Šebjanič u Aquatic Archives Aftermath “otkriva skrivene tragove ratne povijesti na morskom dnu Jadrana i Baltika, u kojem potopljena municija i danas utječe na morski ekosustav. Kroz zvuk, umjetničku instalaciju i znanstvena istraživanja izložba posjetitelje poziva da promišljaju o dugotrajnim posljedicama ljudskih aktivnosti na more i okoliš”, stoji u tekstu najave.

Robertina Šebjanič međunarodno je priznata umjetnica i istraživačica čiji rad istražuje biološke, kemijske, političke i kulturne aspekte vodenih okoliša. Njezini projekti često se bave filozofskim pitanjima na sjecištu umjetnosti, znanosti i tehnologije, s posebnim naglaskom na utjecaj ljudske aktivnosti na morske ekosustave.

U četvrtak, 30. travnja, održava se stručno vodstvo kroz izložbu Aquatic Archives of Aftermath uz sudjelovanje umjetnice i kustosice Sabine Oroshi.

Ulaz na izložbu je slobodan, a može se pogledati do 7. svibnja, svakim radnim danom od 16 do 20 sati. 

TIDAL ArtS dodijelit će četvero umjetnika_ca ili kolektiva rezidenciju, zajedno s honorarom od 50 000 eura, kako bi zajednički stvarali umjetničke radove na lokacijama diljem Europe u okviru potpore Misiji EU-a: Obnova naših oceana i voda do 2030. godine. Misija se usredotočuje na zaštitu i obnovu zdravlja oceana i voda. TIDAL ArtS traži autore_ice koji_e mogu povezati umjetnost, znanost i angažman građana.

Rezidencije se održavaju na sljedećim lokacijama:

• Otok São Miguel, Azori, Portugal
• Laguna Venecije, Italija
• Arhipelag Turku, Finska
• Rijeka Dunav, Ráckeve, Mađarska

Dobitnici mogu provesti i izložiti svoje projekte te se aktivno uključiti u interakciju s javnošću do travnja 2027. Duljina boravka na lokaciji ovisit će o potrebama umjetnika_ce i samog projekta, no očekuje se da će umjetnici_e provoditi najmanje šest punih tjedana na mjestu rezidencije tijekom godine.

Na natječaj se mogu prijaviti pojedinačni umjetnici_e, kolektivi (do pet osoba) te kreativci svih vrsta. Prijavitelji trebaju imati portfolio radova koji pokazuje njihovu praksu i iskustvo (dulje od pet godina) relevantno za teme TIDAL ArtS programa: vodeni ekosustavi, znanost o vodi te uključivanje građana/zajednica na kreativan način.

Puni tekst natječaja možete pronaći ovdje.

Rok za prijavu je 15. studenog.

Umjetnički rad, punog naziva Petroentaglements: How to be present for Aqua-life, rezultat je Molgine umjetničke rezidencije u Rijeci, tijekom koje je istraživala kompleksne odnose između ljudi, živog morskog svijeta i petrokemijske industrije koja je na riječkom području prisutna od druge polovice 19. stoljeća.

Umjetnica je, uz pomoć suradnika iz Ronilačkog centra Marco Polo i Prirodoslovnog muzeja Rijeka, nastojala pronaći vidljive i nevidljive posljedice istjecanja nafte i drugih oblika industrijskog zagađenja na morske organizme. Osim ronjenja, lokacije s višom razinom onečišćenja istraživala je pomoću ROV-a, daljinski upravljanog podvodnog robota koji omogućuje sigurno promatranje i u najdubljim slojevima podmorja.

Instalacija, koja će biti premjerno predstavljena riječkoj publici, kroz analogne holograme, video radove i crteže povezuje tehnologiju, biologiju i empatiju, istražujući kako tragovi nekada izrazito prisutne industrije i dalje nastavljaju oblikovati morski okoliš.

Kasia Molga je multidisciplinarna umjetnica koja povezuje umjetnost, dizajn, tehnologiju i znanost kroz praksu ronjenja i promišljanje o morskim ekosustavima. Osnivačica je i direktorica Studio Molga Ltd, gdje, uz vlastitu umjetničku praksu, vodi tim kreativnih tehnologa i arhitekata koji provode društveno angažirane projekte i obrazovne programe

Izložba se održava u sklopu projekta S+T+ARTS4WaterII, a može se posjetiti do 7. studenog.

Više detalja pronađite ovdje.

Program je namijenjen umjetnicima_cama i umjetničkim kolektivima koji se bave eksperimentalnim i interdisciplinarnim praksama, a izabrani kandidati_kinje započet će devetomjesečnu rezidenciju u listopadu. Platforma S+T+ARTS nudi do 40 000 eura budžeta umjetnicima_cama za pokrivanje troškova organizacije i sudjelovanja na izložbama.

Osim financijske, Platforma omogućava podršku u vidu povezivanja s domaćinskom institucijom i lokalnom grupom stručnjaka te pristupom S+T+ARTS mreži i događajima u njenoj organizaciji. Rezidenti_ce će dobiti priliku da svoje svoje radove prijave i potencijalno izlože na Ars Electronica festivalu, Venecijanskom biennalu i pop-up manifestacijama u Briselu.

Prijava na rezidencijalni program uključuje četiri koraka. Ukratko, to su: ispunjavanje online obrasca, izjavu umjetnika_ce uz razradu ideje te životopis i raspis projektnog budžeta. Od izabranih kandidata_kinja se očekuje umjetnička produkcija u izabranom formatu, sudjelovanje i organizacija lokalnih radionica i/ili seminara, i sudjelovanje na lokalnim i internacionalnim događajima.

Više detalja o koracima prijave i pozivu možete pronaći ovdje.

Prijave su otvorene do 13. lipnja.

Radi se o izložbi čiji je postav podijeljen na tri dijela, a njima umjetnica premijerno predstavlja novu grupu radova, koju Branko Franceschi opisuje kao “eteričnu” i “poetsku”. Kako navodi u popratnom tekstu: “Prolog je poster, plavi ispis nebeskog prizora para lastavica u naznaci međusobne igre, difuzan i zamućen skalom uvećanja, slikarski u efektu. Možete ga ponijeti sa sobom i širiti područje izložbe u svoju sobu ili na bilo koje mjesto na kojem ga odložite, odbacite ili zaboravite..”

Umjetničini multimedijalni radovi nastali su u suradnji s Amirom Medunjanin, Nenadom i Alenom Sinkauzom. Kako navodi Franceschi, Poljak se ovaj puta izmješta u poziciju redateljice, a njen vizualni jezik usložnjava. “Postav je brzi repetitorij raspona umjetnosti instalacije, ali s obzirom da je riječ o metodama koje je Renata Poljak u svom bogatom opusu već koristila, podsjetnik je i na njezin artikulirani izvedbeni vokabular kojim nas kontinuirano podsjeća da angažirana umjetnost može biti poetična i vizualno atraktivna bez da umanji svoju kritičku oštricu”, zaključuje Franceschi.

Renata Poljak rođena je 1974. u Splitu. Diplomirala u Splitu 1997. kao profesorica likovne kulture, postdiplomski studij završava na Likovnoj akademiji École Régionale des Beaux-Arts 1999. u Nantes-u, Francuska. Na ALU u Zagrebu završava diplomski studij kiparstva 2020. Poljak se u svom opusu najviše bavi filmom i video umjetnošću, te instalacijama, fotografijom, crtežima i tekstom.

Više detalja pronađite ovdje.

Prva polovica marta u Rijeci govori štošta. Na istočnoj strani grada Sveučilište u Rijeci, odnosno Centar za napredne studije jugoistočne Europe, u suradnji s Veleposlanstvom Kraljevine Danske u RH i Maerskom, organiziraju konferenciju Connectivity and Maritime Security for the Mediterranean. Nekoliko dana ranije, ATRAC (Jadranski edukativno-istraživački centar za reagiranja na iznenadna onečišćenja mora) zapadnije, u Muzeju Grada, organizira Dan otvorenih vrata za 10. obljetnicu postojanja Centra. U centru grada, u Filodrammatici, Drugo more u suradnji s kolektivom Oaza, a u okviru projekta MADE IN Platforma i festivala Moje, tvoje, naše, otvara izložbu (Ne)ukroćeno more.

Tri male riječke vijesti, pravilno raspoređene gradom, naizgled djeluju nepovezano. Trima događajima zajednička je tema – more. Razlike među njima su značajne i tiču se pristupa. Program Sveučilišta bavi se povezivanjem. Kako stoji u knjižici programa, “povezivanje na Mediteranu je dvostruki mač: potiče ekonomski rad i regionalnu međuovisnost, a pritom izlaže ranjivosti infrastrukture, upravljanja i sigurnosnih sistema.” Za spomenutu konferenciju, Rijeka je prvenstveno lučki grad, Jadransko more je transportni koridor, pojava koja na značaju dobiva prema strateškoj ulozi koju ima za NATO. Jedan od suorganizatora programa, Maersk, danski je logistički mogul znakovit po transportu oružja.

ATRAC program, na drugoj strani grada i značenja, usmjeren je na posljedice. Siniša Orlić, ravnatelj uprave sigurnosti plovidbe u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, za Novi List tim je povodom izjavio: “[V]alja imati na umu da se u hrvatskim lukama godišnje pretovari oko 23 milijuna tona različitih tereta, od čega gotovo polovinu čine tereti koji su klasificirani kao opasni. Ostvarujemo i promet od oko devetnaest milijuna putnika godišnje, a na području našeg epikontinentalnog pojasa nalaze se tri polja za eksploataciju ugljikovodika. Kada sve uzmemo u obzir, postoje značajne potencijalne opasnosti od pomorskih nesreća i onečišćenja mora. Zbog toga je naša obaveza da samostalno i u suradnji s ostalim državama koje okružuju Jadran, kao i svim dionicima plana intervencija kod iznenadnog onečišćenja mora, posvetimo posebnu pažnju zaštiti mora.” 

Izložba (Ne)ukroćeno more, bavi se “morem kao ekosustavom i morem kao resursom” i u slučajnoj igri značenja, postavlja se u metaforičku sredinu. Naime, iz lokalnih vijesti lako je uočiti složenost teme koja za grad kakav je Rijeka ima opipljive posljedice. Za neupućene, iako smještena uz more, Rijeka ni po čemu ne nalikuje klasičnom jadranskom obalnom mjestu – za one koji u njoj žive, riječ je o gradu koji je tek slučajno na moru pa ga zbog toga zaobilaze kako masovni turizam, tako i mehanizmi kojima se ulaže u održivost.

Pisati o izložbi koja se u spomenutom kontekstu bavi morem, priziva fusnote u kojima bubri život izvan galerijskog prostora. Razumljivo je stoga kako su tri rada izložena u (Ne)ukoroćenom moru, osmišljena kao dio šireg diskurzivnog i interdisciplinarnog programa, a ono što ih čini osobitim je što su njihovi autori, Robertina Šebjanič, Igor Eškinja te Silvio Vujčić i Miro Roman, radove stvarali po narudžbi, pri čemu je važan dio njihovih projekata bio istraživački rad.  

La decouverte de la pourpre (Otkriće purpura) riječkog umjetnika Igora Eškinje u središte promatranja stavlja kvrgavi volak. Riječ je o vrsti puža koji se od pretpovijesti koristio za bojanje tkanina, a koji je zbog interesa za purpurni pigment činio temelj feničke ekonomije. Eškinja signalizira kulturnu povijest – od Rubensove skice po kojoj Theodor van Thulden slika prizor Herkula i psa na čijem krznu ostaje pigment, do ljubičaste kao simbola luksuza na odjeći vladara. Ono što pripada sadašnjosti proizvodni je višak. Prazne kućice volka opstaju kao neiskoristivi materijal i za Eškinju su tihi subjekt povijesti koji u galerijskom prostoru dobiva centralno mjesto. Kako će napomenuti tijekom diskusije, vjerojatni je razlog preživljavanja volka pad Rimskog carstva. 

Mediteransko svemirsko istraživačko odijelo vizualnog umjetnika i modnog dizajnera Silvija Vujičića, arhitekta i znanstvenika Mire Romana i kolektiva SOLL multimedijalni je postav koji se sastoji od video snimke i modne kolekcije izložene na 3D-print modelima. SOLL, umjetna inteligencija čiji se rad koristi sa 6 različitih UI pretraživača (stoga kolektiv), treniran je na bazi sastavljenoj od 31656 mediteranskih tekstilnih uzoraka. SOLL koristi Mediteran kao polazište za stvaranje te proizvodi ili “dovršava” Mediteran kao uzorak za tekstilni materijal. Rezultat SOLL-ovog rada je udaljeno čitanje (distant reading) u kojem se materijalno reinterpretira tijelo (prema bazi skulptura božanstava tipičnih za područje), i iz Mediterana kao apstraktnog načela (baza mediteranskih uzoraka) izvodi tekstilna kolekcija.

Rad Jadran I: Odjeci ponora slovenske umjetnice Robertine Šebjanič, nastao na temelju rezidencijalnog boravka autorice na istraživačkom brodu TARA na Baltičkom moru, problematizira trajne tragove ljudskog djelovanja na more kao ekosustav. Dvodijelni postav se sastoji od video eseja i velikih vunenih tepiha s morskim motivima. Šebjanič se zanima za soničko zagađenje pa ga unosi u iskustvo promatranja ostataka oružja; dok gledamo snimke čahura biokemijskog otpada na morskom dnu, na zvučnome zapisu kakofono se gomilaju imena organizacija iz čijih je projekata oružje došlo. Kao što je morski biosustav napadnut zvukovima ljudskoga djelovanja, tako Šebjanič intervenira u iskustvo gledanja snimke. Naspram oružja i institucija, autorica postavlja sporu, manualnu praksu izrade tepiha. Riječ je kontrastiranju grubih vojnih akcija s lokalnim zanatskim radom kao činom ljubavi i ugode.

Otpor materije

Davor Mišković iz Drugog mora u katalogu izložbe reći će “još je Homer u Odiseji pisao kako je more sila koja će slomiti čovjeka”, a izložba (Ne)ukroćeno more poigrava se otporom materije prema nesmotrenosti ljudskih činova.

Pišući o materijalističkoj agensnosti, Jane Bennett kao jednu od dvije maksime za istraživački postupak u Powers of the Hoard: Notes on Material Agency navodi “stavljanje stvari u prvi plan, ljudi u pozadinu” (2012). Upravo takav, materijalistički i objektni pristup, djelovao je kao referenca koja se uporno plela u moj doživljaj sva tri rada u Filodrammatici. 

Igre u radovima Eškinje i Šebjanič podsjetile su me na drage dnevnike čitanja. Kvrgavi volak motiv je kakvim bi se u Saturnovim prstenovima bavio Sebald ili kakvog bi u Kada više ne razumijemo svijet uz priču o prusko plavoj naveo Labatut.

Šebjanič, čiji mi je rad pobudio intenzivnu reakciju, izvrće odnos ljudskog djelovanja i materije kako bi patološka isprepletenost čovjeka s ekosustavom postala bolno evidentna. Snimke morskog dna, a poglavito zvuk koji presijeca miran ritam dubine, spojen s tepihom koji evocira kućno i dom, grebe u načine na koje smo kao civilizacija unijeli nemir u habitate, kao da su mjesta koja možemo koristiti prema vlastitoj ugodi i nahođenju. 

Govorimo dakle o radovima koji daju glas materiji u koju je povijest fizički otisnuta. Ona nije diskurzivna jer materija nije tekst, ali će pažnja usmjerena na objekt, neminovno proizvesti priču o životu materijala. 

S druge strane, rad Mediteransko svemirsko istraživačko odijelo Mediteran vidi samo kao tekst, pa se u artificijelnoj izvedbi zaključaka o njemu autori poigravaju materijalnim apsurdima do kojih dolazi u čitanju Mediterana: savršena, ali disfigurirana ljudska tijela, odjevena u kupaći kostim koji savršeno reprezentira podneblje a da o njemu ne govori gotovo ništa. Zamjerka od koje promatrajući ovaj rad nisam mogla pobjeći tiče se održivosti. S obzirom da je riječ o izložbi koja nastoji problematizirati ekološke katastrofe, uporaba UI kao znakovitog potrošača vode kao resursa djelovala mi je neoprezna, ali kako je riječ o novim izazovima u korištenju tehnologije, vjerujem da je tek potrebno dobro promisliti i jasno kodificirati načine na koji pristupamo temi generativnih modela.

Vratim li se na vijesti s početka ovoga članka, promatrajući postav, činilo mi se da materija vrišti. Naime kada je more postavljeno u središte, a ljudi u pozadinu, priča o kulturi i povijesti Mediterana značajno se opire perspektivi kakva je, primjerice, nametnuta u opisu konferencije Sveučilišta. 

Nakon izložbe premećem etimologiju pojma talasokracija, pitam se tko čime vlada i drago mi je da je netko ozbiljno prebacio more u poziciju subjekta. Neukroćenost iz naslova izložbe gubi zagrade, a ja držim fige da Rijeka neće, kao u radnji neke klimatske fikcije, postati jedan koridor za valove. 

Okupljajući kroz izložbu i simpozij suvremene umjetnike i stručnjake iz Hrvatske i inozemstva, ovogodišnji program interdisciplinarne manifestacije Moje, tvoje, naše istražuje temu mora kao ekosustava i mora kao resursa, pri čemu se posebno zanimanje pridaje odnosu različitih oblika organizacije povijesno prisutnih i uvijek promjenjivih ljudskih aktivnosti usmjerenih prema moru.

Program simpozija 7. ožujka u 11 sati otvara panel Ispod horiznota, na kojem će troje umjetnika, čiji su radovi predstavljeni izložbom u Galeriji Filodrammatica, prezentirati svoja istraživanja. Kustosica i teoretičarka Ana Jeinić isti će dan, u 13 sati, održati predavanje pod nazivom Istraživanje oceana Kapitalocena. Eksperiment u kolektivnoj proizvodnji znanja, o hitnoj potrebi znanstvenog ujedinjenja oko reakcije na štetni utjecaj koji čovjek vrši na mora i oceane. Prvi dan simpozija zatvara profesor međunarodnih odnosa na Birkbeck Collegeu i suautor knjige Kapitalizam i more, Alejandro Colás, predavanjem Mutne vode — Između oceanskih uzvišenosti i pomorske neprozirnosti. Predavanje se bavi kapitalističkim procesima koji posebno generiraju nad morem i kroz njega, oblikujući ga kao prostor profitabilnog poduzetništva, eksploatacije proteina i minerala, proizvodnje energije i genetskog inženjeringa.

Drugi dan simpozija počinje panel diskusijom Eksplozivna sredstva u moru, u 11 sati, na kojoj će se opširnije govoriti o problematici odlaganja municije i eksploziva u za to predviđena područja na morskom dnu. Na panelu će sudjelovati morski biolog Jacek Bełdowski (Institut za oceanologiju Poljske akademije znanosti), službeni ronilac Ministarstva unutarnjih poslova RH Tihomir Bošnjak i pomorski stručnjak Lovro Maglić, koji će razgovarati o kemijskim procesima koji se događaju kroz interakciju mora i odbačenih eksplozivnih naprava, kao i o opasnom i mukotrpnom poslu njihovog uklanjanja iz mora. Simpozij će u subotu zatvoriti predavanje Oceanska politika u vremenu krize, koje će u 13 sati održati profesor političke teorije na Sveučilištu u Southamptonu, Chris Armstrong. U izlaganju će govoriti o suvremenoj politici oceana kojoj je, uslijed globalne ekološke krize i nepravedne raspodjele bogatstva u području oceanske industrije, hitno potreban zaokret u pravednijem i demokratskijem smjeru.

Puni opis programa i detalje o govornicima_cama možete pronaći ovdje.

Okupljajući kroz izložbu i simpozij suvremene umjetnike i stručnjake iz Hrvatske i inozemstva, ovogodišnji program interdisciplinarne manifestacije Moje, tvoje, naše istražuje temu mora kao ekosustava i mora kao resursa, pri čemu se posebno zanimanje pridaje odnosu različitih oblika organizacije povijesno prisutnih i uvijek promjenjivih ljudskih aktivnosti usmjerenih prema moru.

Na grupnoj izložbi u Galeriji Filodrammatica bit će premijerno predstavljene tri nove umjetničke produkcije. Slovenska umjetnica Robertina Šebjanič izlaže rad Jadran I: Odjeci ponora, u kojem istražuje često nevidljive zagađivače u našim vodama – morske depozite odbačenih eksplozivnih naprava i municije koji predstavljaju ozbiljnu prijetnju morskim ekosustavima i ljudskom zdravlju.

Rad La decouverte de la pourpre (otkriće purpura) riječkog umjetnika Igora Eškinje bavi se sudbinom kvrgavog volka, morskog puža koji živi na prostoru cijelog Mediterana iz čijih se oklopa od prapovijesnih vremena dobivao rijetki i skupocjeni purpurni pigment za bojanje tekstila, koji ga je već u vrijeme Rimskog Carstva doveo na rub izumiranja zbog pretjeranog izlova.

Vizualni umjetnik i modni dizajner Silvio Vujičić te arhitekt i znanstvenik Miro Roman, na izložbi će predstaviti rad Mediteransko svemirsko istraživačko odijelo, nastao uz pomoć umjetne inteligencije SOLL, kroz koji istražuju priče, materijale i uzorke u dizajnu tekstila nastale u interakciji Mediteranskog mora i stanovnika njegovih obala.

Kroz razgovor o svojim radovima i razlozima odabira tema kojima su se bavili, navedeni će umjetnici ujedno otvoriti i diskurzivni dio programa, koji je u velikoj dvorani Filodrammatice na rasporedu 7. i 8. ožujka.

Više detalja o programu možete pronaći na službenoj stranici organizacije.

4444 ambijentalna je instalacija koja alegorijski prikazuje smjer kojim se trenutno kreću pitanja dozvole korištenja prirodnih resursa Hrvatske, poglavito mora. Uz propitivanje opasnosti i posljedica ekskluzivnosti kojoj se stremi s novim pravilima i odlukama vezanim uz manipuliranje prirodnim resursima, rad također preispituje materijalnost medija kroz eksperimentalnu kombinaciju tradicionalnih (slike) i novih medija (video projekcija i prostorna instalacija).

Vita Jončić (Zagreb, 1995.) vizualna je umjetnica. Preddiplomski studij završila je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer slikarstvo, 2017., a potom 2018. diplomirala na University of the Arts London, London College of Communication, smjer film. Stvara u mediju filma, fotografije, slikarstva, videa i prostornih instalacija. U recentnoj umjetničkoj praksi glavne teme koje obrađuje su pojave koje stvara ljudska prisutnost u prirodi, kao i uloge i utjecaji pojedinca na izgradnju strukture društva. Redovito sudjeluje na rezidencijama u Hrvatskoj i inozemstvu. Dosad se predstavila na četiri samostalne i nekoliko skupnih izložbi, kao i projekata intervencija u prostoru. Dobitnica je druge nagrade Grisia Youth (Rovinj, Hrvatska) 2021.

Kako su na predstavljanju projekta istaknule Koraljka Vlajo iz Muzeja za umjetnost i obrt te Ivana Borovnjak i Maja Kolar iz kolektiva Oaza, MADE IN je originalno osmišljen 2014. godine kao odgovor na nestanak malih obrtničkih i manufakturnih radionica u zagrebačkoj gradskoj jezgri, primarno u Ilici. Tadašnji projekt je odjeknuo u stručnoj javnosti i osvojio nekoliko nagrada – između ostaloga, predstavljen je na izložbi BIO 50 u Ljubljani – što je 2018. godine konačno dovelo do uspostavljanja partnerstva između šest organizacija i institucija iz Austrije, Hrvatske, Slovenije i Srbije. Partnerske organizacije su: Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu, Slovenski nacionalni muzej za arhitekturu i dizajn, Werkraum Bregenzerwald, Nova Iskra, Mikser i OAZA. Organizacije dijele slični geografski, povijesni, kulturni i društveni kontekst, ali također svaka od njih donosi jedinstvenu perspektivu i područje djelovanja, od očuvanja lokalne zanatske baštine do promicanja interdisciplinarne suradnje i potpore kulturnim i kreativnim sektorima. 

Kao nastavak suradnje u sklopu MADE IN Platforme – kojoj se pridružuje i udruga Drugo more – pokrenut je projekt Morska dobra. Cilj projekta je analizirati različite aspekte prirodnih resursa vezanih za more, primorje i podmorje, te propitati održivost njihove eksploatacije u lokalnim zajednicama. Također će nastojati istražiti mogućnosti korištenja tih morskih i pomorskih resursa u dizajnu proizvoda, usluga i sustava koji bi bili korisni, estetski i ekološki. Osim resursima, Morska dobra bavit će se i problemom krize kojoj je i dizajn pridonio stvaranjem konzumerističkog umjetnog okoliša, a koja se očituje u klimatskim i drugim društvenim promjenama. Namjera je stoga ukazati na to kako dizajn može biti odgovoran za stvaranje problema, ali i za njihovo rješavanje. 

“Želimo stvoriti bazu znanja kojoj bi bilo koji istraživač – bavio se on umjetničkom praksom ili dizajnerskom, a možda akademskom i znanstvenom – mogao pristupiti i dobiti vrlo vrijednu količinu informacija na jednom mjestu. Te informacije nisu zamišljene kao suhe informacije, u smislu puke faktografije, već će zapravo biti riječ o razgovorima sa stručnjacima i suradnicima. Na taj način želimo umjetnicima i dizajnerima pružiti stručna znanja na temelju kojih će moći reagirati i kreirati novi rad”, istaknula je Maja Kolar.

Kako je spomenuto, projekt će se odvijati kroz interdisciplinarno istraživanje koje će uključivati seminare, rezidencije i izložbene programe u 2024. i 2025. godini. Na seminarima će se okupiti dizajneri, znanstvenici, umjetnici i aktivisti koji će raspravljati o temi dizajna i prirodnih resursa. Rezidencije će odabranim sudionicima_ama omogućiti da provedu vrijeme na obali i u podmorju, te da istraže lokalne sirovine i resurse. Izložbeni programi će predstaviti rezultate istraživanja i radova nastalih tijekom projekta. Kroz spomenute metode projekt Morska dobra namjerava kritički preispitati modele prakticiranja dizajna temeljene na masovnoj eksploataciji zajedničkih prirodnih dobara.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Ekosustavima uključive kulture koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.