Neprofitne organizacije su prepoznate u Zakonu o uvođenju eura bilo da su izrijekom navedene, bilo da su obuhvaćene nekim od pojmova koji se koriste u kontekstu primjene Zakona o uvođenju eura. Odredbe Zakona razlikuju dvije kategorije neprofitnih organizacija. Neprofitne organizacije koje su poslovni subjekti su organizacije koje se bave proizvodnjom, prodajom robe ili pružanjem usluga radi ostvarivanja dobiti ili dohotka. Na ovu kategoriju neprofitnih organizacija se odnose sve odredbe Zakona o uvođenju eura koje se odnose općenito na poslovne subjekte. Na neprofitne organizacije koje nisu poslovni subjekti odnose se točno određene odredbe Zakona.

Ministarstvo financija je objavilo detaljnu uputu o prilagodbi aktivnosti neprofitnih organizacija u procesu uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Uputa Ministarstva financija sadrži temeljna načela uvođenja eura i pravila za sve vrste preračunavanja, način izrade financijskih planova neprofitnih organizacija, vođenje poslovnih knjiga i evidencije knjigovodstvenih isprava, uključujući obrasce za izvještavanje kod neprofitnih organizacija u razdoblju uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura na prekretnici koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Javno savjetovanje o prijedlogu Uredbe o kriterijima za utvrđivanje korisnika i načinu raspodjele dijela prihoda od igara na sreću za 2018. godinu otvoreno je do 20. studenog. Podsjetimo, ovom uredbom se već trinaest godina, svake godine detaljno raspodjeljuju prihodi od igara na sreću za različite javne institucije koje doniraju sredstva za humanitarne, sportske, kulturne i druge djelatnosti, kao što je definirano člankom 8. Zakona o igrama na sreću. Ministarstvo financija uputilo je u javnu raspravu prijedlog uredbe čiji su iznosi gotovo jednaki onima za proteklu godinu. Na prvi pogled izgleda da se radi o kontinuitetu, što bi mogla biti dobra vijest kada se radi o potezima Vlade u području civilnog društva u protekle tri godine, no tome ipak nije tako. 

Kao što Ministarstvo navodi u kratkom obrazloženju, ostaju nepromijenjena postotna izdvajanja za programska područja sporta, borbe protiv zlouporabe droga, tehničke kulture i razvoja civilnog društva, a smanjuju se relativne stope izdvajanja za potrebe osoba s invaliditetom i kulturu. Razlog tomu je povećanje stopa izdvajanja za socijalnu i humanitarnu djelatnost, “primarno zbog uključivanje nove aktivnosti za Hrvatsku gorsku službu spašavanja”, kaže Ministarstvo, te za izvaninstitucionalnu naobrazbu i odgoj djece i mladih, koja je povećana s 1,50 u 2017. na 2,08 posto u 2018. Istovremeno HGSS smatra da iznos koji se odnosi na tu neprofitnu organizaciju čini tek polovicu njihovih ukupnih potreba te da nije dostatan za njihovo funkcioniranje.

Iako se radi o gotovo jednakim iznosima kao za 2017. godinu, neki drugi detalji upućuju da se od 2016. godine, kada je štetočinska vlast u vidu osovine Karamarko-Hasanbegović proizvela najveći korak unatrag za institucionalizirani okvir djelovanja civilnoga društva, situacija i nije mnogo promijenila. Tada su tri stupa institucionalne podrške civilnom društvu višestruko unazađena – uredbom o raspodjeli lutrijskih sredstava prepolovljen je proračun Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva, marginaliziran je i obespravljen Savjet za razvoj civilnoga društva, a ravnatelj Ureda za udruge pri Vladi Republike Hrvatske podnio je ostavku. 

Sustav je dolaskom Vlade Andreja Plenkovića naizgled krenuo u svojevrsni oporavak – uredbom za 2017. razvoju civilnog društva dodijeljeno je malo više od 11 posto, nakon višemjesečnih peripetija izabran je i s radom je krenuo novi Savjet za razvoj civilnoga društva. No, isti Savjet nije sudjelovao u izradi prijedloga Uredbe za 2018, iako je njegov zadatak pratiti i aktivno sudjelovati u donošenju zakona, drugih propisa i akata, a naročito pri donošenju normativnih akata od izravnog interesa za rad organizacija civilnoga društva. Tomislav Domes, zamjenik članice Savjeta u području kulture, smatra da Vlada takvim postupkom “omalovažava vlastito savjetodavno tijelo i poručuje da je nije briga za suradnju s civilnim društvom”. 

U području kulture smanjena su izdvajanja za programe muzejsko galerijske djelatnosti, inovativne umjetničke i kulturne prakse te međunarodnu kulturnu suradnju, kazališne i glazbeno-scenske djelatnosti te Zaklada Kultura nova ostale su na istom postotku kao i 2017, dok je postotak za književno izdavaštvo povećan. Podsjetimo, književno izdavaštvo ušlo je u raspodjelu lutrijskih sredstava na razdjelu za Ministarstvo kulture nakon što je iz njega izbačena stavka za neprofitne medije, koje je također “ugasio” spomenuti bivši ministar kulture, a Ministarstvo kulture pod vodstvom Nine Obuljen u srpnju 2017. raspodijelilo je oko 3 milijuna kuna posrnulom nakladništvu.

Ako uspoređujemo postotak izdvajanja pod točkom 8. Uredbe – onima koje pridonose razvoju civilnoga društva – u posljednjih pet godina (2013. 13,04%, 2014. 14,21%, 2015. 14,21%, 2016. 6,88%, 2017. 11,18%) jasno je uočljiva silazna putanja u potpori. Kao što ogromno smanjenje 2016. godine nije opravdano relevantnim analizama već je bilo bjelodano da se radi o politički motiviranim odlukama, tako ni ovogodišnja raspodjela nije suvislo obrazložena. No, to ne znači da i iz nje nisu vidljive određene tendencije Vlade koja ju predlaže. “Smanjeni postotak za aktivnosti Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva pokazuje da Vlada ne želi ulagati u razvoj civilnog društva i da ne prepoznaje civilno društvo kao partnera u ekonomskim i društvenim promjenama zemlje, iako se pokazalo da je upravo taj segment društva jedan od najsnažnijih elemenata društvenog, političkog i ekonomskog razvoja”, smatra Mirela Travar iz inicijative Za snažno civilno društvo. 

Incijativa je prije godinu dana, po izglasavanju Vlade Andreja Plenkovića, zatražila povratak od 15% na stavku koja se odnosi na razvoj civilnog društva u Uredbu za 2017, hitno konstituiranje Savjeta za razvoj civilnog društva čija je uloga savjetovati Vladu o javnim politikama pa tako i o Uredbi, te da se javnosti podastru podaci o tome jesu li i kako utrošena sredstva iz prihoda od igara na sreću preraspodijeljena sa stavke za razvoj civilnog društva. Od svih tih zahtjeva jedino je ispunjeno konstituranje Savjeta, no tek nakon donošenja Uredbe za 2017, a već pri prvom koraku koji je trebao potvrditi demokratsku proceduru donošenja odluka – dakle pri donošenju Uredbe za 2018 – i to se ispunjenje tadašnjih zahtjeva Inicijative pokazalo tek ustupkom do sljedećeg potresa.

Sanja Tarczay, predsjednica Saveza gluhoslijepih osoba Dodir smatra da javnost, kao ni donositelji odluka, “katkad nisu sasvim upoznati sa strukturom korisničkih skupina koje podupire Nacionalna zaklada i da se očitom tendencijom smanjivanja sredstava usmjerenih Nacionalnoj zakladi ne samo otežava njezino djelovanje, nego ugrožava i dovodi u pitanje postojanje udruga koje se tim putem financiraju, a onda i funkcioniranje zdravoga civilnog društva”. 

Prošle godine Uredba nije osigurala dovoljno sredstava za sufinanciranja EU projekata organizacijama civilnog društva, dok je u ovogodišnjem prijedlogu taj postotak gotovo udvostručen. No, to je učinjeno tako da je postotak povećan nauštrb postotku koji ide Zakladi. “Iz toga je jasno da ne postoji svijest kod donositelja odluka da je potrebno ulagati u oba segmenta i da nema razvoja jednog bez drugoga. Istovremeno, Nacionalnoj se zakladi nameću nove obveze ulaganja u razvoj modela podrški, a pritom sama Zaklada nema podrške Vlade u tome”, istaknula je Travar.

Također, sljedeće godine stupa na snagu nova Strategija razvoja civilnog društva, a dobre prakse javnih politika uvijek slijede model ‘nova strategija – više ulaganja’, kaže Travar. Kao i mnogobrojnim dosadašnjim slučajevima, i ovogodišnji prijedlog Uredbe pokazuje da Vlada još uvijek ne želi uložiti više u ostvarivanje strategija koje sama donosi. Za kraj, istaknimo samo da je postotak ulaganja u sport i dalje najviši od svih ostalih područja – već se više od desetljeća održava na stabilnih 30-35% cjeokupnog prihoda od igara na sreću za organizacije – no to je tema za neku drugu rubriku.

Piše: Tomislav Domes

Dok je javnost bila okupirana predizbornim prepucavanjima, 22. listopada Ministarstvo financija usvojilo je dokument čije bi postavke mogle značajno utjecati na svakodnevno djelovanje, ali i dugoročni razvoj organiziranog civilnog društva u Hrvatskoj. Riječ je o dokumentu teško probavljivog naslova, “Pravilniku o sustavu financijskog upravljanja i kontrola te izradi i izvršavanju financijskih planova neprofitnih organizacija” (u daljnjem tekstu Pravilnik), najnovijoj mjeri u okviru onog što mediji popularno nazivaju uvođenjem reda u udruge, odnosno, službenim jezikom – uređenjem pitanja transparentnog uvida u trošenje sredstava iz javnih izvora dodijeljenih organizacijama civilnoga društva (Nacionalna strategija stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva 2012.-2016.)

Pravilnikom se dodatno uređuju dvije skupine obaveza proizašlih iz Zakona o financijskom upravljanju i računovodstvu neprofitnih organizacija (u daljnjem tekstu Zakon) usvojenog prošle godine. To su: prvo, samoprocjena sustava financijskog upravljanja te drugo, metodologija sastavljanja, usvajanja i provedbe financijskog plana. Drugim riječima, Ministarstvo financija je svim neprofitnim organizacijama detaljno propisalo obaveznu formu u kojoj će planirati, voditi i provjeravati svoje financijsko poslovanje. Za nepoštivanje te obavezne forme propisane su novčane kazne do 200 tisuća kuna (!).

Pravilnikom je, u svrhu samoprocjene sustava financijskog upravljanja, organizacijama propisana obaveza redovitog popunjavanja upitnika od 42 pitanja koji do zadnjeg detalja prati – i ustvari definira – cjelokupni proces financijskog planiranja, izvršavanja, upravljanja i izvještavanja. Neka od tih pitanja spuštaju se na samu mikro-razinu administracije bez ikakvog zakonskog utemeljenja, pa se primjerice zahtijeva da se za svaki račun obavlja “matematička kontrola ispravnosti iznosa […]” ili da je nabavljena oprema “instalirana i u upotrebi”. Cilj samoprocjene je, kako stoji u samom Pravilniku “potvrda da se sredstva koriste zakonito, namjenski i svrhovito te da sustav financijskog upravljanja i kontrola funkcionira učinkovito i djelotvorno”. 

Ovakvo detaljiziranje i hipernormiranje financijskog poslovanja usmjereno na unaprijeđenje svrhovitosti, djelotvornosti i učinkovitosti međutim nije osmišljeno specifično za neprofitni sektor. Struktura i sadržaj upitnika, pa i njegova svrha, slijede predložak koji je uveden za proračune i proračunske korisnike, odnosno javni sektor – kroz obavezu sastavljanja i predaje Izjave o fiskalnoj odgovornosti. 

I – što ima krivo u tome da se dobre prakse iz javnog sektora preslikaju na neprofitni? – moguće je da ćete se zapitati. Krenimo redom.

Neprofitne organizacije – što se u više od 90 posto slučajeva odnosi na udruge – nisu proračunski korisnici niti spadaju u javni sektor. One su, baš kao i privatna poduzeća, pravne osobe privatnog prava. Njih nije osnovala država kako bi djelovale u interesu birača ili poreznih obveznika. One su nastale slobodnim i dobrovoljnim udruživanjem građana koji su se odlučili angažirati oko zajedničkih ciljeva. Ključna razlika između njih i trgovačkih društava u privatnom vlasništvu nije ta da jedni troše javni novac, a drugi ne, već da neprofitne organizacije ne djeluju kako bi ostvarile profit. 

Brojne privatne organizacije, što uključuje i trgovačka društva i udruge, među ostalim primaju i javni novac. Jedan od instrumenata javnog financiranja, među ostalim i udruga, su javni natječaji za programe i projekte temeljem javnih potreba koje formuliraju javni davatelji potpora (ministarstva, gradovi, općine, vladini uredi i slično). Za namjensko trošenje tog novca udruge i druge neprofitne organizacije polažu račune davateljima potpora putem sustava opisnog i financijskog izvještavanja koji je detaljno propisan. Sami javni davatelji potpora obveznici su fiskalne odgovornosti, čime se osigurava namjensko, svrhovito i zakonito trošenje javnih sredstava, pa i onih transferiranih neprofitnim organizacijama. Istovremeno, mnoge privatne neprofitne organizacije financiraju se na drugačije načine: članarinama, donacijama građana i privatnog sektora, sponzorstvima, gospodarskim djelatnostima i slično. Za primjer, udio javnog novca u ukupnim prihodima neprofitnih organizacija je 2012. bio oko 13 posto. Stoga je stavljanje znaka jednakosti između neprofitnog statusa i trošenja javnog novca promašeno.

Međutim, dok su sve neprofitne organizacije, bez obzira na izvore njihovih sredstava uključene u pojednostavljeni sustav fiskalne odgovornosti, nikakav sličan sustav ne postoji za privatna trgovačka društva. Nikome u Hrvatskoj ne bi palo na pamet da poduzećima propisuje kako i kada će donositi svoje financijske planove, kako će provoditi kontrolu svojeg unutarnjeg sustava upravljanja ili da provjerava svrhovitost, djelotvornost ili učinkovitost njihovog djelovanja. Takvo bi zadiranje države u unutarnja pitanja upravljanja privatnim profitnim organizacijama predstavljalo narušavanje slobode privatnog poduzetništva – odnosno takozvano stvaranje antipoduzetničke klime. No dok se politički diskurs o slobodi poduzetništva fokusira na rast i stvaranje radnih mjesta kroz olakšavanje poslovanja, smanjenje barijera, pa i kroz državne financijske potpore (!), razgovor o slobodi udruživanja vrti se oko stavljanja pod stroži nadzor.

Primjena fiskalne odgovornosti na sve privatne organizacije koje nisu osnovane sa svrhom stjecanja dobiti, bez obzira troše li javna sredstva ili ne, neopravdana je i štetna. Njome su neovisnim organizacijama osnovanim temeljem ustavnog prava na slobodno udruživanje (Članak 42. Ustava RH) nametnuta stroga pravila financijskog upravljanja osmišljena za sasvim drugu svrhu: kako bi natjerala ministarstva, državne urede i agencije, županije, općine i gradove, javne škole i muzeje, da novcem poreznih obveznika upravljaju u javnom interesu. Time je ugroženo ostvarenje navedenog ustavnog prava, kao i ostvarenje načela neovisnosti udruga propisanog Člankom 6. Zakona o udrugama.

Primjena Zakona i Pravilnika predstavlja prepreku organizacijama u više aspekata djelovanja. Prije svega, značajno smanjuje fleksibilnost redovitog poslovanja, uvjetuje organizacijama izdvajanje značajnije količine sredstava i vremena za servisiranje dodatnih administrativnih potreba te dodatno ulaganje u osposobljavanje osoba angažiranih u radu organizacija. Istovremeno, te dodatne obaveze ni na koji način ne uzimaju u obzir razlike u strukturi, programskom djelovanju i izvorima financiranja kao ni ukupnim kapacitetima organizacija, stavljajući identičan set strogih pravila (smišljenih za javni sektor) pred iznimno heterogenu skupinu privatnih pravnih osoba, čija je jedina zajednička odlika status neprofitnosti. 

Iznimno je važno da država osigura transparentno i odgovorno trošenje sredstava iz javnih izvora. Sustav javnog financiranja organizacija civilnog društva, ali i svih ostalih društvenih subjekata treba sadržavati mehanizme kojima se osigurava da se javni novac troši u skladu s namjenom i javnim interesom na temelju kojeg javni davatelji financijskih potpora donose odluke o financiranju. Ministarstvo financija je propisima koji uređuju financijsko poslovanje neprofitnih trebalo, sukladno Nacionalnoj strategiji, doprinijeti razvoju tih mehanizama. Ali nije. Umjesto toga je, uvodeći za sve neprofitne pravila koja vrijede za javni sektor napravilo ozbiljan iskorak prema podržavljenju civilnog društva.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Demokracija bez participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Prijedlogom Pravilnika utvrđuje se način provođenja samoprocjene funkcioniranja sustava financijskog upravljanja i kontrola neprofitnih organizacija uzimajući u obzir visinu prihoda, vrijednost imovine i pravni oblik neprofitne organizacije.

Prema članku 4. Zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu, neprofitna organizacija koja je obveznik vođenja dvojnog knjigovodstva provodi samoprocjenu učinkovitog i djelotvornog funkcioniranja sustava financijskog upravljanja i kontrola. Samoprocjena se provodi popunjavanjem Upitnika (sastavni dio Pravilnika) s ciljem potvrde da se sredstva koriste zakonito, namjenski i svrhovito te da sustav financijskog upravljanja i kontrola funkcionira učinkovito i djelotvorno. 

Za provođenje financijskog upravljanja i kontrola odgovoran je zakonski zastupnik neprofitne organizacije. Zakon o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija propisuje novčanu kaznu u iznosu od 5000 kuna do 200 000 kuna ako neprofitna organizacija ne provodi samoprocjenu funkcioniranja sustava financijskog upravljanja i kontrola.

Financijski planovi u skladu sa odredbama Pravilnika koji je na javnoj raspravi izrađuju se po prvi put za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2016. godine. 

U javnoj raspravi možete sudjelovati do 25. rujna na središnjem portalu.

U odnosu na važeći Zakon, u novom su Zakonu, koji stupa na snagu 1. listopada 2014. godine, utvrđena načela djelovanja udruge: načelo neovisnosti, javnosti, demokratskog ustroja, neprofitnosti i načelo slobodnog sudjelovanja u javnom životu. Novina je i da osnivač udruge može biti i maloljetna osoba s navršenih 14 godina, kao i punoljetna osoba lišena poslovne sposobnosti, a njihovo članstvo i djelovanje u udruzi mora se propisati statutom, ali uz Zakonom određene uvjete, radi njihove zaštite. 

Proširen je obvezni sadržaj statuta s ciljem olakšavanja rada tijela upravljanja i veće transparentnosti rada udruga, jasnije su propisane odredbe vezane uz upravljanje udrugom te tijelima udruge, posebno u odnosu na skupštinu (sastav, nadležnost i održavanje sjednica), te je utvrđena i ovlast osobe ovlaštene za zastupanje udruge. Odredbe o nazivu udruge su jasnije propisane, kao i uvjeti pod kojima se u naziv udruge može unijeti ime ili dio imena fizičke osobe, što važećim Zakonom nije propisano.

Poseban naglasak je stavljen na javnost i veći opseg podataka upisanih u registar udruga i registar stranih udruga. Svi podaci upisani u te registre, statut udruge i financijski izvještaji bili bi javni, kao i javno dostupni na internetskoj stranici Ministarstva uprave. Odredbe o imovini i financijskom poslovanju udruge temeljito su dorađene u pogledu definiranja što čini imovinu, pod kojim uvjetima udruga može obavljati gospodarske djelatnosti, ali i jači nadzor ako udruga obavlja gospodarske djelatnosti.

Uređeno je financiranje programa i projekata od interesa za opće dobro iz javnih izvora (državnog i proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i fondova Europske unije), a kriteriji, mjerila i postupci njihovih financiranja bit će uređeni uredbom najkasnije 90 dana nakon stupanja novog Zakona na snagu (do 1. siječnja 2015). Time će prestati važiti Kodeks pozitivne prakse, standarda i mjerila za ostvarivanje financijske potpore programima i projektima udruga.

Uređena su i pitanja statusnih promjena, odnosno promjena pravnog položaja udruge izvršenog na osnovu odluke nadležnog tijela u skladu sa statutom i zakonom, pri čemu se misli na pripajanje, spajanje i podjelu udruge. Odredbama o prestanku postojanja udruge nastoji se riješiti postupanje nadležnih ureda u slučajevima kad nastupi neki od razloga za prestanak postojanja udruge, te dodatno precizirati postupak likvidacije i brisanja udruga, kao i uvjete raspolaganja imovinom udruge u slučaju prestanka postojanja udruge.

M.M. / Darko Ciglar (Autonomni centar – ACT)

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Dostupnost javnih dobara u demokraciji koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Međutim, neophodno je promijeniti problematičnu odredbu Prijedloga Zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija koji u čl. 33 definira obvezu osnivanja trgovačkog društva ili drugog oblika udruživanja koji nije neprofitni za potrebe obavljanja gospodarske djelatnosti, ukoliko organizacija ostvari više od 230 000 kuna prihoda godišnje.

Spomenuta odredba sadrži niz problema: odredba nije razmjerna (proporcionalna) cilju i svrsi koja se želi postići – sprječavanju i razotkrivanju onih organizacija koje za svoje poslovne potrebe zloupotrebljavaju neprofitni pravni status; neprofitnim se organizacijama ograničava izbor strategije djelovanja u ostvarenju svojih legitimnih i legalnih ciljeva i neprofitne misije; stvaraju se potencijalne barijere za razvoj socijalnog poduzetništva, a time i za uspješno korištenje Europskog socijalnog fonda, što je suprotno nacionalnim strategijama za poticanje razvoja civilnog društva te borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti; propisuju se obveze koje je nemoguće realizirati u okviru postojećeg zakonodavstva – osnivanje nove pravne osobe koja nije neprofitna od strane neprofitne ustanove socijalne skrbi, socijalne zadruge, itd.; dovodi u pitanje dugoročnu samoodrživost organizacija civilnog društva budući da će se negativno odraziti na stabilnost radnih mjesta u neprofitnim organizacijama, što je u koliziji sa strateškim programima financiranja organizacija civilnog društva u proteklih deset godina; regulira materiju koja je već regulirana u Zakonu o porezu na dobit; postavlja se proizvoljan financijski limit od 230 000 kuna bez analitičkih pokazatelja i obrazloženja.

Zbog svega navedenog predlaže se brisanje članka 33. Prijedloga Zakona i propisivanje novoga članka koji bi se dodao Glavi VI Financijsko izvještavanje ili bi činio novu Glavu VII Gospodarske djelatnosti i financijsko izvještavanje, sa sljedećim odredbama:

1) neprofitne organizacije mogu obavljati gospodarske djelatnosti i u tu svrhu raspolagati imovinom sukladno Zakonu i Statutu/Pravilima zadruga;

2) pod gospodarskom djelatnošću u smislu ovoga Zakona podrazumijeva se prodaja ili razmjena roba i usluga na tržištu u tržišnim uvjetima radi ostvarivanja viška prihoda;

3) gospodarsku djelatnost neprofitna organizacija ne smije obavljati radi stjecanja dobiti za svoje članove ili treće osobe;

4) ako u obavljanju gospodarske djelatnosti neprofitna organizacija ostvari višak prihoda nad rashodima, on se mora, sukladno Statutu i Financijskom planu, koristiti isključivo za ostvarenje ciljeva utvrđenih Statutom;

5) neprofitna organizacija koja obavlja gospodarske djelatnosti dužna je podnositi dodatno godišnje izvješće o prihodima i rashodima ostvarenima od gospodarske djelatnosti sa specifikacijom raspodjele viška prihoda sukladno Statutu i godišnjem Financijskom planu neprofitne organizacije.

Ovo priopćenje Ministarstvu financija potpisuje 86 udruga, socijalnih zadruga i socijalnih poduzeća.

Fotografija: Vatroslav Miloš, kulturpunkt.hr

Pravilima se određuju kriteriji i postupak kojim će Ured izabrati i sufinancirati projekte ugovorene u okviru programa Europske unije raspoloživih organizacijama civilnoga društva u Republici Hrvatskoj. Sredstva za sufinanciranje osigurana su u Državnom proračunu iz dijela prihoda od igara na sreću u proračunskom razdjelu Ureda za udruge. Internetsko javno savjetovanje otvoreno je do 21. veljače, a svi zainteresirani mogu slati svoje primjedbe i komentare putem obrasca za sudjelovanje u savjetovanju. 

Objava Javnog poziva za podnošenje zahtjeva za sufinanciranje projekata organizacija civilnog društva ugovorenih u okviru programa Europske unije za 2014. godinu očekuje se krajem veljače.

Ministarstvo financija objavilo je Nacrt prijedloga Zakona o igrama na sreću, zabavnim i nagradnim igrama i otvorilo javnu raspravu koja će trajati do 5. veljače. Zainteresirana javnost može sudjelovati davanjem mišljenja, primjedbi i prijedloga u pisanom obliku na Prijedlog iskaza o procjeni učinaka propisa i Nacrt prijedloga Zakona o igrama na sreću, zabavnim i nagradnim igrama.

Primjedbe, prijedlozi i mišljenja mogu se dostaviti na adresu elektroničke pošte.

Ministarstvo financija / Ured za udruge / Fotografija: truthout.org

Kakve će koristi od eventualnog smanjenja PDV-a na dnevne tiskovine imati novinari i čitatelji? Hoće li se ponoviti 2007. godina, kada je izdavačima PDV smanjen na sadašnjih 10 posto pa su novine poskupjele, umjesto pojeftinile, novinari su u sve većem broju ostajali bez posla, plaće su se smanjivale, mediji su se gasili? Zašto se o novom prijedlogu smanjenja PDV-a ni na koji način nije očitovalo za medije nadležno Ministarstvo kulture? Je li najavljeno smanjenje PDV-a na dnevne tiskovine povezano s predstojećim izborima?

Deveta Novinarska srijeda na temu Zašto niži PDV na dnevne tiskovine? bit će održana u srijedu, 3. travnja u 19 sati u Velikoj dvorani Novinarskog doma.

Glavni su govornici tribine Milan F. Živković, savjetnik za medije u Ministarstvu kuture, Renata Kalčić, voditeljica Službe za porez na dodanu vrijednost u Ministarstvu financija, Ivo Jelušić, član saborskog Odbora za financije i državni proračun, Josip Kregar, član saborskog Odbora za informiranje, informatizaciju i medije, Boris Trupčević, predsjednik Udruge novinskih izdavača pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca, Anton Filić, predsjednik Sindikata novinara Hrvatske, Zdenko Duka, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, Stojan de Prato, novinar i inicijator peticije protiv smanjenja PDV-a na dnevne tiskovine te Toni Gabrić, novinar i glavni urednik portala H-Alter. Moderator je tribine Saša Vejnović.

Prijedlog Ministarstvu financija i Vladi RH vođen je pozitivnom praksom europskih zemalja poput Slovenije gdje stopa PDV-a na kocertne ulaznice već godinama iznosi 8,5 posto, u Austriji i Italiji 10, Poljskoj i Španjolskoj 8, Švedskoj i Nizozemskoj 6, Finskoj i Rumunjskoj 9 posto. U Srbiji povlaštena stopa na kulturna događanja, pa tako i glazbene koncerte, iznosi 8 posto u odnosu na redovnu stopu PDV-a od 20 posto.

Udruzi koncertnih promotora Promo na čijem je čelu Zoran Marić, utemeljitelj i organizator festivala INmusic, Ministarstvo financija poslalo je obrazloženje u kojem je istaknuto da bi “smanjenje stope poreza na dodanu vrijednost s 25 na 5 posto za navedene ulaznice uzrokovalo nedoumice kod poreznih obveznika i poreznog nadzora, pospješilo poreznu evaziju i utjecalo na povećanje troškova ubiranja poreza, te bi time došlo do smanjenja prihoda državnog  proračuna”.

Iz Hrvatske glazbene unije oglasili su se priopćenjem u kojem ističu da se prema grubim analizama baziranim na podacima prikupljenim od članova i organizatora koncerata, broj koncerata domaćih glazbenika u Hrvatskoj samo u protekle dvije godine smanjio se za više od 50 posto. “S obzirom na to da su prihodi od koncertne djelatnosti kap u moru državnog proračuna, daleko ispod razine statističke pogreške, Ministarstvo financija na prihodima proračuna zasigurno nije moglo uočiti taj zabrinjavajući trend, a vjerujemo da ne bi uočilo čak niti da se u protekloj godini u Hrvatskoj nije održao niti jedan jedini koncert. Isto tako sumnjamo da Ministarstvo ima bilo kakve projekcije kako će se na proračunske prihode u idućim godinama odraziti daljni pad u toj gospodarskoj djelatnosti”.

S obzirom na prošlotjednu najavu smanjenja stope PDV-a na dnevne novine i časopise, poreznu odluku Ministarstva financija donesenu bez ikakvih konzultacija s Ministarstvom kulture, i još se jednom postavlja opravdano pitanje tko zaista vodi hrvatsku kulturnu politiku.

M.M.