Prošla godina je bila fora. Toliko fora da je bila prijestupna, i onda je još imala jednu dodatnu sekundu viška na kraju, kao da je htjela čim duže trajati. Jer je znala da je sljedeća sranje. U takvim se situacijama sjetim svog cimera iz studenstkih dana koji bi se probudio i pitao koji je danas datum? i bio cijeli dan potišten ako je dan bio paran, jer parni dani su loši dani.  

Međutim sad smo u 2009., a u siječnju se sjećamo okrutnih posljedica slavne Šezdesetosme, i to u vidu samospaljivanja Jana Palacha u centru Praga. Mladić se spalio, tri dana kasnije je umro, a koji tjedan nakon toga tada friško otvoreni bezimeni klub u centru Rijeke ponio je ime koje i danas nosi. Palach je ostao zabilježen u kronikama (ne)uspješnih revolucija, a Palach je obilježio riječku nezavisnu kulturnu scenu 2008. godine, pa je red da počnemo baš s tom pričom.

Riječki klub Palach otvoren je 1968. godine i u doba mraka bio je pod upravom SSOH Rijeka. Kad su upalili svjetlo, ulogu SSOH preuzeo je CDM, da bi zadnjih deset godina njime upravljao Damir Čargonja Čarli. Isti je bio u najmanju ruku kontroverzan voditelj kluba, a kraj njegovog najma nestrpljivo se očekivao godinama. Nakon burnih i mnogih javnih rasprava, razgovora, planiranja, stvaranja i razvrgavanja koalicija za preuzimanje prostora (sve zapapreno Čarlijevim otkazom ugovora dva mjeseca prije isteka), na natječaj koji je Grad Rijeka kao vlasnik raspisao javila su se dva “konzorcija” – riječki i zagrebački, te su početkom travnja Riječani na čelu s Alenom Manceom odabrani kao novi zakupci Palacha. Kako je natječaj imao fiksni iznos najma, glavni adut bio je ponuđeni program po kojem se u Palachu predviđaju koncerti, izložbe, filmske projekcije, knjižara, stolni nogomet (!?) i ostali kulturni programi. Klub je otvoren u jesen 2008., no pored koncertnih događanja (dio 30. RiRocka, primjerice), par manjih izložbi i ugostiteljskih “evenata”, još se ništa kulturno relevantno nije počelo događati u tom prostoru.

Međutim, za glazbenu scenu (koja je u Rijeci, kako je već spomenuti 30. RiRock pokazao, izuzetno jaka i minimalno vezana za izdavače) i ljubitelje glazbe iznenađenje se pojavilo u obliku jazz caféa Tunel u kojem cvate moderni jazz, na Kvarneru rijetka biljka. Upravo je Tunel pokazao kako nije potrebno razvikano ime i četrdesetogodišnja tradicija da se napravi kvalitetan program.

I dok riječka rock scena uspješno gazi tridesetu, elektronska glazba također cvate, po većim i razvikanijim mjestima (Fun Academy, Stereo), ali i po novim i manjim klubovima (Filter i Discordia – otvorena nakon pet godina priprema). Obje struje, rock i electro, zastupljene su na oba riječka glazbena festivala. Hartera se profilirala kao dvovečernji glazbeni happening u srcu Rijeke, u bivšoj Tvornici papira, dok se dva tjedna kasnije Priredba na svom drugom po redu izdanju pokazala kao sjajan društveni, iako nešto manje uspješan četverodnevni glazbeni događaj. Smješten u auto-kampu između Rijeke i Opatije, ovaj festival uspio je u nakani da posjetiteljima osigura cjelodnevne sadržaje poput skakanja biciklom u more, radionica Capoeire ili penjanja po umjetnoj stijeni, no na glazbeni dio programa nije uspio privući veći broj publike.

Riječku glazbenu 2008. obilježio je i tragičan odlazak dvojice mladih ljudi. Voditelj kluba Tesla i začetnik riječkog hip-hopa Bada, prošle je jeseni počinio samoubojstvo u svom klubu. Na posljednji mu je ispraćaj jednog sparnog popodneva došlo doista mnogo kolega, prijatelja, poznanika, potresenih preranim odlaskom Bade. Među njima je bio i njegov dobar prijatelj Robert Paulić, član grupe Metrobolik, osnivač on-line magazina RiRock.com, i povjesničar riječke rock scene. Robiju je na sprovodu pozlilo, i dok je hitna stigla, već je bilo prekasno.

Festivali su obilježili i druge grane stvaranja. Najzanimljiviji su svakako Moje, tvoje, naše koji se prošle godine bavio konzumerizmom i/ili građanima i doveo do nekoliko interesantnih ideja, kao i velike retrospektivne izložbe beogradske grupe Škart. MTN se iz proljetnog preselio u jesenski termin i vrlo uspješno ovladao raznim gradskim prostorima – HKD-om, Molekulom, Kortilom, Korzom i Kontom.U proljetnom je terminu ostao drugi festival koji producira Drugo more, Mediteranske igre. Riječ je o festivalu mediteranskog filma (praćenim pokojom izložbom, prezentacijom knjige ili feštom) koji je dobio izravnu konkurenciju u splitskom Festivalu meditaranskog filma koji se odvija niti mjesec dana kasnije. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se ta dva festivala, tematski slična iako očito selekcijski različita (splitski je sigurno više mainstream) dalje razvijati.

Sigurno je da će se riječki filmofili iz HKD-a preseliti u jedan drugi prostor, također pod upravom gradskog Odjela za kulturu, no koji se doživljava kao “nezavisni”. Riječ je o Art-kinu Croatia, otvorenom krajem 2008. nakon cjelogodišnjih združenih nastojanja gradskog Odjela za kulturu i nekolicine agilnih riječkih udruga. Kinom upravlja peteročlano Programsko vijeće, a programe predlažu i organiziraju razne udruge, firme, pojedinci, ustanove ili organizacije kojima je zajednički cilj promocija kvalitetnog, tj. “vrijednog” filma. Art-kino Croatia bit će dio mreže nezavisnih kino- prikazivača koja se formira u Hrvatskoj.

Samo dan prije otvaranja Art-kina u Molekuli je proslavljena deseta godišnjica Tranzicijsko-fikcijskog kazališta, male tvrdoglave i bitne kazališne skupine koja uporno promovira fizičko kazalište kao alternativu dramsko-opernoj produkciji. Desetogodišnjicu djelovanja obilježili su zapaženom predstavom Destinacija Trafik: Divljač i vrijednom publikacijom Destinacija Trafik: Mapa. Treba zabilježiti i da je još jedna riječka kazališna skupina, Teatar Rubikon, uspješno gostovala u Južnoj Koreji.

Već spomenuta Molekula izdržala je prvu godinu postojanja, a njezine članice i ostale organizacije kojima je prostor ponuđen na korištenje, u prošloj su godini realizirale stotinjak edukacijskih ciklusa, izložbi, filmskih i video projekcija, predavanja, književnih večeri, koncerata i performansa. Pored toga, Molekula nudi i “stalni postav”: besplatni internet, biblioteku i medijateku, u dijelu grada koji polako prestaje biti bijela fleka na karti Rijeke. Heterogeni program koji organizira desetak udruga ipak se može svesti pod zajednički nazivnik izvaninstitucionalne kulture, aktivizma i kulture mladih. Sigurno je da potencijal prostora još nije u potpunosti iskorišten, ali je nezavisna scena u Rijeci dobila dobar poticaj za daljnji razvoj – bilo da je riječ o korisnicima Molekule, protivnicima ili pak o organizacijama koje traže model upravljanja prostorom. Lokacija Molekule u lučkom području u centru grada izvor je i site-specific predstave Projekt Delta Prostora plus premijerno izvedene u srpnju s polaznicima radionice suvremenog plesa. Rad na predstavi, osim plesača i kazališnih umjetnika, uključio je i arhitekte i urbaniste s kojima su studenti proučavali mogućnosti koje pruža gotovo osam hektara terena u strogom centru grada koje bi se ubrzo trebalo osloboditi lučkih postrojenja.

Pored izložbi studenata Akademije primijenjenih umjetnosti koji su se sustavno predstavljali u Molekuli, odlaskom “stare garniture” iz Palacha, početkom se godine privremeno ugasila i jedina nezavisna likovna galerija u Rijeci, Galerija OK i s njom povezan Festival nove umjetnosti FONA, vjerojatno jedini smisleni i relevantni produkt Čarlijevog desetogodišnjeg djelovanja u tom klubu. Zanimljiva manifestacija potrebe za nezavisnim izložbenim prostorom manifestirala se početkom srpnja na ulicama grada od Konta do Korza u vidu mobilne galerije Stand up udruge Plus. Bijela kocka u kojoj su se održavale izložbe svaka je tri dana mijenjala lokaciju i postav, pružajući dinamičnu i zapaženu intervenciju u javnom prostoru.

2008. je, sve u svemu, bila bogata događanjima (cinici bi rekli čak i ponekim kvalitetnim) i previranjima na riječkoj nezavisnoj sceni, autorefleksivnim (ponekad i autoerotičnim) raspravama o nezavisnoj kulturi i preslagivanjima.

S novim ljudima koji naviru, starima koji se ne daju, politikom koja shvaća važnost scene (barem kad je o vladajućima riječ – opozicija se ne izjašnjava po tom pitanju) i općim rezanjem sredstava po svim segmentima, nova 2009. bit će u najmanju ruku interesantna.

A možda je netko trebao uslišiti novogodišnju “Želim da je 2010.”