“Pavičić prati raspad Jugoslavije, vrijeme tranzicije i nastajanje novih ideoloških paradigmi, kroz filmske slike”, piše Dragan Jurak u kritici knjige i dodaje: “Metodološki raster koji postavlja je proizvoljan. On ne pokriva niti sve, niti najbolje post-yu filmove, već one koji su na sebe preuzimali ulogu povijesnih narativa. Pritom je najzanimljiviji odjeljak filma ‘samobalkanizacije. Riječ je o nekima od najnagrađivanijih (Underground, Prije kiše), najgledanijih (Lepa sela, lepo gore, Rane), i uopće najuglednijih filmova. 

Promatrajući postjugoslavenski film u širem regionalnom kontekstu i pomno analizirajući paradigmatske filmove iz pojedinih nacionalnih sredina, pa tako i hrvatske, ova knjiga istražuje kroz kakve su stilske promjene prošle postjugoslavenske kinematografije tijekom posljednja dva desetljeća te na koji su način one povezane s promjenama što se zbivaju u specifičnim društvima i u svijetu. Pritom pokazuje kako dominantni stilski modeli prostora post-Jugoslavije – modeli samoviktimizacije, samobalkanizacije i normalizacije – nisu oblikovani niti nekom pretpostavljenom nacionalnom kulturom ili filmskom tradicijom, niti zajedničkim jugoslavenskim nasljeđem. Oni su prije proizvod konkretnoga socijalnog i ideologijskog sinkroniteta, nego dijakronijskih veza s nekim od zamišljenih ili stvarnih kulturnih tradicija. 

Intervju s Juricom Pavičićem povodom izlaska knjige možete čitati u Novostima.