<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:wfw="http://wellformedweb.org/CommentAPI/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	xmlns:slash="http://purl.org/rss/1.0/modules/slash/"
	>

<channel>
	<title>neformalna arhitektura &#8211; Kulturpunkt</title>
	<atom:link href="https://kulturpunkt.hr/tag/neformalna_arhitektura/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<description>nezavisna kultura / suvremena umjetnost / dru&#353;tvo</description>
	<lastBuildDate>Mon, 20 Feb 2023 17:10:03 +0000</lastBuildDate>
	<language>en</language>
	<sy:updatePeriod>
	hourly	</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>
	1	</sy:updateFrequency>
	<generator>https://wordpress.org/?v=6.8.3</generator>

<image>
	<url>https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/02/cropped-Kulturpunkt-baloncic-novo-32x32.png</url>
	<title>neformalna arhitektura &#8211; Kulturpunkt</title>
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<width>32</width>
	<height>32</height>
</image> 
	<item>
		<title>Od ruskih do gruzijskog paviljona</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/predstavljanje/od-ruskih-do-gruzijskog-paviljona/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Matija Mrakovčić]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 26 Sep 2013 11:53:20 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[blok lokalna baza za osvježavanje kulture]]></category>
		<category><![CDATA[dubravka sekulić]]></category>
		<category><![CDATA[Galerija Nova]]></category>
		<category><![CDATA[joanna warsza]]></category>
		<category><![CDATA[neformalna arhitektura]]></category>
		<category><![CDATA[postsocijalizam]]></category>
		<category><![CDATA[Zagreb]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=od-ruskih-do-gruzijskog-paviljona</guid>

					<description><![CDATA[<p>Unakrsna prezentacija Joanne Warsza i Dubravke Sekulić povezuje dva istraživanja fenomena građevinskih nadogradnji u postsocijalističkom kontekstu.</p>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>U utorak, <strong>1. listopada</strong>, u <strong>19 sati</strong>, u <strong>Galeriji Nova</strong>, unakrsnu će prezentaciju održati <strong>Joanna Warsza</strong> i <strong>Dubravka Sekulić</strong>. Prezentacija povezuju dva istraživanja fenomena građevinskih nadogradnji u postsocijalističkom kontekstu, s namjerom da prošire diskurs o neformalnoj arhitekturi s onu stranu romantizacije ili barbarizacije, a posebno tretman ove teme unutar umjetničkog polja.</p>
<p><span style="line-height: 20px;">Istraživanje Joanne Warsze krenulo je od slavne zgrade bivšeg Ministarstva autocesta Sovjetske Republike Gruzije, koju su projektirali arhitekti <strong>George Chakhava</strong> i <strong>Zurab Jalaghania</strong> 1975. godine, a koja je danas postala simbolom &#8220;začudnog&#8221; vremena Sovjetskog saveza. Joanna Warsza u nasljeđu sovjetske arhitekture pokušava pronaći anticipacijski potencijal, kakav se manifestira u neformalnoj izgradnji, ekstenzijama modernističkih građevina nastalim nakon 1990-ih kao organski odgovor na novo doba &#8220;bezakonja&#8221; nakon pada Sovjetskog saveza. Stoga s arhitekturom isprepliće bottom-up rješenja konceptualne umjetnosti i samoorganiziranih umjetničkih praksi. </span></p>
<p><span style="line-height: 20px;">Istraživanje je objedinila u vodiču pod naslovom <em>Ministarstvo autocesta</em>.&nbsp;<em>Vodič za performativnu arhitekturu Tbilisija</em>, u kojem mapira socijalne, urbane i umjetničke diskurse o gruzijskim postsovjetskim godinama, iz perspektive njezine brdovite prijestolnice Tbilisija. Publikacija prati izložbu u Gruzijskom paviljonu na 55. Venecijanskom bijenalu – <em>Kamikaze Loggia</em>, koju je Warsza i kurirala. Paviljon preuzima oblik neformalne strukture karakteristične za Tbilisi, a proučavajući lokalne primjere samoiniciranih okoliša, kao što su &#8220;lođe kamikaze&#8221;, &#8220;euroremonti&#8221;, &#8220;uljepšavanja&#8221; i druge modifikacije sovjetskog nasljeđa, Warsza teži preispitati njihov anticipacijski i često progresivni potencijal.</span></p>
<p><span style="line-height: 20px;">Istraživanje Dubravke Sekulić kreće od zagonetnih nadogradnji takozvanih Ruskih paviljona, a nastavlja se proučavanjem njihove ekstrateritorijalnosti između ilegalnog i legalnog. Od toga da paviljoni uopće nisu ruski važnija je činjenica da je njihova nadogradnja u 2000-ima obilježena vrlo mutnim pregovorima između stanovnika, developera i gradskih vlasti, što ekstenzije &nbsp;smješta s onu stranu puke (i)legalnosti. Knjiga <em>Glotzt Nicht so Romantisch!</em>&nbsp;<em>O ekstralegalnom prostoru u Beogradu</em> ispituje političko i pravno porijeklo takvog ekstrateritorija, kroz koje možemo pratiti transformacije jugoslavenske stambene politike, obrat koncepta vlasništva od &#8220;našeg&#8221; na &#8220;moje&#8221; 1990-ih, kao i pretvaranje kršenja urbanih regulacija u normu 2000-ih, a koje u velikoj mjeri objašnjava golemu količinu ekstralegalnih urbanih intervencija koje oblikuju suvremeni Beograd.</span></p>
<p><span style="line-height: 20px;">Joanna Warsza je kustosica u polju vizualnih i izvedbenih umjetnosti i arhitekture. Radi većinom u javnoj sferi, istražujući socijalne i političke agende kao što je nasljeđe postsovjetske arhitekture na Kavkazu, od 2009. do 2010, i fenomen izraelskih omladinskih delegacija u Poljskoj, počevši s Narodnim pokretom u 2009. Njezini kustoski projekti uključuju: Gruzijski paviljon na 55. Venecijanskom bijenalu, 2013., Bijenale u Göteborgu, 2013. i ko-kuratorstvo 7. Berlinskog bijenala, 2012. Uredila je više publikacija, između ostalih: <em>Ministarstvo autocesta. Vodič za performativnu arhitekturu Tbilisija</em> (2013.),<em> Zaboravi strah</em> (2012.) i <em>Stadion X-A, Mjesto kojeg nikad nije bilo</em> (2009.). Živi i radi na relaciji Berlin – Varšava.</span></p>
<p><span style="line-height: 20px;">Dubravka Sekulić je arhitektica i istraživačica s fokusom na transformacije javne sfere u suvremenim gradovima, zajednička dobra, prostornu pravdu i prostorne implikacije neliberalnog urbanizma. Od njezinih recentnih projekata valja istaknuti izložbu <em>Tri točke potpore: Zoran Bojović</em> u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu (2012.) koja se kroz fokus na Zorana Bojovića i aktivnosti Energoprojekta u Africi i na Bliskom istoku bavi vezom jugoslavenskog modernizma i pokreta nesvrstanih. Akademija Jan van Eyck objavila joj je u 2012. dvije knjige: <em>Glotzt Nicht so Romantisch! On Extralegal Space in Belgrade</em> i <em>Surfing the Black</em>, o crnom valu u jugoslavenskom filmu, nastalu u suradnji sa Žigom Testenom i Galom Kirnom.</span><span style="line-height: 20px;">&nbsp;</span></p>
<p>Ova unakrsna prezentacija dio je programa <em>Mikropolitike</em> <strong>[BLOK] – Lokalne baze za osvježavanje kulture</strong>. <em>Mikropolitike</em> obuhvaćaju serije predavanja, umjetničkih predstavljanja, seminara i projekcija koja je pokrenuta s idejom reprezentiranja i raspravljanja o umjetničkim radovima i umjetničkom djelovanju u širem društveno-političkom kontekstu, kao i kritičkih kustoskih pozicija i umjetničkih institucija koje propituju modele umjetničke proizvodnje.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
	</channel>
</rss>
