Kako su uši motovunskih posjetitelja organizatorima jednako važne kao i njihove oči, tako će uz zanimljiv filmski program svake festivalske večeri Brdo filmova plesati u ritmu sjajnih glazbenika. Nakon svečanog otvaranja programa i lagane argentinske komedije Počasni građanin, platno na glavnom motovunskom trgu po prvi će put zamijeniti pozornica, a gledalište postati podij. Deset godina nakon što se u kasnonoćne sate s motovunskih zidina uživo orilo Kurcem u čelo, beskompromisni konceptualisti vraćaju se na mjesto zločina s prošlogodišnjim albumom Angela Merkel sere. Damir Martinović Mrle na Brdo dolazi i s još jednim posebnim glazbenim zadatkom, kojim će uz pjevačicu Ivanku Mazurkijević iznenaditi publiku na projekciji jednog od najstarijih motovunskih hitova, o čemu ćete više saznati na licu mjesta.

Dok će privremeni stanovnici Slobodne zone Motovun preko tjedna uživati u mladim snagama iza DJ pulta, posljednju večer festivala, u subotu 29. srpnja na motovunsko brdo penje se šest članova benda Laibach, koje će publika osim na pozornici gledati i na velikom platnu u odličnom glazbenom dokumentarcu Dan oslobođenja. Film prati povijesni nastup slovenskog benda u Sjevernoj Koreji kao jedinog stranog izvođača koji je svoju glazbu predstavio tamošnjoj diktaturi, i to obradom pjesama iz filma Moje pjesme moji snovi. Pioniri političko umjetničkog pokreta Neue Slowenische Kunst nedavno su osvojili Zagreb spektakularnim koncertom uz pratnju simfonijskog orkestra RTV Slovenije i impresivnom video instalacijom, a motovunsku publiku zasigurno neće zaobići djelić tog performansa baziran na razornim industrijskim notama kultnih avangardista.

Osim na motovunskim koncertima, organizatori vas pozivaju da svoju glazbenu žeđ utažite na glavnoj ulici ispred volte gdje će vas svaku noć zabavljati uhodani i nadareni DJ članovi organizacijskog tima.

Glavni program slavljeničkog izdanja čini osamnaest filmova koji donose priče iz gruzijskih vrleti, argentinske provincije, francuskog visokog društva, vesterna koji se događa u šumama Bugarske pa čak i film koji je prvi put ikada snimljen na samom motovunskom festivalu. Predstavljajući program selektori su istaknuli kako je program ovogodišnjeg festivala koji traje od 25. do 29. srpnja ponovno pokušao povezati udaljene krajnosti – geografske, ali i estetske i autorske.

Motovun u svom programu suvereno balansira između najvećih atrakcija velikih svjetskih festivala poput filma Trg Rubena Ostlunda, koji u Motovun dolazi sa Zlatnom palmom Cannesa, i malih, gotovo nepoznatih, a izvrsnih filmova poput Pravog momka za Mary Darrena Thorntona ili filma Rastroj Kasije Adamik, istaknula je jedna od selektorica programa Milena Zajović. Među žanrovskim filmovima ističe epski western Brimstone Martina Koolhovena, u kojem glume Dakota Fanning, Kit Harington i Guy Pearce, te bizarni triler Bar Álexa de la Iglesije. Tu su i filmovi velikih autorskih imena kao što su Claire Denis i Agnieszka Holland, ali i kultnog queer provokatora Brucea LaBrucea, koji će biti jedan od gostiju festivala.

Zajović je najavila i kako su u programu čak dva filma vezana uz Istru i Motovun. Kratki izlet Igora Bezinovića djelomično je snimljen upravo na festivalu, a svjetsku premijeru imao je na uglednom festivalu u Rotterdamu. Beliberi Tee Lukač snimljen na nekoliko istarskih lokacija, otkrivajući da se ne radi samo o regiji Livija Morosina i Gustafa, nego i o najtvrđoj bazi fanova Justina Beibera, čiju neobičnu supkulturu prikazuje.

Nemali broj filmova bili su hitovi sezone u svojim zemljama, poput španjolskog krimića Gnjev mirnog čovjeka, Raúla Arévala koji je u Španjolskoj osvojio najvažnije domaće nagrade, ili filma Heartstone islandskog redatelja Guðmundura A. Guðmundssona, koji se smatra jednim od najboljih debija islandskog filma. No, svi filmovi u glavnom programu (s izuzetkom jednog domaćeg) hrvatske su premijere.

„Ponosni smo što su gotovo polovinu filmova u našem programu režirale žene”, ističe u svojem uvodniku drugi selektor Jurica Pavičić. „No, niti jedan od tih filmova nismo birali zbog političke korektnosti, nego zato što su dobri. U godini kada je Motovunski Maverick prvi puta žena, i u vremenu kada su žene probile ‘stakleni strop’ koji je režiju činio ‘muškim’ zanimanjem, sretni smo što su ta vremena iza nas“. Podsjetimo, ovogodišnja dobitnica nagrade Maverick je poljska redateljica Agnieszka Holland koja je hrabro prekoračujući granice žanrova prebrodila tranziciju i uspješno spojila filmski istok i zapad. Ovu nagradu Motovun Film Festival dodjeljuje od 2008.godine, a namijenjena je autorima koji su individualnošću, slobodnim duhom i inovativnošću širili ili šire granice filmskog izričaja.

Uz glavni program, najavljena su i dva prateća programa – Island, zemlja partner (ili skraćeno: Istrand) i Izopačena umjetnost 2.0. Na Islandu ljudi nerijetko vjeruju u vilenjake, u Istri vjekovima žive legende o dobrim divovima i organizatori su sigurni da će spoj tih dviju bajkovitih zemalja napraviti dobar program. S Islanda dolazi puno filmova i ponajveća imena tamošnje filmske industrije, istaknuo je Igor Mirković, direktor festivala.

Izopačena umjetnost 2.0 propituje nove tendencije ograničavanje slobode umjetničkog izražavanja u kojima autoritarni režimi i ekstremni konzervativci nameću kriterije po kojima je neka umjetnost prihvatljiva, a neka druga ne. Ovaj program uključuje desetak filmova koji govore o zatvorenim umjetnicima, zabranjenim umjetnicima, umjetnicima u otporu, ali i okrugli stol u koji će se uključiti sudionici iz dvanaest zemalja. „Dolaze nam umjetnici i aktivisti od Turske, preko naših prostora, sve do Mađarske, Poljske i Albanije, koji će u otvorenom dijalogu tražiti odgovor na pitanje – postoji li u današnjem svijetu još uvijek neupitna sloboda umjetničkog izražavanja, i kako taj temelj demokratskog društva zaštititi od ideologiziranih nasrtaja“, zaključio je Mirković.

Sanja Milinović, direktorica Odjela za direktan nastup na tržištu Hrvatskog Telekoma istaknula je petogodišnju suradnju HT-a i Motovun Film Festivala gdje će posjetitelji kao i prošlih godina moći uživati u novim tehnologijama kao što su VR filmovi i igranje PlayStation 4 Pro. „Pokroviteljstvo filmskih festivala HT-u je prirodan izbor jer svojom MAXtv uslugom povezuje festival i ljubitelje filma, posebice one koji ove godine neće moći doći na motovunsko brdo. Tako će MAXtv korisnici moći premijerno pogledati odabrane festivalske hitove i kratke filmove s ovogodišnjeg MFF-a u MAXtv Videoteci te prvi put na MAXtv To Go platformi“, istaknula je Milinović.

Program je dostupan na festivalskoj web-stranici, uz napomenu – uz sedamnaest objavljenih naslova, jedno mjesto ostavljeno je za svjetsku premijeru filma koji će biti najavljen tjedan dana prije početka festivala. 

Ulaznice je moguće kupiti preko ove poveznice.

Nastavljaju se i seminari otvorenog tipa namijenjenih stručnjacima i profesionalcima. Uz predavače iz Hrvatske, u Motovunu ove godine gostuju predavači iz Austrije, Njemačke, Italije i Danske. Međunarodni seminar o arhitekturi pasivne kuće održat će se 5. kolovoza, sedmi puta zaredom, a prvi puta u suradnji s Konzorcijem pasivna kuća Hrvatska. 6. kolovoza je 9. seminar o ljetnim međunarodnim školama i radionicama, dok 7. kolovoza studenti odlaze na cjelodnevni stručni obilazak Istre gdje će posjetiti Grožnjan, Završje, Pazin, Kanfanar…da bi navečer nazočili otvaranju već tradicionalne izložbe studentskih radova na kojoj se izlažu radovi prethodne generacije u Multimedijskom centru LUKA u Puli, u suradnji s Društvom arhitekata Istre (DAI-SAI). Završna izložba i javna prezentacija studentskih radova održat će se 10. kolovoza na Trgu Andrea Antico ispred Studijskog centra. 

Međunarodna ljetna škola arhitekture bit će održana u Motovunu od 4. do 11. kolovoza.

Film prati život petnaestogodišnje Adele u čijem je svijetu neoboriva činjenica da djevojke izlaze s dečkima. No, njezin će se život zauvijek promijeniti kad upozna Emmu u susretu s kojom će u sebi otkriti strast da se odredi kao žena i kao odrasla osoba.

Nakon projekcije posjetitelje očekuje zabava uz ritmove DJ dua MiNe posuđenog od kolektiva ZbeLeTron, koji je prije četiri godine započeo s misijom promoviranja lezbijske kulture.

Nagrada Rising Star dodjeljuje se u osam glavnih natjecateljskih kategorija. Cilj je ove nagrade omogućiti mladim autorima predstavljanje producentima i filmašima izvan granica zemalja odakle dolaze te otvoriti mogućnosti za neke zajedničke filmske projekte. Već petu godinu za redom Canada International Film Festival dovodi u Vancouver najbolje predstavnike svjetske kinematografije, a do sada su se publici predstavili autori iz devedesetak  zemalja svijeta. Tardozzijev igrani prvijenac izabran je među deset najboljih u kategoriji dugometražnog igranog filma i prvi je hrvatski film kojemu će biti dodijeljena ova nagrada.

Nakon premijere u Nacionalnom programu Festivala igranog filma u Puli 2011., svoju međunarodnu premijeru film je doživio u konkurenciji prošlogodišnjeg Sarajevo Film Festivala. Film je prikazan i na 14. Motovun film festivalu, međunarodnom Festivalu u Varšavi, a ekipa filma Fleke ovih se dana nalazi na 40. izdanju beogradskog FEST-a kao jedini hrvatski predstavnik koji je primljen u natjecateljski program Europa van Europe. U okviru festivalskih događanja, Fleke su prikazane i na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Film Fleke nastao je u produkciji Kinoteke. U glavnim ulogama su mlade glumice Iskra Jirsak i Nika Mišković. U hrvatskim kinima Fleke možemo očekivati u travnju.

Canada International Film Festival bit će održan 31. ožujka i 1. travnja.

Prva projekcija u Rijeci bit će ona filma Misija London, dobitnika ovogodišnje motovunske “nepotkupljive nagrade”, koju festival dodjeljuje u suradnji s Transparency International, dok će u večernjem terminu od 21.30 sati, nakon svečanog otvorenja, biti prikazan film Šake redatelja Iana Palmera, koji će i sam prisustvovati projekciji.

Uz Iana Palmera, riječki će program pohoditi i drugi gosti ovogodišnjeg Motovun Film Festivala, poput dobitnika nagrade Maverick, kultnog austrijskog redatelja Ulricha Seidla.

Sve projekcije u riječkom Art-kinu započinju u 19 sati, a one večernje u dvorištu Kapucinskog samostana u 21.30 sati. Cijene ulaznica su 20 kn po projekciji, uz popust za članove Filmskog kluba.

Raspored projekcija pogledajte ovdje.

Početak je mjeseca srpnja u Zagrebu. Dugo se promatramo u ogledalu, pohabani zbog prekomjerna rada i mamurluka; izmoždeni od kokainskih i financijskih afera raznih predatora, ljubavnih jada nesuđenih porno zvijezda i zvjezdica; utučeni zbog ozlijeđenih i preplaćenih nogu nogometaša; sad već pretili od pretjerana napajanja duše i namakanja tijela u potocima navijačkoga piva. Novine nas obavještavaju da živimo u jednom od najdosadnijih europskih gradova, ako je vjerovati turistima koji su bauljali njegovim ulicama u ljetnim mjesecima. Sami nikada ne bismo došli do tog zaključka. Mi smo pametniji pa ćemo se u ljetnim mjesecima namakati izvan njega.

Samouvjereno se podsmjehujemo, svjesni kakav geokulturni biser držimo u rukama. Zaboga, zbog njega Amerikanci ganuto kokodaču i cvile, a Rusi neumjereno troše svoje, čini se, nepresušne izvore. Eh, kad bismo ovdje mogli zasnovati novi dom -; vrzma se misao i onima koji suze taru bijelim rupčićima i onima iz čijih novčanika iskače teška artiljerija. Nekima se možda i mora i države i kontinenti i kulture, promatrani iz nepremostivih udaljenosti, doimaju sličnima ili, budimo iskreni, istima. Mi, međutim, volimo precizirati stvari. Ne bismo nikako voljeli da dođe do zabune, pa da kakav turist slučajno pobrka Jadran i, recimo, Kavkaz. Jer kad Amerikanac izgovara Croatia i Georgia to zvuči opasno slično.

Pred ogledalom sad već stoji jedan posve novi Hrvat. Ponosan. Izliječen. Pun oprosta i jadranske nade. Alzheimer Hrvat brže bolje sprema svoje prnje i putuje na more. Ostavlja za sobom i munjene gradonačelnike i zagrebačke holdinge i cijenu goriva i turbofolk klubove. Strategiju ljetovanja razrađuje na brzinu, napuštajući dosadnu prijestolnicu negdje oko naplatnih kućica kod Lučkoga. Možda smo mali i nevažni, ali tko još ima ovakvu prirodu? – razmišlja dok mehanički baca Ronhillov opušak u vjetar, pa kud padne da padne. Odlučuje se za koncept švedskog stola: svega po malo. Kulture, sunca, mora. Prvo odredište: filmski festival s čijeg se brda još ni jedna pijana budala naglavačke otkotrljala nije. Brdo koje je u ranoj povijesti imalo kudikamo romantičniju verziju Kinga konga -; Nazorova Veloga ali malog Jožu – kao i guste šume, balvane, Mlečane i nesretne lađe, u nešto je zrelijoj dobi osuvremenila svoj izgled urbanom kulturom zagrebačkoga alternativnog jet-seta.

Žice, kablovi, reflektori, platna, vrpce i ostala ljudsko-tehnička pomagala poput hobotnice su razvukli svoje pipke i zauzeli svaki pedalj istarske zemlje. U Motovunu je sve kul. Posjetioci, organizatori, filmovi, bendovi. Uopće, biti u Motovunu znači biti kul. Shvatili su to i političari, koji ne propuštaju priliku da se u „ja sam jedan od vas” outfitu bar na kratko pojave na nekom motovunskom partiju. Shvatili su to i hrvatski pisci, glumci, redatelji, mislioci. Tu ulazi i ženski rod spomenutih profesija. Istinabog, češće su viđeni za šankom negoli na filmskim projekcijama, no o filmu će porazgovarati vrlo rado.
Uostalom, na zasluženom su odmoru pa neka rade što ih volja, makar pijani padali sa zidina na kojima je nekoć sjedio usamljeni istarski div i rijeku Mirnu dodirivao palčevima svojih ogromnih stopala. Shvatili su to i novinari, koji bi o motovunskoj atmosferi i zabavama mogli pisati satima. Samo šteta što to nisu u stanju učiniti kad je u pitanju sjajna filmska vrpca koja im se vrti ravno pred očima. Ostalo je povijest. Sviđalo nam se to ili ne sviđalo, kultura se na brdu kotrlja dvadeset i četiri sata punih pet dana. Treba je samo htjeti zapaziti.

Sad se već pod hitno treba spustiti s brda na mjesto gdje kulturne ponude ima koliko i biljnog pokrivača na golom kršu. Jug. U detoksikaciji od kulture, smještamo svoje ručnike na gole hridine. Jedni pokazuju obnažene grudi, drugi nabreklu masu ispod grudi. I počinje. Pržimo se na suncu, moleći se bogu da iz nas usiše svaki trag, svaki dosadni ostatak bilo kakvog napora, uključujući mentalnog. Zbog toga se samo kratko brčkamo negdje u plićaku, ne želeći biti jako udaljeni od svog ručnika-sidrišta. Nakon trećeg dana čini se da smo spremni za izlazak iz klinike za detoksikaciju, sretno senilni i mentalno očišćeni. Takvi stupamo na rivu na samom vrhuncu turističke sezone u samom srcu mediteranske kulturno-povijesne baštine. Dosta nam je i sladoleda i ćevapčića i ribica i koktelčića. Poželjeli smo šut kulture pa se panično raspitujemo o ponudi dana.

Thompsonova ljetna turneja. Kako su li se samo prevarili nesretnici koji su nakon petnaestak i više sati strpljivog miljenja hrvatskim cestama mislili da će, poput Marca Pola, slušati tišinu modrog mora, zov galeba i milozvučne melodije juga. Pa što fali da svi ti Poljaci, Talijani, Česi, Nijemci, Britanci i gdjekoji Francuzi slušaju ljutit glas suvremenoga hrvatskoga sina, domobrana i Odiseja, također Marka, samo Perkovića?! Ništa. Kultura, čini se, ima bezbroj lica, a poznato je da ljudi ne reagiraju jednako na zaraze i kulturu. Nekima se, primjerice, od Marka Perkovića povraća. Ma čak i da se nekom zamjerimo, nitko nam ništa ne može. Pa imamo tu obalu, to more. Ma tko to može platit’?! Ma tko to može uništit’?! Osim nas samih.