Iako se tijekom akademskog obrazovanja stječe (solidno) teorijsko znanje, bivši studenti svjesni su nedostatka iskustva na razini kustoske prakse i razumijevanja suvremenih umjetničkih strujanja. Onima koji su tijekom upisa na studij maštali o tome da jednoga dana postanu kustosi u velikim muzejima (ili možda malim galerijama), nakon pet godina provedenih u sveučilišnim klupama zasigurno je postalo jasno kako za to zanimanje u okviru studija nisu stekli potrebna znanja. Kao odgovor na takvu situaciju Ivana Meštrov i Mihaela Richter 2008. godine pokrenule su projekt Kustoska platforma, kojemu je cilj pružiti dodatnu edukaciju iz područja suvremene umjetnosti, s osobitim naglaskom na praktičnom radu na izložbenom projektu, od koncepcije do realizacije.

Ovogodišnja generacija polaznika programa Kustoske platforme svoj praktikum posvetila je propitivanju suodnosa umjetnosti i industrijske proizvodnje te njihove uloge u Hrvatskoj u vrijeme Jugoslavije. U malome prostoru Galerije Miroslava Kraljevića u Šubićevoj ulici izloženi su rezultati istraživanja polaznika koji su, podijeljeni u četiri skupine, temi pristupili s različitih stajališta i kroz različite medije: tekstovima, fotografijama i videom. Iako se na prvi pogled izložba može učiniti neprotočnom zbog velike količine teksta i male količine popratnog vizualnog materijala, koncept je zapravo vrlo jasan kada se prepoznaju njegovi sastavni dijelovi. 

Postav započinje paralelnim grafičkim prikazom povijesnog razvoja brodogradilišta 3. maj i njegova amaterskoga Kino-fotokluba Jadran, što je ujedno i najdojmljiviji dio izložbe. Prikaz je obogaćen pažljivo “probranim” citatima iz Kulturnog radnika, časopisa za prosvjetu, kulturu i umjetnost koji je izlazio od 1948. do 1991. godine – što nam ukazuje na veliki posao iščitavanja čega su se prihvatili polaznici programa. Nekoliko brojeva časopisa izloženo je u galeriji pozivajući posjetitelje da se upuste u podrobnije istraživanje tadašnje kulturne politike, čitajući tekstove o “odgoju” društva pomoću kulturno-umjetničkih udruga te općenitim problemima kulture i prosvjete. Jedna od najzastupljenijih tema pitanje je organizacije slobodnog vremena radničke klase i važnosti njenog uključivanja u kritičko sudjelovanje u društvenom životu, nasuprot pasivnom konzumiranju “otuđujućih proizvoda” masovne kulture. Kultura, smatralo se, ne bi trebala biti “društvena dekoracija”, nego društvena akcija za sveukupni razvoj i napredak.

Cilj takvoga pristupa nije bio stvaranje profesionalnih umjetnika ili otkrivanje iznimno talentiranih pojedinaca, nego obrazovanje cjelokupnog društva i razvijanje smisla za umjetnost u najširim masama. Ako su izloženi radovi bili na granici kiča ili sam kič, za to su najmanje bili krivi sami radnici-amaterski umjetnici – oni su samo odražavali kulturni standard svoje klase – “pošteno onako kako najbolje znaju i umiju”. Radovi su pokazatelji ukusa, (loš) ukus je rezultat (nedostatka) obrazovanja, a obrazovanje odgovornost države. Slijedeći istu logiku jasno je i zašto je današnja situacija takva kakva jest, budući da se sustavno radi na izbacivanju svega vezanog uz kulturu i umjetnost iz obrazovnoga programa.

Aktualnošću ovoga problema u današnjem sustavu i kulturnoj politici (ako takve uopće ima) bavi se dio izložbe posvećen suvremenim radovima o odnosu umjetnosti i industrije, te niz intervjua koji, među ostalim, svjedoče o isfrustriranosti današnjeg radnika – na ideju da se nekadašnja politika primjeni u suvremenim uvjetima i da ponovno uzmu kamere u ruke, radnici bi danas rekli “odi k vragu”. I dok se u bivšemu državnom uređenju radnici doista nisu morali brinuti kako će preživjeti do kraja mjeseca i hoće li tada uopće dobiti sljedeću plaću, takva se bezbrižnost može iščitati i iz njhovih filmova prikazanih u sklopu izložbe. Vizualno vrlo ugodni i poetični, ovi radovi amaterskoga kinokluba predstavljaju kreativni kontrast zatupljujućim industrijskim djelatnostima – o čemu najbolje svjedoče riječi Wieslawa Stradomskog – “Jedna od karakteristika industrijske organizacije proizvodnje, popraćena razvojem specijalizacije, jest smanjenje humanističke suštine rada gdje kvalificirana radna snaga zbog diobe pogona možda nikada neće vidjeti krajnji rezultat zajedničkih napora. Poslovi koje radnici obavljaju ne zahtijevaju od njih niti znanje niti kreativnost. Nivo odgovornosti se svodi na minimum… I tu pronalazimo razloge za razvoj amaterskog bavljenja filmom, čina koji je u svojoj srži potpuno kreativan ali i reproduktivan, lišen namjere direktne financijske koristi.”

No, da sve ipak nije bilo bajno ni u bivšoj državi otkrivaju nam intervjui sa suvremenicima onodobne kulturne politike (npr. arhitekt Bogdan Budimirov koji spominje izostanak podrške države), pa cijela izložba ne ostavlja dojam jugonostalgije, nego objektivnog propitivanja i istraživanja nekadašnje kulturne politike. Iz takvoga bismo pristupa u kontekstu trenutačnoga stanja deindustrijalizacije i tranzicije možda mogli doći do nekih korisnih zaključaka, na što je izložba ovogodišnjih polaznika Kustoske platforme lijepo ukazala.

Uloga kustosa odnosno kustosice suvremene umjetnosti u posljednjoj se dekadi radikalno izmijenila, a artikulacija kustoskog djelovanja razvija se danas na sjecištu različitih kreativnih, administrativnih i teorijskih praksi – koncipiranja izložbi, rada na individualnim umjetničkim produkcijama, predavanjima. Pozicija kustosa u različitim se kontekstima mijenja postajući sve hibridnija, a kustosi preuzimaju znanja iz raznih društveno – humanističkih disciplina. Točka povezivanja i umrežavanja tih znanja za sada je nedostatno pokrivena službenim visokoškolskim sistemom u Hrvatskoj.

Zbog toga je program Kustoske platforme posvećen produbljivanju znanja iz suvremene vizualne umjetnosti, te susretu i radu sa sudionicima umjetničke, kustoske i kulturne scene u Hrvatskoj i svijetu. Rad na konkretnom izložbenom projektu sastavni je dio kustoskog programa, omogućujući polaznicima uvid u moguće metodološke, tehničke i teorijske alate vezane uz koncepciju i realizaciju izložbi suvremene umjetnosti.

Kustoski program strukturiran je u tri osnovna istraživačko-teorijska modula koji se provode kroz seminare i radionice: Kustoske prakse u institucionalnom i izvaninstitucionalnom kontekstu voditeljice Jasne Jakšić, Tekst i kontekst II voditelja Klaudija Štefančića te praktikum Suodnosi umjetnosti i proizvodnje voditeljica Ane Kovačić i Ane Kutleše u Galeriji Miroslav Kraljević.

Ovogodišnji praktikum Platforme bavit će se bitnom i aktualnom problematikom suodnosa umjetnosti i procesa proizvodnje pod mentorstvom Ane Kovačić, a poseban segment unutar modula sačinjavat će čitalačka grupa pod mentorstvom Ane Kutleše.

Ovaj program otvoren je za polaznike koji su završili ili se nalaze na završnim godinama studija iz društveno-humanističkih znanosti ili umjetnosti.

Prijava za Kustosku platformu treba sadržavati ime, prezime, telefonski kontakt i e-mail adresu, motivacijsko pismo do maksimalno 1500 znakova te životopis u europskom formatu. Natječaj je otvoren do 14. listopada, a prijave se šalju isključivo mailom na adresu elektroničke pošte s oznakom Prijava KP 2013/14.

Koncept projekta osmislile su Ivana Meštrov i Mihaela Richter, organizator je udruga Slobodne veze, a u prilogu ili na službenim stranicama Platforme pronađite cjelovit tekst natječaja.

Izvor: Kustoska platforma

Program Kustoska platforma posvećen je produbljivanju konteksta suvremene domaće i međunarodne vizualne umjetnosti, kroz susret i rad s protagonistima umjetničke, kustoske i kulturne scene u Hrvatskoj i svijetu. Rad na konkretnom izložbenom projektu, koji je sastavni dio ovog kustoskog programa, omogućuje polaznicima uvid u moguće metodološke, tehničke i teorijske alate vezane uz koncepciju i realizaciju izložbi suvremene umjetnosti. Edukacijski program Kustoska platforma nastoji usmjeriti zainteresirane polaznike na primjenu stečenih teorijskih znanja u praksi, te potencirati umrežavanje i suradnju između bliskih, no nedovoljno povezanih umjetničkih i društveno-humanističkih struka. 

Edukacija je strukturirana u tri osnovna istraživačko-teorijska modula organizirana kroz niz seminara i radionica. Prvi modul naslova Fragmentirani uvid u povijest izložbenih praksi i kustoskih angažmana od 19. stoljeća do danas vodit će povjesničar umjetnosti i kustos Dalibor Prančević. Namjera modula je predstaviti  primjere izložbene djelatnosti od prvih emancipacija umjetničkih postava u devetnaestom stoljeću do pojave nezavisnih kustoskih angažmana artikuliranih u drugoj polovini dvadesetog stoljeća i danas. Klaudio Štefančić najavljen je kao voditelj modula Kustos na Mreži koji će biti fokusiran na najvažnije momente odnosa između kuriranja i novih medija. Posljednji modul Knjiga umjetnika: područje eksperimenta održat će kustosica Ana Kovačić. Ovaj modul zamišljen je  kao istraživački proces tijekom kojeg će polaznici biti upoznati s radom na specifičnom izložbenom projektu: od usuglašavanja oko polja istraživanja, projektnog cilja i planiranja do odabira reprezentacijskog formata i realizacije. Nakon istraživačkog dijela koji će provoditi sami polaznici, uslijedit će planiranje postava te finalno izlaganje cijelog procesa u ožujku 2013. u Galeriji Galženica u Velikoj Gorici. 

Kao i u dosadašnjim izdanjima Kustoske platforme, bitan segment programa čini terenska nastava. Ove godine polaznici će zajedno s voditeljica programa Ivanom Meštrov i Mihaelom Richter u Beograd na 53. Oktobarski salon. Terensko putovanje će tako biti, osim prilike za analizu izložbenog formata Salona i njegovih tematskih odrednica, poticaj za susret s beogradskom kulturnom scenom i predstavljanje programa Kustoska platforma tamošnjoj publici, u suradnji s homolognim programom Kustosiranje.

Ovaj program otvoren je za polaznike koji su završili ili se nalaze na završnim godinama studija iz društveno-humanističkih znanosti ili umjetnosti. Polaznici će biti odabrani na temelju životopisa i pisma motivacije. Radionice, seminari, otvorena predavanje i prezentacije održane u sklopu programa su besplatne, dok će za terensko putovanje polaznici trebati izdvojiti 600 kuna za troškove hrane i smještaja.  

Ovogodišnja Kustoska platforma trajat će od studenog 2012. do ožujka 2013. godine. Svi susreti bit će održani u konferencijskoj dvorani Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade – POGON. Prijave su otvorene do 15. listopada, a više informacija o programu i prijavi možete pronaći ovdje.  

Izvor: Kustoska platforma

Glavni cilj projekta Slike trga bio je redefiniranje socijalne i ekonomske funkcije Trga Stjepana Radića, aktivacija različitih punktova te stvaranje poveznice između Doma kulture Galženica, koji obuhvaća knjižnicu, kazalište i galeriju, i Trga. Projekt se oslanjao na ideju da je javni prostor potrebno društveno, kulturno i politički proizvesti, a ne samo fizički izgraditi. Željelo se potaknuti lokalne stanovnike svih uzrasta na promišljanje javnog prostora Trga te istaknuti i osvijestiti postojanje i program Doma kulture Galženice koji je mnogim stanovnicima još uvijek nepoznat.

Osnovni zadatak natječaja bio je promišljanje prostora Trga, odnosno njegovih mogućih pokretnina: sjedećih mjesta, tržnice, štandova, pozornice, konstrukcije s platnom. Također, trebalo je osmisliti način oglašavanja kulturnog sadržaja na samome trgu na inovativan način, pomoću info punktova ili oglasnih panela za kulturne sadržaje, te ponuditi rješenje signalizacije za Dom kulture Galženica u javnome prostoru. S obzirom na to da je veći dio Trga brisani popločen prostor, bez sjedećih mjesta, hlada ili mogućnosti duljeg boravka, predviđena je mogućnost sadnje drveća u velikim teglama. Kao važan preduvjet idejnih projekata istaknut je održivi dizajn, odnosno korištenje recikliranih i ekoloških materijala u prijedlogu same intervencije.

Prvonagrađeni idejni projekt dobit će simboličnu nagradu od tisuću kuna te će biti predstavljen, zajedno s odabranim pristiglim idejnim projektima, na izložbi Slike trga koja se otvara 5. listopada u Galeriji Galženica. Uz ove natječajne radove na izložbi će biti i predstavljeni produkti radionice snimanja pod vodstvom Maria Topića. Kustosice izložbe su Mihaela Richter i Ana Kovačić.

Izvor: Galerija Galženica

Grad Velika Gorica po svojim urbanističkim obilježjima čini zanimljiv fenomen: izgradnja i razvoj grada kroz povijest bili su ograničeni dvjema zrakoplovnim pistama te prometnicom Zagreb—Sisak koja danas prolazi samim središtem grada. Unatoč ograničenjima, broj stanovnika s godinama je rastao pa je Velika Gorica ubrzo postala jedan od deset najvećih gradova u Hrvatskoj.

Većina grada rezidencijalnog je karaktera, a centar kao mjesto socijalizacije i komunikacije čini tek kratak potez uz prometnu cestu uz koju su smješteni Muzej Turopolja, trgovine, kafići i Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, čiji dio čini i Dom kulture Galženica, te Trg Stjepana Radića. Kako upozoravaju kustosice ovaj trg na formalno-sadržajnoj razini ne zadovoljava kriterije pa ga stanovnici dovoljno ne koriste. 

Tom problemu želi se doskočiti projektom Slike trga/Laboratorij trg kojem je glavni cilj redefiniranje društvenih i ekonomskih funkcija ovog urbanog prostora, aktivacija različitih punktova za interakciju te stvaranje poveznice između Doma kulture Galženica i Trga Stjepana Radića. Projekt se oslanja na ideju da je javni prostor potrebno društveno, kulturno i politički proizvesti, a ne samo fizički izgraditi, stoga se želi potaknuti stanovništvo na promišljanje prostora njihovog grada te skrenuti pažnju na program Doma kulture Galženica.

“Smatramo da je bitno da idejni projekti u što većoj mjeri uključe održivi dizajn, odnosno korištenje recikliranih i ekoloških materijala u prijedlogu same intervencije”, naglasile su organizatorice. Na natječaj možete prjaviti svoja rješenja multifunkcionalnih štandova, sjedalice ili modularne objekte koji bi se osim za sjedenje mogli koristiti i za igru, oglasne panele i mobilnu pozornicu. Najbolje će izabrati selekcijska komisija u sastavu Ana Dana Beroš, Ana Boljar, Ivan Klisurić, Ana Kovačić i Marija Matković, a prvonagrađenom idejnom projektu bit će uručena simbolična nagrada od tisuću kuna.

Natječaj ostaje otvoren do 1. rujna. Detaljne informacije o projektu i prijavi pronađite ovdje. 

Izvor: DK Galženica 

“Mladi zagrebački slikar Zlatan Vehabović u svojim novijim radovima sustavno propituje narativnu paradigmu slikarstva. On ‘opisuje’ istinite događaje otprije gotovo stotinu godina – riječ je o dramatičnom pokušaju znamenitog polarnog istraživača Ernesta Shackletona da sa svojom ekspedicijom prijeđe preko čitavog Antarktika – posežući pritom za posve nekonvencionalnim narativnim strategijama. Pažljiviji posjetitelj Zlatanove recentne izložbe u mogućnosti je, naime, pratiti dvije usporedne priče. Prva od njih – Shackletonova ekspedicija kao istinska apsolutna stvarnost – generira drugu, iz koje saznajemo kako se od početnih istraživanja i saznanja, preko neizbježnog razdoblja fascinacije, napokon stiže do interpretacijske zrelosti, a samim time i vizualne potentnosti. Ali ovdje se sada više ne radi o interpretaciji herojske ekspedicije, već o interpretaciji doživljaja, radnji i emocija što ih je ta ekspedicija kod umjetnika potaknula. Subjektivni postupci poslužili su kao motiv za objektivnu interpretaciju. U tom smislu Zlatanovo intelektualno slikarstvo naprosto zrači postmodernističkim shvaćanjima, neodoljivo podsjećajući na literarni postupak što ga je prije desetak godina primijenio José Carlos Somoza u svojem romanu Spilja ideja, gdje bilješke – popularne fusnote – tvore paralelnu radnju osnovnom tekstu, da bi se naposljetku s njime ipak u cijelosti povezale i na određeni način stopile. Zlatanove slike pričaju nam, zapravo, o avanturi spoznaje, a herojska avantura Ernesta Shackletona i njegove posade poslužila mu je tek kao savršeni idejno-sadržajni obrazac bremenit hrabrošću, izdržljivošću, nepokolebljivim duhom te romantičnom težnjom za otiskivanjem u daleke, nepoznate i nadasve opasne krajeve. Jednom riječju, kao metafora same spoznaje!

Crteži i slika malih dimenzija u Zlatanovu najnovijem ciklusu rađeni su prema izvornim fotografijama nastalim tijekom Shackletonove polarne ekspedicije. Na simboličkoj razini, ovi radovi označavaju proces istraživanja i prikupljanja podataka o događaju što ga trenutno zanima”.

Iz teksta Vanje Babića