Kao što joj i naziv sugerira, Nomadska cirkuska škola zamišljena je kao mobilni edukacijski program koji će se seliti između gradova u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji. Kurikulum obuhvaća osnovne i napredne cirkuske tehnike – podnu i partnersku akrobatiku, vještine ravnoteže, žongliranje i manipulaciju objektima – uz umjetničke discipline poput plesa, teatra, glazbe i improvizacije. Uz praktični rad, program uključuje i fizičku pripremu, istraživačke vještine, povijest cirkusa i dramaturgiju, kao i teme vezane uz zdravlje, anatomiju, prehranu i prevenciju ozljeda.

Kurikulum će se provoditi kroz pet modula od po sedam radnih dana te završni modul posvećen pripremi javne prezentacije, što ukupno čini oko četrdeset radnih dana raspoređenih tijekom godine. Nastavu će većinom voditi međunarodni i regionalni umjetnici i umjetnice iz područja suvremenog cirkusa i izvedbenih umjetnosti.

Ako ste zainteresirani za ovakvu vrstu obrazovanja koja pokušava premostiti nepostojeće edukacijske i prostorne elemente u našoj regiji i želite se prijaviti ili želite poslati svoje komentare i prijedloge, ispunite ovaj upitnik do 19. svibnja 2026. godine.

Za sva dodatna pitanja organizatori su dostupni na madeinyoucircus@gmail.com.

Tijekom 17 modula raspoređenih na šest vikenda, Školica povezuje teoriju i praksu: od povijesti queer pokreta, feminizma i kritike kapitalizma, preko odnosa prava, medicine i roda, do konkretnih alata za analizu diskursa, argumentaciju i kolektivno političko djelovanje. Prvi vikend Školice počinje u subotu, 7. veljače, a posljednji termin održava se u subotu, 2. svibnja.

Program je zamišljen kao prostor zajedničkog učenja, razmjene i građenja političke imaginacije, ali i kao poligon za razvoj znanja i vještina potrebnih za djelovanje u lokalnom kontekstu. Školica kvira polazi od uvjerenja da promjena nije apstraktna – ona se uči, gradi i vježba zajedno.

Školica je besplatna i otvorena za sve. Prijave su moguće do samom kraja školice, jer je moguće i parcijalno sudjelovanje.

Prijaviti se možete putem poveznice do 2. svibnja, kada se održava posljednji susret.

Program počinje u travnju 2026. i traje do listopada 2026., a odvija se u formi susreta uživo i online sesija. Sudionici i sudionice biraju se putem javnog poziva, a program je namijenjen novim umjetnicama i umjetnicima sa ili bez formalnog obrazovanja i obuke. Tema ovogodišnjeg izdanja edukacije nastavlja se na prošlogodišnju, Remember Freedom (Sjeti se slobode), a poziva se na govor Ursule K. Le Guin koji je 2014. godine održala na dodjeli nagrada National Book Award.

Kandidati i kandidatkinje će biti odabrani na temelju zasluga, kao i na temelju relevantnosti njihove prijave za ciljeve programa WHW Akademije. Program je otvoren za umjetnike_ce iz cijelog svijeta, s naglaskom na umjetnike s Balkana te srednje i istočne Europe. Program započinje u travnju 2026. i traje do listopada 2026., uz početne online sesije u travnju, nakon čega slijedi prvo okupljanje uživo u Zagrebu u svibnju, te se nastavlja online do kraja listopada 2026. U prvom tjednu listopada će se polaznici ponovno okupiti u Zagrebu i posjetiti Bihać.

Polaznici_e će tijekom programa raditi na novim oblicima samoodređenja, utemeljenima na kritičkoj refleksiji i znatiželji, kroz susrete s nizom gostiju koji će biti najavljeni u travnju. Kustos Sebastian Cichocki će kao profesor pratiti polaznike kroz cijeli program. U svom rodnom gradu Bihaću, s polaznicima će raditi umjetnica Selma Selman. Osim Selman, domaćin u Bihaću je Centar za suvremenu kulturu KRAK.

Više detalja o programu i postupku prijave pročitajte ovdje. Za dodatne informacije možete se javiti na e-mail adresu ana.kovacic.whw@gmail.com.

Rok za prijavu je 2. ožujka.

Sustav osiguranja kvalitete neformalnih obrazovnih programa SKOCKANO razvijen je s ciljem povećanja kvalitete obrazovnih programa koje provode organizacije civilnog društva te služi i promicanju tih programa u društvu i lokalnim zajednicama. Sustav su razvile članice GOOD inicijative, a temelji se na vrijednostima i načelima neformalnog obrazovanja.

Usklađivanjem sa standardima i kriterijima Sustava, organizacije mogu poboljšati kvalitetu svojih obrazovnih programa i time povećati njihovu prepoznatljivost. Oznaka kvalitete potvrđuje profesionalnost organizacije, čineći je prepoznatljivijim partnerom za različite dionike, a sudionicima daje sigurnost u kvalitetu pripreme i provedbe svojih obrazovnih programa. Osim toga, oznaka kvalitete povećava vidljivost organizacije i pridonosi izgradnji povjerenja prema organizacijama civilnog društva.

Pitanja vezana uz sustav i proces prijave mogu se postavljati do 16. travnja na adresu skockano.prijave@gmail.com ili provjeriti na Q&A stranici programa.

Više detalja o pozivu pročitajte ovdje.

Rok za prijavu je 2. svibnja.

Umjetna inteligencija (AI) transformirala je način na koji se informacije proizvode, dijele i konzumiraju, stvarajući i prilike i izazove u digitalnom svijetu. Alati poput Chat GPT-a olakšali su proizvodnju sadržaja, ali su također ubrzali širenje dezinformacija. Deepfakeovi koje je generirala umjetna inteligencija i manipulirani medijski sadržaji već su utjecali na izbore i oblikovali javno mnijenje, izazivajući zabrinutost zbog njihova rastućeg utjecaja. Pokušaji platformi društvenih mreža i medijskih organizacija da umanje te rizike – poput označavanja sadržaja koji je generirala umjetna inteligencija i poticanja provjere činjenica koju provodi zajednica – imali su samo djelomičan. Golema količina digitalnog sadržaja otežava razlikovanje činjenica od fikcije, posebno mladim ljudima. Studije pokazuju da su osobe u dobi od 15 do 24 godine osobito podložne vjerovanju i dijeljenju lažnih informacija, pri čemu se često oslanjaju na intuiciju umjesto na kritičku procjenu.

Kao što smo opisale u prvom članku ovog temata, Europska unija pokrenula je inicijative poput Akcijskog plana za digitalno obrazovanje i Smjernica za medijsku pismenost kako bi pomogla pojedincima da se snađu u današnjem medijskom okruženju. Međutim, provedba ovih politika znatno varira među državama članicama. Detaljniji uvid u Belgiju i Portugal, koji imaju različite pristupe digitalnoj medijskoj pismenosti u školama, pruža vrijedna saznanja o tome kako se zemlje nose s izazovima koje donosi sadržaj generiran umjetnom inteligencijom. U drugom članku analizirale smo strateške dokumente i izvješća o politikama, pregledale postojeće inicijative te razgovarale s nastavnicima_ama, studentima_cama i pripadnicima_ama civilnog društva u obje zemlje kako bismo bolje razumjele te napore.

Umjetna inteligencija ulazi na fakultete

Dok se osnovne i srednje škole i dalje suočavaju s izazovima uključivanja umjetne inteligencije i medijske pismenosti u nastavne planove i programe, visokoškolske ustanove u Belgiji i Portugalu poduzimaju značajne korake prema obrazovanju o umjetnoj inteligenciji.

Na primjer, u Belgiji je Vrije Universiteit Brussel (VUB) postavio nacionalni presedan pokretanjem prvog akademskog prvostupničkog programa umjetne inteligencije 2022. godine. Nakon ove prekretnice, uslijedilo je uvođenje naprednih magistarskih programa, poput interdisciplinarnog magisterija iz umjetne inteligencije pri Katoličkom sveučilištu Leuven i Istraživačke inicijative umjetne inteligencije Sveučilišta Ghent. Ti su programi primarno usmjereni na praktične primjene umjetne inteligencije, s ciljem poticanja inovacija u područjima od zdravstvene skrbi do robotike i održivosti.

I portugalska sveučilišta proširila su svoju ponudu. Sveučilišni institut u Lisabonu ISCTE nudi preddiplomski studij digitalnih tehnologija i umjetne inteligencije, dok Sveučilište u Portu ima studij umjetne inteligencije i znanosti o podacima. Osim toga, Sveučilište u Coimbri nudi magistarski program koji obuhvaća najnovije AI tehnologije, uključujući strojno učenje i obradu prirodnog jezika.

Unatoč ovom napretku u visokom obrazovanju, fokus ovih programa ostaje pretežno na tehničkim aspektima, dok digitalna medijska pismenost i uloga umjetne inteligencije u borbi protiv dezinformacija i dalje ostaju u drugom planu.

Obrazovanje između ekrana i stvarnog svijeta

Kako raste zabrinutost zbog širenja dezinformacija i sve izraženije potrebe za digitalnom medijskom pismenošću, tako se diljem Europe pokreće i niz neformalnih obrazovnih koje nastoje popuniti praznine u formalnom obrazovanju. Ove su inicijative usmjerene na učenje izvan tradicionalnih učionica, angažirajući mlade kroz radionice, online programe i interaktivne aktivnosti. Širenjem obrazovanja o digitalnoj medijskoj pismenosti izvan okvira institucionalnog školovanja, cilj im je doprijeti do šire publike i ponuditi konkretne, dostupne alate za snalaženje u sve složenijem digitalnom okruženju.

Na primjer, Europski tjedan kodiranja, internetski događaj održan u listopadu 2024., okupio je više od 4 milijuna sudionika diljem Europe. Mladima je pružio priliku da sudjeluju u vježbama kodiranja, upoznaju se s osnovnim konceptima računalne znanosti i steknu uvid u to kako funkcionira umjetna inteligencija. Poticanjem kreativnosti i vještina rješavanja problema, program je imao za cilj pomoći sudionicima da bolje razumiju digitalne alate koji utječu na njihove životei osposobiti ih za odgovorno korištenje tehnologije.

U Portugalu, inicijativa pod nazivom Data Defenders koristi videoigre kao medij za podučavanje medijske pismenosti. Kroz igru se obrađuju složene teme poput algoritamske pristranosti i etike podataka, čime se apstraktni koncepti približavaju mlađoj publici na razumljiv i privlačan način. Program Doživite AI, koji je razvila Zaklada Raspberry Pi u suradnji s portugalskim Centrom za kreativne tehnologije TUMO, predstavlja još jednu neformalnu obrazovnu inicijativu. Ova inicijativa koju financira Google.org, ima za cilj osposobiti više od 2000 mladih ljudi za za razumijevanje umjetne inteligencije do 2025. godine. Program uključuje kulturno relevantne materijale, obuku nastavnika_ca i angažman roditelja, čime se nastoji omogućiti sveobuhvatan pristup učenju.

Međutim, uključenost velikih tehnoloških kompanija poput Googlea u obrazovanje o umjetnoj inteligenciji otvara važna pitanja. U svijetu u kojem korporacije kontroliraju i pohranjuju goleme količine podataka, a razgovori o društvu i politici sve se više odvijaju na njihovim platformama, možemo li se računati na njih da potiču kritičko promišljanje o tehnologijama od kojih same profitiraju? Inicijative koje financiraju tvrtke s velikim interesima u digitalnom prostoru mogu utjecati na obrazovne programe na način koji izbjegava preispitivanje njihovih praksi. Zato je ključno osigurati neovisan nadzor i raznolikost perspektiva, kako bi obrazovanje o umjetnoj inteligenciji ostalo uravnoteženo i objektivno.

Provjera činjenica kao alat otpora

Iako neki od ovih formalnih i neformalnih programa mogu odigrati važnu ulogu u pomaganju mladima da kritički pristupaju digitalnom okruženju, postoji ključan akter koji se često zanemaruje u raspravama o medijskoj pismenosti, a to su novinari i novinarke. Svojom sposobnošću provjere izvora, prepoznavanja pristranosti i pružanja konteksta, novinari_ke su u jedinstvenoj poziciji da premoste kritične nedostatke u medijskom obrazovanju i značajno doprinesu jačanju digitalne medijske pismenosti.

Na primjer, inicijative poput Lie Detectors, europske neprofitne organizacije usmjerene na novinare, pomažu tinejdžerima i nastavnicima da razlikuju činjenice od lažnih vijesti i razumiju etičke standarde novinarstva. Ovaj program premošćuje jaz između škola i medijskih profesionalaca_ki, omogućavajući novinarima_kama da vode radionice u kojima učenici doznaju kako provjeriti izvore, procijeniti vjerodostojnost i prepoznati pristranost. Takva partnerstva ne samo da osnažuju učenike_ke, već i podupiru nastavnike_ce u integraciji koncepata medijske pismenosti u svoje kurikulume.

Razgovarali smo s Juliane von Reppert-Bismarck, izvršnom direktoricom Lie Detectors, koja je objasnila: “Novinari_ke su u odličnoj poziciji da te vještine prenesu mladim ljudima i nastavnicima. Sve dok učitelji_ce ne budu u potpunosti osposobljeni_e za integraciju medijske pismenosti u učionice, uključivanje vanjskih stručnjaka_inja poput novinara_ki i knjižničara_ki – koji svakodnevno procjenjuju istinu i činjenice – ostat će nužan dio rješenja.”

Digitalna pismenost počinje kod kuće

Kad je riječ o razvijanju AI pismenosti izvan okvira formalnog obrazovanja, ključne figure mogu se naći još bliže kući. Istraživanje iz 2018. pokazalo je da mladi ljudi često usvajaju digitalne navike i vještine promatrajući članove_ice obitelji. Stoga aktivna uključenost roditelja – bilo kroz zajedničko gledanje medija, razgovore o online sadržaju ili uspostavljanje zdravih navika korištenja ekrana – može značajno ojačati kritičko razmišljanje i samoregulaciju u digitalnoj sferi.

Međutim, istraživanje je pokazalo da se mnogi roditelji osjećaju nespremnima za ovu ulogu, nesigurni kako uspostaviti ravnotežu između konstruktivne upotrebe tehnologije i zabrinutosti oko vremena provedenog pred ekranom te sigurnosti na Internetu. Studija je pokazala da roditelji koji su manje upoznati s tehnologijom često posežu za strožim ograničenjima, strahujući od negativnih posljedica poput smanjene koncentracije ili društvene izolacije. druge strane, digitalno pismeni roditelji skloniji su aktivno podržati djecu u korištenju tehnologije i otvoreno komunicirati o digitalnim izazovima.

Kako bi pomogle roditeljima da se bolje snađu u ulozi digitalnih mentora, škole mogu imati važnu savjetodavnu i edukativnu ulogu. Axel Baeyens, belgijski učitelj u osnovnoj školi Sint-Lievenscollege Wereldwijs koji podučava učenike_ce u dobi od 10 do 12 godina, podijelio je svoja iskustva o tome kako škole mogu poduprijeti digitalnu pismenost roditelja. “To je pomalo siva zona”, priznao je. “Kad krenete u to, može zvučati kao da govorite roditeljima kako da odgajaju djecu, što neki mogu krivo shvatiti. No, škole poput naše pokušavaju premostiti taj jaz zapošljavanjem socijalnih radnika koji pomažu roditeljima koji nisu upoznati sa školskim sustavom, jezikom ili digitalnim alatima.”

Baeyens je opisao program namijenjen roditeljima s niskom razinom digitalnih vještina, koji uključuje četiri do pet edukativnih sesija. “Počeli smo od osnova – pokazali smo im kako njihova djeca koriste školske platforme, kako pratiti školski autobus online, rezervirati kino karte ili čak navigirati putem Google karata,” objasnio je. “Svake godine također organiziramo uvod u školski sustav, a za pete i šeste razrede održavamo sastanke na kojima roditelji i učenici_e zajedno definiraju dnevna ograničenja vremena pred ekranom – nešto što čak bilježimo u školskom dnevniku.”

Ipak, različiti roditeljski pristupi ostaju izazov. “Neki su izrazito protiv društvenih mreža, dok drugi ne postavljaju nikakve granice, dopuštajući djeci neograničeno vrijeme ispred ekrana,” rekao je Baeyens. “Vidimo posljedice – učenici_e dolaze u školu iscrpljeni jer su cijelu noć proveli gledajući videe.”

Temeljna pismenost za digitalno doba

Predstavnici_e civilnog društva smatraju da bi digitalna medijska pismenost trebala biti prepoznata kao ključna vještina i sastavni dio obrazovnih sustava na svim razinama. Juliane von Reppert-Bismarck tako ističe: “Ono za što se zalažemo jest da medijska pismenost – kritička digitalna medijska pismenost – bude prepoznata kao temeljna vještina, jednako važna kao čitanje, pisanje i računanje. Kad se jednom prizna kao temeljna pismenost, iz toga slijedi sve ostalo. Postaje dio svih nastavnih planova i programa, obuke nastavnika i svakog predmetnog područja.”

Na duhovit način opisuje krajnji cilj Lie Detectorsa kao njihovo vlastito ukidanje – budućnost u kojoj je medijska pismenost toliko integrirana u obrazovni sustav da vanjske organizacije više nisu potrebne. Ipak, priznaje da će ostvarenje te vizije trebati vremena. Do tada će vanjski stručnjaci_kinje ostati ključni u podršci školama kako bi izgradile kapacitete i prilagodile se digitalnim izazovima.

Kad je riječ o opsegu obrazovanja o digitalnoj medijskoj pismenosti, dok neki smatraju da bi poučavanje osnovnih načela kritičkog propitivanja moglo biti dovoljno, stručnjaci_kinje upozoravaju da bi pretjerano pojednostavljivanje moglo zanemariti složenost i dinamičnost suvremenog medijskog prostora. Safa Ghnaim, voditeljica projekta Data Detox Kit u organizaciji Tactical Tech, izrazila je skepticizam prema univerzalnim rješenjima: “Uvijek sam sumnjičava kad netko ponudi jednostavno rješenje za složen problem. Složeni problemi nemaju jednostavna rješenja.”

Tactical Tech, međunarodna neprofitna organizacija posvećena osnaživanju pojedinaca i zajednica u razumijevanju društvenih posljedica digitalne tehnologije, zagovara nijansirane pristupe. Helderyse Rendall, viša koordinatorica Tactical Techovog projekta za mlade What The Future Wants, ponovila je ovaj stav. “Digitalna medijska pismenost obuhvaća međusobno povezana područja – sigurnost, kritičko razmišljanje, stvaranje sadržaja – i sve se više isprepliće s našim životima”, rekla je, naglašavajući potrebu za okvirima koji istovremeno omogućuju jasnoću i prilagodljivost.

Tanka granica između kritičnosti i paranoje

Također postoji zabrinutost da bi obrazovanje o digitalnoj medijskoj pismenosti, ako se ne provodi pažljivo, moglo nenamjerno potaknuti pretjerani skepticizam ili paranoju kod mladih. To bi ih moglo navesti da ne vjeruju ni vjerodostojnim izvorima, pa čak i da podlegnu teorijama zavjere. Ovaj je rizik posebno značajan – i donekle ironičan – s obzirom na to da su upravo dezinformacije odigrale ključnu ulogu u širenju teorija zavjere, pridonoseći polarizaciji i radikalizaciji tijekom pandemije. Zato je ključno pronaći ravnotežu – učiti mlade da kritički propituju informacije, ali bez poticanja cinizma koji bi mogao potkopati povjerenje u vjerodostojne izvore.

Safa Ghnaim iz Tactical Techa predlaže da se fokus stavi na razumijevanje kriterija vjerodostojnosti izvora, primjerice poštivanje standarda poput onih koje postavlja Međunarodna mreža za provjeru činjenica. Ona ističe: “Ako ljudima možemo dati mjesto na koje se mogu osloniti i objasniti zašto je to vjerodostojno, manja je vjerojatnost da će pasti u nepovjerenje ili zavjere.”

Njezina kolegica Helderyse Rendall naglašava važnost vršnjačkog učenja, gdje mladi mogu zajedno raspravljati i preispitivati svoje stavove. Izložba Everywhere, All the Time, koju je organizirao Tactical Tech, primjer je ovakvog pristupa – potiče mlade da istraže društvene utjecaje umjetne inteligencije te se uključe u dijalog i kritičko promišljanje. “Prostori za dijalog guraju ljude prema sredini”, objašnjava Helderyse. “Oni pomažu u borbi protiv pristranosti potvrde i ekstremnih reakcija, koji su često znakovi dezinformacija.”

Druga dinamika koja, čini se, zabrinjava stručnjake je infantilizacija mladih. Medijska pismenost za mlade često se shvaća kao zaštitna mjera usmjerena na njihovu sigurnost i zaštitu od štetnih sadržaja. Iako je zaštita nesumnjivo važna, Rendall upozorava da takav pristup lako može skliznuti u paternalizam. “Mladi ljudi su digitalni domoroci”, rekla je. “Oni su aktivni sudionici i dionici u digitalnom ekosustavu te zaslužuju biti uključeni u razgovore o tehnologiji.”

Model zajedničkog stvaranja, koji primjenjuje Tactical Tech, izaziva ovakav paternalistički pristup, angažirajući mlade kao aktivne sudionike u dizajniranju obrazovnih alata i rasprava. Umjesto da ih se promatra isključivo kao pasivne korisnike kojima treba zaštita, ovaj model poštuje njihove uvide dok ih istovremeno oprema kritičkim vještinama potrebnima za snalaženje i oblikovanje digitalnog okruženja. “Mladi nisu samo primatelji tehnologije – oni i sami doprinose njenom razvoju”, dodala je Rendall. “Kada ih tretiramo kao partnere, osnažujemo ih da preuzmu odgovornost za svoju digitalnu budućnost.”

Visoka cijena nedjelovanja

Međutim, najveća prijetnja leži u tome da se ne poduzme ništa po pitanju pismenosti o umjetnoj inteligenciji. Kada je riječ o posljedicama nedjelovanja, najnovija istraživanja upozoravaju da zanemarivanje medijske pismenostimože imati dalekosežne globalne posljedice. Globalno istraživanje percepcije rizika svrstava dezinformacije među deset najvećih prijetnji na svjetskoj razini. Prema Izvješću o globalnim rizicima za 2024., sve dostupniji AI alati doveli su do porasta manipuliranog sadržaja – od deepfakeova do lažnih web stranica – čime se potkopava povjerenje javnosti.

Nadalje, istraživanje Centra za novu tehnologiju i sigurnost (CETaS) pri Institutu Alan Turing naglašava opasnosti dezinformacija koje omogućuje umjetna inteligencija. Iako na nedavnim izborima u Europi i Ujedinjenom Kraljevstvu nije došlo do većih poremećaja, raste zabrinutost zbog ciljanih kampanja klevetanja i zbunjivanja birača kroz AI-generirani sadržaj. Posebno su izložene političarke, koje nerazmjerno trpe napade, što dodatno naglašava potrebu za proaktivnim strategijama u suzbijanju ovih pojava.

Ulozi su posebno visoki jer mladi ljudi – budući glasači i glasačice – postaju sve više uronjeni u digitalne prostore. Osigurati njihovu sposobnost prepoznavanja dezinformacija i razviti kritički pristup sadržaju nije samo obrazovni prioritet, već i politički imperativ koji doprinosi zaštiti demokratskog procesa za buduće generacije. Budućnost obrazovanja o medijima i digitalnoj pismenosti u Europi trebala bi se nastaviti razvijati, sa sve većim naglaskom na osposobljavanje pojedinaca za ključne digitalne vještine.

Organizacija Lie Detectors predviđa koordiniranije napore diljem Europe. “Nadam se da ćemo vidjeti mnogo više inicijativa koje obuhvaćaju cijelu Europu, više financiranja i sustavnu analizu njihovog utjecaja”, istaknula je Juliane von Reppert-Bismarck. “Na taj način Europa može postaviti standarde prema kojima će se oni koji kreiraju i provode obrazovne programe moći ravnati te ih integrirati u svakodnevni rad u školama.”

Osnaživanje uloge država članica također će igrati ključnu ulogu. “Europske institucije sve više potiču zemlje članice da preuzmu odgovornost za ove napore – kako bi ih učinile dijelom vlastitih obrazovnih sustava i nečim na što se mogu ponositi,” objasnila je Juliane.

Glavni izazov u nadolazećem razdoblju leži u osiguravanju da se ti planovi pretvore u praktične, utjecajne promjene. Uz podršku edukatora_ica, kreatora_ica politike i nezavisnih organizacija, Europa ima priliku izgraditi koherentnije i prilagodljivije pristupe medijskoj i digitalnoj pismenosti – pritom uzimajući u obzir specifične potrebe svake države članice. Cilj je time osposobiti novu generaciju za kritičko promišljanje i snalaženje u sve složenijem digitalnom okruženju.

Prijevod: Marina Kelava, Voxeurop

Tekst je nastao u sklopu projekta Come Together koji sufinancira Europska unija iz programa Kreativna Europa. Stavovi izraženi u tekstu ne odražavaju nužno stavove Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu.

Prvi je dokument Vodič za inkluziju i emancipaciju kroz umjetnost i kulturu: poštivanje kulturnih prava migranata. Nastao je u sklopu Erasmus+ projekta MigrArts: integracija migranata kroz umjetnost i kulturu. Cilj je projekta, kako stoji u uvodu Vodiča, “poboljšanje integracije, uključivanja i emancipacije migranata boljim uvažavanjem njihovih kulturnih prava na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini”. Projektom se želi podržati organizacije i ustanove u kulturi i institucije odgovorne za inkluziju, a koordinira ga La Ligue de l’enseignement (Francuska) u suradnji s Arci (Italija), CMS-om (Hrvatska) i Institutom za razvoj zajednice (Sjeverna Makedonija). Navedeni partneri provodili su različite umjetničke i kulturne projekte u vlastitim zemljama, s migrantima i za njih, a rezultat je Vodič koji nudi korisne aktivnosti organizatorima_cama i voditeljima_cama projekata, inspirativne primjere i praktične alate koji mogu olakšati rad u ovom području. 

Lucija Mulalić, članica iz CMS-ovog programa Izgradnja uključivog društva smatra da Hrvatska prolazi kroz brze demografske promjene i vidljivu heterogenizaciju društva u etničkom, nacionalnom, jezičnom, religijskom i drugom smislu. Govoreći o razlozima nastanka ovog Vodiča, ističe sljedeće: “Nažalost, zbog strukturnog i kulturnog rasizma kojim je prožet europski kontinent, vidimo sve više tenzija i u hrvatskom društvu, sve više teza o navodnim fundamentalnim nekompatibilnostima i nepremostivim kulturnim različitostima i nemogućnosti koegzistencije, a vidimo i porast vidljivog rasno motiviranog nasilja na ulicama, kojem je u pozadini ono manje vidljivo administrativno i strukturno nasilje i nejednakost.”

I u takvom se ozračju, doduše, i dalje stvaraju sadržaji koji, manje ili više uspješno, otvaraju prostore kontakta, razmjene, dijaloga i pokušaja razumijevanja i učenja o Drugome, nastavlja Mulalić. Ističe kako je iz tog razloga svima zainteresiranima važno ponuditi osnovne smjernice i ideje koje mogu poslužiti kao orijentir u procesnom radu. To obuhvaća razumijevanje dinamike samog procesa stvaranja, načina na koje se migrantske zajednice aktivno uključuju u taj proces, te ključne aspekte na koje treba obratiti pažnju tijekom provedbe takvih aktivnosti. Vodič je zato, kaže Mulalić, “utemeljen na nekim od uspješnih primjera stvaranja kulturno-senzibilizacijskih sadržaja u Hrvatskoj, tematizacije kulturnih prava i kao takav može poslužiti kao dobra početna točka u pripremanju i izvođenju takvih aktivnosti.”

Vodič donosi pregled europskih politika za integraciju migranata koji objašnjava i povijesni kontekst te problematike, kao i opću definiciju kulturnih prava i povezanih pojmova. Tu je i poglavlje posvećeno primjerima dobre prakse uključivanja kroz aktivnosti u kulturi u kojem se opisuju različite aktivnosti već provedene u zemljama partnera, a nakon toga i konkretne smjernice za razvoj projekata u kojima se poštuju kulturna prava migranata te metodološki okvir za njihovo praćenje. Na kraju Vodiča nalazi se i svojevrsni popis relevantne literature koja se bavi ovom tematikom. 

Vodiču je komplementaran drugi objavljeni dokument, Materijali i pripreme za edukacije, koji sadrži pet razrađenih jednodnevnih i dvodnevnih edukacijskih programa. Njihove teme uključuju dobrodošlicu i poštivanje kulturnih prava osoba s migrantskim iskustvom, ulogu kulture i umjetnosti u nastavi jezika, razumijevanje interkulturalnosti u višekulturnim grupama, neformalno učenje kao vektor osnaživanja te planiranje inkluzivnih i emancipatornih kulturno-umjetničkih projekata.

Mulalić je naglasila da ovakvi dokumenti imaju svoja ograničenja u smislu sadržaja i razumijevanja koncepata integracije i kulturnih prava, ali se uvijek može nadopuniti “dodatnim sadržajima koji donose šira razumijevanja i kritičke pristupe konceptu integracije, kulturnih prava i prava općenito”. Spomenula je i važnost dekolonijalnih procesa zajedničkog stvaranja koji “veći naglasak stavljaju na proces, izgradnju zajednice, izgradnju povjerenja i dijeljenje, a manji na nekakav finalni produkt, output, uspješno ispunjen indikator i slično”. 

Vodič za inkluziju i emancipaciju kroz umjetnost i kulturu može se preuzeti ovdje, a Materijali i pripreme za edukacije dostupni su ovdje. 

Tekst je nastao u sklopu projekta Come Together koji sufinancira Europska unija iz programa Kreativna Europa. Stavovi izraženi u tekstu ne odražavaju nužno stavove Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu.

Na Mirovnim studijima ne razmatra se isključivo visoka politika i diplomacija, već se zajedno istražuje što građani pritiskom odozdo mogu učiniti. Riječima organizatora_ica: “u vrijeme ekonomskih, društvenih i okolišnih kriza koje donose porast nejednakosti, oružane sukobe, prisilna protjerivanja, rast nepovjerenja i podjela, program Mirovnih studija nudi kritički okvir i vještine za njihovo razumijevanje i suočavanje s njima.”

Nadolazeći program se odvija u hibridnom formatu kroz online predavanja utorkom i četvrtkom od 18 do 20 sati te četiri vikenda uživo u Zagrebu. Edukacija traje od sredine siječnja do sredine lipnja 2025. godine.

Program pruža:

• siguran prostor za rad na sebi u području komunikacije, transformacije sukoba i suradnje;
• inspirativne predavače s aktivističkim iskustvom;
• širok spektar novih tema i znanja;
• umrežavanje sa sudionicima i sudionicama iz raznih krajeva Hrvatske;
• upoznavanje s organizacijama i građanskim inicijativama;
• praktičan rad uz mentorstvo

Informacije o prijavama i prijavni upitnik možete pronaći ovdje, a više detalja o natječaju u programskoj brošuri.

Prijave su otvorene do 8. prosinca.

Program počinje seminarom Dore Baras na kojem će polaznici_e kroz tjedne konzultacije s mentoricom proći pripremu svojih ideja. Priprema će ovisno o idejama polaznika_ca uključivati različite elemente – od pisanja treatmenta i scenarija do organizacije ideja različitim metodama koje se po potrebi mogu oslanjati na vizualne i/ili tekstualne reference i izradu moodboardova. Seminar počinje 7. veljače a prijave se primaju do 2. veljače putem prijavnog obrasca. Održavat će se jednom tjedno do kraja ožujka, a raspored će polaznici dogovarati s mentoricom.

Više informacija o aktivnostima koje slijede nakon seminara možete pronaći na web stranici kluba.

Kino klub Split poziva i zainteresirane kolegice i kolege koji prepoznaju potrebu održavanja ovog tipa programa da se jave ako žele surađivati s Kino klubom u budućnosti i imaju svoje prijedloge i ideje kako unaprijediti postojeći program. Iskaz interesa moguće je poslati putem obrasca.

Za suradnju u postojećem multidisciplinarnom kolektivu za radno mjesto koordinatorice_a edukativnih aktivnosti, Gong traži kolegu ili kolegicu koja će imati:

• Završen sveučilišni studij u društvenom ili humanističkom području,
• Minimalno 3 godine iskustva na sličnim poslovima,
• Iskustvo provođenja neformalnih edukativnih aktivnosti za različite društvene skupine,
• Iskustvo sudjelovanja u razvoju edukacijskih programa,
• Iskustvo u provođenju i izvještavanju EU projekata (osmišljavanje, provođenje, evaluacija, izvještavanje – u zadanim rokovima i visokom standardu kvalitete; s naglaskom na EU projekte)
• Znanje i razumijevanje politike (javnih politika, političke scene, RH i EU i regija),
• Želju za učenjem i stjecanjem novih znanja i vještina,
• Urednost, ažurnost i odgovornost,
• Visoko razvijene vještine timskog rada i suradnje, ali i samostalnosti u radu,
• Kreativnost, fleksibilnost i proaktivnost,
• Poznavanje engleskog jezika u govoru i pismu,
• Iskustvo i spremnost za javne nastupe,
• Usmjerenost na društvenu promjenu i napredak.

Više o natječaju možete pronaći ovdje, a svoje životopise i motivacijska pisma (najviše jedna kartica teksta/1800 slovnih mjesta s razmacima) možete poslati putem maila do 26. siječnja.

Program počinje u ožujku 2024. i traje do studenog 2024., izmjenjujući susrete uživo i online sesije.

Sudionici i sudionice birat će se putem javnog poziva, a program je namijenjen novim umjetnicama i umjetnicima sa ili bez formalnog obrazovanja i obuke.

Kandidati i kandidatkinje će biti odabrani na temelju zasluga, kao i na temelju relevantnosti njihove prijave za ciljeve WHW Akademije. Tim WHW Akademije će odabrati užu skupinu za intervjue. Oni koji uđu u uži izbor bit će kontaktirani za razgovore koji će se održati između kraja siječnja i početka veljače. Radni jezik programa je engleski.

Rok za prijavu je 15. siječnja, a detaljnije informacije o programu i postupku prijave možete pronaći ovdje.