Glavni povod ovom okupljanju bilo je predstavljanje novog Bučkviriševog fanzina posvećenog Palestini. Sadržajan i stilski šarolik, ovo izdanje donosi pregled antirodnih pokreta u Hrvatskoj, preporuke lipsync klasika, promišljanja o “labavom zglobu” (limp wrist) kao gesti – označitelju kvir identiteta, dnevničke zapise o aktivizmu užitka, kvir stripove, seks kolumne i još mnogo toga. Iako nema tekstova o Palestini, kupnjom fanzina posjetitelji_ce su dobili_e poster Queers for Palestine na čijoj su poleđini ključne informacije o genocidu u Gazi i povijesti okupacije, kao i poziv na bojkot tvrtki koje financiraju izraelsku vladu.

Program je, uz kašnjenje, započeo upoznavanjem s Bučkvirišom i njegovim predstavnicima: Dolinom Bralom, Disko Tetom i Mist. Naziv kolektiva, kako pojašnjava Dolina, iskristalizirao se tijekom partije Katana, kao igra riječi, svojevrsni kalambur. Kolektiv je dobio kreativan naziv spajanjem riječi “bućkuriš” i “kvir”, što dosljedno odražava njihovo djelovanje, koje opisuju kao “kombinacija svega pomalo s ciljem promicanja lokalne kvir kulture i iskustva”. S formatom fanzina upoznali su se na radionici nevladine udruge gdje im se medij učinio pogodnim za bućkuriš sadržaja i tema kojim se bave. Iako njihovo djelovanje proizlazi iz političkog angažmana, Disko Teta je istaknula da “ne mora nužno sve u vezi njihovog fanzina biti političko, jer ipak okupljaju ljude s različitim interesima i ciljevima, pa se među stranicama fanzina mogu pronaći i veganske kuharice, preporuke kvir plejliste, itd”.

Osim kreativnog djelovanja kolektiv povezuje i aktivizam. Svake prve subote u mjesecu članovi_ice Bučkviriša sudjeluju¹ u kontraakciji tzv. klečavcima, nadglasavajući ih drugačijim metodama: nekad je to transmutacija u puževe pod geslom “puževni budite” (ironična preformulacija imena organizatora klečanja Muževni budite), ponekad narodnjačkom disko plejlistom koja bi rasplesala i klečeće bokove, a nerijetko akcijama podizanja transparenata. “Jako je emotivno iscrpljujuće stajati tamo i biti izloženi fašističkim porukama”, objašnjava Dolina, dodavši da je njihov ludički pristup aktivizmu došao spontano, iz potrebe da sami sebe zabave i zaštite od burnouta.

Kroz razgovor, predstavnici kolektiva istaknuli su da djeluju gotovo isključivo offline, uz izuzetak korištenja e-maila i newslettera. Razlog tome je njihova želja za zajednicom koja će uistinu sudjelovati jer u svoj rad unose “puno toga osobnog”. Bučkviriš surađuje s lokalnim anarhistima i udrugama koje im povremeno ustupaju prostore za organizaciju događanja, a osim aktivističkih akcija često organiziraju druženja, radionice i akcije u caffe barovima. “Ljudi su usamljeni, što nas dodatno potiče da nastavimo djelovati offline kako bismo izgradili zajednicu kroz druženje i stvorili siguran prostor za kvir ljude ne samo u Rijeci nego i diljem Kvarnera”, napominje Dolina.

Rat u Palestini eskalirao je istovremeno s početkom rada kolektiva na drugom broju fanzina, što ih je navelo na promišljanje o načinima na koje mogu pomoći palestinskom narodu. “Ne možemo zaustaviti rat, ali možemo educirati ljude i usmjeriti profit od prodaje fanzina ka kvir zajednici u Palestini”, ističe Dolina, uz poruku kako solidarnost proizlazi iz spoznaje da smo svi žrtve patrijarhata i kapitalizma. 

Disko Teta osvrnula se na komentare poput “ovo nije vaša borba”, često upućene kvir zajednici koja stoji uz palestinski narod, i istaknula da se “radi o borbi protiv opresije i borbi za čovječanstvo, stoga nije pitanje samo kvir prava nego pitanje ljudskih prava”. Usprkos srčanosti, u čitavom diskursu solidarnosti Bučkviriša nedostaje snažnije kritičko raskrinkavanje štetne, kvazi-liberalne politike koja instrumentalizira kvir prava s ciljem prikrivanja i opravdavanja drugih oblika nasilja. Moderator Lovro Turalija iz SZP-a doskočio je tome uvodeći pojam pinkwashinga, služeći se primjerom vojnika_inja IDF-a koji_e se fotografiraju sa zastavom u duginim bojama.

Obično kada se priča o pinkwashingu, neologizmu nastalom po matrici whitewashinga, misli se na prakse velikih korporacija koje se tijekom mjeseca ponosa odjednom prigodno odjenu u dugine boje, dok njihove vrijednosti nisu nimalo u skladu s vrijednostima LGBTQ+ zajednice. Posljedično s okupacijom Gaze, pojam pinkwashinga dobiva dodatni značenjski sloj i postaje propagandnom metodom kojom Izrael gradi lažnu sliku progresivnosti koja bi trebala poslužiti kao moralno opravdanje za genocid nad Palestincima_kama. 

Ta licemjerna propagandna strategija za cilj ima odvraćanje pažnje od problematičnih politika kolonizacije i aparthejda u okupiranoj Palestini, a kao kontrapunkt idiličnom imidžu liberalnog, gay-friendly Izraela hrani rasističku predrasudu o nazadnom palestinskom društvu kao barbarskom i homofobnom. Mitu o Palestini kao monolitnoj i homogenoj cjelini bez unutarnjih rodnih (i svih drugih) antagonizama suprotstavljen je mit o naprednom Izraelu, u čijoj je službi kolonijalnog nasilja odjednom i zastava u duginim bojama. Eva Marija Jurešić, jedna od organizatorica iz SZP-a, dodala je: “Globalna LGBTQ+ zajednica zatrovana je homonacionalizmom i imperijalističkim narativom o moralnoj superiornosti zapadne civilizacije, što čini svako progovaranje o kviru iz dekolonijalne perspektive, a pogotovo one koja u fokus stavlja palestinska kvir iskustva, prijeko potrebnim.”

Program se nastavio filmskim blokom koji je moderirala drag kraljica Cali Sorbet, a uključivao je projekcije triju kratkih filmova kvir tematike, od kojih su dva posvećena umjetnicima_ama palestinskog porijekla. Prvo je prikazan kratki dokufilm Sultana’s Reign o palestinskoj drag kraljici Sultani. Kroz intimne kadrove Sultaninog ulaska u drag tijekom kojih se ona šminka, odijeva, namješta periku i majčino krzno umjetnica progovara o izazovima svog kvir iskustva. Odrastanje na Bliskom istoku i povijest raseljavanja njezine obitelji, strah od suočavanja s ocem i nostalgija za glamurom egipatskih filmskih diva, dio su Sultaninog iskustva o kojem tako ranjivo i dostojanstveno pripovijeda. 

Sve te senzacije u mom trbuhu nagrađivani je animirani kratki film hrvatskog redatelja Marka Dješke, koji je raznježio sve okupljene. Vizualno prekrasan i imerzivan, film prati Matijinu tranziciju iz muškog u ženski rod / spol i izazove u pronalasku iskrene romantične povezanosti s drugom osobom. Kvir odrastanje je emotivno prikazano prvim šminkanjem, vršnjačkim maltretiranjem, prvim spojevima i izlascima, a protagonistica Matia unatoč svim izazovima ne odustaje od sebe. Posljedni u nizu bio je Wifi Rider u režiji Roxy Rezvany, film koji portretira mladog palestinskog modnog dizajnera Shukrija koji spaja globalnu estetiku pop kulture sa svojim kulturnim nasljeđem. 

Nakon kratke pauze za promjenu scenografije i tehnički setup, sa svjetlima reflektora pojavila se Disko Teta. U šljokičastom crveno-crnom kompletu, lipsyncajući uz disko himnu Love Sensation, Disko Teta je užarila plesni podij svojim energičnim nastupom. Savršeno tajmirani zamasi kose, dramatične piruete i preuveličane geste kanalizirale su neustrašivu powerhouse energiju Loleatte Holloway. Svoju performans sekvencu zatvorila je izvedbom domaćeg hita Dolje na koljena, izmamivši publiku da doslovce – padne na koljena. 

Slijedio je nastup Cali Sorbet, koja je iznenadila svojim eksperimentalnim pristupom dragu. Njen nastup bio je čista suprotnost od Disko Tete: intenzivnu camp energiju zamijenio je intiman, eksperimentalni performans koji je uključivao videoprojekcije s kadrovima iz njezinog svakodnevnog života i izlazaka. Odjevena u spavaćicu s bijelim korzetom i čipkastim ovratnikom, Kali je lipsyncala na pjesme MC Sajsi, Nipplepeople i Bojane Vunturišević i hipnotizirala publiku atmosferičnošću nastupa u koji je utkala puno emocije i ranjivosti.

Nakon zasluženih ovacija, drag kraljice su nas pozvale da se rasplešemo i da ostanemo “kontra patrijarhata, kontra homofobije”. Uz velikodušne količine pelinkovca i najšarenija disko svjetla, dio okupljenih ostao je plesati uz selekciju najvećih hitova, a svi su prije ili kasnije otišli doma s primjerkom fanzina i inspiracijom za promišljanje međunarodnog kvir pokreta i intersekcionalnosti kao ključnog pristupa u borbi protiv opresije.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Iza scene koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

1. Izvorna objava teksta sadržavala je netočnu informaciju da kolektiv Bučkviriš organizira kontraprosvjedne demonstracije. Ispravak je objavljen 10. studenoga 2025. ↩︎