zajednički promisliti nove formate komuniciranja sadržaja nezavisne kulturne scene, bez činjenja neželjenih sadržajnih kompromisa. Hoće li se medijsko polje uslijed prihvaćanja tehnoloških noviteta i formi medijacije sadržaja uspjeti othrvati spektakularizaciji novinarstva ili će iskoristiti potencijal novih tehnologija (subverzivni i emotivni) upravo za rušenje barijera između šire javnosti i tema od javnog značaja, daljnja su pitanja koja se otvaraju i u čiju je analizu ulažemo i ovim istraživanjem.

Upitnik koji možete pronaći i ispuniti na sljedećem linku ostaje otvoren do 29.kolovoza.