U petak, 23. srpnja 2021, održana je 5. sjednica sedmog saziva Savjeta za razvoj civilnoga društva. Podsjetimo, sedmi saziv Savjeta konstituiran je 20. svibnja 2020, no on nikada nije mogao donositi odluke s obzirom da su nedugo nakon toga raspisani nacionalni izbori te je nakon potrđivanja (nove) Vlade RH bilo potrebno imenovati nove predstavnike tijela državne uprave. Do toga je došlo tek 18. ožujka 2021. U međuvremenu su s radom započele Radne skupine za programiranje EU fondova i institucionalnog okvira za korištenje Europskih strukturnih i investicijskih fondova za razdoblje 2021 – 2027, bez predstavnika civilnog društva, osim pozvanog predsjednika Savjeta Danka Relića i ravnateljice Ureda za udruge Helene Beus. Detalji njihova sudjelovanja u procesu nikada nisu javno objavljeni.

Krajem ožujka 2021. odabrani su predstavnici OCD-a u Radnim skupinama za izradu programskih dokumenata za financijsko razdoblje 2021.-2027. Iako su neformalnim kanalima do predstavnika OCD-a dolazile informacije o procesu koji se ne razvija povoljno po civilno društvo, tek je na 5. sjednici Savjeta bjelodan postao položaj OCD-a u odnosu na prethodno razdoblje. Predstavnici organizacija koje je Savjet imenovao u radnu skupinu Solidarna Hrvatska (Svjetlana Marijon, Mirjana Jakovčev, Ivan Buljan), gdje je civilno društvo najviše zastupljeno, izvijestili su Savjet i zainteresirane goste sjednice da su u dosadašnjem radu sudjelovali samo na dva sastanka te da unatoč nastojanjima nije postojalo sluha niti za jednu njihovu intervenciju.

Kao što je već poznato, umjesto prioriteta “Dobro upravljanje” gdje je civilno društvo bilo uključeno kao primarni korisnik programskih sredstava, ono je sada horizontalno uključeno u sve tematske prioritete Europskog socijalnog fonda ESF+ (tržište rada, socijalna inkluzija, obrazovanje, zdravstvo). Strateški ciljevi prioriteta već su bili postavljeni kad je formirana spomenuta Radna skupina. Predstavnici organizacija nemaju uvid u proces alokacije sredstava za novo financijsko razdoblje te postoje naznake da se radi o smanjenju sredstava za OCD-e s predviđenih 700 na 100 milijuna kuna. Također, predstavnici OCD-a istaknuli su da se Vladin Ured za udruge trenutno ne nalazi na popisu Posredničkih tijela razine 1 niti da je uključeno u proces programiranja.

U sklopu Uredbe Europske komisije temeljem koje se propisuju ciljevi ESF+, sredstva za jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva uopće nisu predviđena. Načelnica Sektora za programiranje, financijsko upravljanje i provedbu financijskih instrumenata pri Ministarstvu rada i mirovinskog sustava Naida Mekić istaknula je da se razvoj kapaciteta OCD-a može još uvijek uključiti u prioritete. “Moguće je kroz određene kodove decidirati ovaj cilj kroz postojeće prioritete”, istaknula je. O pitanjima otvorenim na ovoj sjednici (iznos alokacije, uključivanje predstavnika OCD-a, sudjelovanje Ureda za udruge, jačanja kapaciteta OCD-a kroz ESF+), predstavnici tijela državne uprave imali su jasan odgovor: proces je u tijeku, još uvijek nije ništa zaključeno, otvorit ćemo raspravu o svim spomenutim pitanjima. U tom je kontekstu indikativna izjava Sonje Žerjav iz Ureda predsjednika Vlade RH da nema saznanja o ovim informacijama niti o namjerama Vlade u pogledu financiranja i uključivanja OCD-a u programiranje.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura solidarnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Više od tjedan dana od održavanja konstituirajuće sjednice sedmog saziva Savjeta za razvoj civilnog društva, ne prestaju kritike upućene Uredu za udruge Vlade Republike Hrvatske zbog načina organiziranja i provedbe same sjednice, no iz fokusa javnosti uporno izmiču detalji presudni za daljnji rad toga tijela. Na početku samo kratka crtica o javnosti – konstituirajućoj sjednici u golemom prostoru Nacionalne i sveučilišne knjižnice nisu mogli prisustvovati predstavnici medija (navodno zbog epidemioloških mjera), sjednica nije snimana ni zvukom ni slikom (navodno zbog solidarnosti i obazrivosti oko trošenja proračunskih sredstava), a priopćenje koje je Ured za udruge objavio po održavanju sjednice ne sadrži ključne informacije o odlukama donesenim na sjednici. 

Kronologija je u ovom slučaju zanimljiva stvar. Prvo je iz sudjelovanja na sjednici isključena javnost, potom članovi Savjeta. Ili je bilo obrnuto? Članovi Savjeta dokumente o kojima su trebali raspravljati dobili su svega 24 sata prije održavanja sjednice, a javnost je isključena prije nego što je izglasan Poslovnik koji to omogućuje. Tema kojoj smo posvetili prethodni članak, izbor predstavnika udruga u Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) koji se mora održati do 1. lipnja, nije se ni našla na dnevnom redu, no zato se na dnevni red, iako se službeno tamo nije nalazio, progurao izbor predstavnika udruga u Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Ured za udruge članovima Savjeta poslao je kandidature za EGSO, također 24 sata prije sjednice, da bi 21. svibnja na stranicama Ureda osvanula obavijest o kandidaturama za to tijelo, antedatirana na 20. svibnja, s dodanim još jednim kandidatom. Naposljetku, novi je Poslovnik, predlagatelja Ureda za udruge Vlade RH, osigurao da se odluke o predstavnicima udruga u razna povjerenstva, savjetodavna i radna tijela mogu donositi i bez održavanja sjednica, bez saslušanja kandidata, bez rasprave. Možda je točnije da je iz rada Savjeta za razvoj civilnog društva isključena – procedura. 

Nova procedura za novo doba

Prijedlog novog Poslovnika s više od 450 revizija poslan je članovima Savjeta 24 sata prije održavanja sjednice. Članak 11. i  starog i novog Poslovnika propisuje da se radni materijali dostavljaju elektroničkom poštom barem tri radna dana uoči sjednice, no ni veliki broj revizija ni neprimjeren rok slanja dokumenta nisu obeshrabrili predstavnike tijela državne uprave (TDU) da novi Poslovnik izglasaju. Što je u njemu problematično? Gotovo sve što je izmijenjeno: javnost Sjednica, položaj predsjednika Savjeta, kao i ovlasti Ureda za udruge. Što se javnosti rada Savjeta tiče, ona je praktički izbrisana, dok je istim člankom sva moć donošenja odluka stavljena u ruke predsjednika Savjeta. 

Članak 16. u tom je pogledu proširen stavcima koji dotada nisu postojali: predstavnici organizacija civilnoga društva mogu prisustvovati sjednicama uz odobrenje predsjednika, predsjednik ili Ured za udruge mogu ograničiti broj predstavnika koji prisustvuju sjednici, predsjednik može izreći opomenu, oduzeti riječ i udaljiti sa sjednice u slučaju narušavanja reda na sjednici. Poslovnik prošlog saziva Savjeta ovakve odredbe nije sadržavao, baš zato što takve odredbe ne bismo ni očekivali u dokumentu koji regulira rad savjetodavnog tijela temeljenog na recipročnosti i paritetu. Isto tako, prema novom Poslovniku jedino predsjednik ili član kojeg on ovlasti mogu davati službene izjave o radu Savjeta i održavati konferencije za novinare, dok je prema starom Poslovniku to bilo omogućeno koordinatorima radnih skupina Savjeta u pitanjima ili području iz nadležnosti radnog tijela, uz prethodno informiranje predsjednika Savjeta. Ta je mogućnost sada brisana.

Da se ne radi samo o slutnji, potvrđuje i brisanje iz istog članka odredbe o pozivanju novinara na sjednice, održavanju konferencija, davanju javnosti na uvid izvještaja, prijedloga akata, zapisnika i odluka Savjeta, kao i odredbe koja je propisivala da Ured za udruge nakon sjednice šalje priopćenje o održanoj sjednici, s glavnim zaključcima i najavom datuma sljedeće sjednice. Vijest o održanoj sjednici koju je objavio Ured ne sadrži, naravno, ništa od navedenog. Jer, prema novom Poslovniku, ponovimo još jednom, odluke se mogu donositi i bez održavanja sjednica, bez saslušanja, bez rasprave. Tako je jedan izmijenjeni članak Poslovnika jasno ocrtao ciljeve, planove i percepciju Vlade RH, ne samo u vezi s vlastitim savjetodavnim tijelom, već i civilnim društvom u cjelini.

To potvrđuju izmjene članaka o izboru predstavnika udruga ne samo u savjetodavna i radna tijela, već i u sam Savjet za razvoj civilnog društva. U prethodnom smo tekstu istaknuli neprimjereno kratak rok od tjedan dana za kandidature predstavnika udruga u Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO). Novi je Poslovnik otklonio svaku sumnju u “pravilnost” postupanja: rok za podnošenje kandidatura u pravilu ne može biti kraći od 3 dana, a rok za kandidiranje i izbor u pravilu ne može biti kraći od 7 dana. Ovdje samo usput spomenimo izbor predstavnika udruga u Upravno vijeće HZZ-a, za koji je Poziv početkom travnja bio raspisan s rokom od 3 dana. Da Ured za udruge ozbiljno drži do svog Poslovnika, pokazuje i upravo objavljeni Poziv za predlaganje predstavnika udruga za člana i zamjenika člana ocjenjivačke i upravljačke skupine za Operativni program Učinkoviti ljudski potencijali 2014-2020, ključni program putem kojeg se financiraju projekti civilnog društva, također s rokom od tjedan dana. Postupak glasovanja izmijenjen je utoliko što je glasovanje na sjednicama bilo pravilo, a ne iznimka, dok je sada ta iznimka jednakovrijedna alternativi elektroničkog glasanja. Sve zbog poštivanja rokova, rokova koje je potpuno neprimjereno skratio sam predlagatelj izmjena.

Kao što smo upozorili u prethodnom tekstu, izbor predstavnika u EGSO posljednji se put održao u dva koraka – odluku o predlaganju kandidata donosilo je povjerenstvo u sastavu tri predstavnika Savjeta te po jedan predstavnika Ureda za udruge i Ministarstva vanjskih i europskih poslova, koji su tek nakon obavljenih razgovora predlagali Savjetu tri člana o kojima je onda Savjet odlučivao. O aktualnom će pozivu Savjet možda glasati elektronički, bez saslušanja kandidata i bez rasprave, što je višestruko problematično jer će predstavnici tijela državne uprave zapravo odabrati predstavnike civilnog društva u EGSO. 

No, novi je Poslovnik u tom smislu dosegao novu razinu urušavanja autonomije izbora predstavnika udruga jer direktno utječe na proceduru izbora članova Savjeta iz redova udruga. Članak 24. novog Poslovnika tako Uredu za udruge, Vladinom tijelu za komunikaciju i suradnju sa civilnim društvom, dozvoljava da samo, bez dosadašnjeg Povjerenstva koje imenuje Savjet, pregledava prijave, utvrđuje zadovoljenje uvjeta, priprema listu, utvrđuje broj glasova, prebrojava glasove i priprema popis kandidata, dakle bez ikakvog upliva tijela osmišljenog i za tu funkciju. Ignoriranje dobre prakse Savjeta koje je bilo problematično kod izbora članova EGSO-a, novim je Poslovnikom zahvatilo sam izbor predstavnika OCD-a u to tijelo. Računa li se na povjerenje Uredu za udruge? O kakvom bi se tu povjerenju moglo raditi kad je Ured, zapravo sama Vlada RH, predložila te usvojila poslovnik koji de facto onemogućuje civilnom društvu da odlučuje o svojim predstavnicima? Ne postavlja li se ovdje pitanje smisla postojanja takvog tijela? Ne može li Vlada sama donositi ovakve odluke, bez fingiranog sudjelovanja civilnog društva? Nije li ovo kraj procesa započetog 2016. godine?

Kandidati nekih drugih udruga

Savjet za razvoj civilnog društva tako je pretvoren u još jedno Vladino tijelo u kojem za odluke koje određuju smjer razvoja civilnog društva glasaju predstavnici administracije kojima nadležna tijela državne uprave delegiraju izvršenje partikularnih, stranačkih interesa. Jer samo o tome se radi, nikakve vrijednosne pozicije ovdje ne igraju ulogu, ključno je pitanje kontrole raspodjele i trošenja proračunskih novaca. Uvijek je to pitanje i bilo jedino bitno, no dosada ju je Vlada Andreja Plenkovića pokušavala maskirati u ideološka pitanja, huškajući svoje konzervativno-rasističke tihe partnere na predstavnike lijevo-liberalnog civilnog društva. Sada je stranačka mašinerija ubrzala tempo, vremena više nema. Sve institucije treba napuniti svojim ljudima, sad ili nikad, jer ako se provuče i jedan koji nije njihov, cijeli plan pada u vodu.

Zar u tom kontekstu čudi izbor predsjednika Savjeta koji je donedavno koordinirao fantomsko Vijeće za mlade Predsjednice RH i stažirao u Bruxellesu kod Davora Ive Stiera, a u lokalnom mu kontekstu bavljenje civilnim društvom počinje i prestaje pokretanjem i vođenjem udruga mladih liječnika? Zar čudi da je takav predsjednik sam predložio svoju zamjenicu, državnu tajnicu Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Marka Pavića? Treba li posebno spominjati ešalon Plenkovićevih mladih i manje mladih suradnika kojima je Savjet za razvoj civilnog društva u svom sedmom sazivu napunjen? U tom kontekstu važno je govoriti i pisati i o “kandidatima udruga” za izbor u savjetodavna, radna i stručna tijela, o kojima odluke donosi Savjet. 

Izborom u EGSO više ćemo se moći baviti nakon online predstavljanja kandidata koje organizira civilno društvo, ako se kandidati odazovu i ako rasprave uopće bude, no već je sasvim izvjesno da se njihov izbor neće održati do 1. lipnja kada je Vlada RH obvezna imenovati kandidate prema naputku Vijeća EU kojim Hrvatska do kraja lipnja eto i predsjeda. Ako smo ustvrdili da je ključan trag novca, a novac se bez sumnje nalazi u Europskim strukturnim i investicijskim (ESI) fondovima, nužno je vratiti se na točku koja nije bila uvrštena na dnevni red konstituirajuće sjednice Savjeta za razvoj civilnog društva, no o kojoj se svejedno glasalo, i to bez rasprave.

Kratki podsjetnik: Republika Hrvatska donijela je četiri operativna programa (OP) kojima se detaljnije opisuju i razrađuju mjere i aktivnosti provedbe i korištenja ESI fondova. Za civilno društvo najznačajniji su programi i operacije unutar OP Učinkoviti ljudski potencijali 2014-2020 čija vrijednost iznosi 1,85 milijardi eura, od čega se 1,58 milijardi financira iz Europskog socijalnog fonda. Upravljačko tijelo programa je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, posrednička su tijela razine 1 (raspisuju natječaje i sudjeluju u praćenju) ministarstva rada, kulture, obrazovanja, turizma, zdravstva, demografije i mladih te Ured za udruge, dok su posrednička tijela razine 2 (prati provedbu, kontrolira izvještaje te utvrđuje i odobrava isplatu troškova) Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih te Hrvatski zavod za zapošljavanje.

Stoga izbor predstavnika udruga u Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, tijela koje kontrolira milijarde kuna državnog proračuna i koje je jedno od ključnih tijela za projekte organizacija civilnog društva u Hrvatskoj, nije tek usputna tehnička stvar. Pristigle kandidature za UV HZZ poslane su članovima Savjeta 24 sata prije sjednice, no izbor predstavnika nije bila točka dnevnog reda. Zabilješku o izboru ne nalazimo ni u priopćenju Ureda za udruge niti na njihovim stranicama, tek na službeni novinarski upit dobivamo popis prijavljenih kandidata i broj glasova koje su ostvarili. 

Kandidature su podnijeli Jelena Ostojić (Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju – BRID), Martin Makarun (Centar za razvoj osobnih kompetencija i zaštitu ljudskih prava), Dubravko Šopar (Udruga za promicanje pozitivne afirmacije mladih u društvu IMPRESS Daruvar), Svjetlana Marijon (Udruga ZAMISLI), dosadašnja predstavnica udruga u UV Jeniseja Fištrek (Savez nezaposlenih Hrvatske) te Iva Jovović (Udruga za unapređenje kvalitete življenja LET). Članovi Savjeta za razvoj civilnog društva glasali su kako slijedi: Iva Jovović dobila je jedan glas, Jelena Ostojić devet, a Martin Makarun 24 glasa. O kandidatima se nije raspravljalo.

Martina Makaruna predložila je organizacija pod nazivom Centar za razvoj osobnih kompetencija i zaštitu ljudskih prava, čiji je on ravnatelj, jedina osoba ovlaštena za zastupanje i likvidator, prema Registru udruga. Udruga nema službenu stranicu, a Facebook profil nema pratitelja ni objavljenih sadržaja. Unatoč tome, udruga prima potporu iz Europskog socijalnog fonda (odluka Ministarstva rada) te proračuna RH (Ministarstvo demografije). Ipak, Makarun je i ravnatelj, osoba ovlaštena za zastupanje te likvidator udruge Institut za stručno usavršavanje mladih, koja ga ipak nije mogla kandidirati na poziciju jer se radi o bivšoj udruzi Marka Pavića, aktualnog ministra EU fondova, te Luke Bogdana, aktualnog zamjenika upraviteljice Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva za programe EU. Na ovom je mjestu svakako važno spomenuti da su se Luka Bogdan i Martin Makarun kandidirali za člana i zamjenika člana za prošli, šesti saziv Savjeta za razvoj civilnog društva u području djelovanja mladih. No, život piše priče, pa iako nisu uspjeli glasovima udruga ostvariti poziciju u Savjetu, Bogdan ju danas zauzima kao zamjenik članice, upraviteljice Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, a Makarun kao predstavnik Savjeta u Upravnom vijeću proračunskog teškaša Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

Nećemo se ovdje zamarati potencijalnim sukobima interesa jer su oni bjelodani i vladajući ih niti ne skrivaju. Pitanje važnosti i smisla sudjelovanja predstavnika udruga u ovakvom Savjetu za razvoj civilnog društva posebna je tema, kojom se ovdje ne možemo baviti. No, pitanje procedure i transparentnosti postupanja tijela državne uprave ostaje otvoreno i neodgovoreno, pogotovo sada kada je mogućnost odlučivanja udruga o vlastitim predstavnicima praktički ukinuta. Sustav institucionalne potpore civilnom društvu u Hrvatskoj i njegova tri stupa (Ured za udruge Vlade RH, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Savjet za razvoj civilnog društva) od 2000-ih razvijali su se kao primjeri dobre prakse prepoznati izvan granica države. U posljednjih je pet godina taj okvir izmijenjen i gotovo sa sigurnošću se može reći da on, iako u njegovom oblikovanju i dalje sudjeluju legitimni predstavnici organizacija i mreža civilnog društva, ne funkcionira više kao mjesto upliva nevladinih aktera na politike Vlade prema civilnom društvu. No, gdje je to mjesto sada?

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Upravo objavljeni Poziv za predlaganje kandidata za članove Europskog gospodarskog i socijalnog odbora iz reda organizacija civilnoga društva, u odnosu na prethodni poziv objavljen 2012. godine, savršeno ocrtava putanju koju je organizirano civilno društvo u Hrvatskoj prošlo od snažne pozicije i sudjelovanja u odlučivanju u tijelima Vlade RH u godini pred ulazak u članstvo Europske unije, do godine kad Hrvatska predsjeda tom Unijom, a od civilnog se društva očekuje tek raspoloživost i motivacija, doslovno – da se ne trudi previše.

Strategijski vakuum

Istoga dana kad je objavljen Poziv na predlaganje kandidata za članove Europskog gospodarskog i socijalnog odbora iz reda organizacija civilnoga društva, iz Ureda za udruge najavljena je prva sjednica sedmog saziva Savjeta za razvoj civilnoga društva. Koronakriza je, pokazat će se dobrodošlo, prekinula njegovo konstituiranje i – s obzirom na nevjerojatno slab odaziv sustava da osigura nebrojene usluge koje organizacije u svojim lokalnim sredinama svakodnevno proizvode – potrebnu komunikacijsku liniju između predstavnika OCD-a i Vladinog ureda za njih. 

Novi se Savjet tako prvi put sastaje 20. svibnja, s dnevnim redom usvajanja poslovnika, izbora predsjednika i zamjenika Savjeta te točkom Razno. Prije no što se pozabavimo točkom koja se ne nalazi na Dnevnom redu, potrebno je posvetiti koji redak prošlom sazivu Savjeta koji je imao nezahvalnu zadaću – osigurati da se izglasa Nacionalna strategija stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva od 2017. do 2021. godine. Njen je Nacrt bio spreman tek u ljeto 2017. jer je godinu prije prva vlada HDZ-a i MOST-a odlučila nimalo suptilno ugasiti dijelove organiziranog civilnog društva. Druga vlada, predvođena Andrejem Plenkovićem, ipak je bila temeljitija.

Strategija razvoja civilnog društva ključni je dokument za unapređenje postojećeg i stvaranje novog pravnog, financijskog i institucionalnog okvira potpore razvoju civilnoga društva u Republici Hrvatskoj. Strategija za razdoblje 2017. – 2021. izrađena je u participativnom procesu u kojem je sudjelovalo više od 70 predstavnika organizacija i tijela javne vlasti, institucija i akademije, a u strateški dokument uvedeni su pojmovi i mjere poput civilno-javnog partnerstva, medija zajednice, sustavnog istraživanja o stanju razvoja civilnoga društva te prikupljanja i čuvanja arhivske građe civilnoga društva, podupiranje odgojno-obrazovnih sadržaja kroz neformalne obrazovne programe OCD-a i njihovo certificiranje, osiguranja poticajnog okvira za razvoj društvenog poduzetništva, zakladništva i organizirane filantropije.

Nakon što je Nacrt Strategije prošao javnu raspravu, poslan je na očitovanje tijelima državne uprave (TDU). Gotovo dvije godine od izrade Nacrta, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava Marka Pavića nije se o njemu očitovalo te je cijeli proces zaustavljen. Protekom vremena postalo je očigledno da Nacrt Strategije treba revidirati. Iako je Savjet na tome inzistirao, do prve rasprave među dionicima došlo je tek na jednom dijelu konferencije u organizaciji Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva u listopadu 2019., na kojem nisu sudjelovali svi članovi Savjeta. U studenom 2019. Strategija postaje Plan za razdoblje 2020. – 2026., jer ga je prema očitovanju Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije Marka Pavića trebalo uskladiti sa Zakonom o sustavu strateškog planiranja. Tako revidirana Strategija morala bi proći još jedan krug usuglašavanja s TDU, a prema riječima ravnateljice Ureda za udruge Helene Beus, njeno se donošenje očekivalo do ožujka 2020. Sredinom svibnja potpuno je jasno da od te Strategije ili takvog Plana neće biti ništa.

U tom je kontekstu posebno važno naglasiti da se rad predstavnika TDU u Savjetu tijekom cijelog mandata šestog saziva svodio na čekanje da istekne trogodišnje razdoblje predviđeno za donošenje i provedbu dokumenta. Kako drugačije objasniti izostanak njihove koordinacije s tijelima koje predstavljaju, nedostatak informacija s njihove strane, rasprave koje su se vodile oko nagađanja što koje ministarstvo ili pak Vlada misli o procesu donošenja Strategije? Predstavnici OCD-a u Savjetu u međuvremenu su gotovo isključeni iz procesa donošenja Uredbe o raspodjeli prihoda od igara na sreću te planiranja i upravljanja natječajima iz Europskog socijalnog fonda, iako se radi o tijelu koje za svoj rad ima mandat 601 organizacije civilnog društva, koliko ih je sudjelovalo u glasovanju za šesti saziv Savjeta.

I nova Strategija odnosno Plan tek je privid kretanja jer je organiziranom civilnom društvu, barem onom stasalom u posljednjih desetak godina, nošenom valom europskih ideja bez granica i protučinidbi donatorima koji osiguravaju njihovu egzistenciju, u međuvremenu poljuljana pozicija partnera i pregovarača. Zatrpano je administracijom i birokracijom primjerenom tijelima javne uprave, umjesto ažuriranja Uredbe kojom bi se njihov rad proglasio od interesa za opće dobro – taj je rad donekle kriminaliziran, te je paralelno aktualna vlast organizirala “svoje” civilno društvo s ciljem oduzimanja reprezentativnosti i legitimiteta. Kakva Strategija! Takvom dojmu, a za dojam je osim istraživačkih tekstova dovoljno čitati zapisnike sjednica Savjeta, kao svojevrsna potvrda dolazi poziv za prijedlog članova u EGSO iz redova udruga.

Proceduralni vakuum

Europski gospodarsko-socijalni odbor (EGSO) savjetodavno je tijelo Europske unije koje uključuje predstavnike socijalnih i gospodarskih skupina. Kandidate za članove EGSO-a u Hrvatskoj predlažu organizacije socijalnih partnera, krovne organizacije poduzetnika te druge organizacije civilnoga društva, na poziv Ministarstva rada i mirovinskoga sustava koje je odgovorno za koordinaciju cijelog procesa predlaganja i imenovanja. Temelj za raspisivanje poziva je Odluka o postupku imenovanja članova donesena 2013. godine, a koja općenito definira uvjete i kriterije koje kandidati moraju ispunjavati te proceduru odlučivanja o njima.

Do sada, Hrvatska je na razini EGSO-a prepoznata kao država članica s izuzetno transparentnom procedurom izbora članova jer poštuje Zakon o reprezentativnosti, ali istodobno vodi i računa o raznolikosti zastupljenih interesa s obzirom na područja djelatnosti. Tako udruge poslodavaca predstavljaju HUP, HOK i HGK, sindikate predstavlja SSH, NHS i Matica hrvatskih sindikata, dok se predstavnici civilnog društva biraju izravno i predstavljaju različite mreže i tematska područja građanskog djelovanja – u aktualnom sastavu to je ruralni razvoj (Lidija Pavić-Rogošić), zaštita okoliša (Toni Vidan) i demokratizacija i zaštita ljudskih prava (Marina Škrabalo). Spomenuta Odluka iz 2013. provedena je međusektorskom suradnjom putem Savjeta za razvoj civilnoga društva u dva koraka, što je u skladu s uobičajenom dobrom praksom odabira predstavnika civilnog društva u domaćim i međunarodnim savjetodavnim i radnim tijelima.

No, iako je iz zapisnika posljednjih sjednica Savjeta očigledan bio interes predstavnika OCD-a da o toj temi raspravljaju, s obzirom na naputak Vijeća EU da je Vlada RH obvezna imenovati kandidate najkasnije do 1. lipnja 2020., predstavnici Ministarstva rada, Ureda Premijera te Ureda za udruge odbijali su raspravu i interpretirali moguću proceduru i kriterije odabira: “ima vremena”, “to je kompleksna tema koja zahtjeva stručna i pravna mišljenja”, “kad se uspostavi GSV pokrenut će se postupak izbora za sve tri grupe”, “ima dosta zainteresiranih i svima treba dati jednaku šansu, ne treba brzati”… Riječima Luke Bogdana, zamjenika članice, upraviteljice Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva: “Nema mjesta panici. Savjet treba pričekati prvi korak, a to je da onaj tko koordinira proces započne sve”. Onaj je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, za kojeg je Bogdan uvjeren da će se “obratiti Savjetu”. Tako je upitnost (već utvrđene) procedure postalo ogledni primjer funkcioniranja šestog, a izgledno i sedmog saziva Savjeta za razvoj civilnog društva.

Istoga dana kad je objavljen Poziv na predlaganje kandidata za EGSO, najavljena je i konstituirajuća sjednica sedmog saziva Savjeta za razvoj civilnoga društva. No, na njenom Dnevnom redu nisu rasprava i utvrđivanje uvjeta i procedure izbora kandidata, što cjelokupan proces stavlja u nevjerojatnu utrku s vremenom. Poziv je raspisan 12. svibnja 2020. s rokom od tjedna dana, iako Poslovnik Savjeta propisuje rok koji u pravilu ne može biti kraći od 15 dana. Uslijed nedorečenosti Poslovnika Savjeta, dosadašnja dobra praksa po kojoj se proces odabira predstavnika udruga u povjerenstva, savjetodavna ili radna tijela odvija u dva kruga mogla bi biti preskočena, što će zapravo omogućiti da predstavnici TDU odabiru predstavnike civilnog društva, odnosno da Vlada RH može imenovati u EGSO svoje kandidate i direktno narušiti autonomiju izbora predstavnika udruga u to tijelo.

Tako pretpostavljeni okvir potvrđuju i dvije ključne sastavnice ovogodišnjeg poziva: kandidature i proces odabira. Uputa iz 2013. propisuje sljedeće uvjete i kriterije koje kandidati moraju ispunjavati: “iskustvo u području djelokruga EGSO-a, profesionalni iskustvo, osobna motivacija, poznavanje stranog jezika i komunikacijske vještine, raspoloživost za sudjelovanje na sastancima, poznavanje institucija Europske unije”. U suradnji sa Savjetom za razvoj civilnog društva, 2012. ti su uvjeti precizirani: najmanje 3 godine aktivnog djelovanja u udruzi, poznavanje engleskog jezika u govoru i pismu (prednost kandidatima s poznavanjem još jednog ili više ostalih službenih jezika EU), poznavanje tematike europskih integracija (prednost kandidatima sa završenom izobrazbom na tom području), iskustvo suradnje s krovnom europskom mrežom na svom području (prednost kandidatima koji već sudjeluju u radu europskih mreža udruga) te posjedovanje komunikacijskih i socijalnih vještina. No, osim očiglednog izostanka definiranijih profesionalnih i osobnih vještina za poziciju koja predstavlja most organiziranog civilnog društva prema institucijama Europske Unije, ovogodišnji je poziv višestruko problematičan iz drugog spomenutog aspekta: procedure izbora.

Dok je kandidata 2012. mogla istaknuti samo mreža odnosno koordinacija udruga na nacionalnoj razini, poziv iz 2020. ne traži takav tip reprezentacije: kandidata ističe organizacija koja u do 100 riječi mora opisati, bez prilaganja ikakve dokumentacije, ispunjava li kandidat uvjete i kriterije. Koliko takva procedura odudara i od usustavljenog procesa izbora članova i članica Savjeta, čije kandidature mora pisanim putem potvrditi što veći broj organizacija iz njihova područja djelovanja, sasvim je očigledno. Nadalje, za razliku od prijašnjeg poziva koji je propisivao dva koraka odlučivanja – odluku o predlaganju kandidata donosi povjerenstvo u sastavu tri predstavnika Savjeta za razvoj civilnog društva, te po jedan predstavnika Ureda za udruge i Ministarstva vanjskih i europskih poslova, koji tek nakon obavljenih razgovora predlažu Savjetu tri člana o kojima onda Savjet odlučuje – aktualni poziv tek propisuje da će o izboru članova “glasati Savjet za razvoj civilnoga društva”. Savjet ima važnu ulogu jer zajedničkim glasanjem članova iz redova udruga i TDU formalizira i daje legitimitet kandidatima koje predlažu udruge, no on ni u kojem slučaju ne bi smio dovesti to tijelo u situaciju u kojoj se glasovima predstavnika TDU utječe na odabir između više predloženih kandidata udruga. 

Nema mjesta panici?

Proces ovaj put koordinira jedino tijelo državne uprave koje je više od dvije godine odbijalo izjasniti se o Strategiji razvoja civilnog društva. U tom je kontekstu zanimljivo istaknuti detalj iz poziva za predlaganje kandidata za isto tijelo iz 2012., a koji u pozivu iz 2020. ne postoji. “Sukladno obvezi iz Nacionalne strategije stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva usvojene na sjednici Vlade Republike Hrvatske 12. srpnja 2012., Ured za udruge dužan je u suradnji sa Savjetom za razvoj civilnoga društva provesti postupak odabira predstavnika udruga odnosno organizacija civilnoga društva u članstvo EGSO-a”, u novom je pozivu zamijenjeno formulacijom “Ured za udruge u suradnji sa Savjetom za razvoj civilnoga društva provest će postupak odabira predstavnika organizacija civilnoga društva”. Da se ne radi o slučajnosti, potvrđuje i uvod u područje IV. nikada donesene Strategije koji dotadašnju praksu historizira i ne uvodi u novi dokument kao obavezu, niti se EGSO-om bavi detaljnije. Nema Strategije koja bi međusektorsku suradnju propisivala pa stoga nema ni potrebe da se slijedi primjer vlastite dobre prakse.

Transparentnost u postupanju, jasne procedure izbora i sudjelovanja, reprezentacija i paritet te općenito javnost postupanja, neki su od ključnih preduvjeta stabilnog funkcioniranja sustava institucionalne potpore civilnom društvu u Hrvatskoj, koji se od 2000-ih godina razvija kao primjer dobre prakse prepoznat i izvan granica države. No, odluke koje nositelji vlasti donose u posljednje četiri godine te partnerstva koja sklapaju mimo za to predviđenih tijela jednako tako pomalo, ali stabilno urušavaju sve što je građeno proteklih desetljeća. Koronakriza se u kontekstu razvoja civilnog sektora ispostavlja kao opravdanje za neučinjeno, ali i kao mogućnost da se brže i učinkovitije dovrši posao nimalo suptilno započet 2016. godine.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Društveno poduzetništvo temelji se na načelima društveno, ekološki i ekonomski održivog poslovanja, usmjerenog stvaranju dobiti koja se u cijelosti ili dijelom reinvestira za dobrobit zajednice, što ga razlikuje od društveno odgovornog poslovanja kompanija koje ga koriste kao sredstvo povećanja vrijednosti svojih proizvoda i usluga. Čini ga oko deset posto svih poslova u Europi, u društvenim je poduzećima zaposleno 11 milijuna zaposlenih radnika. Među njegovim ključnim karakteristikama su demokratski procesi odlučivanja koji ne uključuju isključivo vlasnike već i radnike, korisnike, potrošače te suradničke organizacije. Najčešći pravni oblik u kojem se društvena poduzeća pojavljuju su zadruge.

Strategiju razvoja društvenog poduzetništva (DP) Vlada Republike Hrvatske usvojila je prije dvije godine, pred sam kraj mandata Milanovićeve vlade, no nikada nije donesen njen Akcijski plan. Strategija je predvidjela uspostavu jedinstvene evidencije društvenih poduzetnika, zakonodavne promjene i razvoj sustava poticaja i olakšica, no odonda nije provedena ni jedna ključna aktivnost važna za razvoj institucionalnog, zakonodavnog i financijskog okvira DP. Iako su definirani, tek su djelomično implementirani Operativni programi Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020. i planovi objave natječaja. Uspostavljena je i jedna institucionalna jedinica za DP, no ona se prvenstveno bavi programiranjem i praćenjem natječaja iz Europskog socijalnog fonda, a (samo) to ne čini uspostavu okvira za djelovanje društvenih poduzeća i poduzetnika.

Nakon više od godinu dana od donošenja Strategije, 1. srpnja 2016. raspisan je prvi natječaj za poticanje društvenog poduzeništva financiran iz ESF-a. Natječaj je zamišljen kao financijska podrška poslovanju postojećim društvenim poduzećima te podupiranje svih oblika aktivnosti organizacija zainteresiranih za otvaranje društvenog poduzeća ili pokretanje društveno-poduzetničke djelatnosti. Odluku o financiranju 18 projekata Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava (MRMS) objavilo je 15. svibnja 2017, gotovo godinu po objavljivanju natječaja te tri dana nakon povećanja fonda natječaja za dva i pol milijuna kuna. Indikativan slučaj koji opisuje odnos nadleženih tijela prema provedbi ESF-a je iz ožujka prošle godine kada je MRMS kao provedbeno tijelo natječaja za poboljšanje pristupa tržištu rada osobama u nepovoljnom položaju, nakon provedene procedure izbora projekata i dostave dodatne dokumentacije natječaj – poništio. Natječaji općenito kasne, a institucije nadležne za upravljanje i provedbu pojedinih programa u posljednji tren mijenjaju osnovne predispozicije natječaja te manipuliraju sredstvima za njihovu provedbu. 

U takvim okolnostima, ne iznenađuje dojam da Strategija razvoja društvenog poduzetništva ni nakon dvije godine nije prioritet MRMS niti se nalazi na njegovoj agendi za sljedeću godinu. Zato ACT Grupa iz Čakovca planira do kraja rujna 2017. godine napraviti istraživanje o hrvatskim društvenim poduzetnicima kako bi izradili prvu on-line evidenciju sukladnu kriterijima Strategije razvoja DP. To također ne iznenađuje, s obzirom da se radi o zajednici društvenih poduzetnika koji od 2013. osnažuju ekosustav društvene ekonomije u Hrvatskoj i regiji kroz različite inovativne programe podrške. Konzorcij danas čine ACT Printlab d.o.o, ACT Konto d.o.o, Centar za pomoć u kući Međimurske županije, Socijalna poljoprivredna zadruga Domači vrt i ACT Grupa potporna zadruga.

Društvena poduzeća u sastavu ACT Grupe uvijek su bila primjeri dobre prakse, bilo kada je o njima pisala izvješća Europska komisija, kada su se o njima pisali znanstveni radovi ili kada je trebalo inicirati zagovaračke aktivnosti s ciljem promjene institucionalnog i financijskog okvira za DP. “Kako u dvije godine nakon usvajanja Strategije nije napravljen nikakav napor oko mapiranja DP, odlučili smo napraviti prvu on-line bazu društvenih poduzeća u Hrvatskoj”, kaže Teo Petričević, direktor ACT Grupe.

Iako postoje baze izrađene u posljednjih nekoliko godina, njihovom analizom u AG-u došli su do zaključka da su nepotpune i neažurirane, a u kontekstu onoga što žele napraviti, irelevantne. Baza društvenih poduzetnika u ovoj je fazi važna iz nekoliko razloga, ističe Petričević. Prvo, zbog osiguranja veće vidljivosti sektora, potom zbog pružanja relevantnih i recentnih informacija o aktivnim DP za potencijalne partnere, investitore, financijske institucije, potporne organizacije. Također, baza je važna jer će ponuditi jasniji uvid u proizvode i usluge DP kako bi se inicirao razvoj prakse održive javne nabave.

Održiva javna nabava ona je koja uzima u obzir okolišne i socijalne aspekte, učinke koje proizvod ili usluga imaju na okoliš te iskorjenjivanje siromaštva, jednaku distribuciju resursa, uvjete rada i ljudska prava. Održiva javna nabava među svojim ciljevima ima ciljeve održivog razvoja kojima doprinosi izravno izvršenjem ugovora (naprimjer, kada ponuditelj smanji emisije ugljičnog dioksida ili zaposli pripadnike socijalno ugroženih skupina) ili neizravno, potičući gospodarske subjekte da promjene svoju poslovnu praksu.

“Jednom izrađena i kontinuirano ažurirana, baza društevnih poduzetnika jednostavno se može transferirati na upravljanje državnom tijelu, nositelju te aktivnosti iz Strategije”, ističe Petričević. Ako ste društveni poduzetnik, upitnik koji trebate ispuniti do 11. kolovoza nalazi se na istaknutoj poveznici, a nakon što upišete potrebne informacije ACT grupa će vas direktno kontaktirati.

Ukoliko i sami želite biti dio ovog motiviranog i predanog tima i sudjelovati u razvoju poslovnih modela budućih društvenih poduzetnika u Hrvatskoj i regiji, do istog datuma im se možete javiti i na natječaj za posao.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Potaknuti neslužbenim informacijama da će Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, upravljačko i provedbeno tijelo Operativnog programa “Razvoj ljudskih potencijala 2007-2013”, poništiti natječaj “Poboljšanje pristupa otvorenom tržištu rada osobama u nepovoljnom položaju”, Autonomni centar – ACT uputio je ministrici Nadi Šikić zahtjev za hitnim očitovanjem. Isto su učinili Socijalna zadruga Humana nova i LAG Vallis Colapis, od kojih su neke već dobile potvrdu da su im projekti odobreni. Samo dva takva projekta unutar ACT Grupe vrijedna su oko 2 700 000 kuna i trebali su osigurati zapošljavanje i radnu integraciju pedesetak osoba s invaliditetom. 

Natječaj u sklopu Europskog socijalnog fonda – Operativni program “Razvoj ljudskih potencijala 2007-2013” objavljen je 27. studenog 2014. i vrijedan je 30 milijuna kuna. Nakon što je tri puta (!) mijenjana natječajna dokumentacija, kao posljednji dan prijave određen je 6. ožujka 2015. godine. Krajem lipnja 2015. organizacije su dobile prve rezultate te su do siječnja 2016. prolazile kroz niz faza, poput provjere prihvatljivosti, usklađivanja indikatora i čišćenja proračuna. Cijela je procedura trajala predugo, nekontinuirano i bez ikakvih relevantnih informacija o početku provedbe projekta, suprotno najavama posredničkih tijela pri korištenje strukturnih instrumenata Europske unije u Republici Hrvatskoj, prema kojima je proces trebao biti efikasan, efektivan i transparentan kako bi se povećala apsorpcija EU sredstava i oživotvorili ciljevi Strategije Europa 2020.

U utorak, 8. ožujka, na stranicama Ministarstva socijalne politike i mladih, nadležnog za provedbu natječaja, objavljena je odluka o otkazivanju spornog poziva. “Uslijed iznimno velikog broja zaprimljenih projektnih prijedloga i složenog procesa provjere prihvatljivosti”, pišu iz MSPM-a, “isti nije mogao biti dovršen u planiranom razdoblju”. Ministarstvo navodi “nepredvidive okolnosti” produljenja postupka “na koje Ministarstvo socijalne politike i mladih u fazi postupka provjere prihvatljivosti nije moglo utjecati”. Ukratko, Ministarstvo nije moglo utjecati na produljenje rokova koje je samo određivalo već su za to krivi prijavitelji koji “u značajnijoj mjeri nisu poštivali uvjete Poziva”. Određeni su projekti, dakle, sadržavali aktivnosti koje nisu prihvatljive te je to uzrokovalo produljenje postupka.

“Osim što svoju nesposobnost i greške pokušavaju opravdati prebacujući odgovornost na prijavitelje, dodatno je zabrinjavajuće što smo neslužbeno doznali da za vjerojatno poništavanje natječaja u Ministarstvu rada i HZZ-u znaju još od rujna 2015. Istovremeno su sasvim uobičajeno komunicirali s prijaviteljima, organizacije su zbog toga zaposlile ljude, pripremale se za početak provedbe projekata. Barem deset puta u posljednjih šest mjeseci službenim i neslužbenim kanalima pokušavali smo doći do informacija kada će rezultati biti objavljeni, no neprestano su odugovlačili”, kaže nam Igor Roginek, izvršni direktor ACT-a koji je za potrebe projekta zaposlio potreban stručan kadar, utrošio minimalno dva mjeseca intenzivnog rada, proveo aktivnosti procjene potrebe ranjive skupine te definirao skupinu od 36 osoba koja bi uz podršku ovih financijskih sredstava krenula u procese radne integracije.

Osim što time Ministarstvo rada i mirovinskog sustava prijavitelje dovodi u situaciju neizbježnih financijskih gubitaka i nemogućnosti planiranja provedbe aktivnosti, ovom je odlukom stvorilo pravnu i financijsku nestabilnost te neizvjesnost koja direktno negativno utječe na pristup otvorenom tržištu rada osobama u nepovoljnom položaju te na loš imidž Hrvatske vezan uz korištenje EU fondova. Usput, prijaviteljima je u obavijesti o otkazivanju poziva napomenuto da će uskoro biti rapisan novi, sličan natječaj na koji se mogu opet prijaviti.