Radionicu provode Enya Belak, Beno Novak, Nik Rajšek, Jerca Rožnik Novak, Veronika Valdés i Marjan Crnković koji borave na rezidenciji u Savičenti. Predstava na kojoj rade, PINBODY, je projekt kojim žele spojiti ples, glazbu i video mapiranje, otvarajući nove mogućnosti ispreplitanja umjetničkih žanrova, a pritom koristeći zajedničku početnu temu; Xenon fliper retro igru iz 80-ih.

“Pinbody radionica započeti će osnovnim zagrijavanjem inspiriranim PINBODY principima, integracijom suvremenih plesnih pokreta i poticanjem grupne dinamike. Postupno će se produbiti u temeljnu temu projekta – istraživanje veze između suvremenog plesa i glazbe. Kroz dijeljenje osobnih praksi autora i istraživanje sa sudionicima, cilj je stvoriti prostor razmjena iskustva, učenja i, što je najvažnije, radosti”, stoji u najavi.

Sudjelovanje je besplatno, uz opciju preporučene donacije. Radionica je prvenstveno namijenjena profesionalnim plesačima_cama, no svi koji gaje ljubav prema plesu su dobrodošli.

Prijave se vrše do petka, 12. srpnja putem maila.

Više detalja možete pronaći ovdje.

“Struktura se ostvaruje tako da se kroz širi vremenski period u proces unosi medij po medij, pri čemu se svaka intervencija stapa s prethodnom i djeluje kao ulaz u istu, a završna izvedba teži povezati, ali i poništiti ostale medije te tako simbolično završiti ciklus intervencije, a prostor vratiti u početno stanje” stoji u najavi.

Termini održavanja:

• Likovni medij: 21. i 28. listopad, od 12 do 18 sati
• Video medij: 4. i 11. studeni, od 17 do 21 sat
• Izvedbeni medij: 25. studeni, prva izvedba u 18 sati, druga izvedba u 20 sati

Više informacija pronađite ovdje.

Autorica i koreografkinja je Melita Spahić Bezjak, izvođači su Ana-Maria Bogdanović i Melita Spahić Bezjak dok je za video-multimediju i vizuale zadužena Majda Džanić Bogojević.
Izvedba će biti održana u petak 28. veljače s početkom u 20 sati. Reprizna izvedba slijedi u subotu 1. ožujka također u 20 sati.

Ovaj put rad nije realiziran na jednom prostoru-pozornici, već je čitava općina postala neka vrsta otvorenog prostora za suočavanje sa elementima prirode, načinima njene kultivacije , preobrazbe i devastacije. Socijalni okoliš uvelike definira zamišljenu romantičnu pozornicu prirode, te se u njoj  nalaze i tragovi nekih bivših, megalomanskih, socijalnih  izvedbi i projekata (minska polja), ali i začeci nekih budućih (zadruge i razmjene učenja i znanja o projektu ličkog krumpira).

Zbog specifičnih metoda, te povijesnog, sociološkog i kulturalnog aspekta prostora u kojem su umjetnici radili, IS_land II u svojoj finalnoj provedbi gravitira ka nadrealnom i fiktivnom okviru osobnih percepcija autora samih. Kolaborativni proces bilježi se i verbalizira u audio formatu razgovora umjetnika koja samom postavu daje uvid u praktični i stvaralački proces svih autora vezanih uz IS_land projekt, dok prenošenje koreografskog materijala izostaje.

Projekt IS_land II premijerno će biti predstavljen 5. studenog u Maloj dvorani Pogona Jedinstvo u Zagrebu.

Program će započeti 22. listopada multimedijalnim plesno-glazbenim događanjem u izvedbi plesačice i koreografkinje Petre Hrašćanec i glazbenika i skladatelja Nenada Sinkauza, autora koje je publika Barutane već ranije imala priliku upoznati, ali u zasebnim projektima. Kroz projekt b (kao znak  za snizilicu) oni istražuju zajedničke interese u izvedbenim umjetnostima. Tako se intimitet bivanja zajedno, bez obzira na uvjetovanosti vlastitog medija, izlaže pred publikom, dok umjetnici promatraju i komentiraju što se s njima događa.

Iste večeri, u sklopu ciklusa zvučnih događaja Sound and Vision ­– koji se ne ograničava na predstavljanje glazbe određenog žanra, već ravnopravno prezentira elektroakustiku, improvizacijsku glazbu, free jazz ili suvremenu elektroniku ­– publika će moći poslušati elektroakustičnu improvizaciju na malim instrumentima multimedijalnog umjetnika Bojana Gagića pod nazivom Fragile / Distance. Bojan Gagić osječkoj se publici prvi puta predstavio u programu Barutane prošle godine, kada je izveo rad posvećen savršenoj olovci, HB Session – improvizaciju za osobni prostor tišine i instrumente različitog stupnja tvrdoće zvuka.

Sve-jedno 10 bit će oprostorena mapa/labirint, na nekoliko lokacija u Zagrebu, u koju će povremeno intervenirati gostujući glazbenici, koji će bilo skladanim bilo improviziranim intervencijama glasovno, na glazbalima ili na nađenim objektima otvarati dodatnu dimenziju doživljaja i značenja opredmećenog prostora. Program će započeti otvorenjem istoimene izložbe u galeriji Nova 18. prosinca, a slijedi predstavljanje publikacije simpozija i radionica Sjenčanje grada. Poseban gost manifestacije bit će William Aitchison koji će u Katranu 20. prosinca, izvesti svoj “lecture performance” Bill Vinyl u kojem osobnu povijest povezuje s poviješću glazbe. 

Kako je najavljeno, na konferenciji Stvaralačke metode razvojne dramaturgije i autorskih istraživačkih izvedbenih djela sudjelovat će brojni ugledni inozemni i domaći umjetnici i teoretičari, kao što su Tomasz Ciesielski, Selma Spahić, Boris Liješević, Damir Bartol Indoš, Tanja Vrvilo, Agata Juniku, Višnja Rogošić, Iva Nerina Sibila, Žak Valenta i Željko Zorica.

Posljednjeg dana manifestacije, Bacači sjenki će u kinu Tuškanac predstaviti FROOOM interdisciplinarnu pokaznu radionicu kritičkog filmskog stvaralaštva za djecu i mlade, namijenjenu uzrastu od 9 do 12 godina, a potom i dva iznimna filmska naslova Mi nismo bankrotirali u režiji Karin Hayes i Victorie Bruce te Novi svijet Jaana Totsena. Manifestacija će završiti 22. prosinca predstavljanjem istoimene publikacije u nastajanju i velikim partijem u zagrebačkoj Kući za ljude i umjetnost Lauba. 

Politika javnog prostora, posljedice tranzicijskih procesa, status i oblici intime te sustavna proizvodnja amnezije i diskontinuiteta, samo su neke od tema što ih je proteklih deset godina istraživala neprofitna međunarodna umjetnička i produkcijska platforma Bacači sjenki. Višestruki laureati BITEF-a, ali i MESS-a i PUF-a, u čijim je projektima dosad surađivalo preko 150 umjetnika iz 25 zemalja svijeta, nastali su, kako kaže jedan od osnivača, Boris Bakal: “Kao potreba grupe ljudi sličnih umjetničkih, političkih, etičkih i estetskih interesa da se zajedno izraze kroz najrazličitije medije i oblike komuniciranja. Katarina Pejović, Stanko Juzbašić, Željko Serdarević i ja se znamo dugi niz godina, ali smo tek kroz Bacače Sjenki nekako uspjeli da se povremeno svi skupa, a dosta i pojedinačno izrazimo, ostvarivši neka istraživanja koja se inače ne bi mogla dogoditi. Oni su također i nastavak mojeg dugogodišnjeg istraživanja prostor-vremena i vremenom i prostorom uslovljenih događaja i priča, započetih još 1985. sa predstavom Stolpnik. Ime grupe nastaje na osnovu jednog citata koji sam prevodeći nešto osamdesetih za Quorum zapamtio, a u kojem Marcell Duchamp zove neke svoje pokretne svjetleće objekte-skulpture Shadow Casters. Ta demokratičnost i istost i predmeta i osoba ponukala me da ponudim kolegama to ime, Bacači Sjenki (Metalci Senc, Schattenwerfern, Lanciatori delle Ombre) koje nekako može uključiti sve, svi mogu bacati sjenku, ako ima svjetlosti”.  

Izvor: Bacači sjenki