Kako stoji u najavi, izložba Melankolija gledanja stvari po posljednji put poziva na refleksiju o promjeni percepcije svijeta čija je budućnost uvjetovana dubokim ekološkim, društvenim i egzistencijalnim krizama. Kustosica Leila Topić u tom povodu okuplja umjetnike koji istražuju temu gledanja kroz prizmu oproštaja i svjedočanstva, a ne posjedovanja ili kontrole.

“U duhu T. S. Eliota, koji je završetak svijeta opisao ne kao veličanstveni prasak, nego kao ‘šapat’, ‘melankolija gledanja’ poziva nas da uočimo neprimjetne, gotovo nezapažene trenutke završetka, kako bismo otvorili prostor za novu pažnju, odgovornost i moguću nadu. Kroz fotografiju, slikarstvo, crtež i
instalaciju, umjetnici poput Mirosława Bałke, Marine Abramović, Rogera Ballena, Josipa Klarice, Natalije Borčić Peuc, Svena Klobučara, Žarka Vijatovića, Mare Milin i drugih oblikuju fragmente svjetova koji nestaju”, stoji u najavi.

Topić ovom izložbom okuplja meditacije “o nestajanju kao uvjetu postojanja” i “odnosu između prisutnosti i odsutnosti, svjetla i tame, sjećanja i zaborava.” Osim navedenih autora, u izložbi sudjeluju Tomislav Buntak, Ivan Buvinić, Petra Grozaj, Miljenko Horvat, Stjepan Šandrk, Ulay i Zlata Vucelić.

Izložba u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta može se posjetiti do 14. rujna, a više detalja pronađite ovdje.

Premda je Miljenko Horvat (Varaždin, 1935 – Zagreb, 2012) ostavio dubok trag u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti, ponajprije svojim djelovanjem u Gorgoni i sudjelovanjem u Novim tendencijama, taj je umjetnik ostao prilično nepoznat široj publici. Prve samostalne izložbe ostvario je u šezdesetim godinama prošloga stoljeća u Zagrebu. Međutim, o njegovu djelovanju nakon toga u Hrvatskoj se ne zna mnogo. Razlog tomu je što je otišao u inozemstvo, najprije u Pariz (1962) a zatim u Kanadu (1966) gdje je proveo najveći dio života. U Zagreb se vratio nekoliko godina nakon umirovljenja, 2008, gdje je i umro u ožujku ove godine. Njegovo ime najčešće se vezuje uz grupu Gorgona, za koju je na poticaj Josipa Vanište, realizirao sedmo izdanje istoimenog ani-časopisa 1965. U njegovu ukupnom stvaralaštvu moguće je pronaći specifičan gorgonski duh, što ga je Radoslav Putar detektirao već u prvim predstavljanjima hrvatskoj publici opisujući njegovu poetiku kao “notorni nesmisao koji se ogleda u dostojanstvenoj mudrosti”. No, poriv za neprestanim traganjima u jednom će ga trenutku dovesti na putanju pokreta Novih tendencija, u koje se uključuje participirajući u inovativnom području računalne grafike 1973.

Miljenko Horvat, uz poetske kolaže, spontane i gestualne crteže i slike bliske poetici apstraktnog ekspresionizma, istražujući mogućnosti različitih medija, ostvaruje i bogat fotografski opus, bilježeći kao pasionirani putnik, šetač i senzibilni tragač za poetskim mikrokozmosima osamljene “prizore bez značaja”, anonimne tragove ljudske ruke i djelovanja vremena na zidovima metropola. Kako bi se neopterećeno mogao posvetiti svojoj najdubljoj vokaciji, zarađujući za život kao arhitekt, dizajner, predavač dizajna, ilustrator i karikaturist, Horvat je u inozemstvu, osobito u Kanadi, postigao zapaženu umjetničku karijeru. Njegova djela danas se nalaze u muzejskim zbirkama, privatnim i javnim kolekcijama u Kanadi, Izraelu, Nizozemskoj, Italiji, SAD-u… Raznoliko, bogato i intrigantno stvaralaštvo Miljenka Horvata, nakon gotovo pola stoljeća, otkriva se konačno i u gradu u kojemu je nakon studija arhitekture, polako i ustrajno započeo svoja umjetnička traganja. Kustosica izložbe je Radmila Iva Janković.

Antun Motika (Pula, 1902 – Zagreb, 1992) svestrani je umjetnik koji je u našoj sredini uglavnom poznat kao slikar suptilnih aktova i lirskih interijera i krajolika s izrazitim senzibilitetom za boju i svjetlo. Međutim, Motika je i jedan od najvažnijih umjetnika eksperimentatora i vizionara na području razvoja i mogućnosti tehnologije i arhitekture, kazališne scenografije, reklame, industrijskog dizajna te slikarstva, čime zaslužuje posebno mjesto u razvojnoj liniji ne samo hrvatske već i svjetske povijesti umjetnosti. Od 1941.godine, u intimi atelijera, započinje tzv. atelijerska istraživanja, izvodi brojne pionirske luminokinetičke eksperimente na staklu i foliji s organskom i anorganskom materijom, eksperimente na fotografiji, na fotografskom i rendgenskom filmu, metalu i pleksiglasu namijenjene projiciranju, na kojima vrlo često intervenira s različitim slikarskim i neslikarskim postupcima. Pali komade stakla i plastike, perforira ih ili gravira, razlijeva po njima boju, smolu, spaja ih i radi “bazene” u koje zatim ulijeva boju i različite tekućine. Određenim problemom bavi se do potpune iscrpljenosti, a dobivene rezultate izvedenih pokusa poput znanstevnika očitava i zapisuje u bilježnice i notese. Upravo je ovaj nadasve intrigantan eksperimentalni materijal tema izložbe Antuna Motike, koja se otvara u utorak 25. rujna na 2.katu prostora za povremene izložbe Muzeja suvremene umjetnosti, čime se ujedno obilježava 110. godišnjica njegova rođenja i 20. godišnjica smrti. Kustosica izložbe je Ivana Janković.

U utorak 24. siječnja u Galeriji Academia moderna bit će otvorena izložba Miljenka Horvata naslova Imam veliki nedostatak: nemam nikakvu teoriju; kolaži, fotografije i crteži 1957. – 1994. Kustosica izložbe je Janka Vukmir.

Miljenko Horvat (Varaždin, 1935.), arhitekt, slikar, grafičar, fotograf, pisac i pjesnik, ilustrator, i kolekcionar, u svijet umjetnosti ulazi ’50-ih godina prošlog stoljeća, kao najmlađi član grupe Gorgona. Čitav je život radio kao arhitekt, predavač i dizajner u Parizu, Francuska i Montrealu, Kanada. Iz Zagreba je otišao 1962. godine, a vratio se nekoliko godina po umirovljenju, 2008., gdje i sada živi. Samostalno je posljednji puta u Zagrebu izlagao 1965. Iste godine je kao član grupe Gorgona bio je autor anti-magazina Gorgona 7. Izlagao je i u sklopu izložbi Novih Tendencija 5, 1973. godine. Radio je kompjuterske grafike i bio surednik i suizdavač prve publikacije o računalnoj grafici Art ex machina, 1972. i kolekcije 1+1. Izlagao je na više od 150 izložbi u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi i Aziji. Njegovi se radovi u brojnim javnim, muzejskim i korporativnim zbirkama. 

Izlaskom antičasopisa započela povijest neformalne umjetničke grupe Gorgona čija je intenzivna aktivnost u Zagrebu trajala od 1959. do 1966. godine. Članovi grupe, ujedno i prijatelji, slikari Josip Vaništa, Marijan Jevšovar, Julije Knifer, Đuro Seder, kipar Ivan Kožarić, teoretičari i kritičari umjetnosti Radoslav Putar, Matko Meštrović, Dimitrije Bašičević Mangelos i arhitekt Miljenko Horvat, neformalno su se družili, ne težeći izravno određenom konceptu ili umjetničkom projektu. Gorgona nije imala program ni manifest, bila je zasnovana na ideji o duhovnom srodstvu, u njoj su umjetnici tražili duhovnu i intelektualnu slobodu. Svaki od umjetnika u Gorgoni zadržao je i razvijao potpunu stvaralačku autonomiju. Oko nje bili su koncentrirani najznačajniji oblikovni i slikarski doprinosi toga doba. Pitanje “Što je i što je bila Gorgona?” i dalje je otvoreno.

Programom Misli o Gorgoni podsjetit će na važnost časopisa i grupe Gorgona u hrvatskoj i međunarodnoj suvremenoj umjetnosti.

Program

17.00-17.05 uvodna riječ, Snježana Pintarić, ravnateljica MSU-a

17.05-17.50 projekcija dokumentarnog filma Dunje Blažević iz serije TV Galerija “Pet umetnika i Gorgona” Marijan Jevšovar, Julije Knifer, Ivan Kožarić, Đuro Seder, Josip Vaništa; urednica Dunja Blažević, režija Milan-Peca Nikolić, RTB, 1986.

Izlaganja:

17.50-18.20 Dunja Blažević: Iza vidljivog

18.20-18.40 Ješa Denegri: Međunarodno okruženje Gorgone

18.40-19.00 Darko Šimičić: Kronologija Gorgone

19.00-19.30 stanka

19.30-19.45 Iva Rada Janković: Gorgonska aura

19.45-20.00 Ivana Bago: Izvađeni iz gomile: nacrti za odgođenu publiku

20.00-20.12 projekcija dokumentarnog filma MSU Zagreb: Gorgona, izložba iz dokumentacije Josipa Vanište u Gliptoteci HAZU; autori: Vladimir Petek, Nada Firšt, 2003.

20.12-21.30 razgovor Ješe Denegrija s Josipom Vaništom, Ivanom Kožarićem, Đurom Sederom, Matkom Meštrovićem i sudionicima programa

Moderatorica: Martina Munivrana.

Program Misli o Gorgoni dio je projekta Digitalizacija ideja: arhivi neoavangardnih i konceptualnih umjetničkih praksi. Projekt stavlja naglasak na neoavangardne i konceptualne prakse u srednjoj i istočnoj Europi tijekom 1960-ih i 1970-ih godina, a digitalizacijom umjetničkih časopisa i knjiga umjetnika želi ih se učiniti dostupnima široj, međunarodnoj publici.

Nositelj projekta je Muzej suvremene umjetnosti Zagreb, a partneri su mu Moderna galerija, Ljubljana, Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Novi Sad, Muzej moderne umjetnosti, Varšava.