Iz najave: “U literaturi i pravnim aktima nalazimo širok spektar naziva za neprofitne medije, od kojih su najučestaliji mediji zajednice (građana, specifičnih društvenih skupina, manjina i sl.) te mediji trećeg sektora (civilnog sektora jer su im nakladnici uglavnom organizacije civilnog društva). Pod tipologijom neprofitnih medija tako nailazimo na specijalizirane medije, taktičke medije, informativne medije, medije zajednice, alternativne medije, medije civilnog društva, građanske medije, guerilla medije i tako dalje.

Neprofitni mediji imaju važnu ulogu ne samo u kontekstu cjelokupnog medijskog sektora, već i na širem društvenom planu – podizanje svijesti građana o raznolikim, mainstream medijima nevidljivim temama, razvoj kritičkih i analitičkih kapaciteta, edukativna uloga neprofitnih medija kako za građanstvo tako i za nove novinarske kadrove itd. Osobito važnu ulogu neprofitni medijski sektor ima u promicanju medijske pismenosti, očuvanju novinarskih i etičkih standarda struke te danas sve relevantnijim praksama fact-checkinga.

Posebna uloga koju neprofitni mediji imaju prepoznata je i u međunarodnim dokumentima Vijeća Europe, Europskog Parlamenta i UNESCO-a. Unatoč tome, Hrvatska nije stvorila stabilno i predvidivo okružje za razvoj neprofitnih medija.

Novinarstvo kakvo stvaraju neprofitni mediji često nije atraktivno ni klikabilno: lišeno senzacionalizma, slabo se dijeli, a još slabije monetizira. Paradoksalno je da upravo inzistiranje na javnom interesu i profesionalnim standardima čini rad u neprofitnim medijima egzistencijalno nesigurnim. Medijski sadržaj kakav se proizvodi zahtjevan je u vremenskom i financijskom smislu, prvenstveno zbog nepostojanja adekvatnih i transparentnih mehanizama javnog financiranja. Rad s ograničenim resursima znači da novinarke i novinari u neprofitnim medijima najčešće rade previše, a plaćeni su premalo, kao i to da je doseg sadržaja koji proizvode ograničen.

Kroz panel raspravu predstavit će se kratke analize i preporuke koje su u suradnji s medijskim stručnjacima i stručnjakinjama izradile članice neformalne inicijative Neprofitni mediji, a njih će komentirati i o njima raspravljati panelistice s dugogodišnjim iskustvom praćenja i rada u medijskom sektoru.

Riječ je ujedno o završnoj konferenciji projekta FUNDME koji udruga Lupiga provodi u partnerstvu s Faktografom i Kurzivom. Ključni cilj projekta je doprinijeti stvaranju okruženja pogodnog za održiv i stabilan razvoj neprofitnog medijskog sektora kroz utjecaj na politike prema medijima te putem izgradnje neprofitnih medija kao samostalnih dionika medijske politike.

Više informacija pronađite ovdje.

U prošlogodišnjem izvješću o slobodi medija kojim se evaluira stupanj pluralizma, nezavisnosti medija i sigurnosti novinara u sto osamdeset svjetskih zemalja, Reporteri bez granica (RSF) upozoravaju na zabrinjavajući trend animoziteta prema novinarima čiji porast bilježe u svim analiziranim područjima. Val netrpeljivosti prema medijima u znatnoj je mjeri potaknut otvorenim neprijateljskim stavom političkih lidera, koji više nije rezerviran samo za autokratske režime. “Osporiti legitimitet novinarstvu igra je s krajnje opasnom političkom vatrom”, izjavio je glavni tajnik RSF-a Christophe Deloire, komentirajući ozračje u kojemu sve veći broj svjetskih čelnika medije ne prepoznaje kao neophodne temelje zdrave demokracije. 

Stoga je ususret skorašnjim izborima za novi saziv Europskog parlamenta, koji bi u svjetlu rastućeg euroskepticizma mogli biti jedni od najvažnijih u povijesti Europske unije, Europska federacija novinara (EFJ) objavila manifest s preporukama budućim parlamentarcima koje poziva da sudjeluju u promicanju slobode medija, medijskog pluralizma i kvalitetnog novinarstva u svim državama članicama, zemljama kandidatima i šire. Iako Povelja Europske unije o temeljnim pravima promiče slobodu i pluralizam medija te jamči pravo na izražavanje i informiranje, novinarstvo i novinari pod sve su većim pritiskom, a da je linija koja odvaja verbalno od fizičkog nasilja sve propusnija svjedoče četiri ubojstva novinara/ki u posljednje dvije godine što je, poručuju iz EFJ-a, “napad na naše vrijednosti bez presedana”.

Upozoravaju i na ugroženu financijsku održivost neovisnih medija, porast koncentracije vlasništva i medijskog monopola te nužnost za većom kontrolom internetskih platformi kojima nedostaje odgovornosti, transparentnosti i regulacije. Iako je Visoka ekspertna skupina Europske komisije (HLEG) koja se bavila temom dezinformiranja kao nužnost u borbi s tzv. lažnim vijestima istaknula ulaganje u medijsku pismenost i kvalitetno novinarstvo, pompozno najavljeni Europski stup socijalnih prava (EPSR) kao ni druge strategije EU-a zasad nisu rezultirale odgovarajućim mjerama – prije svega ekonomskim – za zaštitu novinara/ki i drugih medijskih radnica i radnika, koji često rade u iznimno nesigurnim uvjetima. Stoga iz EFJ-a traže da budući proračun Europske unije odgovara njenim proklamiranim vrijednostima, za što je potreban “politički impuls koji novinarstvo podržava kao neophodno javno dobro”.

Prva od osam ključnih točaka za oživljavanje slobodnih i pouzdanih medija u Europi odnosi se na medijski pluralizam, te zagovara bolju zakonodavnu regulaciju medijskih monopola i dominantnih tržišnih pozicija koja bi jamčila transparentnost vlasništva i upravljanja medijima. Na nju se direktno veže zahtjev za većom financijskom podrškom, jer se kvaliteta i raznolikost u novinarstvu mogu osigurati samo dugoročnim ulaganjem, kako u sadržaj tako i u obuku novinara.

EFJ od budućih europarlamentaraca traži da podrže inicijative za istraživanje novih načina financiranja novinarskog rada, uključujući neprofitne financijske modele i razviju nove društveno održive ekonomske modele usmjerene na financiranje i podršku profesionalnom i neovisnom novinarstvu. Navodi se i nužnost očuvanja javnih medija kao “bitnih stupova medijskog pluralizma koje se mora aktivno promicati i štititi”, kao i važnost osiguravanja jednakih socijalnih prava kod svih oblika zapošljavanja, uključujući slobodnjake i novinare/ke koji rade u digitalnim medijima, start-up poduzećima i drugim nesigurnim kontekstima.

Zasebnom točkom adresira se pitanje autorskih prava koje je ovih dana u centru pozornosti zbog glasanja o spornoj Direktivi o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, koja bi u idejnom smislu trebala osigurati priznavanje novinara kao autora te im u skladu s tim omogućiti i proporcionalnu raspodjelu prihoda u digitalnom svijetu. Ipak, čini se da će u praksi sami autori – novinari, umjetnici i drugi proizvođači sadržaja na kraju najmanje profitirati, jer se bitka prije svega vodi između izdavača i udruženja autora s jedne strane te velikih digitalnih platformi s druge, o čemu je za Faktograf iscrpno pisao Ante Pavić. Zanimljivo je da su iza Direktive pored velikih izdavača stali i Europska federacija novinara kao i Hrvatsko novinarsko društvo, dok joj se s druge strane protivi više od pet milijuna potpisnika peticije, među njima i brojne organizacije civilnog društva, osobito one koje se zalažu za slobodu medija.

O ishodima Direktive koja će, po svemu sudeći, biti izglasana s današnjim datumom zasad možemo samo nagađati, kao i o smjeru kojim će Europska unija krenuti nakon svibanjskih izbora. Ako žele vratiti povjerenje građana u europske institucije, novi će se parlamentarci morati oduprijeti utjecaju korporacija i imperativu širenja tržišta te ponovno uspostaviti vezu s građanima čije će interese zastupati. Na toj liniji zaključuju i u Europskoj federaciji novinara, poručujući kako žele “Europsku uniju usmjerenu budućnosti u kojoj nisu važni samo gospodarstvo i rast, već se poduzimaju i konkretne mjere kako bi se zajamčilo pravo javnosti da zna”.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Piše: Vatroslav Miloš

Nakon objave rezultata natječaja Fonda za potporu neprofitnim medijima sektor se, očekivano, uskovitlao. Slobodna Dalmacija objavila je tekst naslovljen Veseli natječaj: državni milijuni Mufu i “Vodiču kroz guzice i sise” u kojemu, opet očekivano, autor Vinko Vuković iznosi čitav niz tendencioznih ocjena i netočnih informacija. Na taj se tekst kritički pak osvrnuo Predrag Lucić u Novom listu, a u međuvremenu se na televizijske ekrane vratila i omiljena humoristična serija svih onih koji se zanimaju za kulturu i umjetnost te se u jednom od skečeva osvrnula na rad aktualnog Ministarstva kulture. U prilogu Hloverke Novak Srzić doznali smo tako što je novo s ostavštinom Zvonka Bušića, uvaženog aeropirata i hrvatskog domoljuba, o čemu nas je – kritizirajući rad ministarstva i spomenuvši u jednom trenutku i “ženske stidne dlakove” – detaljno izvijestila Julienne Bušić. 

Što se zapravo ovih dana događa u Hong Kongu? Mediji uglavnom vrlo površno izvještavaju o “Revoluciji kišobrana”, odnosno o događajima koji su zapalili “liberalnu enklavu u komunističkoj Kini”. Ovaj ekstenzivan, analitički tekst daje dubinski pregled stanja na terenu. 

O uistinu nevjerojatnom iznosu utrošenom u rekonstrukcije jedne jedine prostorije u centrali Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) piše Nataša Škaričić u Slobodnoj Dalmaciji: “Skandalozni registar ugovora o javnoj nabavi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), potpisanih do lipnja ove godine, otkriva da je HZZO platio rekonstrukciju jedne sobe za sastanke u glavnoj zgradi Zavoda u Margaretskoj 3 u Zagrebu 1,212 milijuna kuna! Taj je iznos podijeljen na nekoliko stavki koje uključuju isporuku audiovizualne opreme, izradu nacrta, isporuku namještaja, radove održavanja interijera i nadzor tih radova, sve to za samo jednu prostoriju površine oko 50 metara četvornih. Audiovizualna oprema koštala je 234.712 kuna, a isporučila ju je tvrtka Audio Video Consulting”.

Bahtin nas uči kako dominantna kultura uvijek zazire od humora, strepi pred glasnom i neobuzdanom istinitošću smijeha. John Oliver je britanski satiričar koji radi uglavnom za američke televizijske kanale, u posljednje vrijeme najviše na HBO-u. Njegovu prošlotjednu reportažu o bespilotnim letjelicama možete gledati ovdje. 

Znate li što je to “Slow TV”? Prije nekoliko godina, norveška je javna televizija (NRK) emitirala eksperimentalni program kojega je činio neprekinuti kadar putovanja Bergensbanena na trasi od Bergena do Osla. Očekivanja od ovakvog programa nisu bila velika, no rezultat je bio nevjerojatan. Nakon putovanja vlakom, uslijedilo je putovanje brodom: čitavih 12 sati na Hurtigrutenu, odnosno brodskoj liniji koja povezuje Trondheim i Kirkenes na krajnjem sjeveru. Ovaj je program u Norveškoj imao gledanost od 50 posto. O fenomenu piše Nathan Heller u prošlotjednom izdanju New Yorkera, a o istome je – istražujući svoje norveške korijene – u fantastičnom putopisu za New York Times nedavno pisao Leif Larsen.Ova kratka reportaža Borisa Stojanovića svjedoči da za dobru priču putovanje ne mora biti u daleke, egzotične krajeve. Dovoljno je pješke zagrabiti tek par stanica od klasicističkih fasada zagrebačkog centra, u Tratinsku, bivšu Končarevu, to  “međumjesto od Cibone do Placa, dvije tramvajske stanice čiste gnjavaže i gubitka vremena, estetski i funkcionalno potpuno promašena osim kao fizička trasa do ozbiljnog, pravog sadržaja”. 

U londonsko podzemlje, njegove napuštene podzemne trase i stanice vodi nas fotoreportaža Bradleyja Garretta, fotografa i istraživača urbanog prostora koji se i u znanstvenom radu, među ostalim, zanima pitanjima “nasljeđa, prostora, ruševina i otpada, etnografije, prostornih politika”. Garrettova knjiga fotografija Subterranean London: Cracking the Capital u kolovozu je izašla za Prestel, a predgovor joj je napisao Will Self, koji se i sam pitanjima alternativnih prostornih promišljanja urbanoga bavio u nedavnom članku u The New Statesmanu.