Izložba predstavlja rezultate rada nastalog u okviru intenzivne jednotjedne radionice u kojoj su sudjelovali studenti_ce triju likovnih akademija iz Njemačke, Italije i Hrvatske. Studenti_ce su od 24. svibnja radili u međunarodnim grupama, a tema prevođenja inspirirala je umjetnička djela proizvedena u širokom rasponu medija. Tijekom kreativnog procesa autori_ce susreli su se s različitim oblicima i mogućnostima prevođenja. Prijevod je tako bio prisutan i kroz prijenos iz jednog medija u drugi. Prevođenje je potrebno kod svakog oblika suradnje – od verbalne i tekstualne do kreativne komunikacije, a to je posebno važno u kontekstu međunarodne suradnje.

Program je nastao u suradnji Sveučilišta primijenjenih znanosti u Düsseldorfu – Peter Behrens School of Art, Akademije likovnih umjetnosti u Veneciji, Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci i Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci.

U izložbi su zastupljeni sljedeći umjetnici_e: Marin Babić, Belgin Bayram, Eva Bisioli, Paul Böse, Noah Chen, Michelle Debuigne, Patricija Ferek, Stela Furjan, Ela Krajina, Markus Feulner, Giulia Gaffo, Julia Hagendorn, Jonathan Herrmann, Christian Hoßbach, Philipp Janetzki, Fernando Koziel-Azevedo, Nika Mušnjak, Charlotte Rathmann, Elia Rizzi, Katarina Ročak, Marvin Rowinsky, Jolina Steffen, Carina Thomae, Paula Timmermann, Pham Thanh Hang, Rebecca Venditti, Marija Zorić.

Mentori studenata: Lars Breuer, Nemanja Cvijanović, Igor Eškinja.

Izložba ostaje otvorena do 2. lipnja.

Više informacija o izložbi možete pronaći na ovoj poveznici.

Izložba Marijana Molnara sastoji se od tri dijela – videodokumentacije performansa Marx – Bakunjin iz 1980, ambijentalne instalacije koja je kontekst dvadesetminutnog performansa Das Kapital / Die Kunst te performansa Ljubljeni Marx koji postaje happeningom (prva izvedba u osječkom Kazamatu 2016. fotografski je dokumentirana). Krovni naziv, koji objedinjuje tri dijela izložbe i tretira “kapital” i “umjetnosti” kao dihotomijski par pojmova, Das Kapital / Die Kunst, ističe simbolično značenje uporabe njemačkog jezika kao temeljnog jezika teorije suvremene umjetnosti Josepha (Josefa) Beuysa, ali i jezika političke ekonomije modernizma. U videoradu Marx – Bakunjin Molnarov torzo i lice prikazani su sučelice kameri – on izvodi gestu pisanja na licu, čelu, crnom i crvenom bojom inherentnog simbolizma.

“Rad je nastao u kontekstu tadašnjeg povijesnog trenutka (anarhističke ideje kod terorističkih grupa na zapadu, nastalih poslije sloma 1968.) i lokalnog socijalističko-birokratskog sistema koji već pokazuje znakove zamora i birokratskog okoštavanja. Ova situacija dovodila je, uz ostalo, u žarište interesa pitanje individualnih sloboda. Mogućnost se pojavila na poluotvorenim vratima našeg društva koje je bilo na raskrsnici… U početku, ideja je čista i nevina, s vremenom ona se uprlja i gubi svoju snagu”, zapisala je u najavnom tekstu Silva Kalčić.

Izložba je otvorena do 15. siječnja.

Od Odiseje (2004.), preko Zakona ljubavi do Vojnika u zrelom žitu (2015.), radovi se osvrću na kobne posljedice mahnite produkcije i iskorištavanja materijalnih resursa. Katkad se javlja prizvuk transcendencije, pod pritiskom sadašnjosti izgledajući nedohvatljivo, dok se lomovi zbiljskog terena prenose u tjeskoban osjećaj vremenskog toka. Od tajaca do kovitlaca. Tim više potraga za preokretanjem toka vremena i dosezanjem idealnije budućnosti postaje neodgodivom, uz otvorenu dilemu o tome kako ju postići. Autor ističe, jedina (ne)moguća revolucija je revolucija svijesti. Svijest čovjeka danas se ne razlikuje puno od one prije ili nakon francuske i oktobarske revolucije. Tu se stvari ne mijenjaju, napredak je samo u HD prijenosu revolucije koja ne prestaje… Ideja Zemlje kao uređenog Rajskog vrta i pitanje tko, kako i da li ga može postići predstavlja srž moje umjetničke osobnosti. 

Tomislav Brajnović rođen je 1965. godine u Zagrebu. Prvu godinu Likovne akademije završio je u Den Haagu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1999. godine u klasi profesora Đure Sedera. Godine 2003. završio je poslijediplomski studij MA Fine Art na Central St Martins College of Art & Design u Londonu. Predaje Nove medije, Mapiranje grada i Rekontekstualizaciju na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Intenzivno radi i izlaže. Skupno je izlagao u Hrvatskoj, Italiji, SAD-u, Nizozemskoj, Mađarskoj, Makedoniji, Poljskoj, Velikoj Britaniji, Sloveniji, Srbiji, Irskoj, Njemačkoj i BiH. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Rovinju, Puli, Novigradu, Rijeci, Sarajevu, Skopju i Ljubljani. Dobitnik je više nagrada, stipendija i priznanja. Sudjelovao je u više rezidencijalnih projekata. Od 2007. godine vodi projekt-galeriju Studio Golo Brdo. Autor je projekta Večera s umjetnikom.

Izložba će biti otvorena u petak, 4. studenog, u 19 sati, a možete ju pogledati do 27. studenog.

Zauzimajući veći dio izložbenog prostora koji omogućava predstavljanje procesualnih instalacija koje svoj maksimum postižu u voluminoznim prostornim gabaritima, ovaj se put Klif odlučio predstaviti u nešto drugačijem formatu. Za razliku od većine dosadašnjih izlaganja, dva rada kojima se ovdje predstavlja nisu interaktivna. Nastat će kao dvije zasebne, studijski pripremljene i dovršene cjeline nastale tijekom nekoliko dana u muzeju.

Zanimajući se za daljnje razvijanje perceptivnih mogućnosti koju elektronička slika nudi, pomak zabilježen u istraživanju osciloskopa predstavit će u prvom dijelu izložbenog prostora. Umjesto živog nastupa, postavit će je kao višekanalnu instalaciju, gdje će gledatelji svjedočiti neočekivanoj performativnoj dinamici stvaranja zvuka i slike.

Zanimacija za osciloskop seže u šezdesete godine prošlog stoljeća kada je nekolicina umjetnika radila na adaptacijama elektroničkih uređaja uvodeći ih u umjetnički jezik i tako stvarajući ono što danas zovemo medijskom umjetnošću. U hibridnoj varijanti danas zastarjele analogne i suvremene digitalne tehnologije, put inovacija Klif i dalje nalazi u igri uštimavanja svojih umjetničkih namjera s nepredvidljivošću slučaja i hardverskim ograničenjima. 

Postavljen u fizički prostor kao trokanalna video projekcija, rad u drugom dijelu izložbenog prostora slijedi ideju 3D video mapiranja, gdje audio-vizualni materijal doprinosi osjećaju fragmentirane umnožene stvarnosti, stvarajući privid vremenskog i prostornog diskontinuiteta.  

Ivan Marušić Klif (1969.) radi na području interaktivnih instalacija i videa, zvuka i glazbe. Aktivan je kao glazbenik i glazbeni producent, autor glazbe za filmove, performanse, dramske i plesne predstave, a za svoju je site-specific instalaciju Lambda dobio Nagradu Vladimir Nazor.

Izložba je otvorena do 2. lipnja.

Urbanistička početnica bavi se prostorom zajedničke memorije bivše tvornice papira Hartera u Rijeci koji treba dobiti novu namjenu. Radionicu vode arhitekt Antun Sevšek iz Prava na grad i Dinko Peračić, osnivač i programski voditelj Platforme 9,81 iz Splita. Urbanistička početnica na rasporedu je u četvrtak, 10. travnja, s početkom u 11 sati u Harteri, a sudjeluju arhitekti, urbanisti, sociolozi, dizajneri, teoretičari, umjetnici, novinari i aktivisti iz Hrvatske i šire te predstavnici inicijative Heartera project. Predstavljanje rezultata radionice održat će se u klubu Život u subotu, 12. travnja, u 19 sati.

Instalacija Neposredna demokracija zahtijeva neposredan prostor, koju potpisuje Pulska grupa, prvi put je predstavljena na 13. Bijenalu arhitekture u Veneciji 2012. godine, a u Filodrammatici će biti otvorena tijekom cijelog festivala. Za izložbu O nelagodi promatranja gradova u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti, kustosi Hans D. Christ i Iris Dressler izabrali su suvremene, eksperimentalne radove koji prate procese transformacije gradova od 70-ih godina prošloga stoljeća do danas kroz umjetničku perspektivu.

Diskurzivni program Interakcije s gradom otvorena je rasprava podijeljena u tri tematske cjeline odnosno tri panela u petak i subotu, 11. i 12. travnja, koji se međusobno nadopunjuju, a bave se pitanjima participacije građana u urbanoj sredini, pitanjima građanskog otpora te ulozi umjetničke aktivnosti u prostornom razvoju grada. Rasprave će moderirati Nebojša Zelić i Davor Mišković, a gosti su tribina, između ostalih, Daniel Andujar, Teodor Celakoski, Hans D. Christ, Iris Dressler, Yvonne Doderer.

Noćni glazbeni program u klubu Život obogatit će Tikach & Pero Despero iz Rijeke te DJ i producent iz Beograda, Mama kaže da sam lep (MKDSL). Točan raspored potražite ovdje. Organizator je festivala udruga Drugo more, a partneri su Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka, Württembergischer Kunstverein Stuttgart, Platforma 9.81 i Klub Život.

Izvor: Drugo more

Izložba Europski autori grafike iz zbirke Muzeja moderne i suvremene umjetnosti dio je popratnog programa europskog projekta Password: Printmaking. Izložba je otvorena do 5. travnja, a u sklopu popratnog programa organizirano je predavanje Tomislava Brajnovića pod nazivom Direktna umjetnost – intervencija u povijesno kulturni prostor Belgije. Predavanje će biti održano u MMSU-u, 1. travnja u 18 sati. Povodom predavanja koje će obuhvatiti rezidencijalni boravak i proces rada tijekom trotjednog boravka u Frans Masereel Centrum u Kasterleeu (Belgija) u travnju i svibnju 2013, razgovarali smo s Tomislavom Brajnovićem.

KP: U sklopu projekta boravili ste na rezidencijalnom boravku u centru Frans Masereel (FMC) u Belgiji. Na koji način ta institucija pristupa grafici?

T.B.: Poziv na sudjelovanje u natječaju za rezidenciju Password: Printmaking objavljen je na stranicama riječkog MMSU-a koji je bio suorganizator i partner u procesu izbora umjetnika. U dodatnom objašnjenju pisalo je da se radi o projektu grafike u javnom prostoru (printmaking in public domain). Shvatio sam tu formulaciju prilično doslovno i to preveo u “otiskivanje u javnom prostoru” što mi je proširilo platformu mogućnosti. Zapravo FMC je centar koji ohrabruje pomak i eksperiment u području grafike, pomak prema drugim medijima i kombinaciju s njima, tj. propituje poziciju grafike i grafičkih tehnika u suvremenom kontekstu. 

KP: U Centru ste boravili nekoliko tjedana. Kojom ste se temom i na koji način bavili te na koji ste način propitivali grafiku?

T.B.: Na poziv sam reagirao prijedlogom pod nazivom Revizija povijesti umjetnosti, temom kojom se već duže vrijeme bavim. Polazim od stava da umjetnost osim estetskih posjeduje i etičke – duhovne vrijednosti, tj. da ju one definiraju. Ako umjetnost nije etička ili je u službi krive ideologije onda ona nije umjetnost niti je vrijedna očuvanja. To je prilično radikalno razmišljanje i nemoguće ga je u potpunosti ispravno provesti, međutim nameće mi se kao jedino ispravno. Za bolje razumijevanje onoga o čemu govorim sjetimo se Zlatnog teleta. Ono je bilo izvrstan umjetnički rad, izliveno iz zlata, imalo je veliku materijalnu vrijednost, ali bilo je pogrešno jer je bilo idol, nešto što smeta u čistom odnosu s Bogom. Kao takvo bilo je uništeno, pretvoreno u prah. Uobičajenim kriterijima povijesti umjetnosti dodajem i onaj duhovni (što bih poistovjetio s etičkim) i zapravo njega pretpostavljam svim ostalim kriterijima. 

U tom kontekstu, nasljeđe, tradicije, običaji, crkve, spomenici, amfiteatri, slavoluci, kipovi i slike dobivaju novo značenje, zapravo dovodim ih u pitanje kao vrijednosti. Što nam te tzv. vrijednosti znače ako čovjek njima dovede u pitanje najveću vrijednost, svoj opstanak na zemlji? Svjestan toga započeo sam “reviziju” tj. propitivanje povijesti i povijesti umjetnosti u potrazi za točkom skretanja s optimalne ravni ili duhovne gravitacije, kako bih ju ja nazvao. Razmišljao sam o tome kako bih tu ideju mogao prevesti u medij grafike i istovremeno izbjeći čitanje samo kroz grafički medij.

Za potrebe prijedloga projekta izradio sam pečat s riječju poništeno po uzoru na pečate koji su se koristili u poništavanju službenih spisa i dokumenata. Prijedlog je bio da nakon provedenog istraživanja i prikupljanja dokumentarnog materijala koji se trebao sastojati od reprodukcija, dokumenata, karata, razglednica, te materijale “poništim” otiskivanjem riječi poništeno preko njih u tehnici sitotiska. Kasnijom razradom ideje odlučio sam direktno intervenirati u javni prostor time što ću izraditi pečate na francuskom i holandskom jeziku i njima direktno “poništiti” pronađene materijale “inkriminirajućeg” sadržaja. 

Prva akcija izvedena je u velikom antikvarijatu gdje sam uz dozvolu vlasnika izabrao knjigu, ispečatirao slike sakralnog sadržaja u njoj i takvu ispečatiranu vratio nazad na police. Druga akcija uslijedila je na buvljaku gdje sam kod prodavača razglednica izabrao jednu, poništio ju pečatom i vratio ju nazad među ostale. To je bila mala subverzija u duhovni i kulturnopovijesni prostor Belgije koja je zapravo kolijevka europske kulture. Osim opisanih akcija intervenirao sam sitotiskom na razne dokumente koje sam pronašao u Belgiji, a dio sam u pripremi za rezidenciju donio i iz Hrvatske. Na te dokumente, a kasnije se to proširilo i na fotografije, reagirao sam tekstovima ili riječima koristeći neutralni font. Tiskao sam najčešće crnom, ali i bijelom, crvenom i zlatnom bojom. Boja je bila nositelj značenja ili kontrast u odnosu na podlogu.

KP: Predavanje koje ćete održati u MMSU Direktna umjetnost – intevencija u povijesno kulturni prostor Belgije govori upravo o tome. Možete li reći nešto više što se krije iza naslova, odnosno koje su spoznaje vezane za grafiku nastale za vrijeme vašeg boravka u Belgiji?

T.B.: Nakon iskustava direktnog otiskivanja u javnom prostoru Belgije tj. Bruxellesa i sitotisku na originalnim dokumentima koje sam pronašao, razmišljao sam o tome kako bih mogao nazvati tu strategiju. Pala mi je na pamet radikalna grupa Action directe (Direktna akcija) i iz toga se razvila ideja za novi izraz Art directe (Direktna umjetnost). Taj pojam je nekako najbolje definirao taj proces razmišljanja i prakse. Pečatiranje je zapravo slično praksi ispisivanja grafita direktno u javni prostor, a često se izvodi uz pomoć ranije pripremljenih šablona i boje ili spreja. Ima neke sličnosti i sa sitotiskom tj. s korištenjem mogućnosti maskiranja, zaustavljanja i propuštanja boje.

U slučaju takvog direktnog otiskivanja i direktne reakcije sama forma je u drugom planu, a nositelji postaju akcija i sadržaj. Sam medij grafike može zavesti, ona može postati sama sebi svrha, umjetnik može pasti u zamku dokazivanja vlastite struke i vještine, nešto što je veliki problem u svim medijima. Prije dosta vremena sam napisao kako nema umjetničkih medija niti umjetničkog materijala, pa niti umjetničkih tehnika. Umjetnik je taj koji nešto čini umjetničkim, on pretvara “neumjetničko” u umjetničko i pomiče granice. U tom kontekstu i grafika može biti i jest “novi medij”, umjetnik ju aktivira.

KP: Naslov Direktna umjetnost podsjeća na koncept direktne demokracije. Postoji li u tome neka vrsta analogije koja se želi upostaviti i ako da, na koji način? Što za vas znači direktna umjetnost u ovom kontekstu?

T.B.: Prilično je intrigantna ova Vaša analogija, no ne znam bih li to mogao povezati i izjednačiti. Skeptičan sam prema ideji direktne demokracije, zapravo mislim da je ona nemoguća. Demokracija znači vlast naroda, demokratsko glasanje i vlast većine. Direktna demokracija uključuje prevladavanje egoističnih interesa pojedinca i partikularnih interesa grupe, ali ostaje pitanje s kojim porivima, koja je to ideja nositelj, kako implementirati te odluke, tko će garantirati njihovu provedbu… Ne postoji garancija, a niti naznake da je odluka većine nužno dobar i pravedan izbor. Sistem kojemu smo danas svjedoci je upravo izraz takve nemogućnosti. 

Povijest je dokaz da su borci za istinu i ljudi koji su se držali principa najčešće bili u velikoj manjini. Umjetnik je direktno odgovoran za svoj rad i za svoje “akcije” koje proizlaze iz stava i spoznaje. Umjetnik nema prostora za demokratsko odlučivanje niti je njegov rad njemu podložan. Direktno djelovanje, ali i direktna odgovornost. Iz tih razloga inzistiram na etičkim vrijednostima umjetnika kao osobe, ali i čovjeka općenito. Te vrijednosti su garancija pravih izbora i odluka.

 With the support of the Culture Programme of the European Union

Otvorenje je najavljeno za utorak, 18. ožujka, u 19 sati u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti.

Tridesetak izloženih grafika, nastalih od kraja 60-ih godina prošlog stoljeća do danas, zastupljeno je u različitim tehnikama tiska, tematike i koncepcije. Od istaknutijih europskih imena, na izložbi su predstavljeni Richard Mortensen, Alberto Biasi, Otto Piene, Tadeusz Lapinski, Friedensreich Hundertwasser, Giuseppe Zigaina i Victor Vasarely.

Izložba je otvorena do 5. travnja. U sklopu izložbe organiziran je popratni program: predavanje i nekoliko radionica.

Radionicu Grafika sad! (Riječka priča) vode Iva Gobić Vitolović, Emanuela Santini i Celestina Vičević, održava se u MMSU-u, 20. ožujka od 18 do 21 sat, a namijenjena je učenicima srednjih škola. Polaznici će se na radionici upoznati sa osnovnim principima grafičkih tehnika (duboki, visoki i plošni tisak), te demonstracijom tiska – štampanja postojećih matrica u tehnikama dubokog i visokog tiska. Nakon toga polaznici će steći iskustvo stvaranja vlastitih originalnih grafika u tehnici dubokog i visokog tiska (suha igla i linorez): izrada crteža, upoznavanje sa zrcalnom simetrijom prijenosa rada na već pripremljenu matricu, te otiskivanje matrice. Tema radionice su riječki motivi: industrijska baština (dizalice, kontejnerski terminal i sl.). Nakon tiskanja matrica slijedi upoznavanje sa konceptom umjetničke knjige, kao i sa primjerima raznovrsnih knjižnih konstrukcija. Radionica završava demonstracijom izrade knjižne konstrukcije nazvana Riječka priča u koju će biti umetnuti osušeni grafički listovi sudionika ove radionice. Materijal za rad je osiguran, a sudjelovanje besplatno.

Radionicu rukom rađenog papira vode prof. Maja Franković i Dora Bakek, mag.art., održava se na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci (prostorija 17/I. kat), 25. ožujka od 17 do 19 sati i otvorena za javnost. Radionica je namijenjena svim uzrastima, a demonstrirati će se izrada papirnih listova. Rukom rađeni papir zauzima posebno mjesto u tiskanju umjetničke grafike, a posebno je podesan kao nositelj umjetničkog otiska kojim se želi postići neki poseban efekt. Materijal za rad je osiguran, a sudjelovanje besplatno.

Radonicu Suha igla: stablo i pozivnica vodi Kristina Restović u MMSU-u, 27. ožujka od 18 do 21 sat, a radionica je otvorena za javnost. Kroz radionicu suhe igle polaznici će se upoznati sa ovom osnovnom, direktnom grafičkom tehnikom dubokog tiska. Nakon uvoda svaki polaznik će raditi na svojoj cinčanoj matrici i proći kroz grafički proces od prijenosa skice ili direktnog rada iglom, preko ispravka i probnog otisaka do tiska i gotovog, pravilno označenog grafičkog lista.

Tomislav Brajnović održat će predavanje pod nazivom Direktna umjetnost – intervencija u povijesno kulturni prostor Belgije u MMSU-u, 1. travnja u 18 sati, o rezidencijalnom boravku i procesu rada tijekom trotjednog boravka u Frans Masereel Centrum u Kasterleeu (Belgija) u travnju i svibnju 2013. u sklopu programa Password: Printmaking – Artists Residencies.

Radionicu Riječka knjiga (Od grafičkog lista do korica) vode Iva Gobić Vitolović, Emanuela Santini i Celestina Vičević, u MMSU-u, 3. travnja od 18 do 21 sat, a radionica je otvorena za javnost. Radionica se nastavlja na prethodnu grafičku radionicu Grafika sad! (Riječka priča) na kojoj su polaznici tiskali grafičke listove s motivima grada Rijeke. Grafički listovi sa prethodne radionice će se spajati u knjižni blok pri čemu polaznici aktivno sudjeluju i uz stručno vodstvo oblikuju/rješavaju lakše zadatke upoznavajući specifične alate, materijale i načine te osnovne principe izrade umjetničkih knjiga. Cilj radionice je upoznati polaznike sa konceptom umjetničke knjige kao zasebne umjetničke forme te načinima i raznovrsnosti knjižnog uveza. Radionica započinje sa upoznavanjem koncepta umjetničke knjige, kao i sa primjerima raznovrsnih knjižnih konstrukcija. Polaznici će izrađivati korice, knjižni blok, dizajnirati i vizualno oblikovati knjigu kao zasebnu umjetničku formu. Materijal za rad na radionicama je osiguran, a sudjelovanje je besplatno.

Prijaviti se na radionice možete putem broja telefona 051 49 26 15, ili putem jedne ili druge adrese elektroničke pošte.

 With the support of the Culture Programme of the European Union

Odabrane su umjetnice i umjetnici: Fani Zguro (Albanija), Milomir Kovačević (Bosna i Hercegovina), Nikola Mihov i Peter Tzanev (Bugarska), Panos Kokkinias, Andreas Tsonidis i Vangelis Vlahos (Grčka), Hassan Abdelghani, Jelena Blagović i Sandra Vitaljić (Hrvatska), Sašo Stanojkoviǩ i Žaneta Vangeli (Makedonija), Pavel Brăila (Moldavija), Michele Bressan, Iosif Király i Ştefan Sava (Rumunjska), Ana Adamović, Nikola Radić Lucati, Stefana Savić i Predrag Terzić (Srbija), Erhan Muratoğlu (Turska), Marianna Christofides (Cipar).

Tematsko uređenje postava (politički pejzaži i prostori, tragovi zločina prošlosti, individualno sjećanje i kolektivna prošlost, slike kao sjećanje na prošlost, izgradnja i razgradnja kolektivnog sjećanja, ponovno/postavljanje scene) služi kao vodič i nudi različite perspektive za promatranje izloženih djela. Neki od pristupa su definirani njihovom temom, drugi njihovim umjetničkim stavom a neki opet promišljanjem samog medija kojim se služe. Mnoga se djela mogu promatrati iz različitih perspektiva. Ako se na komparativan način sagledaju sva djela koja su izložena, vidljivo je na koje se sve načine fotografija može upotrebljavati.

Izbor umjetničkih radova na ovoj izložbi polazi od premise da fotografski, filmski i video mediji imaju poseban odnos prema prošlosti i igraju bitnu ulogu u predstavljanju individualnih rituala sjećanja i kultura kolektivnog pamćenja.

Izložba, nastala u suradnji jedanaest Goethe-Instituta iz Jugoistočne Europe i Muzeja za fotografiju Braunschweig, otvorena je u svibnju 2013, već je gostovala u Sarajevu, a od 31. siječnja gostuje u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti. Otvaranje je najavljeno za 20 sati, a nakon otvorenja u klubu Tunel nastupa berlinski indie duo Jolly Goods. Nakon Rijeke, gdje će biti otvorena do 1. ožujka, izložba će proputovati kroz zemlje Jugoistočne Europe.

Odabrane su umjetnice i umjetnici: Fani Zguro (Albanija), Milomir Kovačević (Bosna i Hercegovina), Nikola Mihov i Peter Tzanev (Bugarska), Panos Kokkinias, Andreas Tsonidis i Vangelis Vlahos (Grčka), Hassan Abdelghani, Jelena Blagović i Sandra Vitaljić (Hrvatska), Sašo Stanojkoviǩ i Žaneta Vangeli (Makedonija), Pavel Brăila (Moldavija), Michele Bressan, Iosif Király i Ştefan Sava (Rumunjska), Ana Adamović, Nikola Radić Lucati, Stefana Savić i Predrag Terzić (Srbija), Erhan Muratoğlu (Turska), Marianna Christofides (Cipar).

Tematsko uređenje postava (politički pejzaži i prostori, tragovi zločina prošlosti, individualno sjećanje i kolektivna prošlost, slike kao sjećanje na prošlost, izgradnja i razgradnja kolektivnog sjećanja, ponovno/postavljanje scene) služi kao vodič i nudi različite perspektive za promatranje izloženih djela. Neki od pristupa su definirani njihovom temom, drugi njihovim umjetničkim stavom a neki opet promišljanjem samog medija kojim se služe. Mnoga se djela mogu promatrati iz različitih perspektiva. Ako se na komparativan način sagledaju sva djela koja su izložena, vidljivo je na koje se sve načine fotografija može upotrebljavati.

Izbor umjetničkih radova na ovoj izložbi polazi od premise da fotografski, filmski i video mediji imaju poseban odnos prema prošlosti i igraju bitnu ulogu u predstavljanju individualnih rituala sjećanja i kultura kolektivnog pamćenja.

Izložba, nastala u suradnji jedanaest Goethe-Instituta iz Jugoistočne Europe i Muzeja za fotografiju Braunschweig, otvorena je u svibnju 2013, već je gostovala u Sarajevu, a od 31. siječnja gostuje u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti. Otvaranje je najavljeno za 20 sati, a nakon otvorenja u klubu Tunel nastupa berlinski indie duo Jolly Goods. Nakon Rijeke, gdje će biti otvorena do 1. ožujka, izložba će proputovati kroz zemlje Jugoistočne Europe.

Izvor: Goethe-Institut / Fotografija: NIGÂR, 2005. – 2010., Instalacija (Video i Inkjet printevi) © Erhan Muratoğlu

Također, zbog potrebe za prikazivanjem umjetnički relevantnih programa koji ne privlače veliki broj posjetitelja, ali imaju izuzetnu filmološku važnost, novo Mini Art-kino pokazalo se kao optimalno rješenje. Novo će kino biti korišteno i za tribine, izlaganja i prezentacije vezane uz filmske žanrove, stilove, predstavljanje publikacija te predstavljanje nacionalnih kinematografija te bi trebalo biti idealno mjesto za promociju filmova mladih domaćih autora.

Riječ je o projektu koji će za probranu publiku kontinuirano prikazivati dokumentarne i eksperimentalne filmove od petka do nedjelje u 20 sati i 30 minuta te izvanredno, kada se da to pojavi potreba. Dvorana može primiti petnaestak gledatelja. 

Prvi je program na repertoaru Mini Art-kina Kockice, program kratkometražnog hrvatskog filma Zagreb Film Festivala. Kockice u Art-kino donose devet filmova iz konkurencije, a samim tim i pobjednički film Ko da to nisi ti Ivana Sikavice te Srami se Darije Blažević, nagrađen posebnim priznanjem.

U suradnji s Muzejom moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci bit će prikazan ciklus kratkih filmova Antologije krijumčarenja, dio međunarodnog interdisciplinarnog projekta o tradiciji sive ekonomije. Filmski program donosi pet filmova koji na dokumentarni način prikazuju jedan aspekt krijumčarenja.

U studenom, u sklopu programa Mini Art-kina, bit će prikazani Zoffski Grč Zorana Kreme, Vojotove štorije Bernardina Modrića, nagrađivani film Željke Sukove Zimsko čudo te Pussy Riot – punk molitva, glazbeno – aktivistički dokumentarni film. 

Više potražite na službenim stranicama Art-kina.

Izvor: Art-kino Croatia