U sljedećim ćete tjednima moći čitati razgovore s inicijativama i udrugama iz Rijeke, Pule, Zadra, Splita, Karlovca i Zagreba, a temat otvaramo razgovorom s Darkom Ciglarom, voditeljem koordinacijskog tima čakovečke Inicijative 1729/2.

KP: Kakve su prostorne mogućnosti, trenutni kapaciteti i iskorištenost prostora u Gradu Čakovcu za organizacije u kulturi?

D.C.: Čakovec se razlikuje od drugih gradova Hrvatske. Ne postoje neiskorišteni prostori u vlasništvu jedinice lokalne ili regionalne samouprave ili oni u državnom vlasništvu, osim čestice 1729/2 (dijela prostora stare vojarne u vlasništvu Međimurske županije). Prostori u privatnom vlasništvu, koji bi se mogli staviti u funkciju organizacija u kulturi, danas su uglavnom neiskorišteni, prvenstveno zbog njihove visoke cijene ili neriješenih imovinsko-pravnih odnosa. Gradske, županijske i druge institucije, radi održivosti, uglavnom teže komercijalnim sadržajima. Kino dvorane često nude cijeli raspon Hollywoodskih blockbustera, koncertne dvorane su ispunjene gostovanjima “legendi” hrvatske estrade.

U Čakovcu ne postoji adekvatan prostor (koncertni, galerijski, kazališni i drugo) za izvaninstitucionalne, suvremene, novomedijske, umjetničke sadržaje. Prije godinu dana nova ekipa Centra za mlade je oživjela stari Prostor novim sadržajima (Prostor djeluje u iznajmljenom privatnom prostoru, najam plaća Grad Čakovec), što možemo promatrati kao značajan doprinos razvoju lokalne nezavisne kulturne scene.

Premalo je suradnje i dijaloga između relevantnih dionika, što se odražava na sadržaje, iskorištenost prostornih resursa i samu vidljivost kulturnih sadržaja. Na gradskoj razni ne postoji Strategija razvoja kulture, što je između ostalog i identificirano kao razvojni problem u izradi nove županijske razvojne strategije.

KP: Možete li nam ukratko predstaviti kronologiju pokretanja Inicijative 1729/2, odnosno ideju iza Društvenog centra Čakovec? Kakav sadržaj takav Centar podrazumijeva, a kakav model upravljanja?

D.C.: Dvadesetak godina organizacije civilnog društva, aktivni pojedinci i pojedinke u lokalnoj zajednici i lokalna zajednica sama nemaju adekvatan prostor za organizaciju i implementaciju kulturnih, društvenih, društvenopoduzetničkih programa i aktivnosti. Već sredinom prošlog desetljeća inicijativa koja je okupljala desetak organizacija civilnog društva propitivala je i zagovarala drukčije modele korištenja i prenamjene postojećih javnih resursa, no Grad tada nije bio u mogućnosti adekvatno odgovoriti na njihove legitimne zahtjeve. U ljeto 2007. godine Međimurska županija postaje vlasnik cijelog prostora bivše vojarne Nikola Šubić Zrinski u Čakovcu. Zajedno s vojnim poligonima u neposrednom susjedstvu područje obuhvaća ukupnu površinu od oko 55 hektara. Regionalna razvojna agencija Međimurja REDEA je uz podršku tadašnje županijske vlasti 2007. godine pokrenula inicijativu stavljanja prostora bivše vojarne u funkciju razvoja i time spriječila njegovu rasprodaju ili potpuno propadanje. Sadašnji “Centar znanja” trenutno uključuje razvojne i obrazovne institucije, a u drugoj fazi daljnjeg razvoja predviđena je izgradnja studentskog doma i sportske dvorane te uređenje parka. No, projekt “Centra znanja” ne obuhvaća prostor cijele bivše vojarne. Na krajnjem rubu kompleksa nalazi se parcela ukupne površine 23 920 m² i izgrađenog zemljišta površine 1585 m² koja nije predviđena za uključenje u projekt. Upravo na tom području neformalna građanska inicijativa (koja se prema broju katastarske čestice nazvala Inicijativa 1729/2), motivirana stvaranjem velikih promjena u lokalnoj zajednici, predložila je i pokrenula razvoj novog razvojnog projekta u lokalnoj zajednici – Društveni centar Čakovec.

Početkom 2014. godine dvadesetak organizacija civilnog društva, društvenih poduzeća, platformi, neformalnih inicijativa, društvenih aktivista/ica, kulturnih djelatnika/ica, društvenih inovatora/ica i zainteresiranih građana/ki pokrenulo je razvoj ovog novog razvojnog projekta u lokalnoj zajednici. Okupljeni smo u neformalnu platformu s ciljem razvoja i uspostave samoodrživog modela korištenja i participativnog upravljanja javnim resursom u lokalnoj zajednici, gdje bi članovi/ice zajednice imali potpunu slobodu okupljanja s ciljem provedbe grupnih aktivnosti, društvenopoduzetničkih djelatnosti, socijalnih i kulturnih usluga, informiranja i drugih djelatnosti/aktivnosti.

Bitne odrednice Društvenog centra Čakovec su neprofitabilnost, participativnost, inkluzivnost i solidarnost. Kao važan cilj postavljamo i očuvanje zatečene (od čvrste gradnje) slobodne parkovno-rekreativne površine. Naša je ideja vodilja postići da ovaj “izgubljeni” prostor u širem centru Čakovca izbjegne sudbinu mnogih sličnih javnih prostora koji su zbog komercijalne politike javnih vlasti pretvoreni u privatne prostore. Građanima su itekako potrebni prostori socijalne razmjene i kulturne proizvodnje, mjesta na kojima će razgovarati o svojim pravima i dužnostima zajedničkog života u gradu i sudjelovanju u njegovu razvoju. Umjesto da se javni i kulturni život u gradu isključivo događa na mjestima institucionalne kulture ili trgovačkim centrima na kraju grada, građani bi trebali imati mogućnosti stvoriti javne prostore po svojoj mjeri.

Želimo razviti nezavisni, samoodrživi društveno-kulturni centar, stabilnu i prepoznatljivu međusekstorsku mrežu udruga, društvenih poduzeća, ustanova, neformalnih inicijativa i pojedinaca/ki u javnom prostoru te dugogodišnje i funkcionalno partnerstvo s lokalnom zajednicom. Do sada smo održali petnaestak javnih okupljanja, obilježavanja i aktivnosti za razvoj društvenog centra te nastavljamo s izradom investicijske studije. Bitno je još jednom naglasiti kako sadržaj centra, infrastrukturni i programski, proizlazi upravo iz stvarnih potreba i mogućnosti koje su građani i okupljeni u Inicijativi prepoznali. Kroz ovaj otvoreni proces i aktivnosti mapirali smo neke potencijalne sadržaje Centra te izradili idejno rješenje prema kojem bi se na tom prostoru trebali nalaziti brojni sadržaji poput hosting prostora za društvena/socijalna poduzeća, društvenopoduzetničkog inkubatora i coworking prostora, Centra za osposobljavanje, rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, nezavisnog kulturnog centra, knjižnice iz zajednice, knjižare, zaklade lokalne zajednice, banke/knjižnice sjemenja, bike shopa i biciklopopravljaone, hacklaba, knjižnice alata, otvorenih/zatvorenih studijskih prostora, studio-apartmana za smještaj tijekom rezidencijalnih programa itd.

Sadržaja i ideja zaista ne nedostaje. Model razvoja i upravljanja Društvenim centrom Čakovec definirat će se do kraja 2014. godine. Bazirat će se na tripartitnom partnerstvu (Grad Čakovec, Međimurska županija i Inicijativa 1729/2), otvorenom sudjelovanju, procesima suodlučivanja, suodgovornosti, solidarnosti i transparentnosti djelovanja.

KP: Na natječaj Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva za financiranje gradskog društveno-kulturnog centra projekt Inicijative 1729/2, Grada Čakovca i Međimurske županije smješten je u kategoriju B. Kako je tekao proces dogovaranja suradnje s gradom? Zašto je, prema vama, cjelovit projekt završio u B kategoriji?

D.C.: Budući da je prostor bivše vojarne (čestica 1729/2) u vlasništvu Međimurske županije, bilo je vrlo važno uključiti donositelje odluka u ovaj proces od samog početka. Ovakav centar je definitivno i u interesu Grada Čakovca te smo na sve dosadašnje aktivnosti uredno pozivali predstavnike grada, županije i drugih institucija. Inicijativa je već uspostavila suradnju s Gradom Čakovcem i Međimurskom županijom te smo potpisali Partnerski sporazum kojim sve tri strane iskazuju svoju zainteresiranost za pripremu i provedbu projekta Društveni centar Čakovec. Potpisivanje sporazuma nam je između ostalog omogućilo da na tom prostoru legitimno održavamo sve dosadašnje aktivnosti. Kako bi konkretizirali ovu zajedničku zainteresiranost donositelja odluka, ali i drugih organizacija iz različitih područja i djelatnosti, projekt društvenog centra Čakovec smo već sada prijavili na nekoliko natječaja, program Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva (Prostori sudjelovanja), Zaklade Kultura Nova (Programi podrške 2014.), Ministarstva kulture, mreže Clubture (CT – Lab) itd.

Što se tiče natječaja Zaklade, stvar je prilično jasna. Ako pogledamo projekte koji su ušli u kategoriju A, poput Rojca u Puli, možemo reći da su ti “projekti” već u odmakloj fazi. Jasniji je model upravljanja, prava i obveze, ulaganja, korisnici imaju potpisane ugovore itd. Budući da pitanje ustupanja/najma/prodaje i upravljanja tim prostorom koji je u vlasništvu Međimurske županije još uvijek nije do kraja definirano, nerealno je bilo očekivati da ćemo se naći u kategoriji A. Projekt Društvenog centra Čakovec je prije svega cjelovit u smislu idejnog rješenja, plana i programa, no još nisu definirani svi modeli i koraci razvoja projekta.

KP: Na koji se sve načine može financirati društveno-kulturni centar i kakva je uloga strukturnih fondova za njihov razvoj?

D.C.: Većina centara je u početku bila barem dijelom financirana ili potpomognuta iz lokalnih proračuna kako bi se postigla financijska stabilnost. Već smo spomenuli neke natječaje, pa možemo reći da je projektno financiranje važno. No, u Društvenom centru Čakovec, veliki naglasak će se stavljati na financijsku održivost koja bi većim dijelom trebala biti osigurana generiranjem prihoda kroz mnogobrojne sadržaje i aktivnosti koje će provoditi u centru.

Kada govorimo o strukturnim fondovima, prije svega mislimo na Europski socijalni fond (ESF) kroz koji će se prije svega moći financirati programski sadržaj u ovakvom centru, ovisno o planiranim djelatnostima i aktivnostima organizacija koje će u njemu djelovati, a u manjoj mjeri i neka ulaganja u infrastrukturu. Infrastrukturne investicije planiramo financirati kroz Europski fond za regionalni razvoj (ERDF) i Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EAFRD). Preduvjet povlačenju sredstava iz strukturnih fondova je usklađenost ovih projekata s brojnim strategijama, programima na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, potpora lokalne zajednice, vlasti i naravno razriješeni imovinsko-pravni odnosi. Pored svega, nije bit samo u prikupljanju/povlačenju sredstava, već i u smanjenju troškova. Dobrim planiranjem, optimizacijom i korištenjem zajedničkih resursa organizacija/pojedinaca smještenih u tom prostoru, samih korisnika, može se uvelike utjecati na održivost. Dakle, potrebno je kvalitetno organizacijsko/programsko, operativno i financijsko planiranje i upravljanje te kombinacija različitih izvora financiranja.

KP: Postoje li primjeri realiziranih civilno-javnih partnerstava, u domaćem i stranom kontekstu, koji su utjecali na razvoj inicijative i na koji način?

D.C.: Naravno. Za nas su važni procesi koje razvijaju zagrebački Pogon, Društveni centar Rojc u Puli, Savez udruga Molekula u Rijeci, Dom mladih u Splitu itd. Prije svega ovi primjeri mogu poslužiti kao dobra podloga za analizu i učenje. Kroz te primjere mogli smo vidjeti kako je tekao proces od ideje do realizacije, proces zagovaranja, kako su uspostavljene strukture upravljanja, prava i obaveze, vidljivost, modeli financiranja i održivosti, kako korisnici kreiraju sadržaje itd.

Van Hrvatske, možemo vidjeti zaista velik broj sličnih inicijativa i projekata: od nedavne gdje su građani Berlina odbacili na referendumu prijedlog da se bivši aerodrom Tempelhof, koji je simbol hladnog rata, pretvori u poslovni i stambeni centar pa sve do mnogobrojnih inspirativnih centara poput UFA Fabrik (Berlin, Njemačka), Tou Scene (Stavanger, Norveška), Verkatehdas (Hameenlinna, Finska), CCI Fabrika (Moskva, Rusija), La Tabacalera (Madrid, Španjolska), Melkweg (Amsterdam, Nizozemska), Halle 14 (Leipzig, Njemačka) itd.

KP: Prema vašem sudu, kakve su zagovaračke mogućnosti organizacija civilnog društva u Čakovcu i Međimurskoj županiji?

D.C.: Zagovaračke mogućnosti organizacija civilnoga društva u Čakovcu i Međimurju su velike no kapacitete, znanje i iskustvo za ovakve procese tek treba dograditi. Pojedinačnih ad hoc istupa i zagovaračkih inicijativa organizacija civilnoga društva je bilo, često s velikim utjecajem na promjene, što govori o određenoj “težini” OCD-a, pojedinaca, no vjerojatno bi utjecaj bio puno veći da se u takve procese ulazilo planski i koordinirano. Potrebno je poraditi i na aktiviranju građana u ovakvim procesima, jer sama deklarativna podrška nije dovoljna.

KP: Koliko je čakovečka nezavisna scena vidljiva u javnosti? Postoje li na sceni novi modeli organizacija u kulturi ili kulturnih inicijativa i nove potrebe za prostorima? Kakve su mogućnosti prenošenja znanja iskusnijih organizacija na nove?

D.C.: Izvaninstitucionalna kultura je danas izrazito slabo zastupljena na području sjeverozapadne Hrvatske, a ponuda inovativnih umjetničkih i kulturnih sadržaja je na izrazito niskom nivou u aktualnoj ponudi lokalnih kulturnih institucija. Također, nema dovoljno organizacija i zajednica koji bi na tom području razvijale koncepte i sadržaje takve kulture. Sjeverozapadna Hrvatska imala je izrazito snažnu razvijenu nezavisnu scenu koja se razvijala 80-ih godina kroz omladinske klubove te 90-ih godina kada se ta ista scena snažno razvila djelujući kroz kulturne centre i klubove, muzičku i umjetničku scenu te nezavisno izdavaštvo tj. fanzine, čime su Čakovec i okolica aktivizmom prednjačili u Hrvatskoj kao jedan od gradova koji imaju jednu od najjače razvijenih nezavisnih scena. U posljednjih 20-ak godina nastale su brojne inicijative koje su radile na razvoju i djelovanju na području izvaninstitucionalne kulture, no unatrag desetak godina možemo svjedočiti velikoj zakinutosti na tom polju djelovanja, te raspadu suradnji ili pak hibernaciji određenih inicijativa.

Unazad godinu dana možemo zapaziti lagan pozitivan razvoj, prvenstveno energijom i zalaganjem mlađih generacija, nezavisne muzičke i kulturno umjetničke scene, no, velik je problem dislociranost umjetnika i organizacija, nedostatak adekvatnih prostora, nepoznavanje marketinga kulturnih organizacija te zapostavljanje učinkovitih modela suradnje, kulturne razmjene i partnerstava. Samim time, saznanja umjetnika, prijenos iskustva i informacija zasigurno nije na nekoj proaktivnoj i zadovoljavajućoj razini. Kroz neke naše projekte i aktivnosti pokušavali smo utjecati i na taj aspekt umrežavanja i jačanja suradnje, pružanja podrške, no nismo u potpunosti zadovoljni postignutim. Sve navedeno se dakako odražava i na slabiju vidljivost u javnosti.