U Hrvatskoj se na neki način održava kontinuitet aktivizma – u gradovima poput Zagreba, Splita i Karlovca povorke ponosa se već nekoliko godina organiziraju svakog lipnja. Prošle godine, i Pula je organizirala svoj prvi prajd, pod duhovitim sloganom “Ćakule ne delaju fritule!”. Ove godine, pod geslom “Pride gre naprid! Za ponos, ne za stid”, događanje ponovno organizira queer udruga Proces, koja uz samu povorku priprema i razna popratna događanja. Među njima su dvije izložbe koje sam posjetio – 24 BACI fotografa Matthiasa Dürra i Sapphic Sessions umjetnice i strip autorice Helene Janečić, o kojima će u nastavku biti više riječi.

Izložba 24 BACI predstavlja putujuću kolekciju portreta LGBTQ parova zabilježenih u nježnim trenucima poljupca, kojima se pokušava naglasiti ljubav kao univerzalnu i snažnu poruku otpora. Naziv izložbe isprva djeluje zbunjujuće – kako 24 BACI (tal. baci = poljupci) ako je riječ o samo deset fotografija? Međutim, nakon što sam posjetio izložbu otkrio sam da se broj 24 odnosi 2024. godinu u kojoj se održao prvi pulski prajd, a izložba je na svojevrstan način hommage toj prvoj povorci. Organizatorice Ana Bačić i Andrea Vidović na otvorenju su istaknule da će se izložba nastaviti širiti te svi zainteresirani mogu se javiti za sudjelovanje.

Ono što je u ovoj izložbi zanimljivo i važno imati na umu su sami prostori unutar kojih su smještene osobe na fotografijama. Nerijetko je riječ o zatvorenim, privatnim prostorima koji djeluju kao da se nalaze unutar sigurna četiri zida, a kad to nisu zatvoreni prostori onda je riječ o izoliranim mjestima na otvorenom. Na neki način smještanje queer poljupca u prostore u kojima gay osobe nisu izložene pogledu javnosti smanjuje radikalnost i subverzivnost tog čina koji ovdje želi biti predstavljen kao prkosan i borben. Stoga mi se čini važnim istaknuti jedinu fotografiju koja na neki način odstupa od obrasca koji slijede drugi portreti.      

Riječ je o slici na kojoj je ulovljen trenutak poljupca dvojice muškaraca na javnom, gradskom prostoru pulske tržnice. Zanimljivo je primijetiti da je na fotografiji iznad zagrljenog para uhvaćen lik starijeg muškarca čijem je pogledu izložen gay par u trenutku poljupca. Lik tog čovjeka na neki način razbija četvrti zid pomoću zbunjenog pogleda uperenog u fotografovu kameru. Njegova prisutnost dokida privatnost poljupca ovog para koju drugi parovi uključeni u izložbu imaju.

Taj trenutak otkriva koliko je queer intimnost još uvijek izložena pogledu, osudi i neizvjesnosti u društvenom prostoru. Kako se ističe i u popratnom tekstu izložbe: “U vremenima u kojima se LGBTIQ+ zajednica i dalje suočava s diskriminacijom i predrasudama, izložba pruža prostor za osnaživanje, vidljivost te simbolizira borbu za prihvaćanje, ravnopravnost i poštivanje ljudskih prava.” 

U vremenu obilježenom mržnjom, ratovima, homofobijom, transfobijom i mizoginijom, važno je podsjetiti se da i naizgled jednostavan čin, poput poljupca ili zagrljaja, nosi snažan potencijal ljubavi – one iskonske, nježne i povezane s ljudskošću. Ove fotografije, iako nisu radikalne u sadržaju koji prikazuju, svjedoče tome da ljubav, pa i ona na marginama, i dalje može preći granice koje postavlja heteronormativna opresija.

Queer ljubav koja se pokazuje bez srama i okova ormara itekako je radikalna, makar bila prikazana kroz poljubac na koji se kulturalno gleda kao nešto dominantno heteroseksualno. Pitanje koje se tu nameće je zapravo može li heteropatrijarhalni društveni sustav gurnuti ljubav u svoje veoma uske i ograničene okvire? Jedan queer poljubac je dovoljan odgovor – ne.

Kroz fotografije, izložba otvara prostor za razmišljanje o identitetu, prihvaćanju i slobodi izražavanja, posebno u kontekstu društvenih normi koje nerijetko marginaliziraju različitosti. Iako ovaj postav ne donosi pretjerano značajan estetski doživljaj ili utisak, on nudi snažnu poruku vidljivosti, osnaživanja i borbe za ravnopravnost. 24 BACI potiče publiku da sagleda ljubav izvan okvira predrasuda i zapita se – što znači voljeti bez srama i društveno nametnutih ograničenja?

Druga izložba, Sapphic Sessions, već samim nazivom stvara dojam intimnog, lezbijskog ozračja. Riječ je o izložbi crteža koji prikazuju žensku tjelesnost i lezbijsku ljubav. U ovoj izložbi također je zanimljivo razmotriti prostor u kojem se nalaze prikazane djevojke i žene. Iako su na nekim crtežima žene prikazane u ljubavničkom zagrljaju unutar sigurnosti vlastite spavaće sobe, dominantan ambijent je pejzažni – idilična priroda u kojoj nage žene plivaju, kupaju se ili opuštaju kraj rijeka i jezera. U vodi njihova tijela postaju slobodnija, fluidnija i usklađena s ritmom prirode koja djeluje iscjeljujuće i oslobađajuće.

Janečić iz svojih radova uspješno briše ono što već tradicionalno nazivamo muškim pogledom (eng. male gaze). Njezine žene nisu objekti požude već subjekti osjećaja i senzualnosti, oslobođene od žudećeg, heteropatrijarhalnog, muškog pogleda koji žensko tijelo vidi isključivo kao seksualni objekt. Tijela lezbijki prikazana u Janečićinim crtežima fluidna su, oslobođena društvenog pritiska i ulovljena u trenutcima u kojima razgoljivanje postaje čin otpora. Ne želim reći da to briše erotičnost, već nudi novi pogled na žensko tijelo koje umjetnica predstavlja iz osobnog ugla, odnosno stvara, kako stoji u najavnom tekstu, “erotiku koju je napravila lezbijka za lezbijke”.

Umjetnica prekida tradiciju ženskih aktova koje su kroz povijest umjetnosti gotovo isključivo oblikovali muškarci, promatrajući žensko tijelo kroz seksualizirani, heteronormativni pogled. Janečić tom naslijeđu ne pristupa samo kao kritičarka, već i kao autorica koja iznutra rekonstruira način na koji se tijelo može doživjeti i prikazati. Njezin rad upisuje vlastiti, autentični glas u prostor koji je stoljećima bio zatvoren za queer perspektive te nudi novi pogled na žensku tjelesnost i lezbijsko iskustvo ljubavi – onaj koji ne traži dozvolu, ne podilazi, ne igra po pravilima patrijarhalne vizualne tradicije.

Umjesto toga, Janečić stvara slike koje su istovremeno nježne i snažne, oslobođene od seksualizacije, a pune intimnosti, erotičnosti i poštovanja prema ženskom tijelu i ženskoj povezanosti. Takvim pristupom ne samo da proširuje granice umjetničkog izraza, već i aktivno sudjeluje u stvaranju feminističkog i queer vizualnog arhiva koji je prijeko potreban u suvremenoj kulturi.

Izložbe 24 BACI i Sapphic Sessions svaka na svoj način osvjetljavaju stvarnosti koje često ostaju nevidljive – one o nježnosti, ranjivosti, ali i hrabrosti da se voli autentično, unatoč društvenim normama i pritiscima. U vremenu u kojem je različitost još uvijek meta mržnje i odbacivanja, ove izložbe pružaju prostor za razumijevanje, povezivanje i otpor – pokazujući da ljubav, kad je slobodna, može biti i čin nježnosti i politički čin.

Izložbe koje reprezentiraju queer osobe ne samo da daju vidljivost i glas onima koji su predugo bili izbrisani iz dominantne kulturne i umjetničke povijesti, već stvaraju emocionalni i simbolički prostor u kojem drugačiji identiteti mogu postojati bez potrebe za opravdavanjem. U prikazima queer ljubavi ne slavi se samo odnos između dviju osoba, već i borba za pravo da ta ljubav bude viđena, priznata i poštovana. Upravo zato ovakve umjetničke prakse nisu samo estetski činovi – one su činovi otpora, prisutnosti i postojanja.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Horizonti promjene koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

U najavnom tekstu stoji kako izložba “otvara prostor u kojem tijelo prestaje biti objekt, a postaje subjekt. To je prostor nesigurnog, izloženog i stvarnog, prostor u kojem queer identitet nije definicija, već događaj. Izložba ne postavlja pitanja, niti nudi odgovore; ona nas poziva da zajedno boravimo u onome što je često prešućeno, skriveno, neizgovoreno i upravo zato moćno.”

Sanjin Kaštelan (Rijeka, 1977.) u svom radu bavi se pojmom osobnog i prostorom intime. Bilo da tematizira emociju ili preispituje društvene fenomene, tabue i seksualnost, definira te pojmove kroz prizmu jedinke, raščlanjuje i reducira na esenciju emocije koju komunicira kroz svoj rad.

Više informacije pronađite ovdje.

Izložba 24 BACI okuplja seriju portreta LGBTIQ+ parova u intimnim trenucima poljupca, prikazujući ne samo ljepotu i ranjivost ovih trenutaka, već i njihov duboki društveni i politički značaj. Autor fotografija Matthias Dürr u ovoj izložbi poziva na promišljanje o univerzalnoj ljubavi, identitetu i slobodi, a njegove fotografije su svojevrsni hommage prvoj Povorci ponosa u Puli, koja se održala 22. lipnja 2024. godine.

Estetski doživljaj samo je nusprodukt ove izložbe: ona je prostor dijaloga, promišljanja i povezivanja. Kako napominju organizatori_ce događaja: “24 BACI poziva svakog posjetitelja da preispita svoje shvaćanje ljubavi, slobode i jednakosti te da se suoči s pitanjem: Što znači voljeti otvoreno, autentično i bez straha?”.

Matthias Dürr rođen je u Frankfurtu na Majni u Njemačkoj. Nakon godina profesionalnog freelanceanja, 2016. stječe diplomu iz vizualne komunikacije s fokusom na fotografiju od Hochschule Darmstadt. Fotografija (digitalna i analogna), video, performans i ilustracija bili su njegovi pokretači za vrijeme studija, a 2023. godine seli u Zagreb s partnerom te umjetnički istražuje veze baštine, kulture i identiteta.

Izložba ostaje otvorena do 6. srpnja.

Možeš li se za početak vratiti šest godina unatrag – što je bila motivacija za pokretanje organizacije? Kako su izgledali počeci, a na koji način funkcionirate danas? 

Proces je započeo kao party u Klubu Kotač u Društvenom centru Rojc u Puli. Ono što je trebala biti jedna večer na Valentinovo 2018., postao je program kluba kojim se publici predstavljaju različiti segmenti queer kulture. Od DJ partija, koncerata bendova kao što su Tus Nua i ŽEN, preko izložbi Sarah Maple, Duginih obitelji, te razgovora s umjetnicama. Sljedeći važan korak bio je početak emitiranja emisije Proces na Radio Rojcu koja se i dalje emitira srijedom od 17 do 18 sati. Od samoga početka svi uključeni u Proces volontiraju i daruju svoje vrijeme, iskustva i znanje. Početkom 2021. godine odlučili smo da je došlo vrijeme za osnivanje udruge, kako bi mogli financirati programe koje organiziramo i javljati se na javne pozive za financiranje programa. U udruzi o svemu odlučujemo zajednički, dogovorom i razgovorom, a ono što se promijenilo je količina programa i aktivnosti koje organiziramo. 

Kakvim se sve aktivnostima bavite? Na koje se načine obraćate lokalnoj zajednici i koliko je ona uključena u rad udruge?

Naš program usmjeren je prema LGBTIQ+ zajednici, ali i širem društvu koje želimo educirati o problemima i izazovima s kojima se LGBTIQ+ osobe svakodnevno susreću. Način na koji to radimo je koristeći umjetnost i kulturu kao alate za postizanje pozitivnih promjena i poticanje empatije. Ideja iza Procesa uvijek je bila uključiti i ojačati lokalnu zajednicu, a posebno lokalnu LGBTIQ+ zajednicu. Jedan od načina na koji to činimo je smještanje većine naših programa i aktivnosti izvan mjeseci turističke sezone. Tijekom cijele godine organiziramo niz kulturno-umjetničkih događanja, kao što su izložbe, razgovori s književnicima, umjetničke i kreativne radionice, performansi, koncerti i projekcije filmova. Redovito surađujemo s mnogim organizacijama u Puli kao što su Savez udruga Rojca, SUP, Galerija Makina, Zajednica Talijana Pula, ali smo i započeli suradnju s institucija kao što su Etnografski muzej Istre i Kino Valli. Kako smo ove godine organizirali prvi Pula-Pola Pride, oko udruge okupilo se mnogo novih volonterki i volontera koji ne dolaze samo iz LGBTIQ+ zajednice, a koji se žele aktivno uključiti u rad udruge. Najpopularniji programi su svakako naši samoprozvani QPDI – Queer planinarsko društvo Istre, ali i važno je spomenuti i večeri društvenih igara, pub kvirzove, te druženja u Šijanskoj šumi ili na pulskim plažama.  

U tijeku je izložba kojom predstavljate projekt COME (Coming Out Museum). Možeš li nam reći nešto više o izložbi i projektu te kako se on uklapa u aktualnu liniju umjetničkih aktivnosti koje udruga provodi?

Coming out Museum je participativni projekt koji je nastao u suradnji s Etnografskim muzejom Istre. Prvotna ideja bila je organizacija izložbe kojom bi se predstavila važnost suradnje institucija i organizacija civilnog društva, te kojom bi institucija svojim društvenim utjecajem istaknula važnost uključivanja tradicionalno marginaliziranih skupina. Ono što je nama bilo važno na početku te suradnje, jest to da postajemo dio razgovora, a ne da se o nama kao LGBTIQ+ osobama samo govori. Kao tema izložbe i istraživanja odabran je coming out – beskrajan i beskonačan proces kroz koji prolaze sve LGBTIQ+ osobe, ali koji predstavlja i simbol institucionalnog coming outa Etnografskog muzeja prema civilnom društvu. Coming out je u našem muzeju predstavljen predmetima koji simboliziraju važne prekretnice u procesima outanja. Predmeti su nositelji značenja trenutaka kao što su prvo prihvaćanje vlastitog identiteta, prihvaćanje od strane obitelji, prijatelja, kolega ili pak trenutaka kada LGBTIQ+ osobe u potpunosti žive svoj identitet.  

Odabranim predmetima iz privatnih zbirki i popratnim tekstovima, odnosno njihovim pričama želimo ukazati na proces osvještavanja i prihvaćanja osobnog identiteta koji se razlikuje od onog koji inače gradimo prema dominantnom kulturnom i društvenom obrascu. Cilj je naglasiti poveznicu s iskustvima vezanim uz širu LGBTIQ+ zajednicu isticanjem osobnih priča – od partikularnog do univerzalnog. Svaka podijeljena priča ujedno je i poziv za dodavanje novih. U prvoj fazi projekta težili smo stvaranju povjerenja, ljudskih i profesionalnih temelja za osmišljavanje idejnog i operativnog okvira projekta. Tadašnji glavni cilj bila je realizacija izložbe na temelju provedenih istraživanja, dokumentacije i prikupljanja građe. Istraživanje je provedeno među članovima zajednice, a ovakav suradnički pristup temeljna je značajka svih faza projekta. Ove godine COME je prešao iz virtualnog u stvarni, fizički svijet organizacijom prvog u nizu susreta – Coming Out Museum Encountersa. Već dogovaramo sljedeće izložbe, te smo sigurni da će prvotna ideja muzeja koji putuje, stalno raste i razvija se, u potpunosti zaživjeti kroz 2025. godinu. 

Kroz Clubtureov program razmjene i suradnje započeli ste provedbu projekta naziva Zavičajna nastava nenasilja, a koji se održava na tri lokacije – u Pazinu, Puli i Malom Lošinju. Jedna od suradničkih organizacija na tom projektu je i Muzej Apoksiomena. Možeš li nam reći više o projektu i kako je došlo do te suradnje?

U posljednjih nekoliko godina došlo je do porasta slučajeva govora mržnje, diskriminacije i poziva na nasilje, čak i slučaja nasilja nad LGBTIQ+ osobama. Također, iako smo geografski vrlo blizu, suradnja i programska razmjene između Lošinja, Pazina i Pule gotovo da i nije postojala. Razgovorom smo došli do ideje Zavičajne nastave nenasilja – projekta kroz koji ističemo problem nasilja i diskriminacije s kojim se pripadnici i pripadnice LGBTIQ+ zajednice još uvijek suočavaju. Program uključuje projekcije filmova, radionice izrade eksperimentalnih filmova i radionice bubnjanja u svrhu ilustriranja tog problema i predstavljanja lokalnoj zajednici u manjim sredinama u kojima se on često “pomete pod tepih”. S umjetnicama okupljenima u udrugu Forma surađivali smo i u 2023. godini kroz radionice eksperimentalnog autoportretnog filma za mlade, te smo željeli nastaviti s tom uspješnom suradnjom. Ekipu iz Zagreba okupljenu u Drum ‘n’ Bijes upoznali smo na Prideovima i raznim drugim prosvjedima, a željeli smo ih dovesti u Pulu kako bi potencijalno potaknuli osnivanje slične inicijative u Puli. Suradnja s Muzejom Apoksiomena ponovno naglašava ono što je nama važno, a to je svojevrsni ulazak u institucije, njihovo otvaranje prema LGBTIQ+ zajednici i njihova podrška našim idejama i inicijativama. Suradnja teče odlično, oni koji su sudjelovali na radionicama u Pazinu i Puli vrlo su zadovoljni, te jedva čekaju sljedeću, a mi kao organizatori uspjeli smo u javni prostor nametnuti temu diskriminacije i nasilja nad LGBTIQ+ osobama.

Povorka ponosa održana je pod geslom Ćakule ne delaju fritule, a sudjelovalo je preko 500 ljudi. Jeste li očekivali toliki broj sudionika_ca i s kojim ste se organizacijskim izazovima suočili uoči Povorke? Jeste li zadovoljni sveukupnim tijekom Povorke i after partyjem?

Nadali smo se, ali nismo nužno očekivali da će toliko ljudi sudjelovati u samoj Povorci ponosa. Ugodno smo iznenađeni jer smo pokazali da je veliki broj ljudi spreman izići na ulice i jasno reći da ne želimo nazadovanje teško stečenih prava, nego da se želimo solidarno boriti za jednaka prava svih osoba. Jednaka prava za žene, jednaka prava za nacionalne manjine i jednaka prava za LGBTIQ+ osobe. Ono što je u samoj organizaciji bilo najzahtjevnije svakako je bila sigurnost Povorke, sigurnost onih koji u njoj sudjeluju, te sigurnost after partyja. Od samih početaka organizacije redovito smo komunicirali s PU Istarskom, te nam je drago da su ozbiljno shvatili prijetnje koje su se svakodnevno pojavljivale na društvenim mrežama. Nadamo se da ćemo jednoga dana u bliskoj budućnosti moći organizirati Povorku ponosa na kojoj neće biti potrebno toliko policijskih službenika, redarki i zaštitara, ali drago nam je da možemo reći da je Prvi Pula-Pola Pride prošao bez ikakvih incidenata. Povorka je bila prepuna ljudi koji su glasno pokazali da žele ljubav, prihvaćanje i jednaka prava, a potom se i izvanredno zabavili u pulskom Ciroclu uz ŽEN, Zbeletron i DJ Peza. 

Imate li na vidiku nove planove, kako vidite razvoj udruge u budućnosti?

Udruga Proces nastavit će s organizacijom svojeg cjelogodišnjeg kulturno-umjetničkog programa, organizacijom Povorki ponosa, s emisijama na Radio Rojcu, ali i s osmišljavanjem i organiziranjem novih aktivnosti i programa. Kao organizaciji cilj nam je dodatno se stabilizirati, početi djelovati u vlastitom prostoru kako bi mogli graditi i jačati našu malu zajednicu, te ostvariti institucionalnu i stabilnu financijsku podršku kako bi dodatno profesionalizirali naše djelovanje. U budućnost to znači i zapošljavanje u udruzi, ali naravno to ovisi o sredstvima. Važno je napomenuti da udruga redovito organizira i aktivnosti koje nisu vezane uz umjetnost i kulturu, a koje za cilj imaju upravo povezivanje lokalne LGBTIQ+ zajednice. 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kulturne trase društvenosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Slogan Povorke namijenjen je “onima koji donose odluke i politike, onima koji provode te odluke, ali i zakone, poruka i javnoj administraciji, svima koji se trebaju odmaknuti od praznih riječi podrške prema pravoj akciji i provedbi zakona i uredbi kojima je osigurana jednakopravnost”, poručuju organizatori_ce iz udruge Proces.

Okupljanje sudionika_ca počinje u 18 sati na trgu Portarata, a povorka se centrom grada kreće do Comunità degli Italiani di Pola – Zajednice Talijana Pule, Circola, gdje će se održati službeni program Pula Pridea koji započinje u 20 sati.

U Circolu će nastupiti bend ŽEN, jedan od snažnijih queer feminističkih kolektiva koji u svoj umjetnički rad uključuju aktivizam, potiču na dekonstruiranje normi i izlazak iz okvira. Nakon benda slijedi nastup kolektiva Zbeletron koji će DJ nastupima zabaviti i rasplesati publiku, a večer zaključuje Nikola Pezić – DJ Pez, koji uvesevljava Procesovce već više od šest godina!

Više detalja o programu možete pronaći ovdje.

Okupljanje je predviđeno u 16 sati ispred Glazbenog paviljona, a Povorka će se kretati centrom grada do povratka ispred Glazbenog paviljona gdje će se održati čitanje proglasa. Nakon proglasa, slijedi neformalni zabavni program u parku za koji su zaduženi kolektivi Drum ‘n’ bijes, Feministički tamburaški front i Zbeletron uz performans Magmatikke.

Organizatori_ce poručuju sudionicima_cama Povorke ponosa da ponesu vlastite transparente i zastave, a kako na događaju neće biti prodaje, savjetuju nabavku hrane i pića unaprijed.

Iz najave: “Svi mi znamo da je veliki korak prvi put doći na Pride, ali znamo i koliko je oslobađajući osjećaj prvi put stati među ljude iz zajednice i osjetiti da više nisi sam_a. Vrijeme je da u Karlovcu gradimo novi oblik zajedništva Hrvatske. Dođite i budimo svi zajedno dio jedne važne promjene!”

Radi olakšanog dolaska na Karlovac Pride za sudionike_ce iz Zagreba, postoji opcija dijeljenog prijevoza, a detalje pronađite ovdje.

Više o događaju možete pronaći ovdje.

Sve su to razlozi zbog kojih Zagreb Pride i ove godine organizira Mjesec ponosa, koji nije samo znak otpora društvenom nasilju i mržnji, već i prilika za otvaranje aktualnih tema relevantnih za LGBTIQ pokret. Ovogodišnji Mjesec ponosa odvija se od 17. svibnja do 12. lipnja, a obuhvaća različite programe, od radionica i predavanja, preko Eurosong večeri do tribine koja će podsjetiti kako je prije 20 godina izgledala organizacija prve Povorke ponosa.

Filmsku večer koja se održava u utorak, 25. svibnja u zagrebačkoj Kinoteci otvara Tako lijepo (So Pretty, 2019), dugometražni prvijenac redateljice Jessie Jeffrey Dunn Rovinelli koja kroz kombinaciju dokumentarizma i fikcije otvara prostor za novo promišljanje odnosa politike, umjetnosti i svakodnevice.

Riječ je o suvremenoj adaptaciji romana So Schön njemačkog književnika Ronalda M. Schernikaua čiji prikaz gej zajednice u Berlinu osamdesetih zamjenjuju trans i queer umjetnici i aktivisti iz New Yorka 2018. godine. No umjesto tradicionalne adaptacije, Rovinelli nudi svojevrstan prijevod Schernikauovog djela, ispreplićući tekst predloška sa svakodnevnim prizorima iz života poliamorne zajednice njujorških milenijalaca koji grade svoju privatnu utopiju.

Objašnjavajući svoj izbor da se bavi ovom temom, redateljica ističe neprocjenjivi utjecaj koji je na nju imao Schernikauov roman, nazivajući ga orijentirom u pristupu vlastitom tijelu i političkoj artikulaciji u trenutku kada joj je “i jedno i drugo bivalo sve nepodnošljivije”. “Godinama kasnije postalo je jasno da je jedini način da se odužim tom radu nastavak dijaloga kroz film, kao svojevrsni pokušaj razgovora s važnom osobom koju zbog prerane smrti nikada neću upoznati”, navodi.

Iako nosi jaku političku komponentu, odražavajući napetost američkog društva u kojem aktivizam postaje gotovo prirodna posljedica trans i queer identiteta, zajednica koju film prikazuje gotovo je utopistička, građena na fizičkoj i emotivnoj bliskosti, toplini i predanosti. Upravo nježnost i posvećenost gesti redateljica ističe kao elemente u kojima odjekuje Schernikauov predložak, koji ih prepoznaje kao “mjesta utopijske prakse ovdje i sada”. S početnim tekstom koji polako preuzima život protagonista, Rovinelli nas prepušta jednom mjehuriću otpora, demonstrirajući kako bi u konačnici mogla izgledati i naša stvarnost.

Nešto drugačijim praksama otpora bavi se dokumentarni film Lezbe buntovnice (Rebel Dykes, 2021) Harri Shanahan i Sîan Williams, koji kombinacijom arhivskih snimki, animacije i intervjua s aktivistima_icama, daje insajderski uvid u londonsku lezbijsku umjetničku i aktivističku scenu 1980-ih. Pregled ostatka programa Mjeseca ponosa koji tematizira različite aspekte domaće LGBTIQ scene potražite ovdje.

Epidemiološka situacija i neizvjesnost velikih okupljanja uzrok su odgodi ovogodišnje zagrebačke Povorke ponosa, koja će se umjesto uobičajenog termina početkom lipnja održati u rujnu. Ova je odgoda ostavila značajnu prazninu u godišnjem kalendaru LGBTIQ+ zajednice, budući da se upravo lipanj obilježava i slavi kao Mjesec ponosa. 

Početkom mjeseca ta je praznina potaknula grupu LGBTIQ+ aktivista_kinja da oformi novi neformalni kolektiv Ponosni Zagreb. U danima što okružuju obljetnicu Stonewallske pobune, događaja koji je 28. lipnja 1969. godine označio početak organiziranog LGBTIQ+ pokreta, inicijativa Ponosni Zagreb organizirat će dvotjedni niz javnih događaja i akcija kojima žele obilježiti taj važan period. Inicijativu je podržao i podulji niz udruga aktivnih u području zalaganja za ravnopravnije društvo.

“Počeli smo se okupljati spontano, kada su početkom mjeseca na nizu online sastanaka sudjelovali_e članovi_ce zajednice koji su godinama aktivni_e u različitim sferama borbe za LGBTIQ+ prava”, objasnila nam je članica inicijative Sara Morić, naglasivši kako ih je osim potrebe za obilježavanjem lipanjske obljetnice, na mobilizaciju potaknuo i predizborni period. “Pred nama su izbori, a problemi LGBTIQ+ zajednice podzastupljeni su u javnoj raspravi. Želimo premostiti ovaj manjak iz perspektive same zajednice te povećati vidljivost LGBTIQ+ pitanja u ovom važnom razdoblju”, naglasila je. 

Program će početi na Dan antifašističke borbe, 22. lipnja, kada će se u dvorištu kluba Močvara održati Ponosna pobuna: Antifa druženje i kviz. Uslijedit će DJ radionice u organizaciji udruge Zbeletron koje počinju 28. lipnja. Dvotjedni niz događanja kulminirat će prosvjednom vožnjom Pride Ride koja će se održati 4. srpnja. “Nismo željeli preuzimati uobičajeni koncept Povorke ponosa kao prosvjednog hoda, već smo se odlučili_e okušati u nečemu novom. Htjele_i smo zajednici ponuditi nešto zanimljivo, a opet primjereno s obzirom na epidemiološku situaciju”, objasnila je Morić njihovu odluku da organiziraju prosvjed u obliku vožnje. Nakon vožnje čija će ruta biti uskoro objavljena, uslijedit će večernji program u prostoru Medike. “Prije svega, želimo doprinijeti jačem povezivanju unutar LGBTIQ+ zajednice. Inicijativa je zamišljena iz zajednice i prema samoj zajednici, a aktivnosti planiramo nastaviti i nakon Pride Ridea. Otvoreni smo novim članovima_cama te nam se svi zainteresirani_e mogu se javiti”, kazala je Morić. 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Točno godinu dana nakon što se prošli put održao Hod za život, na današnjoj su konferenciji za medije njegovi koordinatori objasnili kako odgađaju tu manifestaciju, najvjerojatnije do jeseni. Ipak, na zagrebačkim su trgovima izvješene zastave s njihovim logom, na što je žustro na svojim društvenim mrežama reagirao Zagreb Pride čije su dugine zastave skinute. 

Postavljanje zastava na zagrebačkim trgovima regulira Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, te se one mogu postaviti na temelju njihovog rješenja. “Ove nam je godine Grad dodijelio dva termina za postavljanje zastava na četiri gradska trga. Zastave su tako prvo bile izvješene između 12. i 18. svibnja u povodu Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije (IDAHOBIT), a drugi ćemo ih put postaviti između 8. i 13. lipnja, pa će stajati do dana kada se trebala održati Povorka ponosa. Iznimka je prostor Rooseveltovog Trga, gdje su postavljene čitavo vrijeme”, objasnila nam je Ana Urlić iz Zagreb Pridea, naglasivši da unatoč tomu što su očekivali skidanje zastava, činjenica da su ih zamjenili barjaci Hoda za život ipak predstavljaju prilično neugodno iznenađenje. 

Inače, postavljanjem zastava Zagreb Pride niz godina obilježava IDAHOBIT i lipanj, Mjesec ponosa, a ovo je drugi put da Hod za život postavlja svoje zastave nakon duginih, pri čemu u kontekstu izostanka njihovog okupljanja ostaje potpuno nejasno što bi se njima moglo ili trebalo obilježiti. Ovogodišnji se Hod trebao održati pod geslom “za zaštitu svakog života bez diskriminacije”, a na gotovo identičnom tragu, proslogodišnje je geslo glasilo “zaštitimo najugroženiju manjinu u Hrvatskoj”. Diskriminacija je, napomenimo i to, u našoj državi regulirana Zakonom o suzbijanju diskriminacije. Članak 1. tog Zakona kao moguće osnove diskriminacije prepoznaje rasu ili etničku pripadnost, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovno stanje, članstvo u sindikatu, obrazovanje, društveni položaj, bračni ili obiteljski status, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, genetsko naslijeđe, rodni identitet, izražavanje ili spolnu orijentaciju. Naravno, u istupima “za prava manjina” Hoda za život ne radi se o nijednoj od brojnih u zakonu i praksi prepoznatih ugroženih manjinskih skupina, već o “nerođenoj djeci”, a ovakvo “zalaganje” ne predstavlja ništa drugo no preuzimanje i izvrtanje metoda koje je iznjedrila borba za prava manjina, a usto je iznimno opasna za skupine ljudi koji su zaista ugroženi i ugrožene. 

U tom smislu, nije zgorega još jednom upozoriti na niz pogodovanja U ime obitelji – ponekad stranci, a ponekad udruzi – što sudjeluje u organizaciji Hoda za život, a kojoj je Grad Zagreb zaista izišao ususret na načine krajnje atipične za lokalni tretman organizacija civilnog društva. Podsjetimo, protiv našeg je gradonačelnika podignuta optužnica za trgovanje utjecajem, odnosno korištenje vlastitog položaja za pogodovanje udruzi U ime obitelji pri najmu štandova koji su bili postavljeni u javnom prostoru, služeći za prikupljanje potpisa za referendum o biranju zastupnika imenom i prezimenom. Iako je Bandić 2018. oslobođen optužbi, ostaje činjenicom da su naknadu za štandove, koju ta udruga nije platila, posredno platili građani i građanke Zagreba. 

Isto tako, pred održavanje referenduma o ustavnoj definiciji braka, gradonačelnik Zagreba po hitnom je postupku (tada inicijativi) U ime obitelji dodijelio gradski prostor na besplatno korištenje, a nekoliko mjeseci kasnije tomu je pridodano i 10 tisuća kuna koje je udruga dobila za plaćanje režija u istom prostoru. Osim toga, sredstva su tada dodijeljena i portalu kojeg je ta udruga nakladnik.