U operi sudjeluju studenti_ce i mentori_ce Muzičke akademije, Tekstilno-tehnološkog fakulteta, Akademije dramske umjetnosti i Fakulteta hrvatskih studija.

Kao polazište za projekt Behrends uzima umjetničku tezu da priroda više ne postoji. “Uništavamo svoj okoliš već poprilično dugo i posljedice toga su sve vidljivije. Mladi su se pobunili protiv tog procesa i zahtijevaju promjene u svakom pogledu, od gospodarstva do kulture. Iz tog je nastala dramaturgija ovog projekta koju bismo mogli nazvati Pet minuta poslije dvanaest: scena prikazuje duboko ukopani bunker nakon katastrofe. Čemu dalje živjeti, u svijetu bez sunca, bez mora, bez prirode? Muzika, kao najumjetnija od svih umjetnosti donosi sjećanja na nekadašnji svijet i netaknutu prirodu. Scene se nižu kroz razne dijelove scenskog prostora i zazivaju razne osjećaje napuštenosti, samoće ili otpora”, pojašnjava Behrends.

Operni redatelj Mathias Behrends pročelnik je Švicarskog opernog studija na Bernskom umjetničkom sveučilištu i redovito režira operne produkcije. Hrvatski skladatelj i dirigent Mladen Tarbuk predaje muzičku teoriju, dirigiranje, kompoziciju i orkestar na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Reprizne izvedbe mogu se pogledati 10., 11., 12. i 13. veljače, a više informacija dostupno je ovdje.

Biennale oživljava tradiciju popratnog glazbenog diskursa trodnevnim međunarodnim interdisciplinarnim simpozijem koji će se održati na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, od 7. do 9. travnja, a nosi istu temu kao i sam festival: Prekinute veze. Tim povodom organizacija biennala otvara javni poziv za prijedloge za 20-minutne pojedinačne prezentacije, 10-minutne razgovore, plakate, tematske panele ili okrugle stolove. 

Biennale objavljuje popis relevantnih naslova za tematiku simpozija, no naglašava da prijave nisu strogo ograničeno samo na ponuđene naslove, koji glase: Razdoblje hladnog rata, Skladateljski proces, Zastarijevanje tehnologije, Performativna praksa, Nove umjetničke prakse, Arhivska dokumentacija, Glazba i improvizacija, Spektralizam, Nova izrada glazbala i proširenih instrumenata, Glazbeni festivali, Elektronička i računalna glazba i Muzički biennale Zagreb.

Voditeljica diskurzivnog programa je Laura Emmery, a govornici i moderatori Andrea F. Bohlman, Dalibor Davidović i Peter J. Schmelz.

Prijave trebaju sadržavati naslov i kratki sadržaj (150-300 riječi), ime i prezime, kratku biografiju i tehničke zahtjeve. Za sudjelovanje na simpoziju plaća se kotizacija u iznosu od 80 eura za akademike vezane uz instituciju, 60 eura za nezavisne istraživače_ice i 40 eura za studente_ice. Kotizacija uključuje pokrivanje troškova konferencijskih materijala, kave i osvježenja za vrijeme trajanja programa i ulaz na festivalske koncerte.

Više detalja o natječaju možete pronaći na poveznici.

Prijave se šalju mailom, do 15. listopada.

Nakon niza iznimno uspješnih glazbeno-scenskih projekata nastalih posljednjih godina kao plod suradnje studenata i nastavnika triju zagrebačkih umjetničkih akademija i TTF-a, studenti akademija nastavljaju suradnju Životinjskom farmom Igora Kuljerića u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u sklopu programa Muzičkog biennala Zagreb, ujedno u sklopu proslave 100. godišnjice Muzičke akademije u Zagrebu. Najnovija je suradnja nedavno sjajno realizirana i izvedena opera Amfitrion Borisa Papandopula u HNK-u u Zagrebu“, piše autor izložbe Danko Friščić.

Program su financijski podržali Grad Zagreb – Gradski ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo te Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske.

Glazba kao umjetnost kojoj smo izloženi od najranijih dana svakako ima blagotvoran utjecaj na dobrobit pojedinca – dokazane su značajne zdravstvene i socijalne beneficije glazbe, a glazbenici i glazba imaju moć osnažiti cijele zajednice i na taj način aktivno sudjelovati u formiranju društ(a)va. Ipak, u kontekstu promišljanja uloge glazbenika u društvu i korištenja glazbe za rad s ranjivim skupinama i društvom općenito, potrebno se osvrnuti na ulogu akademija u obrazovanju budućih angažiranih glazbenika. Iako postoje brojni primjeri korištenja glazbe u radu s ranjivim skupinama i zajednicom općenito, oni nerijetko ovise o angažmanu entuzijasta, volontera i glazbenika amatera, uokvireni u projektnu zadanost dinamike rada civilnog sektora. Ipak, i na “domaćem terenu” postoje primjeri dobre prakse koji ne ostaju tek u domeni civilnog sektora već se ostvaruju u suradnji s Muzičkom akademijom, a koji dokazuju onu poznatu tezu da je svaki početak osamljen i težak, ali ovisi o pojedincu ili grupi koji će učiniti taj inicijalni korak.

Jedna od najboljih sugovornica na temu angažiranosti glazbenika, kako profesionalnih, tako i onih u obrazovnom procesu, svakako je Ana Čorić s Odsjeka glazbene pedagogije na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Ana aktivno sudjeluje u provedbi projekata, sa studentima pokreće društveno angažirane inicijative i budućnost glazbenih akademija i mladih glazbenika vidi upravo u poticanju učenja zalaganjem u zajednici. Svoj je glazbeni put započela upravo van formalnog sustava glazbenog obrazovanja za koji je bila “prestara” u trenutku kada je njezin talent prepoznat u petom razredu osnovne škole. Kao darovita učenica, dobila je priliku otići u Školu stvaralaštva “Novigradsko proljeće” gdje je godinama pohađala sve dostupne glazbene radionice pa je ovo iskustvo rezultiralo otkrivanjem ljubavi prema skladanju i, za ovaj tekst značajnije, interdisciplinarnom pristupu glazbi, ali i glazbenoj pedagogiji.

“Za mene je glazbena pedagogija puno širi pojam nego što se to kod nas tradicionalno shvaća – kao disciplina koja je usmjerena na formalno glazbeno obrazovanje djece i eventualno mladih. Za mene, a i za cijelu glazbeno-pedagošku zajednicu u inozemstvu, to je disciplina koja se širi i na neformalne kontekste  učenja i poučavanja, kao i na ljude svih dobnih skupina”, pojašnjava. Osim toga, glazbena pedagogija se u različitim pitanjima susreće i nadopunjava s mnogim drugim disciplinama kao što su muzikoterapija, community music ili world music pedagogy, pa za Anu o njoj “nema smisla govoriti kao o ‘kuli bjelokosnoj’, bez uzimanja u obzir cijelog konteksta svijeta u kojem živimo”. Dapače, kaže kako se “u glazbeno-pedagoškoj literaturi sve više piše o partnerstvima između formalnog i neformalnog sektora, otvaranju formalnih glazbenih institucija prema zajednici, i sl. Zadnje, a ne i manje važno, u kontekstu priče o učenju zalaganjem u zajednici i mom radu sa studentima, mi govorimo o visokoškolskoj glazbenoj pedagogiji pa se samim time to odnosi na obrazovanje budućih glazbenika svih usmjerenja, a ne samo onih koji studiraju glazbenu pedagogiju”.

Iako je studij glazbene pedagogije na našim akademijama još uvijek primarno usmjeren na prakse koje se izvode u formalnom obrazovanju i na zapadnoeuropsku klasičnu glazbu, Čorić ističe kako se u zadnje vrijeme kod nas stvari ipak malo pomiču i to uglavnom u području muzikoterapije (npr. Studij Kreativne terapije u Osijeku), ali da i dalje sve ostaje na entuzijazmu profesora i studenata koji u svoj rad i obrazovanje odlučuju uvesti i sadržaje koji uključuju aktivni angažman u zajednici.

U kontekstu umjetničkog angažmana u zajednici svakako se ističe termin community music (koji se u domaćoj literaturi ne prevodi s engleskog izvornika), a koji je već zaživio u inozemnoj praksi glazbene pedagogije te postoji kao profesionalno priznati smjer djelovanja na koji se studenti mogu usmjeriti tijekom studija. Obuhvaća niz praksi korištenja glazbe u radu s ranjivim skupinama, ali i sa zajednicom općenito. Community glazbenici dovode glazbu i aktivnosti povezane s istom u zatvore i korekcijske ustanove, domove za djecu bez roditelja ili odgovarajuće roditeljske skrbi, domove za starije i nemoćne, bolnice, vrtiće. Oni rade s imigrantima, ženama žrtvama obiteljskog i seksualnog nasilja i ostalim ranjivim i marginaliziranim skupinama. Na ovaj način utječu na promjenu konteksta glazbenikovog djelovanja, jačaju suradnju svih dionika u obrazovnom procesu kroz koji prolaze mladi umjetnici, povezuju ih sa zajednicom čije potrebe istražuju te rade na poticanju aktivnog sudjelovanja publike u procesu izvođenja glazbenog djela. “Kreirajući prostor i uvjete za inkluzivno i participativno bavljenje glazbom, utemeljeno na shvaćanju da je ono fundamentalni aspekt čovjekovog života, a time i važan dio ljudske kulture i društva općenito, community glazbenici u svom radu ukazuju na važnost promjene konteksta glazbenikova djelovanja”, naglašava Ana.

Osim prakse community musica, prakse i discipline poput glazbene terapije, community glazbene terapije i medicinske etnomuzikologije, a koje utječu na dobrobit pojedinca i/ili skupine, ključne su u revitalizaciji zajednica nakon kriznih razdoblja kroz koje društvo prolazi. “Community music vezan je uz društveno angažiranu umjetnost i revitalizaciju zajednica, kao što je to, primjerice, bio slučaj u američkim susjedstvima i getoima gdje je upravo glazba pomogla u povezivanju zajednice nakon priljeva novog stanovništva u postratnim razdobljima”, pojašnjava Čorić. “Ako se osvrnemo na razvitak ovih disciplina koji je nerijetko bio vezan uz period nakon većih društvenih trauma poput ratova, njihova je uloga ključna i u aktualnom periodu svjetske zdravstvene krize kroz koju prolazimo”, ističe.

Iako postoje brojni inozemni primjeri dobre prakse, važno se osvrnuti na začetke ovakvih aktivnosti u Hrvatskoj, a projekti na kojima je Ana aktivno sudjelovala najbolje će približiti važnost izlaska iz okoštalih struktura oslonjenih na izvedbenu izvrsnost kao krajnji cilj.

Program Note ljubavi započeo je 2017. godine i trajao je sve do početka pandemije kada su epidemiološke mjere i ograničenja zaustavila njegovu provedbu. Udruga Smiješak za sve, u kojoj je Ana volontirala, u suradnji s Centrom za slijepe i slabovidne Vinko Bek pokrenula je projekt fokusiran na čitanje priča slijepoj i slabovidnoj djeci. Ana je ubrzo preuzela organizaciju i osmišljavanje aktivnosti i u suradnji s volonterima i studentima Muzičke akademije spojila priče s glazbom. “S vremenom smo postavili nekoliko priča iz slikovnica, a zadnju priču koju smo izvodili sama sam napisala. Što se tiče glazbe, nastojali smo iskoristiti i skladbe iz klasičnog repertoara, ali i tradicijsku te popularnu glazbu. S vremenom su priče iz Nota ljubavi postale multisenzoričko iskustvo; uz zvuk su pričama dodavani i pokret, miris, opip i slično. Jako nam je bilo važno da djeca ne budu statična u procesu slušanja i da im pružimo priliku za aktivno muziciranje i kreativno izražavanje u različitim medijima”, kaže. Ubrzo su počeli dobivati upite od Knjižnica grada Zagreba da priče izvedu i u prostorima knjižnica za djecu koja vide, a priče su, naposljetku, izvodili za razne publike i u najrazličitijim prostorima – od parkova, preko knjižnica do drugih akademija gdje su bili pozvani da nastavnicima i studentima s akademija u regiji održe radionicu kako stvarati i izvoditi priče poput njihovih.

Osim programa Note ljubavi koji je 2018. godine Akademiji i studentima donio Rektorovu nagradu za društveno koristan rad u akademskoj i široj zajednici, Ana ističe i program Muzike u klinike koji je studente glazbe otvorio prema tome da izađu iz svojih uobičajenih koncertnih prostora u zajednicu. “Riječ je o inicijativi koju su pokrenuli studenti zagrebačke Muzičke akademije i liječnici Klinike za tumore KBC-a Sestre milosrdnice, a koja se bavi mogućnostima transformiranja bolničkih prostora izvođenjem glazbe uživo.” Ova se inicijativa manifestira u kratkim koncertima u različitim prostorima klinike u poslijepodnevnim satima, a koja okuplja publiku sastavljenu od pacijenata, liječnika, osoblja i posjetitelja klinike. “Za jedne, to je prilika za muziciranje u nekom drugom i drukčijem okruženju, za druge mjesto predaha, za treće mogućnost drukčije osjetilne i emotivne percepcije bolničkog prostora”, pojašnjava Čorić.

Iako vremenski najudaljeniji, ističe još jedan primjer koji je bio osobito značajan za njezino profesionalno usmjerenje i razvoj, a dogodio se na posljednjoj godini studija, kada je dobila priliku volontirati na Međunarodnoj ljetnoj školi glazboterapije u organizaciji Kazališta Ulysses. “Tu sam upoznala voditelja programa, engleskog kompozitora, muzikoterapeuta i profesora sa Sveučilišta u Edinburghu Nigela Osbornea te njegove studente, kao i mnoge glazbenike i glumce koji bi nam se pridružili na radionicama i izvedbama predstava koje smo radili s djecom koja imaju cerebralnu paralizu. Mislim da me taj vid pedagoškog rada jako obogatio, a feedback sudionika radionica da ih ‘manje bole noge nakon naših radionica’ i da bi voljeli da mi ‘dolazimo u njihove redovne škole’ jako puno znače. Neopisivo je bilo gledati koje su pomake djeca pokazala tijekom procesa rada i koliko su se otvorila prema muziciranju i skladanju glazbe za predstavu.”

Ono što ju je inspiriralo u prvim susretima društveno angažiranog rada i procesu učenja zalaganjem u zajednici, Čorić nastavlja i danas, angažmanom na recentnom i još aktualnom projektu B – AIR-Art Infinity Radio – Creating sound art for babies, toddlers and vulnerable groups koji se provodi uz podršku programa Kreativna Europa, a na kojem je hrvatski partner Radioteatar Bajsić i prijatelji. “Projekt B-AIR fokus stavlja na interdisciplinarno istraživanje zvuka i stvaranje radiofonijskih umjetničkih sadržaja za najmlađe, kao i za ranjive skupine u društvu (djeca u bolnicama, djeca s oštećenjem sluha, bebe, i sl.). Ovaj projekt vidim i kao veliki doprinos glazbenoj pedagogiji, pogotovo zbog činjenice da današnja djeca žive u vizualnom vijeku i jako ih je teško motivirati na slušanje i uživanje u tom procesu”, ističe Čorić.

Iz navedenih primjera jasan je transformativni potencijal koji community music ima za korisnike, glazbenike, ali i cijele obrazovne strukture koje i dalje, čini se, uporno stoje na temeljima punima ograničenja pa su primjeri suradnje Muzičke akademije s organizacijama civilnog društva, iako vrijedni, i dalje rijetkost. U ovom smislu, zadatak visokoškolskih obrazovnih ustanova svakako je uključivanje učenja zalaganjem u zajednici u kurikulume, kao i izlazak u zajednicu i osluškivanje njenih potreba, ostvarivanje partnerstava s organizacijama civilnog društva, te sudjelovanje u razvoju kompetencija studenata ne samo kao izvrsnih umjetnika, već i kao aktivnih i odgovornih građana. Impliciranje angažiranosti u umjetničkom radu možda je u sukobu s razigranom prirodom umjetnosti i kreativnog stvaranja, ali na obrazovnim je strukturama ipak veća društvena i politička odgovornost. Kao što smo svjesni da je i odbijanje sudjelovanja u demokratskim procesima u svojoj suštini politički čin pojedinca, tako je i ignoriranje civilne misije akademije politički čin koji, nažalost, pokazuje tek otpor prema promjeni, jačanju kulturnog kapitala i povezivanju sa zajednicom.

Tekst je nastao u sklopu projekta I to je pitanje kulture? koji provode Udruga za promicanje kultura Kulturtreger kao nositelj i Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva kao partner, u razdoblju od 19. kolovoza 2020. godine do 19. kolovoza 2022. godine. Ukupna vrijednost projekta je 1.342.674,05 HRK, a sufinancira ga Europska unija iz Europskog socijalnog fonda u iznosu od 1.141.272,94 HRK. 

Više o Europskim strukturnim i investicijskim fondovima možete saznati ovdje, a o Europskom socijalnom fondu na ovoj poveznici.

Seminar započinje u petak u 18 sati i održava se u sobi 339. Otvara ga prvi dio pregleda povijesti, teorije i angloameričke muzikologije, a program se nastavlja u subotu od 9:30 sati. Profesor White dalje će se osvrnuti na aktualne probleme angloameričke muzikologije, zatim na muzikologiju u Irskoj te na problem odnosa angloameričkog muzikološkog centra i hrvatske periferije.

Dr. Harry White predaje na University Collegeu u Dublinu od 1993. godine. Školovao se na UCD-u i Trinity Collegeu u Dublinu te na Sveučilištu u Torontu. Bio je gostujući profesor u Kanadi, Hrvatskoj, Njemačkoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. Član je Kraljevske irske akademije glazbe i Academy of St. Cecilia u Londonu te počasni član Hrvatskog muzikološkog društva. Od 2003. do 2006. godine bio je prvi predsjednik Irskog muzikološkog društva. Redoviti je član Kraljevske irske akademije, a 2015. i član Academia Europaea. Od 1990. godine s Gerardom Gillenom je glavni urednik časopisa Irish Musical Studies. Član je redakcija više renomiranih muzikoloških časopisa i autor nekoliko važnih studija.

Predavanja su otvorena.

Starinski klaviri, pianina, violine, saksofoni, trube i harfa savršeno će se uklopiti u okruženje Botaničkog vrta, a u glazbi će se moći uživati na nekoliko jedinstvenih lokacija. U službenom programu, od 16 do 18 sati, posjetitelje očekuju koncerti profesionalnih glazbenika predvođenih pijanistima Aljošom Jurinićem, Danijelom Gašparovićem i Krešimirom Starčevićem, sopranisticom Tanjom Ruždjak, kantautoricom Dinom Rizvić, Oridano Gypsy Jazz Bandom i gitaristom Antom Gelom. U prekrasnom ambijentu Botaničkog vrta izvodit će se klasika, jazz, gypsy jazz, gospel, soul, blues, funk, folk, americana i rock, a na programu će se naći uspješnice Beatlesa, jazz standardi i koktel klasici te poznata djela majstora klasične glazbe poput Chopina, Beethovena, Mendelsohna, Haydna, Bacha, Liszta, Rahmanjinova, Schuberta, Dvořáka i Brahmsa. Prije i nakon ovih malih, intimnih koncerata svi zainteresirani moći će i sami zasvirati pred publikom i postati aktivni sudionici čitave priče, a možda čak i otkriti svoj poneki skriveni talent.

Za organizaciju ovog događanja zaslužni su Ivana Gladović i njena firma Biljke i svirke. 

Događanje će biti besplatno za sve posjetitelje. Detaljni program možete potražiti na ovom linku. 

“Naš je glavni cilj pomiriti razjedinjene i često konfliktne stilove, ideologije i kulture koje su oblikovale i nastavljaju oblikovati glazbu našeg svijeta te realizirati ove ideje na istoj platformi, u istom zvučnom prostoru, iste večeri i za iste slušatelje”, stoji u izjavi umjetničke direktorice i direktora festivala, Dorotee Rácz i Dmitryja Samograyja.

Od 23. do 28. studenog, međunarodni festival klasične glazbe Audeamus obuhvatit će tri koncerta komorne glazbe u Muzeju Mimara te jedan koncert suvremene glazbe u dvorani Muzičke akademije.

Na komornim će koncertima nastupit šest mladih glazbenika koji će svirati u različitim nestandardnim komornim sastavima. Publika će imati priliku iskusiti raznovrsnost i bogatstvo boja i tonova koje pružaju neobične i raznolike kombinacije instrumenata. Važan je aspekt festivala i poticanje stvaralaštva mladih hrvatskih kompozitora te otvaranje prostora za javnu izvedbu njihovih djela. Stoga će se na svakom od tri koncerta klasične glazbe izvesti jedna nova kompozicija skladana upravo za festival Audeamus, to jest, na svakoj večeri publika će imati priliku čuti premijeru djela jednog od tri mlada hrvatska skladatelja.

Osim kulturnog doprinosa, festival ima i humanitarni te pedagoški karakter. Cilj je klasičnu, pogotovo suvremenu klasičnu glazbu predstaviti i približiti djeci i mladima. U suradnji s GU Elly Bašić, glazbenici koji nastupaju na festivalu održat će niz besplatnih seminara i majstorskih tečajeva za učenike glazbene škole. 

U projektu sudjeluju Dorotea Racz (violončelo) Anamarija Milić (violina) Ginevra Petrucci (flauta) Gleb Kanasevich (klarinet) Peter Pakhomkin (gitara) Dmitry Samogray (glasovir) te skladatelji Tomislav Oliver, Lana Janjanin i Sara Glojnarić. Glazbenici žive i rade u Hrvatskoj, Italiji, Njemačkoj i SAD-u. 

Koncerti počinju u 20 sati, a ulaz je besplatan. Detaljan program i više o festivalu Audeamus potražite na službenoj i Facebook stranici.

Nakon niza iznimno uspješnih glazbeno-scenskih projekata nastalih posljednjih godina kao plod suradnje studenata i nastavnika triju zagrebačkih umjetničkih akademija (Čarobna frula, Ivan Grozni, Carmen, Od Ljubavi i zlobe do Maršala i Slavuj), studenti akademija nastavljaju suradnju. Nova premijera, predstava Priča o vojniku Igora Stravinskog i Charlesa-Ferdinanda Ramuza, zakazana je za 25. svibnja s početkom u 20 sati.

U izvedbi glume studenti Akademije dramske umjetnosti Filip Riđički, Nikola Baće, Dajana Čuljak te Milica Manojlović, dok orkestar čine Đana Kahriman, Ivan Domović, Dunja Paprić, izv.prof. Žarko Perišić, Mario Lončar, Ivan Mučić te Boris Žuvela, svi sa zagrebačke Muzičke akademije. 

Već sljedećeg dana, u nedjelju 26. svibnja, također s početkom u 20 sati, studenti Akademije dramske umjetnosti predstavit će najbolje filmove iz protekle dvije akademske godine, nagrađene na ovogodišnjoj desetoj Filmskoj Reviji Kazališne Akademije (FRKA).

Jazz lab projekt je tri partnera: Muzičke akademije, Hrvatske glazbene mladeži i Studentskog centra u Zagrebu, koji imaju zajednički cilj – osnivanje jazz odjela Muzičke akademije u Zagrebu. U namjeri da ostvare ovaj cilj tijekom sljedeće dvije godine provodit će kontinuirane aktivnosti.

Nakon uspješnog prvog Jazz lab utorka sa Sašom Nestorovićem i Joe Kaplowitzom, na rasporedu je nova radionicu, na kojoj će svoje znanje s vama podijeliti prvi hrvatski diplomirani jazz trombonist Miron Hauser.

Jazz lab održat će se u utorak, 10. svibnja od 16 do 19 sati u MM centru. Nakon radionice posjetite Jam session. Ulaz je slobodan.

F.R.K.A. će se održati od 1. do 3. travnja u prostorima Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, a prikazat će studentske radove nastale u posljednje dvije godine u produkciji ADU.

Filmovi će se natjecati za nagradu najboljeg ostvarenja u devet kategorija: za najbolji film, režiju, kameru, montažu, snimanje, scenarij, žensku ulogu, mušku ulogu te nagradu publike. Prema glasovima stručnog žirija nagrađenim će se autorima u nedjelju, 3. travnja, dodijeliti nagrade koju je ove godine oblikovao dipl. kipar Janko Petrović te izradio u suradnji s Ljevaonicom Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Tradicionalno, i deveta po redu Filmska revija kazališne akademije ugostit će studente i profesore inozemne filmske škole, a ovoga će puta to biti turski Faculty of Art and Design – Istanbul Kultur University. Turska će se škola publici predstaviti odabranim studentskim filmovima vlastite produkcije u programu izvan konkurencije.

Također, ove godine F.R.K.A. surađuje sa studentima Akademije likovnih umjetnosti kao i Muzičke akademije u Zagrebu, koji će aktivno sudjelovati u programu.

Izvor: ADU