Uvjeti javnih poziva i cjelokupni postupak dodjele bespovratnih sredstava uređen je Pravilnikom koji definira tko se može prijaviti, koja tijela sudjeluju u procjeni prijava i na koji način se imenuju, kako izgleda stručna procjena kvalitete prijava te donošenje konačne odluke o dodjeli sredstava. Novi Pravilnik, usvojen četiri dana prije objave javnih poziva, u nekoliko ključnih točaka mijenja dosadašnji model.

Do sada, prijave je ocjenjivalo Povjerenstvo za procjenu kvalitete prijava – stručno tijelo koje prema propisanim kriterijima sastavlja prijedlog rang-liste koji Upravni odbor potom potvrđuje. U dosadašnjoj praksi zainteresirani stručnjaci sami su se prijavljivali na javni poziv koji je morao biti otvoren najmanje 30 dana. Uvjeti su pritom bili jasni: kandidati su morali imati najmanje pet godina relevantnog iskustva u suvremenoj kulturi i umjetnosti, a Povjerenstvo je moglo imati između tri i petnaest članova.

Ove godine stručnjake za Zakladinu bazu procjenitelja predlažu strukovne udruge, ustanove u području kulture i umjetnosti, umjetničke organizacije te druge udruge u području suvremene kulture i umjetnosti. Tijelo koje će ocjenjivati prijave ima i novi naziv – Povjerenstvo za supstancijalnu procjenu prijava. Umjesto propisanog minimuma iskustva kandidata, navodi se samo da trebaju “svojim dosadašnjim radom, aktivnostima i iskustvom dokazati da su mjerodavni za obavljanje poslova stručne procjene”. Javni poziv za predlaganje stručnih procjenitelja otvoren je samo 14 dana. 

To dozvoljava novi Pravilnik gdje rok za predlaganje kandidata nije definiran, kao što nije propisan ni raspon broja članova Povjerenstva – dokument kaže samo da Upravni odbor “može imenovati onoliko članova koliko je potrebno”. Kriteriji prema kojima Upravni odbor između predloženih kandidata odabire one koji ulaze u Bazu također nisu razrađeni: navodi se samo da će voditi računa o “stručnosti, iskustvu, području djelovanja i potrebama javnih poziva Zaklade”, bez dodatnih kvalifikatora ili kvantifikatora. 

Vrijedi pritom podsjetiti da model u kojemu organizacije predlažu kandidate za stručna tijela već postoji u sustavu kulturnih vijeća na nacionalnoj i lokalnoj razini. O tome koliko organizacije civilnog društva zaista mogu utjecati na sastav tijela koja vrednuju njihove prijave, dovoljno govori činjenica da u Kulturno vijeće za interdisciplinarne i nove umjetničke i kulturne prakse – područje ključno za financiranje programa nezavisne kulturne scene – nije imenovan nitko čiji je profesionalni rad na ikakav način vezan uz tu scenu. Bez mehanizma koji bi osigurao da se prijedlozi organizacija doista odraze na sastav stručnih tijela ili barem omogućio uvid u razloge zbog kojih su odbijeni, takav postupak svodi se na privid sudjelovanja i iscrpljuje organizacijske i suradničke kapacitete sektora.

Najdalekosežnija promjena koju donosi novi Pravilnik nalazi se u članku 12., stavku 4.:

Iznimno, nakon razmatranja predloženih ocjena Povjerenstva i jedinstvene liste, Upravni odbor može drukčije ocijeniti pojedinu prijavu te izmijeniti iznos dodijeljenih bespovratnih sredstava. Svoje izmjene Upravni odbor treba obrazložiti.

Na Kulturpunktov upit o ovoj promjeni odgovorila je predsjednica Upravnog odbora Zaklade Romana Matanovac Vučković. Pojasnila je položaj Povjerenstva u postupku: ono je, prema njenim riječima, “pomoćno tijelo koje osniva Upravni odbor kako bi mu na stručan način pomoglo u procesu dodjele sredstava”, dok je “jedino zakonsko tijelo koje donosi odluke o dodjeli bespovratnih sredstava Upravni odbor Zaklade”. U odgovoru navodi i kako se “ne radi o novitetu” te da je ista mogućnost postojala i u prošlogodišnjem Pravilniku, a Upravni odbor je “zadržao zakonsku mogućnost da revidira pojedine ocjene koje je donijelo Povjerenstvo”.

Pri tome se poziva na članak 16. prošlogodišnjeg Pravilnika, no ta odredba formulirana je ipak bitno drugačije. Njome je propisano da Upravni odbor ne potvrđuje prijedlog Povjerenstva “samo u slučaju da Prijedlog nije u skladu s definiranim područjem suvremene kulture i umjetnosti, prioritetima programa podrške, ciljevima programskih područja te u slučaju da se utvrde nepravilnosti u radu Povjerenstva”. U takvim slučajevima prijedlog se vraćao Povjerenstvu na ponovno razmatranje.

Stoga smo Zakladu pitali u kojim slučajevima Upravni odbor može izmijeniti prijedlog Povjerenstva te kome obrazlaže tu odluku, s obzirom na to da Pravilnik ne propisuje ni jedno ni drugo. U odgovoru Matanovac Vučković navodi da UO može razmatrati “je li prijedlog Povjerenstva dovoljno uvažio strateške odrednice i smjerove razvoja Zaklade, je li neko umjetničko područje izrazito podzastupljeno u odnosu na neko drugo te može li se regionalna zastupljenost prijavitelja dodatno diversificirati”. Dodaje kako upravo zato što se “veliki broj organizacija nalazi unutar izrazito male razlike u ostvarenim bodovima” detalji odlučuju o tome tko će biti financiran, a tko ne. 

Navedeni razlozi načelno su u skladu s dosadašnjom praksom Zaklade u oblikovanju kriterija procjene koje je primjenjivalo Povjerenstvo. No u novom Pravilniku ti razlozi nisu propisani kao kriteriji prema kojima Upravni odbor može intervenirati u stručnu rang-listu. Upravo u situaciji u kojoj, kako se ističe, male razlike u bodovima odlučuju o tome tko dobiva sredstva, jasno normirani kriteriji za takvu intervenciju smanjili bi prostor za proizvoljnost i omogućili da odluke budu javno provjerljive.

Vezano uz pitanje transparentnog uvida u takve preinake, Pravilnik obvezuje Upravni odbor na obrazloženje odluke, no ne precizira kome se ono dostavlja ni na koji način. Iz Zaklade podsjećaju da su obrazloženja “dugogodišnja praksa postupka dodjele sredstava Zaklade ‘Kultura nova’, upravo sa svrhom transparentnosti i javnosti”, te da je “razlika samo da obrazloženja za prijavitelje koje je procijenilo Povjerenstvo i sa kojima se složio Upravni odbor sastavljaju članovi Povjerenstva, dok za ona s kojima se nije složio ili ih je djelomično revidirao, obrazloženja sastavlja Upravni odbor”. Iz toga se može razumjeti da će prijavitelji dobiti obrazloženje no neće znati je li stručna procjena izmijenjena niti zbog čega. 

Praksa Ministarstva kulture i medija posljednjih je godina pokazala koliko mogućnost naknadnog odstupanja od prijedloga stručnih tijela obesmišljava ulogu stručne evaluacije i dovodi u pitanje cjelokupni natječajni postupak. Zaklada “Kultura nova” u tom je kontekstu dosad predstavljala drugačiji model – instituciju koja je, uz povremene kritike, uživala značajno povjerenje korisnika upravo zbog jasno utemeljenog i transparentnog postupka dodjele sredstava u kojem su priznati stručnjaci u polju kulture imali autonomiju u donošenju odluka. Ove promjene šalju snažan signal da taj standard više nije zajamčen ni unutar institucija koje su ga gradile.

Naime, Ministarstvo je 14. studenog objavilo informaciju da će Hrvatsku na 61. Međunarodnoj izložbi vizualnih umjetnosti – Venecijanskom bijenalu predstavljati projekt Prostorno i sadržajno specifična ambijentalna instalacija dubrovačke umjetnice Dubravke Lošić, uz povjerenika Branka Franceschija, ravnatelja Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti. Iako se vijest u trenutku objave doimala kao uobičajena informacija o izboru hrvatskog nastupa, naknadno izmijenjena formulacija objave Ministarstva te istup članice savjetodavnog Povjerenstva otvorili su pitanje procedure na temelju koje je odluka donesena.

Prema prvotnoj objavi Ministarstva (preneseno ovdje), članovi savjetodavnog Povjerenstva razmotrili su jedanaest pristiglih prijedloga, a povjerenika je imenovala ministrica Nina Obuljen Koržinek. Naknadno izmijenjena formulacija objave dodatno je ipak naglasila da je ministrica donijela odluku o izboru povjerenika, ali bez objašnjenja odnosa između njezina izbora i preporuke Povjerenstva.

Važnu dopunu konteksta pružila je jedna od članica Povjerenstva, umjetnica Vlatka Horvat, koja je u svojoj objavi na Facebooku pojasnila da je stručna skupina jednoglasno preporučila drugi projekt, koji na koncu nije potvrđen. Pritom je potvrdila da ministrica ima puno pravo donijeti odluku različitu od preporuke, budući da je uloga Povjerenstva savjetodavna, no istaknula je i da je presedan prihvaćanja preporuke Povjerenstva koji je uspostavljen prethodnih godina, ovaj put prekinut. 

Iako je formalno točno da je konačna odluka u nadležnosti ministrice, sporno je to što je u javnoj komunikaciji predstavljena kao potvrda izbora struke, bez jasnog navođenja da preporuka Povjerenstva nije prihvaćena. Time je, naravno, izostalo i bilo kakvo objašnjenje takvog ishoda, unatoč činjenici da je objava odluke kasnila tri tjedna. 

Ministarstvu kulture i medija stoga smo uputili upit o razlozima zbog kojih je ministrica zanemarila preporuku Povjerenstva i samostalno odlučila o izboru projekta. U odgovoru Ministarstvo prvi put iznosi tvrdnju da prijedlog Povjerenstva nije prihvaćen zbog, kako navode, sukoba interesa jedne od članica stručnog tijela. 

Prema službenom obrazloženju, ministrica je donijela odluku “uzevši u obzir činjenicu da je Povjerenstvo za odabir projekta, usprkos upozorenju na temelju analize stručnih službi, predložilo projekt koji je bio opterećen sukobom interesa jedne od članica Povjerenstva koja se nije izuzela od odlučivanja”. Ministarstvo pritom ističe da je “dužno osigurati zakonito postupanje pri dodjeli sredstava”, zbog čega navedeni prijedlog nije mogao biti prihvaćen.

Više detalja Ministarstvo ne iznosi, već zaključuje da “zbog zaštite dostojanstva svih prijavljenih umjetnika te članova Povjerenstva” neće davati daljnje komentare. Takvo obrazloženje, iako formalno zatvara slučaj, ne razjašnjava okolnosti donošenja odluke, već otvara dodatna pitanja o načinu na koji je postupak vođen. Ako je, kako Ministarstvo tvrdi, Povjerenstvo donijelo prijedlog koji je bio opterećen sukobom interesa logično bi bilo očekivati da se ta odluka poništi, a Povjerenstvo raspusti. 

Povjerenstvo za odabir projekta činili su ravnateljica Muzeja suvremene umjetnosti i predsjednica Povjerenstva Vesna Meštrić, umjetnica Vlatka Horvat, umjetnik Kristian Kožul, ravnateljica Galerije umjetnina Split Jasminka Babić te Nevena Tudor Perković, ovlaštena za obavljanje poslova ravnateljice Uprave za razvoj kulture i umjetnosti Ministarstva kulture i medija. Činjenica da je u radu Povjerenstva sudjelovala i predstavnica Ministarstva dodatno otvara pitanje kako je donesena jednoglasna preporuka ako je, prema navodima Ministarstva, već tijekom postupka postojalo upozorenje stručnih službi na mogući sukob interesa.

U odgovoru na naš upit predsjednica Povjerenstva Vesna Meštrić navodi da je Povjerenstvo svoj rad provelo u skladu s utvrđenim postupkom, te da o razlozima zbog kojih ministrica nije prihvatila njihovu preporuku nisu bili obaviješteni. “Nakon pregleda i razmatranja svih pristiglih prijava, Povjerenstvo je izradilo stručno utemeljeni prijedlog te ga, u skladu s propisanom procedurom, dostavilo ministrici kulture i medija. Uloga Povjerenstva je savjetodavna, dok je donošenje konačne odluke u nadležnosti ministrice”, navodi Meštrić, dodajući da Povjerenstvo “ne sudjeluje u donošenju konačne odluke niti može davati tumačenja odluka Ministarstva”.

Na obrazloženje Ministarstva osvrnula se pak prošlogodišnja predstavnica Hrvatske na Venecijanskom bijenalu Vlatka Horvat, odgovarajući kako su optužbe na račun rada povjerenstva neosnovane. Prema njezinu pojašnjenju, Povjerenstvo je potencijalne sukobe interesa razmatralo i prije donošenja savjetodavne odluke, i to na sastanku kojem su prisustvovale i dvije zaposlenice Ministarstva kulture i medija. “Zaključeno je da sukob interesa ne postoji te da nema potrebe da itko istupa iz procesa, kao što je bila praksa prethodnih godina kad se radilo o mogućem sukobu interesa”, navodi Horvat. Nakon toga, dodaje, Povjerenstvo je u dobroj vjeri nastavilo s radom i donijelo jednoglasnu preporuku.

O ulozi stručnog povjerenstva u ovom procesu, odnosno o težini koju njegove preporuke imaju u odnosu na političku odluku, govori već i način na koji je postupak izbora postavljen. Naime, dok je u pozivu za prošlogodišnji hrvatski nastup stajalo da je odluka Povjerenstva “konačna i obvezujuća”, u ovogodišnjem pozivu navedeno je da se “obrazložena odluka dostavlja ministrici koja će imenovati povjerenika”. Takva formulacija unaprijed je otvorila mogućnost donošenja odluke mimo preporuke Povjerenstva, što je ministrica i iskoristila.

I to nije prvi put da ministrica odstupa od preporuka stručnih tijela. Podsjetimo, uvid u prijedlog Kulturnog vijeća za interdisciplinarne i nove umjetničke prakse za 2024. godinu pokazao je da je ministrica Obuljen Koržinek i tada zanemarila stajališta Vijeća: pojedine preporučene programe u potpunosti je izostavila iz financiranja, nekima je povećala predložene iznose, dok je u financiranje uvrstila i projekte koji nisu ispunjavali uvjete natječaja, a koje su članovi Vijeća prethodno, u skladu s pravilima poziva, odbili. Iako su i kulturna vijeća formalno savjetodavna i njihovi prijedlozi nisu obvezujući, takve intervencije otvaraju pitanje njihove stvarne svrhe i transparentnosti cjelokupnog postupka odlučivanja.

Dio nejasnoća o tijeku i proceduri izbora i u ovom bi slučaju mogao razjasniti uvid u zapisnik sa sjednice Povjerenstva. Kulturpunkt je 10. prosinca Ministarstvu kulture i medija uputio zahtjev za pristup toj dokumentaciji, no do objave ovog teksta zapisnik nije dostavljen. Netransparentnost u komunikaciji i izostanak pravodobnog obrazloženja tako proizvode prostor za različita tumačenja i nagađanja, i to ne samo o radu Povjerenstva, već i o motivima koji stoje iza odluke ministrice. U tako postavljenom okviru savjetodavna tijela svode se tek na formalnu instancu, a procedure koje bi se trebale temeljiti na vjerodostojnosti i stručnosti postaju još jedan zatvoreni administrativni čin.

Potpore se dodjeljuju u dvije kategorije. Prva kategorija odnosi se na koreografske i istraživačke procese što uključuje prikupljanje i pripremu dokumentacije te uspostavljanje suradnje s partnerskim organizacijama. Predviđen iznos potpore za djelatnosti iz ove kategorije je između 3000 i 10000 eura.

U drugoj kategoriji potiču se razvoj i provedba programa s ciljem dodatne edukacije i usavršavanja umjetnika, kao i aktivnosti vezane uz postprodukcijsku fazu projekta što uključuje osmišljavanje i provedba edukacijskih programa, sudjelovanje na radionicama, seminarima, konferencijama i rezidencijama, digitalnu obradu i pohranu materijala, dizajn i tisak promotivnih materijala, ažuriranje web stranica te sudjelovanje na showcase festivalima. Predviđen iznos potpore za djelatnosti iz ove kategorije je između 2000 i 5000 eura.

Prijavu mogu podnijeti profesionalni umjetnici (samostalni umjetnici) koji djeluju na području suvremenog plesa i suvremenog cirkusa, a državljani su Republike Hrvatske. Jedan prijavitelj može podnijeti samo jednu prijavu na Javni poziv.

Prijave se podnose elektroničkim putem na obrascu e-Prijavnice uz koju je potrebno učitati sljedeće dokumente u digitalnom obliku:

• potpisanu izjavu o nepostojanju dvostrukog financiranja iz javnih sredstava za isti projekt ili istu aktivnost
• potpisanu izjavu o istinitosti i vjerodostojnosti podataka
• potvrda Porezne uprave o stanju duga ne starija od 30 dana od dana objave poziva
• potvrda o članstvu u strukovnoj udruzi ili Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika
• životopis umjetnika
• detaljan opis programa/projekta (najviše 5.000 znakova)
• detaljno specificiran troškovnik usklađen s traženim iznosom potpore
• terminski plan aktivnosti
• pozivna pisma (za kategoriju A2)

Puni tekst natječaja pročitajte ovdje.

Rok za prijavu je 29. svibnja.

Sastav vijeća čini pet članova od kojih je jedan predsjednik Vijeća, a za članice i članove Vijeća imenuju se umjetnici, stručnjaci i kulturni djelatnici istaknuti u područjima umjetnosti i kulture. Mandat članstva traje četiri godine.

Kandidatkinje i kandidate mogu predlagati ustanove u kulturi, umjetničke organizacije, udruge te druge pravne i fizičke osobe koje djeluju u području kulture, a odluku o imenovanju donosi ministrica kulture, pritom vodeći računa o njihovoj stručnosti i ravnomjernoj regionalnoj zastupljenosti.

Prijave, uz koje je obvezno priložiti životopis i dokaze o ispunjavanju uvjeta iz javnog poziva, podnose se na adresu Ministarstva kulture i medija, Runjaninova 2, 10000 ZAGREB s naznakom “Prijava kandidata za člana kulturnog vijeća pri Ministarstvu kulture i medija”.

Puni tekst poziva pročitajte ovdje.

Rok za prijavu je 4. lipnja.

Iako je riječ o važnom pozivu koji određuje budući sastav tijela s ključnom ulogom u vrednovanju kulturnih programa, objava nije istaknuta na naslovnici mrežnih stranica Ministarstva kulture i medija, već je poziv objavljen isključivo u manje vidljivoj kategoriji Javni pozivi, unutar rubrike Natječaji. U isto vrijeme, na naslovnoj stranici Ministarstva uredno je istaknut javni poziv objavljen neposredno prije ovog – onaj za dodjelu nagrada najboljim knjižarama u 2025. godini, kao i niz drugih javnih poziva koji se redovito objavljuju među vijestima na naslovnici. Do objave ovog teksta poziv nije podijeljen ni putem službene Facebook stranice Ministarstva.

Prema važećem Zakonu o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi, dovoljno je da se javni poziv objavi na mrežnim stranicama Ministarstva, nije propisana nužnost njegova dodatnog isticanja. Ipak, s obzirom na važnost poziva i činjenicu da Ministarstvo većinu javnih poziva redovito dijeli među istaknutim vijestima na naslovnici te putem društvenih mreža, moglo bi se očekivati da se i ovaj poziv komunicira putem uobičajenih kanala kako bi bio dostupniji i vidljiviji stručnoj i široj javnosti. Budući da je na isti način bio objavljen i poziv iz 2021. godine, takva praksa otvara pitanja o transparentnosti procesa imenovanja.

Slična pitanja otvorila su se i prilikom donošenja novog zakona o kulturnim vijećima, koji je 2022. godine zamijenio dotadašnji pravni okvir. Naime, aktualni sastav kulturnih vijeća imenovan je 2. srpnja 2021. godine, na temelju tada važećeg Zakona o kulturnim vijećima. U međuvremenu je donesen novi Zakon o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi, kojim su izmijenjeni obuhvati i nazivi pojedinih vijeća.

Iako je u Nacrtu zakona upućenom u javno savjetovanje stajalo da će se u roku od mjesec dana od njegova stupanja na snagu pokrenuti postupak imenovanja novih vijeća, a mandat dotadašnjih članova prestati imenovanjem novih, ta je odredba u konačnom tekstu izostavljena. Umjesto toga, u finalni tekst Zakona naknadno je unesena odredba prema kojoj postojeća vijeća nastavljaju s radom do isteka mandata, odnosno do razrješenja.

Uz pitanje načina na koji se članovi vijeća imenuju, jednako je važno sagledati i njihovu stvarnu ulogu u odlučivanju o javnim potrebama u kulturi. Prema spomenutom Zakonu o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi, ta tijela imaju savjetodavnu ulogu u sustavu dodjele sredstava. Među ključne zadaće članova vijeća spada stručna evaluacija programa i projekata prijavljenih na javne pozive Ministarstva, kao i predlaganje kriterija prema kojima se oni vrednuju. Na temelju tih prijedloga nadležno tijelo – u ovom slučaju ministrica kulture – donosi konačne odluke o financiranju.

No, model rada kulturnih vijeća više je puta bio predmet javnih rasprava i zahtjeva za unaprjeđenje, posebno u dijelu koji se odnosi na dosljednost u poštivanju kriterija i obrazloženja donošenja odluka. Da se ministrica u svojim odlukama ne vodi nužno stručnim procjenama vijeća, a niti kriterijima javnog poziva, potvrdio je uvid u prijedlog Kulturnog vijeća za interdisciplinarne i nove umjetničke prakse za 2024. godinu, iz kojeg je vidljivo da konačne odluke Ministarstva u više slučajeva odstupaju od prijedloga vijeća.

Unatoč otvorenim pitanjima vezanima uz dosadašnje funkcioniranje kulturnih vijeća, članovi tih tijela bi, sukladno Zakonu, trebali pridonijeti stručnom, transparentnom i uključivom odlučivanju o financiranju kulture, ali i usmjeravanju kulturne politike u cjelini. Predstojeće imenovanje novih članova bi stoga trebalo biti prilika za jačanje povjerenja u rad vijeća i osnaživanje uloge struke u kulturnom sustavu.

Poziv za predlaganje članica i članova vijeća otvoren je do 4. lipnja 2025.

Domagoj Šavor, koordinator Saveza udruga Klubtura, uvodno je istaknuo da upravo rezultati tog natječaja reflektiraju ono na što upozoravaju godinama, a tiče se neodrživih kulturnih politika, neadekvatnog zakonskog uređenja i lošeg upravljanja kulturnim sustavom. Isto tako, te su odluke Ministarstva kulture i medija stavile u neravnopravan položaj sve one koji imaju pravo prijaviti se na natječaj, čime je Ministarstvo prekršilo odredbe Zakona o suzbijanju diskriminacije.

Ključni zakon u području kulture, Zakon o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi, jasno je propisao ulogu Kulturnih vijeća koja stručno vrednuju i ocjenjuju programe i projekte prijavljene na javni poziv te predlažu kriterije njihova vrednovanja. No, s obzirom da je njihova uloga samo savjetodavna, Vijeća izrađuju prijedlog financiranja, a konačnu odluku na temelju prijedloga Vijeća donosi ministrica kulture.

“Iako to ne obvezuje ministricu da poštuje mišljenja Vijeća, ipak smatramo da nepoštivanje njihovih odluka dovodi u pitanje legitimitet odluka Ministarstva. Očekivalo bi se da se ta odluka, osim na temelju prijedloga Vijeća, donosi i na temelju kriterija i uvjeta s kojima su upoznati svi prijavitelji. Zahvaljujući institutu Zahtjeva za ostvarivanje prava na pristup informacijama kojeg smo podnijeli u ožujku 2024., sada je posve jasno da se te odluke donose proizvoljno i da su u svojoj suštini diskriminatorne jer uvjeti i kriteriji u praksi nisu jednaki za sve”, istaknuo je Šavor. 

Iako Vijeće nije uopće razmatralo programe koji nisu prihvatljivi za financiranje, ministrica kulture je ipak nekima od tih programa dodijelila sredstva, dok je iz financiranja u potpunosti izbacila programe kojima je Vijeće sredstva dodijelilo. 

Ana Kutleša ispred udruge BLOK – Lokalna baza za osvježavanje kulture, kojoj je Ministarstvo kulture i medija ove godine u potpunosti uskratilo financiranje za nagrađivani te lokalno i međunarodno prepoznati program Muzej susjedstva Trešnjevka, istaknula je da su prvo bili iznenađeni što im je Kulturno vijeće nakon što im je protekle dvije godine dodijeljivalo sredstva za program, odjednom odlučilo ne financirati ga, iako se radi o istom programu, s istim metodologijama i istim načinom rada. 

“Međutim, dobivši tablicu koja je jasno usporedila odluke Vijeća i odluke ministrice, postalo je jasno da se ne radi o odluci Vijeća koja bi odjednom diskreditirala naš program već se isključivo radi o odluci ministrice. Uslijedio je niz žalbi i istupa prema Ministarstvu koji nisu rezultirali suvislim objašenjenjem”, istaknula je Kutleša te naglasila: “Odluke se prema Zakonu donose na temelju odluka Vijeća, pa ovim putem pozivam ministricu Ninu Obuljen Koržinek da objasni imaju li njene odluke legitimitet koji nadilazi odredbu Zakona koja kaže da ona donosi odluke, kao što pozivam i članove Vijeća Branku Benčić, Ninu Križan, Martinu Miholić, Martinu Silić i Zlatka Vidačkovića da komentiraju činjenicu da se njihove odluke očito ne poštuju”.

Iako je Kutleša primarno govorila o ukidanju sredstava odlukom ministrice, istaknula je i čnjenicu da se iznosi koje dodjeljuje Ministarstvo kulture iz godine u godinu smanjuju. “Čak i oni koji dobiju sredstva ne mogu adekvatno realizirati programe, platiti suradnike, platiti sav rad, održati razinu produkcijske kvalitete. Govorimo o godinama inflacije, porastu cijena rada, porastu cijena usluga, usložnjavanju produkcijskih uvjeta i to, pokazuje se, Ministarstvo ne može pratiti.”

U 2024. godini za interdisciplinarne kulturne i umjetničke prakse Ministarstvo je dodijelilo tek 18 % ukupno zatraženih sredstava. Potrebe tog dijela sektora iznose preko 4 milijuna eura, a Ministarstvo mu je namijenilo manje od 750 tisuća. Na to upućuje i dio koji se odnosi na zatražena sredstva. Iako je prosječan iznos dodijeljen programima prema rezultatima poziva za interdisciplinarne kulturne i umjetničke prakse oko 3000 EUR, sredstva koja su za te programe tražili prijavitelji u prosjeku su trostruko ili četverostruko veća. 

“Unatoč tome što se ministrica kulture hvali povećanjem udjela kulture u ukupnom državnom budžetu ili povećanjem budžeta za javne potrebe u kulturi, vidimo da na terenu nešto ne štima, da ta sredstva ne odlaze u ruke kulturnih radnika i radnica koji proizvode najveći broj suvremenih kulturnih programa koji su u potpunosti besplatni, onih koji zaista svakodnevno donose najširoj publici kritičke, zanimljive, interdisciplinarne, eksperimentalne programe i pomiču granice”, rekla je Kutleša te zaključila: “U tom smislu nije slučajno da su odbijeni baš programi koji su takvi, programi poput našega. BLOK je ujedno jedna od udruga koja kontinuirano upozorava na neodržive radne uvjete u kulturi, na politike Ministarstva koje nisu razvojne. U 2021. smo kroz kampanju Za poštenu plaću ukazali na nelegitimnu praksu Ministarstva da ne dozvoljava pravdanje plaća kroz programe što nije bilo u skladu s postojećim zakonskim aktima. Ministrica je tada pod pritiskom javnosti to bila prisiljena promijeniti, tako da nam se čini da smo sada dovedeni u situaciju da trpimo neki tip odmazde.”

U tom smislu, važno je naglasiti da sredstva jedinica lokalne i regionalne samouprave za područje kulture, kao ni sredstva koja dolaze iz drugih izvora, poput Europskog socijalnog fonda ili drugih EU sredstava, ne mogu i ne smiju zamijeniti sredstva koja bi Ministarstvo kulture trebalo osigurati za temeljne kulturne i umjetničke aktivnosti udruga i pojedinaca u kulturi.

Tonči Kranjčević Batalić iz Platforme Doma mladih, krovne organizacije koja djeluje u Domu mladih, centru nezavisne kulture u Splitu, ali i šire, rekao je da su oni u kontekstu ovog natječaja jedna od organizacija koja bi se trebala smatrati sretnom jer je upala u grupu koja je dobila povećanje sredstava u odnosu na ono što je Vijeće odredilo. “Međutim, smatramo da bi rezultati trebali biti temeljeni na transparentnim kriterijima i na evaluaciji koje bi Vijeće trebalo provoditi i učiniti javno dostupnom, pa da se prigovori i žalbe imaju temeljiti na nečem opipljivom i dokazivom, a tako i odgovori Ministarstva na te žalbe”, istaknuo je.

U kontekstu konkretnog natječaja zbog kojeg je organizirana konferencija za medije, Kranjčević Batalić se osvrnuo na podatke koji proizlaze iz tablice koju je Klubtura dobila temeljem Zahtjeva za ostvarivanje prava na pristup informacijama. 

Na natječaj je prijavljeno oko 500 programa. Prema javno dostupnom zapisniku, Vijeće nije uopće razmatralo programe koji nisu prihvatljivi za financiranje: one koji pripadaju drugim programskim djelatnostima, za čiju su realizaciju tražena sredstva samo od Ministarstva kulture i medija, koji nisu prijavljeni u skladu s uvjetima natječaja. Ministrica kulture je ipak nekima od tih programa dodijelila sredstva. 

Od oko 200 programa odbijenih zbog toga što nemaju sufinanciranje, za sedam programa financiranje je ipak odobreno. Od 16 programa koje je Vijeće stručnom procjenom odbilo jer ne pripadaju programskoj djelatnosti, dva su programa odlukom ministrice ipak odobrena za financiranje. 

S druge strane, unatoč odluci Vijeća o financiranju i prijedlogu iznosa za financiranje, 13 programa udruga je iz financiranja u potpunosti izbačeno. Minimalno je povećan iznos koji je Vijeće odredilo za financiranje 49 programa. Radi se o minimalnom povećanju od oko 500 do 1000 eura. Za tri programa smanjen je iznos koji je Vijeće predložilo.

“Naglašavamo da ne smatramo problematičnim što su neki programi financirani, a drugi ne, niti što je nekima povećan iznos koji je dodijelilo Kulturno vijeće, a nekima smanjen ili je program u potpunosti izbačen iz financiranja. Problem je u tome što se ne zna na temelju čega se sve to događa, što nemamo uvid u rad Vijeća, u njihov način evaluacije programa niti proces donošenja odluka pa onda ni odluke kojima je ministrica preinačila odluke Vijeća nemaju utemeljenje. Ispada da se radi vrlo arbitrarno što ostavlja prostor za pretpostavke – možemo nagađati zašto su odluke takve kakve jesu, no to ne bi trebalo biti podložno interpretacijama”, istaknuo je Kranjčević Batalić.

Ovo je Vijeće važno zato što u brojnim gradovima i općinama ne postoji vijeće koje je namijenjeno programima nezavisne kulturne scene, koja stvara brojne besplatne i nove kulturne i umjetničke programe za zajednicu. Naprimjer, u Splitu takvo Vijeće nije osnovano pa Platforma Doma mladih ovisi upravo o financiranju na Vijeću Ministarstva kulture. “Pozvao bih Vijeće za interdisciplinarne i nove umjetničke i kulturne prakse da se priključi našoj inicijativi, da Vijeće samo prozove Ministarstvo zbog mijenjanja odluka i da oni sami potaknu da se uvedu promjene u sustav odlučivanja”, zaključio je Kranjčević Batalić.

Upravo ovakvo netransparentno postupanje i samovolja točan su opis upravljanja kulturnim sektorom posljednjih godina od strane Ministarstva kulture i medija, istaknuo je Domagoj Šavor. “Od donošenja temeljnih strateških dokumenata i analiza bez sudjelovanja i uključivanja širokog kruga radnica i radnika u kulturi, do nebrige za razvoj sektora koji nije usmjeren komercijalizaciji i turistifikaciji, smatramo da je ovo Ministarstvo učinilo sve da zatomi razvoj kulture, a onda i društva koje kritički propituje svijet oko sebe.”

Zakon o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi, donesen 2022. uz veliko protivljenje kulturne javnosti, samo je potvrdio dosadašnju praksu kojom ministrica kulture može na ovakav način donijeti odluke, bez uvažavanja prijedloga Vijeća. “Dok je Zakon bio u javnom savjetovanju, tražili smo da se davatelj financijskih sredstava zakonski obveže na obrazloženje svojih odluka koje se ne poklapaju s odlukama vijeća, no Ministarstvo kulture i medija to je eksplicitno odbilo. Stoga ponavljamo svoj zahtjev. Zakon o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi potrebno je doraditi tako da se Pravilnikom, odnosno podzakonskim aktom jasno propiše pod kojim uvjetima i na koji način ministrica kulture može zaobići prijedlog Vijeća. Također zahtijevamo da se u taj proces krene uz puno sudjelovanje zainteresirane javnosti, temeljem javnog poziva za radnu skupinu, a sukladno dobrim praksama upravljanja kulturnim sustavom. Vjerujemo da se jedino na taj način mogu osigurati bolje, kvalitetnije, transparentnije i održivije politike financiranja sektora”, zaključio je Šavor. 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kulturne trase društvenosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Konferencija se održava nakon javne objave prijedloga Kulturnog vijeća za interdisciplinarne i nove umjetničke prakse s popisom programa i projekata te predloženim iznosom financijske potpore, koji pokazuje kako ministrica odluke o financiranju donosi uz zaobilaženje prijedloga stručnog Vijeća, bez jasnih obrazloženja i pravila jednakih za sve prijavitelje.

“Smatramo da ovakav način upravljanja javnim sredstvima, gdje se pojedinim prijaviteljima bez jasnih, nedvosmislenih i sljedivih kriterija i procedura dodijeljeni iznos povećavaju, smanjuju ili im se odbijaju programi, nastavlja na dugogodišnje netransparentne prakse ovog ministarstva koje prijavitelje stavlja u nepovoljan i nepravedan položaj”, poručuju iz Klubture. 

Najavljuju kako će se na konferenciji dotaknuti i drugih ključnih pitanja upravljanja kulturnim sektorom od strane Ministarstva kulture i medija RH, a uz predstavnika Saveza udruga Klubtura Domagoja Šavora, govore Ana Kutleša iz udruge BLOK – Lokalne baze za osvježavanje kulture i Tonči Kranjčević Batalić iz splitske Platforme Doma mladih.

Tko i kako donosi odluke?

Prema Zakonu o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi usvojenom 2022. godine, Vijeće izrađuje prijedlog na temelju kojeg davatelj financijskih sredstava donosi odluku o dodjeli sredstava. Prijedlog vijeća savjetodavnog je karaktera, a ovlasti davatelja financijskih sredstava u ime Republike Hrvatske obavlja ministrica kulture. Ukratko, kakve god odluke o financiranju bile donesene, za njih je fiskalno i vrijednosno odgovorna ministrica kulture.

Kako u dopisu povodom ZPPI-ja navodi Ministarstvo kulture i medija, prijedlog Vijeća za 2024. godinu izrađen je nakon provedenog postupka vrednovanja programa i projekata te dostavljen donositelju odluke o financiranju. Taj postupak propisuje članak 15. spomenutog Zakona, prema kojem vijeća u svom radu, između ostalog, stručno vrednuju i ocjenjuju programe i projekte prijavljene na javni poziv i predlažu kriterije njihova vrednovanja. Na ovom mjestu važno je istaknuti, kao što i samo Ministarstvo kulture i medija navodi, da dokumenti koji bi upućivali da je taj postupak zaista proveden, poput evaluacija programa ili obrazloženja odluka – ne postoje. Stručne ocjene Vijeća dostupne su nam samo u obliku predloženog iznosa financiranja koji se nalazi u ovoj tablici.

Uvidom u nju ipak možemo vidjeti što je Kulturno vijeće za interdisciplinarne i nove umjetničke i kulturne prakse (u sastavu Branka Benčić, predsjednica, i članovi Nina Križan, Martina Miholić, Martina Silić i Zlatko Vidačković) predložilo, a što je ministrica Nina Obuljen Koržinek na koncu odlučila.

Što je Vijeće odlučilo?

Kulturno vijeće za interdisciplinarne i nove umjetničke i kulturne prakse u svom se radu vodilo uvjetima propisanim u Uputama za predlagatelje. Prema Uputama, programi koji nisu prihvatljivi za financiranje su oni koji po svojim temeljnim karakteristikama pripadaju programskim djelatnostima koja vrednuju druga kulturna vijeća, zatim programi koji se odnose na medijsku produkciju i audiovizualno stvaralaštvo te programi koji se odnose na izradu i održavanje mrežne stranice i objavu elektroničkih publikacija, razvoj mobilnih aplikacija i sl. Nisu prihvatljivi ni programi za čiju su realizaciju tražena sredstva samo od Ministarstva kulture i medija, programi koji nisu izvršili dosadašnje obveze prema Ministarstvu te programi koji nisu prijavljeni u skladu s propozicijama Poziva i Uputa.

U tom smislu, od 508 prijavljenih programa, Vijeće je više od 200 programa odbilo jer su prijavitelji za realizaciju tražili samo sredstva Ministarstva kulture i medija (oznaka C u tablici), dok je sedam programa odbilo jer ne pripadaju programskoj djelatnosti interdisciplinarnih i novih umjetničkih i kulturnih praksi. Sve ostale programe Vijeće je predložilo za financiranje. Ako su programi prijavljeni u krivoj potprogramskoj djelatnosti (cjelogodišnji programi, razvoj i produkcija projekata mladih umjetnika do 30 godina, umjetnička istraživanja i produkcije, festivali i manifestacije, edukativni program), Vijeće ih je prebacilo u točnu kategoriju.

Što je ministrica kulture odlučila?

Od oko 200 programa odbijenih zbog toga što nemaju sufinanciranje, za sedam programa financiranje je ipak odobreno. Od 16 programa koje je Vijeće stručnom procjenom odbilo jer ne pripadaju programskoj djelatnosti, dva su programa odlukom ministrice ipak odobrena za financiranje. Unatoč odluci Vijeća o financiranju i prijedlogu iznosa, 14 programa je iz financiranja u potpunosti izbačeno. Povećan je iznos koji je Vijeće odredilo za financiranje 49 programa, i to na način da je tek osam programa ostvarilo povećanje veće od 1000 eura. Za tri programa smanjen je iznos koji je Vijeće predložilo.

Kulturno vijeće za interdisciplinarne i nove umjetničke i kulturne prakse dosljedno je donijelo prijedlog odluke o financiranju, držeći se uvjeta koje je zajedno s Ministarstvom (članak 15. Zakona) izradilo za konkretni poziv. Nameće se pitanje zašto je i na temelju kojih kriterija ministrica kulture donijela odluke kojima, suprotno prijedlogu Vijeća, pojedine programe u potpunosti izbacuje iz financiranja, nekima povećava predložena sredstva ili pak u financiranje propušta programe koji ne ispunjavaju uvjete propisane natječajem. Ovo smo pitanje postavili ministrici, a komentar smo tražili i od predsjednice Vijeća za interdisciplinarne i nove umjetničke prakse, no do objave teksta nismo dobili njihove odgovore.

Izostanak evaluacije svakog programa predloženog za financiranje u ovom kontekstu dodatno doprinosi netransparentnosti jer, osim što prijaviteljima programa otežava promišljanje sadržaja koji produciraju u svjetlu njegovog razvoja i održivosti, ne postoji niti jasno izraženo i javno dostupno stručno vrednovanje koje bi predstavljalo branu proizvoljnosti. Ovako možemo zaključiti samo to da se radi o arbitrarnoj odluci koja nije utemeljena ni na čemu provjerljivom, mjerljivom ili dokazivom, čime Nina Obuljen Koržinek prijavitelje stavlja u neravnopravan položaj, kršeći time propise Republike Hrvatske u čije ime ove odluke donosi.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kulturne trase društvenosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Budući da nikakav javni postupak izbora članova stručne radne skupine nije pokrenut te da unutar navedenog roka nije objavljena nikakva informacija o izboru, Ministarstvu kulture i medija uputili smo prvo medijski upit, pa dva tjedna kasnije zahtjev za pristup informacijama o članicama i članovima stručne radne skupine. Ovom je mediju potom dostavljena preslika ministričine Odluke o osnivanju stručne radne skupine za izradu prijedloga Nacionalnog plana razvoja kulture i medija za razdoblje od 2022. do 2027. godine.

Tako smo saznali da radnu skupinu čine državni tajnici pri Ministarstvu kulture i medija, ravnateljice uprava pri Ministarstvu, predsjednici vijeća propisanih posebnim zakonima te predsjednice kulturnih vijeća pri Ministarstvu. Sve članove i članice radne skupine, osim dvoje (Hrvatsko audiovizualno vijeće, Vijeće za elektroničke medije), na njihove pozicije imenuje ministrica kulture što je značilo da je članstvo u tijelu zaduženom za koncipiranje strateškog razvoja sektora rezervirano isključivo za one koji već pripadaju institucionalnoj strukturi odlučivanja pod kontrolom Ministarstva kulture i medija. 

Izradu Nacionalnog Plana razvoja kulture i medija za razdoblje od 2022. do 2027. godine zainteresirana javnost mogla je pratiti jedino putem objava na internetskoj stranici Ministarstva. 

Tako u svibnju 2022. saznajemo da je održan konzultativni sastanak povodom izrade Smjernica medijskog razvoja u okviru Nacionalnog plana, kojem su na poziv Ministarstva prisustvovali predstavnici Hrvatskog novinarskog društva, Sindikata novinara Hrvatske, Fakulteta političkih znanosti i Televizije Student, Pravnog fakulteta, Hrvatske udruge radija i novina, Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, Nacionalne udruge televizija, Hrvatske udruge digitalnih izdavača, Hrvatske udruge poslodavaca, HRT-a, HINA-e, Nove TV, a na drugom sastanku u srpnju pridružili su im se predstavnici Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

U srpnju 2022. Ministarstvo izrađuje online obrazac putem kojeg zainteresirana javnost može komentirati predložene posebne ciljeve i mjere te predlagati aktivnosti i pokazatelje za praćenje posebnih ciljeva i mjera. Isprva su se obrasci zaprimali do 12. rujna (uz najavljeno otvaranje službenog e-savjetovanja u listopadu), no 21. rujna objavljen je dugoočekivani “Pregled kulturnog razvoja i kulturnih politika u Republici Hrvatskoj” te je rok za dostavu komentara produljen do 10. listopada. 

Krajem rujna 2022. predstavljeni su rezultati studije “Kulturne i kreativne industrije u RH prije i nakon Covida” koju je na inicijativu Ministarstva i stručne službe ZAMP Hrvatskog društva skladatelja izradio Ekonomski institut Zagreb, a početkom listopada 2022. i Analiza medijskog sektora u Republici Hrvatskoj. U izradi Analize sudjelovao je niz neimenovanih stručnjaka iz područja medijskog sektora, a Ministarstvo je posebno zahvalilo prije spomenutoj konzultativnoj radnoj skupini u koju je, iz samo Ministarstvu znanih razloga, ubrojilo i predstavnike neprofitnih medija.

I potom – ništa.

U ožujku 2023, kada je već posve jasno da Nacionalni plan neće obuhvatiti 2022. godinu, održani su sastanci stručne radne skupine i savjetodavne skupine za medije gdje je načelnik Sektora za strateško planiranje i analitiku Dinko Klarić kratko predstavio rezultate savjetovanja putem online obrasca koje zainteresirana javnost koja je u tom savjetovanju sudjelovala nikada nije vidjela. U srpnju 2023. održano je za javnost zatvoreno događanje u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici gdje saznajemo da pet poglavlja koja je Klarić predstavio ne odstupaju suviše od Nacrta koji je objavljen prije godinu dana.

Nacionalni plan razvoja kulture i medija akt je strateškog planiranja kojim se podupire provedba Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine, gdje su kultura i mediji smješteni primarno u područje gospodarstva te im je jasno ocrtano mjesto koje je administracija namijenila ovom raznovrsnom, bogatom, potentnom i kritički nastrojenom području: tržište, komercijalizacija, komodifikacija, kvantiteta. 

U ponedjeljak 18. rujna 2023. objavljeno je e-savjetovanje o Nacrtu prijedloga Plana te Nacrtu prijedloga Akcijskog plana razvoja kulture i medija za razdoblje od 2023. do 2024. godine.

Savjetovanje je otvoreno do 18. listopada.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Ekosustavima uključive kulture koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

“Sudbina slika odražava tragičnu povijest obitelji Reichsmann, židovske zajednice, ali i nedoumice hrvatskog društva”, stoji u priopćenju NMMU-a. Slike je, naime, 1946. godine Muzeju predalo Ministarstvo za nauku i kulturu u ime Države kao vlasnika slika, nakon što ih je od Marijana Polića preuzela poslijeratna Komisija za sakupljanje i čuvanje kulturnih spomenika i starina. Marijanu Poliću slike je na pohranu i čuvanje predala obitelj Reichsmann nakon što im je NDH oduzela svu imovinu. Supružnici Reichsmann ubijeni su u Auschwitzu.

Tadašnja uprava Muzeja slike nije inventirala u muzejsku zbirku, već u Knjigu pohrane što je uvelike olakšalo pravni put povratu umjetnina na zahtjev obitelji. Cijeli proces je nažalost trajao preko 70 godina. “NMMU slijedi važeće propise i zakone, te i ovom prilikom ističe važnost pravnog uređenja povrata umjetnina nepravedno oduzetih u Drugom svjetskom ratu i poraću kao temeljnu civilizacijsku, etičku i stručnu obvezu”, ističu. Slične procese utvrđivanja vlasništva umjetnina za koje postoji osnovana sumnja da su nepravedno oduzete tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća trebali bi započeti i muzeji diljem Hrvatske, prije svega oni koji sudjeluju u pilot-projektu Ministarstva kulture i medija posvećenog ovoj temi, a među kojima je i NMMU.

Prema informacijama dostupnima na stranicama Ministarstva, u projekt su uključeni muzeji s već sređenom dokumentacijom i iskustvom u utvrđivanju podrijetla umjetnina i/ili njihova transfera. Dugoročni cilj, uz izradu strategije i razvoj metodologije za sustavno istraživanje provenijencije umjetnina u hrvatskim muzejima, uključuje i poboljšanje pravnog okvira za postupanje s konfisciranim umjetninama. Upravo u pravnom okviru leži ključni problem povrata imovine – naime važeći Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, iako omogućuje utvrđivanje privatnog vlasništva nad zaštićenim kulturnim dobrima, ista ne tretira kao običnu imovinu i ne dozvoljava izdvajanje umjetničkih djela koja se nalaze u muzejskim zbirkama.

Iako je i posao utvrđivanja porijekla umjetnina u kompleksnim i zapuštenim muzejskim sustavima poput hrvatskog značajan iskorak, bez izmjene ovakvog zakonodavnog okvira povrat imovine neće se dogoditi u punom obujmu. Umjesto toga, ostat će na pojedinačnim primjerima poput ovog Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, koji je imao sretnu okolnost da otuđene umjetnine nisu zavedene u muzejsku zbirku. Osim toga, tema restitucije muzejskih predmeta otvara kompleksno područje u kojem u pitanju nije samo imovina stradalih Židova, već i kolonijalni muzeji, nacionalizirana imovina i vlasništvo nad kulturnom baštinom, o čemu više možete čitati u tekstu Josipe Lulić.