Verujemo da će ove fotografije, pored toga što ostaju kao veran dokument o jednom teškom periodu u istoriji regiona, imati i opominjuću funkciju. Nadamo se i da će one dati makar i skroman doprinos formiranju preventivnog načina razmišljanja o stvarima i pojavama oko nas, pogotovo o onima čije se negativne posledice, uz određeni napor, mogu svesti na podnošljivu meru”, najava je izložbe pod nazivom Tamara Waterfront koja će biti otvorena 11. srpnja u beogradskoj Uličnoj galeriji, a podjeljena je u tri cjeline u okviru kojih će biti prikazan trenutak plavljenja naselja, prihvatilišta i pomoć koja je uslijedila, kao i posljedice i povratak ljudi u naselja nakon povlačenja vode.

Milovan Milenković

Kamerades foto kolektiv čini grupa od šest dokumentarnih fotografa iz Beograda. Članovi dijele zajedničku misiju dokumentiranja realnosti i širenja svjesnosti u polju društvenih tema na Balkanu. Njihov rad je baziran na tradicionalnom pripovjedanju, ali s poštovanjem za visoke vizualne, etičke i narativne standarde foto-novinarstva. Kameradesi su Milovan Milenković, Nemanja Pančić, Marko Risović, Nemanja Jovanović, Marko Rupena i Saša Čolić. Članovi kolektiva Kamerades su višestruko nagrađivani fotografi s višegodišnjim iskustvom rada. Više o kolektivu potražite na službenoj stranici.

Ulična galerija dio je šire inicijative iskorištavanja javnih prostora i njihovog korištenja za kulturne i umjetničke produkcije. Vodi ju udruga Mikro Art koja javni prostor rekonstruira (Ulična Galerija), revitalizira (Inex film) ili prenamjenjuje (Taktilna Galerija), a u svim je projektima umjetnost korištena i kao sredstvo i kao cilj. Osnovni su ciljevi organizacije izmještanje umjetnosti u javni prostor, stvaranje novih centara umjetnosti u okviru neiskorištenih gradskih potencijala te uključivanje umjetnosti u kreiranje društvenog sistema vrijednosti.

Izvor: Ulična galerija

Publikacija Građani u razvoju grada, predstavljena 19. lipnja, sadrži presjek onoga što je predviđeno državnim strategijama i zakonskim okvirom, kao i iskustva ljudi koji su reagirali na predložene promjene u njihovim zajednicama. Primjeri koje su dali samoorganizirane grupe građana pokazuju sistemske probleme u procesu koji bi trebao štititi javni interes: od netransparentnosti procedure do nedostatka mehanizama kojima se pozicije građana artikuliraju i zastupaju.

“Urbani i prostorni razvoj Srbije nije centralna tema ni javnih rasprava, ni političkih izbora, niti je bitan u okviru pregovora o priključenju Evropskoj uniji, pa kao takav ostaje izvan važnih društvenih tokova. Čak i kada se raspravlja o velikim građevinskim poduhvatima – kakav je odnedavno Beograd na vodi, naglašavaju se investicije i očekivani privredni razvoj, a zanemaruju se i previđaju posledice po društvenu zajednicu. Tako se urbanizam sve češće svodi na takozvani “investitorski urbanizam” u okviru kojeg je razvoj grada prepušten tokovima kapitala i moći”, ističe se u uvodu publikacije.

Beograd na vodi, kako navodi Ministarstvo prostora, posebno slikovito dočarava odnos države prema procesu urbanog razvoja, pa tako “Privremeno veće grada Beograda, bez skupštinske rasprave, donosi odluke o izradi Izmena i dopuna Generalnog plana Beograda, povezanih planova i ukidanju studije nepovoljne za projekt, a javnost nije upoznata ni s prirodom investicije ni s detaljima planiranog razvoja. I dok zbog pompoznosti tog projekta javnost bar zna da se nešto događa, urbanistički i prostorni planovi u cijeloj zemlji donose se po sličnoj šabloni uz sistemsku neinformiranost i isključenost stručne i opće javnosti iz procesa planiranja”.

Autor analize je Marko Aksentijević, u suradnji s Dobricom Veselinovićem i Ivom Čukić, izdavač je publikacije Mikro Art/Ministarstvo prostora, a možete je preuzeti ovdje.

U Beogradu se od 22. do 25. lipnja održava 24. konferencija međunarodne mreže za urbani razvoj i akciju INURA pod nazivom Između velikih ideja i životne stvarnosti. Uz mnoštvo inozemnih predavača, konferencija će ugostiti i panel koji će slučaj projekta Beograd na vodi staviti u kontekst sličnih projekata i ponuđene dominantne paradigme razvoja i opravdanja investicija te panel o urbanom razvoju i civilnim borbama na kojem sudjeluju Tomislav Tomašević, centar za nove medije_kuda.org, Tatjana Rajić, Darjan Bilić, Ivana Dragšić, uz moderiranje Marka Aksentijevića. Više o konferenciji potražite ovdje.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Dostupnost javnih dobara u demokraciji koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Ulična galerija pokušava okupiti i artikulirati poziciju kako kulturne tako i društvene margine. Smještena u nekada zapušteni prolaz i okružena mnogobrojnim komercijalnim sadržajima, njena svrha nadilazi čisto galerijsku ili kulturnu funkciju: njena je temeljna uloga propitivanje same mogućnosti postojanja takvih prostora i odnosa koji utječu na razvoj grada.

Od svog nastanka u travnju 2012. godine, Ulična je galerija organizirala 33 samostalne ili grupne izložbe, približavajući suvremeno umjetničko stvaralaštvo građanima. Ovaj proces izmještanja umjetnosti u javni prostor omogućio je galeriji veliki broj posjetitelja, ali i važnije, omogućio je približavanje široj publici tema “za koje smo osećali odgovornost da o njima govorimo, zajedno sa umetnicima koji su ih predlagali”, kažu. Tako su često u galerijskom programu svoje mjesto zauzele priče o raseljavanju Roma, životu beskućnika i azilanata, problemima starijih ljudi ili političkim ubojstvima. 

Prvu je godinu Galerije obilježila angažirana fotografija, a druga je donijela raznovrsnost medija, inozemne autore i nove umjetničke senzibilitete. Galerija je posebno bila otvorena prema autorima koji rade i stvaraju u kolektivu Inex film koji se nalazi na istom valu “uradi sam” filozofije bavljenja gradom. Pored velikog broja izložbi, galerija je ugostila i nekoliko projekata, poput festivala Radost ludost i Mikro festivala amaterskog filma, u suradnji s klubom Podmornica zajednički su organizirani mnogi koncerti, a uspješno je realizirana i inicijativa preimenovanja prolaza u Čavketov pasaž. Kao članica Nezavisne kulturne scene Srbije, Ulična galerija dijeli sudbinu velikog broja organizacija diljem Srbije koje se inovativnošću umjetničkog izraza i domišljatošću u preživljavanju i održavanju produkcije bore za poboljšanje uvjeta rada i stvaranja umjetnika.

U petak, 25. travnja, od 20 sati, Ulična galerija proslavit će svoj drugi rođendan otvaranjem izložbe grupe autora Silkskrin i nastupom Horkestra, dok će u isto vrijeme u Centre de Cultura Contemporània u Barceloni Ulična galerija biti predstavljena na izložbi europskih javnih prostora.

Izvor: Ulična galerija

Ove fotografije nadilaze sportske uspjehe bivše Jugoslavije i nacionalna osjećanja u ratom razorenoj državi, na što svakako referiraju. Pervertirajući očekivano Aleksandrija Ajduković pristupa senzaciji iz nesenzacionalnog ugla dok “običnim” ljudima daje poseban medijski status, otvarajući pitanja ekspanzivnih globalnih tržišnih trendova, brendiranja, osvajanja javnog i privatnog prostora. Portreti ljudi s NBA kapama navode promatrača da zastane i promisli zakulisne igre funkcioniranja aktualnog “magijskog svijeta slika”. Predstavljeni u Uličnoj galeriji, backstageu nekadašnje distribucije brendova svjetske filmske industrije, i sami djeluju filmično, otvoreno i pristupačno, jasno upućuju na dinamičnu poziciju fotografa i pozadinu odnosa koji su fotografije učinili mogućim.

Ajduković izlaže pogledu i filmsku McGuffinovsku strukturu koju prepoznaje unutar brenda, medija i suvremenih mitova. Podsjeća da McGuffin može biti bilo što ili ništa oko čega se gradi radnja, a u vezi je s pojavom suspensa, iskustvom napetosti promatrača koji je istovremeno superioran jer zna te nemoćan jer se ne može umiješati i promijeniti tijek događaja. Kontekst upisan u portrete ljudi s NBA kapama i u godinama koje su uslijedile bio je veoma intrigantan umjetnici, te je realizirala niz radova s namjerom da detektira i motivira promišljanje društvenih kretanja i trendova, kao i pozicije pojedinca koji možda (nešto) zna, ali, zaveden slikom, ne barata mehanizmima otpora. 

Aleksandrija Ajduković rođena je 1975. u Osijeku. Diplomirala je na Akademiji umetnosti BK u Beogradu, odsjek fotografije, u klasi Milana Aleksića. Od 2006. u statusu je samostalne umjetnice. Trostruka je finalistkinja nagrade Mangelos, dobitnica Henkel Art Award za mladog umjetnika 2005. i 45. Oktobarskog Salona. Trenutno je na doktorskom studiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Izložba Aleksandrije Ajduković bit će otvorena od 28. veljače do 14. ožujka.

Ulična galerija dio je šire inicijative iskorištavanja javnih prostora i njihovog korištenja za kulturne i umjetničke produkcije. Vodi ju udruga Mikro Art koja javni prostor rekonstruira (Ulična Galerija), revitalizira (Inex film) ili prenamjenjuje (Taktilna Galerija), a u svim je projektima umjetnost korištena i kao sredstvo i kao cilj. Osnovni su ciljevi organizacije izmještanje umjetnosti u javni prostor, stvaranje novih centara umjetnosti u okviru neiskorištenih gradskih potencijala te uključivanje umjetnosti u kreiranje društvenog sistema vrijednosti.

U prvih godinu dana Galerija je ugostila sedamnaest izložbi afirmiranih i neafirmiranih autora, dvodnevni Mikro festival amaterskog filma te mnoge druge različite kulturne manifestacije, ostvarila je suradnju s Muzejem savremene umetnosti u Beogradu i galerijom Remont. Izložbom Goranke Matić, Zorana Vujovića i Miladina Jeličića, Ulična galerija podržala je inicijativu da se prolaz u kojem se nalazi nazove po jednoj od ikona urbane beogradske kulture, Goranu Čavajdi. Danas ovaj gradski prolaz nosi novi naziv Čavketov pasaž.

Rođendan Ulične galerije svojim će nastupom uveličati i samoorganizirani zbor Prrroba.

Luca Donnini, fotograf je koji živi i radi u Rimu, a izlaže širom svijeta. Po profesiji filmski i televizijski scenarist, od 1997. godine posvećen je specifičnim umjetničkim istraživanjima. Usredotočen na nagost tijela, “fascikl prostora i vremena gdje mnoštvo postaje napetost i tišina viče milijun priča”, Rolleiflex fotoaparatom stvara autentične crno-bijele fotografije različitih portreta i prostora. Kao redatelj stvara video zapise, umjetničke instalacije i kazališne mizanscene. Projekt Corpustrip izlagan je u Rimu, Madridu, Parizu, Berlinu, Stockholmu, Beču, Ljubljani, Istanbulu i Beogradu.

Mikro Art postoji od 2009. godine kao neformalna grupa, a formalno od 2011. godine. U većini se projekata bavi javnim prostorom radi njegove rekonstrukcije (Ulična Galerija), revitalizacije (Inex film) ili prenamjene (Taktilna Galerija). U svim je projektima umjetnost korištena i kao sredstvo i kao cilj. Osnovni su ciljevi organizacije izmještanje umjetnosti u javni prostor, stvaranje novih centara umjetnosti u okviru neiskorištenih gradskih potencijala te uključivanje umjetnosti u kreiranje društvenog sistema vrijednosti.

KP / MA