Bit će to prilika da se svi zajedno – sindikalni aktivisti, članovi, predstavnici izvršne vlasti Republike Hrvatske podsjetimo na povijest i značenje Praznika rada, odamo počast svim žrtvama radničke borbe za dostojanstvene radne i životne uvjete. Bit će to prilika i za upućivanje poruke javnosti i onima koji donose odluke o tome što radnici i njihov sindikalni pokret očekuju i zahtijevaju u sadašnjem društvenom i političkom trenutku.

Tom će prigodom biti dodijeljena i nagrada SSSH Srce sindikalne solidarnosti u 2017. istaknutim borcima za radnička prava, te nagrade autorima najuspjelijih idejnih rješenja dospjelih na natječaj SSSH i Sekcije mladih SSSH za izradu prvomajskog plakata. 

Piše: Vatroslav Miloš

Međunarodni praznik rada je dan koji bi nas, ako već ne razmišljamo o tome i inače, trebao podsjetiti da su za naša prava na barikadama ostavljeni životi. Radi se o radničkim pravima koja pomalo nestaju, pravima kojih se zapravo svjesno i bez borbe odričemo pod krinkom nužnih rezova i politika štednje koje nam nameće politika pod diktatom kapitala. Borba za pravo na rad, za nultu toleranciju na rodnu, spolnu, rasnu, manjinsku ili bilo kakvu drugu diskriminaciju na radnom mjestu, za pravo na poštenu naknadu za rad i mirovinu, za pravo na odmor, za raspodjelu i uključivanje kućanskog rada u ekonomiju rada, za pravo na sindikalno organiziranje, za pravo na javno zdravstveno i socijalno osiguranje, za pravo na besplatno obrazovanje i slobodnu znanost, za kulturu i umjetnost dostupne svima – jedna je borba. Na francuskim ulicima studenti i radnici tako već danima borbeno prosvjeduju protiv izmjena tamošnjeg zakona o radu koji poslodavcima daje veća prava u području određivanja radnog vremena i uvjeta otkaza.

Netom nakon Međunarodnog praznika rada, 3. svibnja slijedi Svjetski dan slobode medija. Kako sloboda medija ovih dana funkcionira u Hrvatskoj dovoljno je pozornost obratiti na događanja na HRT-u, javnom medijskom servisu koji bi trebao biti standard za kvalitetno, kritičko novinarstvo koje brani javni interes, a zapravo je politički instrument stranke na vlasti. “HTV se pretvorio u kuću koja se uopće ne bavi novinarstvom, barem ne na način koji bi odgovarao javnoj ulozi novinara kao ‘psa čuvara’ koji nadzire vladajuće elite. HTV ima urednike koji čekaju da netko drugi objavi vijest, da dobiju politički mig i onda trče za tim bez ikakve ideje”, rekao je u intervjuu za Lupigu Saša Kosanović. Kosanović je otkaz na HTV-u nominalno dobio zbog suradnje na dokumentarcu 15 minuta – Masakr u Dvoru, ali zapravo jer svojom radnom etikom i profesionalnim habitusom ne odgovara parametrima novog režima. Isti je to režim koji je – pod budnim okom turskog predsjednika Erdoğana i hrvatske predsjednice Grabar Kitarović – potpisao ugovor o suradnji s tamošnjom javnom televizijom. “Čak trideset novinara u Erdoganovoj Turskoj novu 2016. godinu dočekalo je u zatvorima”, piše Ladislav Tomičić za Novi list, “Prema informacijama turskog ministarstva pravosuđa, od 2014. godine, kad je Erdogan izabran na čelo države, turski tužitelji su podnijeli čak 1800 tužbi zbog uvrede predsjednika. Najviše tužbi podneseno je protiv novinara i karikaturista, a među optuženima je bilo i djece”. 

Prosvjed hrvatskih branitelja, koji je s 555 dana šatora postavljenog ispred zgrade Ministarstva branitelja ušao u povijest kao najduži prosvjed na mladom hrvatskom tlu, ali i kao simbol ovdašnjeg kastinskog sustava prema kojemu neki imaju veće pravo na prosvjed od nekih drugih, okočan je ekspresnom demontažom te privremene nastambe. I to uz revnu pomoć državnih institucija. 

Sci-Hub je već neko vrijeme relevantna točka otpora hegemonijskom prisvajanju akademskog rada od strane kapitala, a kako pokazuje minuciozno istraživanje Johna Bohannona za časopis Science, njegovim se izvorima koriste svi – i oni siromašni i oni bogati. Za mnoge znanstvenike izbor postaje jasan jednostavnom matematičkom operacijom: ili napustiti istraživanje ili potrebne izvore koristiti ilegalno. S obzirom da troškovi legalne kupnje akademskih radove uvelike prelaze ne samo njihove radne troškove – ako uopće imaju takav budžet – već ulaze i u područje privatnog troška koji si većina njih jednostavno ne može priuštiti, istraživači uglavnom izabiru ovu drugu opciju. Bez imalo grižnje savjesti. 

Treći program Hrvatskog radija, posljednji bastion, da parafraziramo ministra kulture, postmodernističke jugoslavenštine, uistinu je vrijedno dobro koje pod svaku cijenu treba obraniti od očekivanog preuzimanja novog režima. Subotnji Ogledi o pop kulturi, emisija koja “prikazuje karijere izvođača odmaknutih od srednje struje koji su, zanemarujući komercijalna pravila diskografske industrije, prerasli u najutjecajnije osobnosti svog i budućeg vremena, ili su naprosto kvalitetom svojeg opusa odredili gibanja unutar vlastita mikro-žanra”, gotovo prosvjetiteljski prezentira neka povijesna strujanja u popularnoj glazbi. Uglavnom odstupajući od konvencija kronološkog prikaza razvoja događaja, subotnje je izdanje predstavilo rad grupe R.E.M., od sramežljivih početaka u okrilju izdavačke kuće IRS i lokalnih studentskih radio-postaja, do stadiona i masovne recepcije, od albuma Out of Time naovamo. Vrijedi ovdje uputiti i na već odrađeni trodijelni ciklus emisija posvećen kalifornijskoj grupi Pavement, jednom od ključnih aktera na američkoj nezavisnoj glazbenoj sceni 1990-ih, na njihov jedinstven stav, stil i etos, a zaključno s osvrtom na rad grupe Silver Jews, kao i solo-karijeru Stephena Malkmusa.

Obilježavanje Međunarodnog praznika rada tradicija je koju mnogi više ne povezuju s njezinim ishodištem u radničkoj borbi s početka dvadesetog stoljeća. Održavanje svijesti o potrebi borbe za radnička prava danas nije manje važna od vremena kada se borilo za kraće radno vrijeme i veće nadnice. Valja imati na umu da suvremeni globalizirani svijet funkcionira prema gotovo pa jednakim principima, u kojima kapitalizam “s ljudskim licem” ništa manje ne obespravljuje i eksploatira radničku populaciju. 

Stoga će Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) na svojim mrežnim stranicama povodom obilježavanja Praznika rada učiniti dostupnima pet hrvatskih filmova koji nude različite poglede na rad i radništvo. Odabrani naslovi kroz različite forme, rodove i žanrove tematiziraju pitanja rada i radništva u suvremenom hrvatskom društvu. Filmovi će se moći pogledati od petka, 1. svibnja, do nedjelje, 3. svibnja.

Ljepotan Saše Bana smješten je na set jedne reklame, a govori o djevojci zaduženoj za bavljenje statistima, među kojima se nalazi i njezin dečko. Problem nastaje kada joj šef naredi da zgodne statiste stavi bliže kameri, a one manje lijepe na sam kraj grupe, jer njezin je dečko sve samo ne ljepotan. Film kroz prikaz dodjeljivanja uloga na jednom filmskom setu kritizira površnost svijeta u kojem živimo. S druge strane, film kritizira i vrste rada na koji su prinuđeni filmaši, zarađujući za život “niskim” formama poput reklama i sapunica. 

Petar Orešković u Ustaj, Miro, brzo, brzo! kreće se u sličnom radnom miljeu, ali svoju inspiraciju pronalazi u dizajnu i koreografiji suvremenih poslovnih ureda. Oslanjajući se na komediju i slapstick, on govori o činovniku koji odluči promijeniti svoj život nakon što se zaljubi u djevojku koju je vidio na putu kući. Priča je to kojom se želi prokazati ispraznost svakodnevnog života u korporativnoj stvarnosti koja se sastoji od neumornog ponavljanje dosadne rutine, kao i prikrivene potrebe da se od takve svakodnevice pobjegne.

Film Jesam li sretna? Vanje Sviličić, kamerom koja se nesputano kreće hodnicima jednog luksuznog zagrebačkog hotela, uvodi gledatelje u svakodnevicu živopisne skupine radnica. Prateći skriveni rad nekoliko sobarica otkriva se priča o svakodnevnoj borbi za egzistenciju, pogotovo u svjetlu globalnih ekonomskih i političkih kretanja koja ne zaobilaze mikrokozmos u kojemu se protagonostice kreću.

Dragi Keno Natka Stipaničeva i Fibonaccijev kruh Danijela Žeželja predstavljaju animirane refleksije na rad. Dragi Keno priča je o djevojci sa sela koja se u upušta u romansu s poduzetnikom iz grada. Počivajući na dihotomiji selo/grad, film kroz ispreplitanje stereotipnih poimanja života i rodnih uloga ironizira i ismijava moderni život u suvremenom urbanom okruženju. Kroz šaljiv i groteskni prikaz odnosa djevojke i poduzetnika osvrće se na lako prihvaćanje degradacije koju kapitalizam diktira.

Žeželjev poetski film ponešto je drugačije intoniran, oslanjajući se na labavo strukturiran bajkovit prikaz svakodnevnog radnog života jednog pekara. Zarobljen u rutini noćnog pekarskog rada i dnevnog dostavljanja proizvoda svog rada junak priče sneno prolazi kroz urbani krajolik, odajući se vlastitim snovima i sjećanjima u rijetkim slobodnim trenucima. Film se prikazom univerzalnih potreba poput gladi i rada pokušava naznačiti postojanje neke više potrebe za čijim ispunjenjem svi stremimo.

Praznik rada online nastavak je inicijativa Ženijalni vikend online i Online maraton kratkometražnog filma. Cilj im je omogućiti uvid u neke od najuspješnijih recentnih hrvatskih filmova koji su završili svoju festivalsku distribuciju, a predstavljaju jedinstvenu prigodu da publika vidi domaće filmove. 

Potaknute trenutnom ekonomskom i političkom situacijom u Hrvatskoj i izvan nje te politikama koje poduzimaju hrvatska vlada i međunarodne institucije, niže navedene udruge pozivaju građane i građanke da 1. maja izađu na ulice i upozore nositelje političke i ekonomske moći da borba za radnička prava, stvarnu jednakost i opći interes nije gotova – štoviše, ona je danas potrebnija nego ikad prije.

Posljedice privatizacijskih procesa i prisilne deindustrijalizacije dosegle su zabrinjavajuće razmjere. Umjesto da aktivno radi na smanjenju ekonomske nejednakosti među građanima, Vlada Republike Hrvatske provodi mjere štednje, najavljuje dodatnu rasprodaju tvrtki od strateškog interesa, privatizaciju javnih dobara i njihovo davanje u koncesiju, a najavljeni Zakon o strateškim investicijskim projektima predstavlja samo korak dalje u olakšavanju otimanja javnih resursa građanima kojima ti resursi pripadaju.

Država ne samo da nedovoljno štiti prava radnika iz postojećeg radnog zakonodavstva, nego sada najavljuje i donošenje novog Zakona o radu koji prijeti afirmacijom nesigurnih oblika radnih odnosa i praktičkim ukidanjem rada na neodređeno vrijeme, čime će se dodatno pogoršati položaj radnika u radnom procesu i na tržištu rada. Unatoč višegodišnjem javnom otporu studenata i većeg dijela akademske zajednice procesu komercijalizacije obrazovanja, i ova Vlada nastavlja provoditi politiku koja velikom dijelu stanovništva uskraćuje pravo na obrazovanje. U pokušaju friziranja porazne statistike koja Hrvatsku smješta na vodeća mjesta u Europi po nezaposlenosti mladih, ministar Mrsić poslužio se mjerom koja za cilj prvenstveno ima subvencioniranje privatnih profita na teret radnika i poreznih obveznika, a mlade pritom ostavlja bez osnovnih preduvjeta za osamostaljenje i socijalnu sigurnost.

U trenutku u kojem u Hrvatskoj gotovo 400.000 građana ne može pronaći posao, skoro 80.000 za svoj rad ne prima plaću, a trećina stanovništva živi u siromaštvu, dan sjećanja na čikaške žrtve iz 1886. godine ne smije se shvatiti kao praznik pobjede nego kao podsjetnik na borbu. Jer sto dvadeset i sedam godina poslije nemamo što slaviti: još uvijek svjedočimo svakodnevnoj borbi za osmosatno radno vrijeme, pristojne radne uvjete i plaće koje obiteljima mogu pružiti dostojanstvenu egzistenciju.

Ovo je također dan kad želimo izraziti solidarnost s radnicima privatnih i javnih poduzeća diljem Hrvatske koji se posljednjih mjeseci i godina bore za očuvanje proizvodnje i svojih radnih mjesta, kao i s onima koji već mjesecima rade bez plaća. Stoga pozivamo sve nezaposlene, mlade, umirovljenike i umirovljenice, studente i studentice, radnike i radnice da Prvog maja podrže svoje sugrađane i pokažu da neće skrštenih ruku gledati kako se trguje našim teško stečenim pravima.

Priopćenje potpisuju B.a.B.e., Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju, Centar za građanske inicijative Poreč, Centar za mirovne studije, Centar za radničke studije, Centar za ženske studije, Cenzura Plus, Dalmatinski odbor solidarnosti – DOS, Direktna demokracija u školi, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Kuća ljudskih prava, Mladi antifašisti Zagreba, Pravo na grad, Sindikat Akademska solidarnost, Socijalna politika i uključivanje, Srpski demokratski forum, Subversive Forum, Zagreb Pride i Zelena akcija.