U izvedbi Mie Bujan, Dorotee Ilečić Sever i Eme Šunde, prelazak iz povijesnih likova u osobna iskustva omogućuje usporedbe između dilema koje se pripisuju navedenim umjetnicama i znanstvenicima i onih koje obilježavaju suvremene živote žena. Unatoč velikom vremenskom rasponu, brojna pitanja ostaju jednako relevantna: ostavlja li težnja za uspjehom prostor za ranjivost i je li ranjivost uopće dopuštena “rogatim” djevojkama – onima koje se bore za vlastitu vidljivost unatoč stalno obnavljanim ograničenjima?

U režiji Kristine Grubiše i dramaturgiji Karle Leko, predstava se služi elementima kabarea kako bi istražila napetosti između reprezentacije, unutarnjih konflikata i snage nježnosti koja se često potiskuje u javnom nastupu. Tekst je nastao kroz kolektivni proces, a dramaturški okvir povezuje osobne refleksije izvođačica s književnim predlošcima.

Predstava se referira na tri romana Slavenke Drakulić u izdanju Frakture – Frida ili o boli, Dora i Minotaur i Mileva Einstein, teorija tuge – koji služe kao polazište za promišljanje kontinuiteta ženskih iskustava i načina na koje se ona ispisuju i interpretiraju kroz umjetnost.

Više o predstavi i autorskom timu doznajte ovdje.