Knjiga, pored ostalog, predstavlja kroniku terora nad seljačkim narodom Srbije koju su sprovodile domaće antikomunističke formacije. Radanovićeva knjiga predstavlja primjer argumentirane polemike sa revizionističkom historiografijom u Srbiji jer otvoreno ukazuje na ignoriranja historijskih činjenica, plasiranja poluinformacija i dezinformacija, mistificiranja historijskog konteksta i donošenja neznanstvenih zaključaka od strane revizionističkih povjesničara koji obrađuju razdoblje Drugog svjetskog rata. Tako ova publikacija demistificira revizionistički mit o strijeljanju navodno 9.300 četnika Draže Mihailovića maja 1945. na Zelengori i Sutjesci i ukazuje na prešutkivanja značaja dviju amnestija iz druge polovice 1944. na osnovu kojih je velikom broju četnika, hrvatskih domobrana i slovenskih domobranaca omogućeno polaganje oružja ili prelaženje u antifašistički tabor, pod uslovom da nisu bili počinioci ratnih zločina. 

Radanović sugerira da je nacionalno pomirenje (imperativ koji navodno stoji u pozadini zahtjeva za rehabilitaciju pripadnika domaćih pokreta poraženih 1945.) omogućeno i umnogome sprovedeno još 1944., upravo navedenim amnestijama. Autor ne zaobilazi ni primjere revolucionarnog terora koje je sprovodila partizanska strana, pri čemu kontekstualizira pojedine epizode partizanskog terora, kao što argumentirano osporava brojne stereotipe plasirane od strane historijske publicistike i akademske historiografije na temu zločina oslobodilaca. 

Na promociji koja će se održati u petak, 12. veljače, u 18 sati govore povjesničari Dragan Markovina i Hrvoje Klasić, urednik Krunoslav Stojaković i autor Milan Radanović.

NOB, radničke borbe, feminističke analize i afirmacija ženskoga glasa, različiti su aspekti ženske borbe tematizirani u petom izdanju Nepokorenog grada za koji pišu Iva Ivšić, Dijana Ćurković, Vesna Vuković, Dragan Kostolomac Gorki, Milan Radanović, Ankica Čakardić, Dora Levačić i drugi.

Globalni udar kapitala na javni sektor i socijalne službe sedamdesetih godina zahvaća i Jugoslaviju, što uz ostale ranjive društvene skupine dodatno pogađa žene, dok devedesete temeljito brišu mnoge prethodne progresivne dosege. Riječima Domagoja Mihaljevića iz razgovora Deindustrijalizacija Zagreba: kontekst i učinci, “snažni društveni val repatrijarhalizacije i retradicionalizacije agresivno nameće ulogu žene i majke, pa njihova pozicija postaje neizdrživa: na jednoj strani snažni pritisci u procesu akumulacije profita, a na drugoj crkveni diktati o kućanskom poslu. Produktivni i reproduktivni nalozi postaju joj podjednako odbojni”. Ankica Čakardić navodi neke učinke udara na javni sektor i socijalnu državu: rušenje materijalnih prava koje su žene stekle izlaskom na tržište rada, kriza društvene reprodukcije, reprodukcija klasa, financijsko opterećenje kućanstava, promjena intimne razine odnosa između (bračnih) partnera, osnaživanje partrijarhalnosti.

Danas po cijelom svijetu izbijaju antikapitalistički ustanci. To su društvene borbe protiv komercijalizacije obrazovanja, borbe protiv privatizacije javnih dobara kao i globalni otpor mjerama štednje koje tumačimo kao borbe za društvenu reprodukciju ugroženu neoliberalnim napadom na sve šire slojeve stanovništva. U kontekstu Hrvatske, u časopisu su obrađene borbe protiv deindustrijalizacije i masovnog ukidanja radnih mjesta koje između ostalog započinju u tekstilnoj industriji gdje su najviše pogođene žene (Ustrajnost za Uzor, Radnice i Kamensko, radnice u Kamenskom). Iva Ivšić donosi izvještaj s Marša solidarnosti Zauzmi, obrani, proizvodi u organizaciji Mladih antifašista Zagreba, a koji mapira cijeli niz privatiziranih, ugašenih ili izmještenih pogona i pretvaranje nekadašnjih žarišta industrije u Zagrebu i Peščenici u poprišta pljačke rada i izvlaštenja grada.

“Nema mjesta strahu ili nadi, valja tragati za novim oružjima”, citiran je Gilles Deleuze u uvodu časopisa. Potražite ga na sljedećem linku.

KP / MAF

Studentski protesti i blokade zasnovane na principima plenuma, kao direktno demokratskog studentskog tijela  sve su češća pojava na sveučilištima Beograda, Zagreba, Ljubljane, Rijeke, Novog Sada i ostalih gradova naših prostora. Ključni ciljevi svih ovih protesta odnose se na mogućnost ostvarivanja javno financiranog obrazovanja dostupnog svima, obrane autonomije sveučilišta i studentskog samoorganiziranja. Iako ta činjenica gotovo i da nije poznata u javnosti, studentske borbe bazirane na principima direktne demokracije bile su vrlo prisutan oblik organiziranja i u naprednim, to jest, revolucionarnim studentskim pokretima na Beogradskom univerzitetu između dva svjetska rata, a naročito tijekom tridesetih godina. Tadašnji kapitalistički poredak, ekonomska kriza i opća fašizacija društva, samo su neke od mogućih sličnosti koje možemo uočiti u društvenoj, političkoj i ekonomskoj situaciji s kojom se suočavaju današnji studenti. Koliko su tadašnje studenske borbe bile važne u povijesti studentskog organiziranja govore i historijski podaci o broju studenata uključenih u njih; otprilike polovina od ukupnog broja studenata na Beogradskom univerzitetu bila je uključena u napredne studentske pokrete.

U okviru razgovora naslovljenog Zašto je važno misliti o studentskim protestima 30-ih godina XX. veka bit će  riječi o kompleksnom društvenom, političkom i kulturnom kontekstu tridesetih godina u Kraljevini Jugoslaviji s akcentom na tadašnje studentske pokrete, zatim o konkretnom događaju i okolnostima vezanim za 4. travanj 1936. godine kada su studenti organizirali velike demonstracije kao znak protesta protiv uspona nacizma, kao i o aspektima medijskog izvještavanja i mogućim paralelama u retorici koja se može uočiti u napadima, osuđivanju i diskreditiranju studentskih borbi. Diskusiju će pratiti izložba prikupljene arhivske građe i medijskih napisa iz dnevnog lista Politika iz perioda tridesetih godina prošlog stoljeća, zatim članaka iz Studenta – tjednika beogradskih studenata s kraja sedamdesetih godina, kao i aktualna dokumentacija koja se tiče posljednjeg protesta studenata Filozofskog fakulteta na Beogradskom univerzitetu.  U razgovoru pod moderaturom Vide Knežević i Marka Miletića iz Kontekst kolektiva sudjelovat će studenti Milan Radanović, Nebojšta Vukelić, Jelena Martinović i novinar Dušan Komarčević. 

Razgovor će se održati u novobeogradskoj sali Mesne zajednice “Studentski grad” u subotu, 21.siječnja, u 15 sati.