Riječ je žanrovskom hibridu post punk koncerta/performansa i audio drame nastalom na temelju istoimene radijske drame u režiji Darija Harjačeka koja je 2021. osvojila BBC-evu nagradu za najbolju europsku audio dramu. Predstava se temelji na adaptaciji odabranih novela Janka Polića Kamova, odnosno tekstova predstavljenih kroz asocijativni niz nadrealnih prizora i iskaza, uz eksperimentalni muzički pristup.

Predstavu izvodi glazbeno-scenska skupina Cefas & The Gipsy koja donosi koncertni nastup albuma Kamov, potres, nastalog na temelju Kamovljeve zbirke Knjiga lakrdija. Kako stoji u najavnom tekstu, “pod provokativnim geslom ‘Obitelj je reakcija na bordel’, bend se predstavlja kao angažirani umjetnički kolektiv koji propituje granice između života i smrti, kreacije i destrukcije, sna i budnosti, opijenosti i trijeznosti.”

Bend čine Jelena Miholjević, Nikola Nedić, Laura Čerina i Dean Krivačić. Glazbu potpisuje Damir Šimunović, kostimografiju  Ana Mikulić, a oblikovanje svjetla Tomislav Maglečić.

Iduće izvedbe održat će se 21. i 22. listopada. Više detalja pronađite ovdje.

Film ceste Zaobilaznica prati njujorškog pijanista Ala Robertsa (T. Neal) koji tuguje nakon što njegova djevojka, pjevačica Sue Harvey (C. Drake), otputuje u Hollywood. Nedugo nakon, Roberts se autostopom priključuje djevojci, i upoznaje Charlesa Haskella koji pogiba u automobilskoj nesereći.

Ovaj film noir režirao je američki redatelj Edgar Georg Ulmer koji je radio kao asistent Friedrichu Wilhelmu Murnauu. Ulmer 30-ih godina prošlog stoljeća odlazi u Ameriku gdje počinje raditi na tzv. B-filmovima po kojima je i ostao zapamćen.

Više detalja pronađite ovdje.

Knjiga je objavljena u Biblioteci Polilog HDKKT-a i prvi je pregled lutkarstva za odrasle u Hrvatskoj od njegovih početaka do danas, kao i prvi sustavni pregled izraza za koje mnogi i ne znaju da postoje na našim prostorima. U njoj autor analizira predstave u kojima su se stvarali lutkarski svjetovi namijenjeni odraslim gledateljima, “rušeći granice ovog izraza tradicionalno vezanog uz djecu i ukazujući na njegove beskrajne mogućnosti”, stoji u najavi. U knjizi se oblikuju ključne razvojne faze ove grane kazališne umjetnosti, a autor zaključuje da se naše lutkarstvo za odrasle, iako kasni za Europom, uspjelo dotaći svih važnih aspekata, anulirajući zaostatke “preskocima na krilima stranih utjecaja”. Europski su uzori izvršili velik, a nedovoljno priznat utjecaj na lutkarstvo u Hrvatskoj, dok su mnoge novosti ostale tek na razini fenomena. Sve to poziva na daljnja istraživanja i scenska upisivanja.

Knjigu će, osim autora, predstaviti tetrologinja i recenzentica knjige Livija Kroflin, novinarka, kazališna kritičarka i urednica Katarina Kolega te teatrologinja i predsjednica HDKKT-a Ivana Slunjski.

U više od mjesec i pol dana manifestacije, publika ima priliku vidjeti 16 aktualnih naslova kroz 30 izvedbi. Akcija se otvara predstavom Novo ruho Natalije Manojlović Varga, a zatim slijede Žena popularnog pokojnika Filipa Šovagovića, Pozdravi pozdravima Anje Đurinović, Marijane Matoković, Selme Sauerborn i Natalije Manojlović Varga, Slučajna smrt jednog redatelja Rakana Rushaidata u režiji Dražena Krešića, Hiromi Vida Hribara, Franz Tomislava Zajeca u režiji Renea Medvešeka i mnoge druge predstave.

Jedinstvena cijena ulaznice je 4 eura i nema nikakvih dodatnih popusta. Ulaznice se mogu kupiti online ili na blagajni Teatra &TD 3., 7. i 8. siječnja od 11 do 13 sati, a tijekom akcije u uobičajeno radno vrijeme blagajne, od 11 do 13 sati te dva sata prije početka predstave.

Više informacija o manifestaciji možete pronaći ovdje.

Režiju potpisuje Dražen Krešić, dramaturgiju Filip Rutić, glazbeni suradnik je Antun Aleksa, a oblikovatelj svjetla Martin Šatović. U predstavi igraju Bernard Tomić, Nikolina Prkačin i Rakan Rushaidat.

“Predstava Slučajna smrt jednog redatelja o teatru progovara iz njegove nulte pozicije – iz mraka pokusne dvorane gdje su svi potencijalni putevi još neistraženi i gdje pred autorskim timom zjapi zastrašujući niz mogućnosti. Što zapravo napraviti kada se može napraviti bilo što? Što kad se kazalište u kojem se glumci nalaze doima poput kakve kuće duhova, a čak se ni redatelj ne pojavljuje na probi? Kako se postaviti prema radu u iščekivanju početka samog procesa u kojem je hijerarhija naizgled nepostojeća ili se konstantno okreće naglavačke? Suočeni s tim pitanjima i uz upute koje su od redatelja dobili putem emaila, troje glumaca polazi od niza zadanih referenci te improvizacija koje konstantno plešu na granici kazališnog i privatnog – ako takva granica uopće postoji. Oni su u potrazi za predstavom, ali slučajno istovremeno i bježe od nje”, stoji u najavi predstave.

Ulaznice su dostupne na platformi ulaznice.hr i njihovim prodajnim mjestima.

Više informacija o predstavi potražite ovdje.

“Nazivi triju sastavnih remek-djela potječu iz jezika Hopi, istoimenog autohtonog indijanskog plemena nastanjenog na teritoriju Sjeverne Amerike. Qatsi znači život, a prefiksi sugeriraju odnose koji se u filmu istražuju kroz jedinstvenu vizualnu i glazbenu naraciju koja graniči s gotovo transcendentnim motivima”, stoji u najavi događaja.

Trilogiju čine filmovi Koyaanisqatsi (1982.), koji se bavi ekologijom, urbanim životom i tehnologijom, nastavak Powaqqatsi (1988.) prati konflikte u državama u razvoju i odnosu spram moćnih. Treći nastavak je Naqoyqatsi, snimljen 2002. godine, a koji demonstrira društvenu tranziciju od prirodnog okoliša do onog zasnovanog na tehnologiji.

Ulaznice koštaju 4 eura, a moguće ih je nabaviti ovdje.

Više detalja o projekcijama možete pronaći ovdje.

SC – ZONA EKSPERIMENTA predstavlja radove umjetnika i umjetnica iz 60-ih godina koji su djelovali u Galeriji SC i MM centru. Radovi Eugena Fellera, Đorđa Jandrića, Duje Jurića, Željka Kipkea i Edite Schubert bit će izloženi u Galeriji SC. Program pod nazivom Rani eksperimentalni film i video u hrvatskoj 1960. – 1970., koji predstavlja radove sljedećih umjetnika: Mihovil Pansini, Ivan Martinac, Ante Verzotti, Tomislav Gotovac, Vladimir Petek, Milan Šamec, Zlatko Hajdler, Goran Trbuljak, Sanja Iveković, Dalibor Martinis, Ivan Ladislav Galeta i Mladen Stilinović, postavljen je u potkrovlju Galerije SC.

U petak, 26. siječnja, u MM centru s početkom u 19 sati održat će se projekcija dijapozitiva Impro Mondays kao hommage umjetniku Draganu Pajiću Paji, bit će govora o povijesti MM centra te će se moći pogledati recentni eksperimentalni filmovi i video radovi sljedećih umjetnika: Josipa Bubaš, Ivan Faktor, Željko Sarić, Helena Schultheis i Vlasta Žanić. Izložba je otvorena do 26. siječnja, radnim danom od 12 do 20 sati.

KP: Klubvizija je iz prostora SC-a deložirana na jedan neugodan i neprimjeren način. Što vam je oduzeo, a što možda donio razlaz s SC-om? Što je s opremom koju je trebalo zbrinuti, je li ona vraćena u Klubvizijino okrilje?

Klubvizija je iselila iz Studentskog centra nakon što je bez ikakvog obrazloženja i najave promijenjena brava i onemogućen nam ulazak u prostor. U zadnjem periodu suradnje i u izmijenjenoj strukturi upravljanja Kulturom, komunikacija s SC-om oko programa bila je otežana i iscrpljujuća, kao i dolazak do pouzdanih informacija vezano uz zaključivanje i izvršavanje obaveza prema programima odrađenima u 2018. godini. Također nismo uspjeli dobiti konkretnu informaciju od vodstva Kulture SC-a o tome vidi li i kako nastavak programa Klubvizije u sklopu SC-a. S obzirom na ovakvu situaciju gdje nam je postalo evidentno da je jedan sustav organizacije rasturen, a novi nije funkcionalno posložen, i prije same promjene brave uže članstvo Klubvizije počinje raspravu o budućnosti filmskog laboratorija, moguće i izvan SC-a. Promjena brave nas je svejedno šokirala te smo se hitno organizirali i, srećom, uspjeli spasiti i preuzeti opremu članova koju smo smjestili na privremenu lokaciju dok se ne pronađe trajno rješenje za prostor. Odlaskom iz SC-a otvorila se nova priča, prilika da se projekt nastavi i osamostali kao nezavisan i izvaninstitucionalni pravni subjekt, a nedavno smo to i postigli osnivanjem umjetničke organizacije. Ono što smo izgubili je dragocjen prostor MM centra u kojem je Klubvizija stasala zadnjih 10 godina, prostor koji je povijesno vezan uz avangardno umjetničko i filmsko stvaralaštvo te je utoliko predstavljao jedino prirodno i logično utočište za našu zajednicu.

KP: Sada ste formalno postali umjetničkom organizacijom. Što je s infrastrukturom, koji prostori su vam trenutno na raspolaganju i postoji li perspektiva za stalnim udomljavanjem vašeg laboratorija?

Da, nedavno smo priveli kraju postupak osnivanja umjetničke organizacije i svi se iskreno veselimo novom početku. Još uvijek tražimo prostor gdje bismo dugoročno smjestili opremu, a trenutno smo iznimno zahvalni Akademiji likovnih umjetnosti koja nam je izišla ususret i omogućila da opremu i tamnu komoru privremeno udomimo u njezinim prostorima. Upravo tamo ćemo održati nadolazeću uvodnu radionicu 16 mm filma te dvodnevnu projekciju ključnih radova kultnog njujorškog filmaša Nathaniela Dorskog koju organiziramo u suradnji s Multimedijalnim Institutom. Projekcije će se održati 1. i 2. lipnja s početkom u 20 sati i svi su naravno pozvani!

KP: Možete li nam ukratko opisati sadržaj radionice i zašto ste odabrali Dorskog kao oslonac?

Radi se o našoj tradicionalnoj uvodnoj radionici 16 mm filma u boji, koja ima za cilj inicirati polaznike u svijet analognog filma i, nadamo se, dovoljno ih zaintrigirati da nastave raditi s ovim povijesno bitnim formatom. Tijekom trodnevne radionice polaznici će naučiti samostalno rukovati i snimati kultnom Bolex kamerom, ručno razvijati te projicirati film. Radionicu će, kao i do sada, mentorirati naš dugogodišnji suradnik, izvrsni Ivan Slipčević, ujedno docent na Odsjeku za animirani film i nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu i direktor fotografije na nizu filmova naših poznatih autora, poput Ane Hušman, Davora Sanvincentija, Ivana Ramljaka i drugih.

Za razliku od prethodnih izdanja radionice, na ovoj smo odlučili tematizirati filmsku poetiku Nathaniela Dorskog povodom spomenute projekcije autorovih filmova te izlaska prijevoda teksta Devotional cinema, koji se smatra jednom od najvažnijih suvremenih poetika filma, u izdanju Multimedijalnog instituta.  Kako autor odbija digitalizirati svoje radove te su dostupni isključivo na originalnom 16 mm formatu, nitko od nas zapravo ne zna kako izgledaju ti filmovi te ćemo ih prvi puta vidjeti na ovoj projekciji. Utoliko će biti zanimljivo usporediti kako su polaznici doživjeli autorovu poetiku u teoriji i kako ona zapravo izgleda u praksi.

KP: Hoće li se mijenjati vaša programska koncepcija u novim organizacijskim uvjetima? Možete li nam nešto reći o sljedećim Klubvizijinim aktivnostima?

Osnovna misija Klubvizije ostaje ista, edukacija o analognom filmu i podrška autorima zainteresiranim za rad s filmskom vrpcom u realizaciji vlastitih filmskih i multimedijskih projekata. Nova organizacija nam je omogućila da razmišljamo u širim okvirima te imamo puno ideja, ali sve dakako ovisi o tome hoćemo li dobiti potporu naših dosadašnjih donatora čija dragocjena pomoć nam je omogućila da sve ove godine čuvamo i prenosimo vještine rada s analognim filmom. U tom smislu, sada nam je u fokusu kvalitetna priprema za nadolazeće natječaje te pronalazak trajnog prostora za smještaj opreme. Svakako želimo sačuvati jedinstvenu ulogu Klubvizije kao jedinog hrvatskog filmskog laboratorija uključenog u međunarodnu mrežu filmskih laboratorija čije znanje, resursi i vještine čuvaju bavljenje analognim filmom za čitavu zajednicu.

KP: Neovisna filmska infrastruktura u stalnom je stanju ugroženosti, kao što je pokazao i slučaj MM centra. Kako komentirate kulturnu politiku i odnos prema prostorima za film u Zagrebu, postoje li uvjeti za preživljavanje eksperimentalne filmske prakse?

Nemoguće nam je predvidjeti stvarnu budućnost, posebno MM centra koji je predstavljao centar nezavisne i eksperimentalne filmske prakse. U optimističnoj viziji budućnosti bilo bi dobro da se strateški postavimo prema MM centru, da se konsenzusom zajednice čijem je korištenju izvorno namijenjen, zajednice vezane uz umjetnički eksperiment i nezavisnu kulturu, odluči o njegovoj budućnosti. MM centar je, uz svoje povijesno i simboličko značenje i u infrastrukturnom smislu dragocjen prezentacijski prostor cijeloj toj zajednici i njegov gubitak je veliki gubitak za sve nas koji smo u različitim ulogama zainteresirani za nezavisno filmsko i multimedijsko istraživanje i stvaralaštvo.

Autori filmova svoja su znanja i vještine rada s filmskom vrpcom stekli ili razvijali u Klubviziji. Iako filmska produkcija nije glavna Klubvizijina aktivnost, riječ je o jedinstvenom prostoru eksperimentiranja i rada na filmskoj vrpci otvorenom zajednici. U eksperimentiranju s filmom pružena je podrška u realizaciji i raznim multimedijskim projektima, stoga će program u MM centru biti zatvoren jednim takvim 16-milimetarskim audiovizualnim performansom.

Program otvara River in Castle autora Sandyja Dinga. Film je inovativan primjer korištenja tehnike kontaktnog kopiranja – Ding je sam osmislio DIY alat za kopiranje, na kojem je kratki found footage isječak transformirao u posvetu samom materijalu i procesu rada. 

Ding Dong Maje Milić je eksperimentalno poetski film temeljen na romanu. Isječci poetske proze i zvuka i eksperimentalno korištenje montaže stvaraju ritmičku spiralu kojom autorica nastoji uroniti u nesvjesno.

Film Planine Hrvoslave Brkušić uzima za polazište dijapozitive Zora filma snimljene 1950-ih godina u svrhu školske edukacije iz geografije. Autorica odabire motiv planinskih krajolika te ih složenim postprodukcijskim procesima oživljava i pretvara u pokretnu sliku.

Projekcije će popratiti nastup 01/12/18, svježeg izdanka sisačke muzičke scene, koji na dani datum čine trojica glazbenika poznatih po imenima ### i Zarkoff. Kao i dosadašnje nastupe ###, i ovaj će proširiti Hrvoje Spudić uz pomoć Sare Salamon projekcijama 16-milimetarskog filma modificiranog u trenutku projekcije.

Prije projekcije selektorica programa Jelena Ostojić razgovarat će s Bulajićem o filmu i njegovu radu.

Nakon drugog svjetskog rata u Jugoslaviji organiziraju se migracije siromašnog seoskog stanovništva Dalmatinske zagore u bogate i plodne panonske krajeve. Cijelo jedno selo putuje vlakom na novu životnu destinaciju. Film prati putovanje i životne priče ljudi koji napuštaju vjekovna ognjišta u potrazi za boljim životom.

Film je dobitnik Velike Zlatne arene za najbolji film, scenarij i režiju na Pulskom filmskom festivalu, a na festivalu u Cannesu dobitnik je nagrade francuskih filmskih kritičara CIDALC. Vlak bez voznog reda prvi je film hrvatske i jugoslavenske kinematografije prikazan u cijelom svijetu, distribuiran u preko 65 zemalja, u Parizu je kontinuirano prikazivan šest mjeseci, a u Moskvi je bio najgledaniji film godine. Vlak bez voznog reda nalazi se u stalnom programu 28 kinoteka u svijetu.

Ulaz na program je besplatan.