Miloš Đurđević rođen je na Rabu 1961. godine. Pravo, filozofiju i komparativnu književnost studirao u Splitu i Zagrebu, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio postdiplomski studij književnosti. Piše poeziju, književne kritike i eseje; prevodi s engleskog. Objavljivao u periodici i na radiju, član redakcije časopisa Quorum, književni kritičar Radija 101, pisao za dnevne novine Zapad, Slobodna Dalmacija i Republika. Uređivao poeziju u novinama za kulturu Vijenac, bio izvršni urednik književnog časopisa Most/The Bridge. Sudjelovao je na više međunarodnih književnih susreta, festivala, seminara i spisateljskih kolonija po Europi i u SAD-u. Pjesme su mu prevedene na strane jezike i objavljene u književnim časopisima i antologijama. Na radiju i po periodikama objavio niz izbora iz moderne američke i engleske poezije. Uređuje domenu za hrvatsku poeziju u nizozemskom web-časopisu PIW namijenjenom prezentaciji suvremene međunarodne poezije. Živi i radi u Zagrebu kao slobodni književnik i prevoditelj. Bio je urednik biblioteke ‘Moderna poezija HDP-a’.

Đurđević je do sada objavio: Pejzaži ili kružno traženje riječi, poezija (Beograd, 1989), U zrcalu, poezija (Zagreb, 1994), Žetva, poezija (Zagreb, 1997), Podnevni pljusak, kritike i eseji (Zagreb, 2003), Sjene na vodi, eseji i knjiž. kritika, (Zagreb 2009.), Kupujemo bodeže – Izbor iz novije hrvatske poezije, temat časopisa Riječi, 1-2/2004 (Sisak, 2004.), Rušenje orfičkog hrama. Antologija novije hrvatske poezije. VBZ, (Zagreb 2006.), Umbrijska sunčanica i druge pjesme, Meandar, (Zagreb 2010.)

Preveo je djela Raymonda Carvera, Leonarda Cohena, Charlesa Wrighta, Loua Reeda i Adrienne Rich. 

Goranovo proljeće ove godine počinje 20. ožujka zagrebačkim nastupima pjesnika, nastavlja se dodjelom nagrada u Lukovdolu te dvodnevnim događanjima u riječkom Art kinu i Klubu Palach, a završava 23. ožujka u Studentskom centru.

Žiri Goranova proljeća – Evelina Rudan, Branko Čegec, Miroslav Kirin, Miloš Đurđević i Tvrtko Vuković – jednoglasno je odlučio Goranov vijenac ove godine dodijeliti hrvatskom pjesniku Delimiru Rešickom. U obrazloženju se navodi da “Rešicki, stavljajući ustrajno jezik pjesništva u odnos s drugim društvenim jezicima, poput jezika kršćanstva, nacionalne povijesti ili supkulture, nastoji otvoriti i problem političnosti književnosti”.

U okviru suvremenoga hrvatskog pjesništva, napose onog koje nastaje unazad tridesetak godina, opus Delimira Rešickog po mnogo čemu “zauzima mjesto razlike”. Njegovo je pjesništvo višestruko nagrađivano i u domovini i u inozemstvu, pjesme su mu uvrštene u sve utjecajnije antologije i preglede hrvatskog pjesništva, a prevođene su na brojne strane jezike, među ostalim na njemački, engleski, francuski i talijanski, navodi se, uz ostalo, u obrazloženju.

“Pjesnički rukopis Martine Vidaić (1986.) odlikuje metaforički bogat, višeznačan iskaz, lucidno spajanje raznorodnih jezičnih registara i lakoća kojom se unutar uobičajena, ‘korisničkog’ jezika oživljuje svjež, inovativan poredak stvari”, navodi se u obrazloženju nagrade Goran za mlade pjesnike 2011.

Izvor: IGK