Početkom svibnja u petnaestak kvadrata u Dioklecijanovoj ulici kojima upravlja Grad Split, a iznajmljuje ih umjetničkoj udruzi Adria Art Annale (AAA), pokušao je nasilno ući bivši nogometaš, danas poduzetnik Darko Miladin. Spomenuti je za potrebe adaptacije svog hotela ušao u jednu od soba koje je koristila udruga i između nje i ostatka prostora izbetonirao pola metra debeo zid. Otada traje sukob na nekoliko razina: udruga prvenstveno traži da joj se prostor, za koji plaća najam već petnaest godina, uredno vrati te da Miladin prestane s nadogradnjom hotela u staroj gradskoj jezgri. Grad Split dugo nije poduzeo ništa da zaštiti imovinu kojom upravlja, no nakon brojnih pritisaka udruge, zainteresirane javnosti i napisa u medijima, odlučio je tužiti investitora. Ipak, paralelno s time, vlasništvo nad spornim prostorom, koje se dotada vodilo kao “općenarodna imovina”, prebačeno je na noovoosnovano Ministarstvo državne imovine. 

Nakon što su članovi udruge i njihovi podržavatelji kubik šute iskopane iz ilegalnog poduzetnikova zida isporučili na radno mjesto Ivice Pavića, pročelnika gradske službe za upravljanje gradskom imovinom, te Radoslava Bužančića, pročelnika Konzervatorskog odjela, ista se akcija održala i pred Ministarstvom državne imovine u zagrebačkoj Dežmanovoj, ovaj put uz podršku aktivis udruge Pravo na grad. Razlog: namjera Ministarstva da za najam prostora od petnaest kvadrata, koje se tek nekoliko mjeseci nalazi u njegovom vlasništvu, otvori javni natječaj. Javni natječaj tako bi fingirao otvaranje mogućnosti svima zainteresiranima da sudjeluju u nadmetanju za nekoliko kvadrata, no bez garancija po kojim će se kriterijima prostor dodijeljivati. Ne pamtimo kada je javni prostor dodijeljen za aktivnost koja ima važnu kulturnu svrhu, u korist javnosti, no pamtimo itekako kada su takvi prostori dodijeljivani radi eksploatacije tržišne ili komercijalne vrijednosti, redovito za privatan džep. 

Kao što je istaknula Diana Magdić, koja je i detaljnije za Kulturpunkt pisala o ovom slučaju, natječaj za gradske prostore raspisan u ljeto 2015. godine, poništen je na zahtjev 58 splitskih udruga jer u nizu stavki nije bio u skladu s Odlukom o kriterijima, mjerilima i postupku dodjele nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske na korištenje organizacijama civilnog društva radi provođenje projekata od interesa za opće dobro. Odluka jasno navodi niz kvantitativnih i kvalitativnih kriterija, od godina djelovanja i broja zaposlenih i volontera, preko kvalitete prethodnih aktivnosti i urednosti financijskog poslovanja, pa sve do relevantnosti planiranih programa za širu zajednicu. Jedini kriterij poništenog gradskog natječaja bio je financijski, a programska usmjerenost udruga sasvim irelevantna. Da nepovjerenje u pravednost provedbe takvog natječaja bude potpuna, Grad Split natječajem nije definirao ni povjerenstvo za ocjenu pristiglih prijedloga. Do danas je tako mnogo splitskih udruga bez potpisanih ugovora u prostorima koje su i ranije koristili, izloženih na milost i nemilost nekolicine ljudi u gradskoj upravi. U međuvremenu je Grad Split raspisivao nove natječaje istog ili sličnog sadržaja, iselio niz udruga i prodao dio nekretnina, a prema svemu sudeći, s tom se praksom misli i nastaviti. 

Prilikom donošenja šute pred ulaz Ministarstva, Antej Jelenić iz udruge Adria Art Annale istaknuo je da su osim naznaka da će javni natječaj ići izravno u korist poduzetniku koji je neovlašteno uzurpirao prostor, htjeli usmjeriti pažnju na samo Ministarstvo kao dio Vlade Republike Hrvatske – pojam republike znači zajedničku, javnu stvar o kojoj se u ovom slučaju teško može više govoriti: “Bez očuvanja zajedničkih dobara više ne govorimo o pojmu republike već se može reći da je Vlada na jednoj strani, a javnost na drugoj te da oni prvi rade što ih je volja”. Podršku im je dalo Pravo na grad čiji je član Tomislav Domes istaknuo: “Smatramo neprihvatljivim da sila i novac imaju prednost pred zakonom i pravom, iako je u ovom slučaju jasno koji je zakon u pitanju i čije je pravo, no nitko se na to ne obazire”. Po iskrcavanju šute pred ulaz, članovi udruga i podržavatelji predali su Ministarstvu stotinjak zahtjeva da im se prostor vrati na korištenje te da samo Ministarstvo pokrene tužbu protiv privatnog uzurpatora.

Tomislav Domes pozvao je Ministarstvo da stane na kraj ovoj otimačini prostora: “Smatramo da nije u redu da se u Splitu, čiji se centar i dalje komercijalizira, daje prednost takvom sadržaju umjesto kuturnom i umjetničkom javnom prostoru”. Jelenić je zaključio da se ne smijemo prestati odupirati izbacivanju umjetnka i kulturnih sadržaja iz gradske jezgre jer će u tom slučaju u gradu i ostati samo hoteli i ugostiteljski objekti: “Ne radi se o velikom prostoru, ali je princip djelovanja oko njega univerzalan. Jednostavno ne želimo popustiti da takvi ljudi zavladaju centrom grada jer tako grad gubi svaki smisao”.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.