Umjetnički rad, punog naziva Petroentaglements: How to be present for Aqua-life, rezultat je Molgine umjetničke rezidencije u Rijeci, tijekom koje je istraživala kompleksne odnose između ljudi, živog morskog svijeta i petrokemijske industrije koja je na riječkom području prisutna od druge polovice 19. stoljeća.

Umjetnica je, uz pomoć suradnika iz Ronilačkog centra Marco Polo i Prirodoslovnog muzeja Rijeka, nastojala pronaći vidljive i nevidljive posljedice istjecanja nafte i drugih oblika industrijskog zagađenja na morske organizme. Osim ronjenja, lokacije s višom razinom onečišćenja istraživala je pomoću ROV-a, daljinski upravljanog podvodnog robota koji omogućuje sigurno promatranje i u najdubljim slojevima podmorja.

Instalacija, koja će biti premjerno predstavljena riječkoj publici, kroz analogne holograme, video radove i crteže povezuje tehnologiju, biologiju i empatiju, istražujući kako tragovi nekada izrazito prisutne industrije i dalje nastavljaju oblikovati morski okoliš.

Kasia Molga je multidisciplinarna umjetnica koja povezuje umjetnost, dizajn, tehnologiju i znanost kroz praksu ronjenja i promišljanje o morskim ekosustavima. Osnivačica je i direktorica Studio Molga Ltd, gdje, uz vlastitu umjetničku praksu, vodi tim kreativnih tehnologa i arhitekata koji provode društveno angažirane projekte i obrazovne programe

Izložba se održava u sklopu projekta S+T+ARTS4WaterII, a može se posjetiti do 7. studenog.

Više detalja pronađite ovdje.

Ulaz u Galeriju smještenu u zgradi Ine odvojen je kratkim segmentom zida od glavnine prostora. Na toj pregradi smještena je rozeta, crna poput zida, koja u sredini ima zalijepljenu distorziranu sliku leptira na rozoj podlozi. Druga, bijela ukrasna rozeta s malo drugačijim profilacijama nalazi se na desnom zidu šireg dijela Galerije. Zidovi su tamni, izložba je relativno slabo osvijetljena, a galerija je otvorena od 16 sati, što s obzirom na doba godine znači da se može vidjeti samo noću. Taj mračni ambijent uspio je zatomiti efekt kiča koji bih od ovih ukrasa od stiropora s imitacijama antičkih dekoracija očekivao. Nasuprot bijele rozete nalazi se predmet izrađen od čvrste pjene koji oblikom podsjeća na spljoštenu piramidu čiji je uži dio fiksiran na zid tako da je baza okrenuta prema promatraču_ici. Rupičastom strukturom i organskim oblikom podsjeća na morsku spužvu, a svjetlucanje prozirnih niti spužvastog predmeta pod reflektorom najljepši je dio izložbe. Ovaj je predmet napravljen s namjerom, ali čini mi se da bih mogao prošetati gradilištem kada radnici odu i poput traženja školjaka na plaži, pronaći predmete koji ovako bliješte. 

Na zidu je jedan okrugli komad crvenog pleksiglasa na čijem je rubu crnom bojom ispisano: “Izjednačavanje tisuća godina potrebnih za stvaranje, razumijevanje i pripitomljavanje vatre s neodređenim razdobljem poigravanja, ispitivanja ljubavi”. Ova usporedba ljubavi i vatre nastavlja se na pravokutnoj ploči koja prikazuje fotomontažu crno-bijelih erotskih fotografija, preko koje je ispisan tekst. Nakon opisa večere uz svijeće, u tekstu se izjednačava seks s izgaranjem jer oboje zahtijevaju energiju, toplinu i materijal. Na izložbi je još jedna pravokutna ploča istih dimenzija, a tekst na njoj upućuje promatrača_icu kako da se ponaša pri susretu s materijalom, u ovom slučaju fosilnim gorivom, tamnom masom organskog podrijetla koja na visokim temperaturama pod zemljom postaje sve čišća i čišća. Uputa je vrlo jednostavna za pratiti, dovoljno je izabrati prave riječi za opisivanje susreta našeg tijela i petrokemijskih proizvoda kako bi on postao erotičan, jer susret se već događa. Zapaljene svijeće raspršuju po zraku parafin, na kožu mažemo slojeve vazelina ili nekog njegovog derivata, a mikroplastika teče u krvi svakog od nas. 

Na podu u sredini prostora nalazi se sivi sloj materijala koji djeluje kao da je izliven pa stvrdnut. Oko njega i na njemu su različiti predmeti od plastike – ljudski dlanovi, otisci školjki, kukaca i drugih organskih oblika. Tu su još osušeni cvjetovi, plohe prozirne plastike i okruglo ogledalo na kojem su poslagani parfemi i jedan upaljač. Ovi predmeti otvaraju puno mogućnosti za promatranje, istraživanje, igranje, i mirisanje. Čitava izložba se ne doživljava samo vizualno, nego senzualno u punom smislu – ona je mirisna, hrapava, glatka i mekana. 

Iako je materijal korišten na izložbi gotovo u potpunosti nastao od naftnih proizvoda ona svejedno pokazuje jako širok spektar boja, oblika i tekstura. Gotovi predmeti poput bočica parfema, ali i oni izrađeni, svojom teksturom pobuđuju asocijacije na nešto poznato. Time se pokazuje da je naš svijet u golemoj mjeri određen naftom. Prerada nafte je postala neka vrsta suvremene alkemije koja može proizvesti gotovo sve što možemo zamisliti i ispuniti našu civilizaciju nepojmljivom energijom. No, nekada je kamen mudraca bio samo dio mašte, a sada je upravo obrnuto. Možemo proizvesti gotovo sve, ali kao da smo zaboravili maštati o toj tvari koja nas određuje. Možda nafta nije samo materijal za praktičnu uporabu nego entitet koji nas koristi da bi se proširio, da bi se kretao? Možda nafta želi nas jednako koliko i mi nju? U svakom slučaju nije samo funkcija nego je pojavna i prisutna. Valentina Butumović odijeva je u ruho umjetnosti, dogovara sastanak u samoj zgradi naftne kompanije i pušta nas da se pod prigušenim svjetlima prepustimo osjetilima.

Butumović se u ovom radu bavi odnosom intimnosti, dekompozicije i erotike s naftom i njenim derivatima kroz medij umjetničke instalacije. “Umjetnica istražuje fizikalna svojstva petrokemijskih (polu)proizvoda aktivacijom svih osjetila tijekom kontakta s instalacijom. Zrcalna crna površina nafte, snažan miris benzina, ljepljiva kakvoća silikona, podatna sapunica detrđenta, zvučna napetost najlona i umjetan okus balzama za usne stvara visceralni impuls u prožimanju organskog i sintetičkog”, stoji u najavi.

Autorica se nadovezuje na teorijske koncepte petroseksualnosti, Batailleovih ideja generalne ekonomije, ekscesa i erotičnosti. Stručnu terminologiju Batumić prevodi u “vizualni jezik gustoće, curenja, viskoznosti, transformativnosti”, pojašnjava najavni tekst.

Valentina Butumović, rođena 1994. godine u Puli, studirala je Nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a svoje obrazovanje nastavila na Nida Art Colony u Litvi i kroz Erasmus+ razmjenu na Akademiji likovnih umjetnosti u Vilniusu. Njezini radovi izloženi su na brojnim domaćim i međunarodnim izložbama. U radu se bavi istraživanjem interakcije između organskog i sintetičkog u kontekstu suvremenih ekoloških izazova. Trenutno živi u Berlinu.

Više detalja možete pronaći ovdje.

U vremenu u kojem fosilna goriva pripadaju prošlosti, hrvatska Vlada planira bušenje u cijelom Jadranu.

BBC-ev dokumentarac Profit, zagađenje, obmana – BP i crna mrlja pogledajte u klubu ACME (N. Mafatare 2), 18. veljače u 18 sati.

Ulaz je slobodan.

Nafta je svjetska tema pa je i predstava koju u koprodukciji festivala Perforacije i riječke udruge Drugo more zaslužila tako zvučno ime. Riječ je o projektu brazilskih koreografa Ane Catarine Vieire i Angela Madureire temeljenog na povijesnim referencama, poput već pomalo zaboravljene priče o riječkoj rafineriji, preko kojih se bave temama ekonomije i ekologije, na razmeđi kojih stoji ponekad i puko preživljavanje. Uronjenost u kontekst, na čemu inzistira ova koprodukcija, povezuje iskusne brazilske umjetnike sa skupinom pet suvremenih plesača iz Rijeke.

Predstavu izvode Jorge Correa Bethencourt, Vladimir Ježić, Marko Kalc, Tanja Kalčić, Martina Rukavina i Nives Soldičić.

Predstavu Nafta možete pogledati 16. prosinca u 20 satu u Velikoj dvorani zagrebačkog Teatra &td. 

Novi sastavni dio programa Perforacija je Showcase hrvatske izvedbene umjetnosti, s ciljem promocije domaćih umjetnika pred europskim kulturnim profesionalcima. Najavljen je dolazak programatora iz desetak zemalja, a predstavit će im se autori poput: Olivera Frljića, Nataše Rajković, Bobe Jelčića, Branka Brezovca, Željka Zorice, Room 100, D.B. Indoša i Tanje Vrvilo. Sad već nezaobilazni dio festivala je i tzv. Noć performansa.

No Perforacije misle i interkontinentalno. Nakon što su u proljeće predstavile 12 domaćih produkcija u New Yorku, novo izdanje najavljuje otvorenje s hrvatsko-brazilskom plesnom koprodukcijom Nafta. Nakon premijere ove predstave (autori Ana Catarina Vieira i Angelo Madureira), u kojoj pleše i pet mladih plesača i plesačica iz Rijeke, planirana je i turneja u Brazilu. Priča riječke Rafinerije nafte idealna je platforma za progovaranje o temama koje muče suvremeni svijet, od ekonomije i politike, preko konzumerizma, pa sve do utjecaja čovjeka na vlastiti okoliš. Nafta je tako dio europskoga projekta Domina – Imagine 2020, koji promišlja veze izvedbe i klimatskih promjena.

Suorganizatori festivala su: Studentski centar u Zagrebu, Drugo more u Rijeci te Art radionica Lazareti u Dubrovniku.